kako biti dobra mama...

... a ne osjećati se istrošeno??? ja sam 24 sata uz svoje dijete, pazim na svaku sitnicu, da mi je nahranjen,čist, uredan, da djeluje sretno i zadovoljno. sve ostavljam kad zaplače ili se probudi, zajedno s njim u naručju sve radim, naučila sma da je lijeva ruka stvarno super pomagalo :lol: . sve sam podredila bembu. i kad bih nekad i mogla nešto napraviti za sebe ja se opet nečega sjetim što bih za njega mogla napraviti pa po peti put taj dan steriliziram dudu i sl. kad me muž nešto traži ako bembo pokaže i naznaku ad će plakati ja kažem mužu: sorry, dijete je prioritet. moja mama je toliko puta rekla da će ga uzeti da prespava, ali ni muž ni ja to ne damo. kad pođem u tjedni shopping hrane trčim da se vratim doma jer se osjećam jako loše što sma ga ostavila jer ga kao muž neće toliko dobro paziti kao ja( a pazi ga savršeno). kad smo neki dan pošli na jednu svadbu-udaljen hotel 10 min.vožnje od naše kuće (presudna činjenica za naš odlazak tamo),kad sam nazvala da čujem kako je bembo i čula plač preko tel, odmah smo se pokupili i otišli (pošli sa svadbe u 23 i svi su nas čudno gledali....), a kad smo došli on bezbrižno spava. i mislim da je to moj muž od mene prihvatio pod normalno ponašanje jer vidim da se i on sam tako ponaša. kad bih ja sad malo popustila i recimo ne vodila ga u zgb na svadbu jer je to i za dijete tramak, mm ne dozvoljava nego traži da bembo ide s nama. maloprije sam bila u kadi (omiljeno opuštanje :D ) i htjela se opustiti, ali čujem plač, izlijećem iz kade i trčim polugola vidjeti što je s njim. stalno sam u grču. kad razgovaram s mm o tome on kaže da se potpuno isto osjeća i da mi ne može pomoći. kaže da će to valjda proći, ali meni se nekako čini da ako se ne promijenimo da će naše dijete biti ugroženo našom prevelikom pažnjom i da će imati više štete nego koristi. kako biti dobra majka, ne uništiti dijete, a dati i sebi malo prostora? ja se npr.grizem što mi kuća nije onako ulickana kao prije, a htjela bih da bude-umjesto toga ja se igram s bembom. htjela bih izaći s mm vani, ali ako i izađemo odmah se i vraćamo puni grižnje savjesti itd. a ujedno sam i presretna, toliko svjesna koliko sam sretna nisma nikad bila kao sada. uživam u svakom njegovom osmjehu i grohotan smijeh moga bemba mi je najveća nagrada na svijetu. zahvaljujem Bogu na ovom divnom djetetu. ali ljudi, padam s noga..... i mrzim kad vidim da je od uvijek dotjerane osobe sada u ogledalu jedno oronulo, ali nasmiješeno lice koje nema snage urediti se kao prije.....

mislim da ne radiš ništa drukčije od svih ostalih (dobrih) mama ;) . nećeš ugušiti dijete, neće se ništa loše dogoditi. padaj s nogu, izgledaj koma ( s osmjehom :) ) - a tvoje dijete će ti stostruko uzvratiti sve što mu sada daješ. i ti ćeš opet procvjetati, a da nećeš toga biti svjesna. ;)

ja sam čak i dok je spavala - sjedila i gledala svoju kćer kako spava. jer je to nešto neponovljivo. svaka sekunda, minuta - a da ne kažem dan - više se nikad neće vratiti. izlasci, kupke, svadbe, baka servis - sve će doći na svoje. mislim da tvom djetetu ne smeta što kuća nije ulickana :mrgreen: .

i onda prođu godine, a ti jednog dana staviš potpis kao što je moj :heart:

Citiraj:

---

puros prvotno napisa

... a ne osjećati se istrošeno??? ja sam 24 sata uz svoje dijete, pazim na svaku sitnicu, da mi je nahranjen,čist, uredan, da djeluje sretno i zadovoljno. sve ostavljam kad zaplače ili se probudi, zajedno s njim u naručju sve radim, naučila sma da je lijeva ruka stvarno super pomagalo :lol: . sve sam podredila bembu. i kad bih nekad i mogla nešto napraviti za sebe ja se opet nečega sjetim što bih za njega mogla napraviti pa po peti put taj dan steriliziram dudu i sl. kad me muž nešto traži ako bembo pokaže i naznaku ad će plakati ja kažem mužu: sorry, dijete je prioritet. moja mama je toliko puta rekla da će ga uzeti da prespava, ali ni muž ni ja to ne damo. kad pođem u tjedni shopping hrane trčim da se vratim doma jer se osjećam jako loše što sma ga ostavila jer ga kao muž neće toliko dobro paziti kao ja( a pazi ga savršeno). kad smo neki dan pošli na jednu svadbu-udaljen hotel 10 min.vožnje od naše kuće (presudna činjenica za naš odlazak tamo),kad sam nazvala da čujem kako je bembo i čula plač preko tel, odmah smo se pokupili i otišli (pošli sa svadbe u 23 i svi su nas čudno gledali....), a kad smo došli on bezbrižno spava. i mislim da je to moj muž od mene prihvatio pod normalno ponašanje jer vidim da se i on sam tako ponaša. kad bih ja sad malo popustila i recimo ne vodila ga u zgb na svadbu jer je to i za dijete tramak, mm ne dozvoljava nego traži da bembo ide s nama. maloprije sam bila u kadi (omiljeno opuštanje :D ) i htjela se opustiti, ali čujem plač, izlijećem iz kade i trčim polugola vidjeti što je s njim. stalno sam u grču. kad razgovaram s mm o tome on kaže da se potpuno isto osjeća i da mi ne može pomoći. kaže da će to valjda proći, ali meni se nekako čini da ako se ne promijenimo da će naše dijete biti ugroženo našom prevelikom pažnjom i da će imati više štete nego koristi. kako biti dobra majka, ne uništiti dijete, a dati i sebi malo prostora? ja se npr.grizem što mi kuća nije onako ulickana kao prije, a htjela bih da bude-umjesto toga ja se igram s bembom. htjela bih izaći s mm vani, ali ako i izađemo odmah se i vraćamo puni grižnje savjesti itd. a ujedno sam i presretna, toliko svjesna koliko sam sretna nisma nikad bila kao sada. uživam u svakom njegovom osmjehu i grohotan smijeh moga bemba mi je najveća nagrada na svijetu. zahvaljujem Bogu na ovom divnom djetetu. ali ljudi, padam s noga..... i mrzim kad vidim da je od uvijek dotjerane osobe sada u ogledalu jedno oronulo, ali nasmiješeno lice koje nema snage urediti se kao prije.....

---

Sve potpisujem, kod mene je 100% identična situacija... ko da sam se ovo ja izjadala...A opet sam najsretnija na svijetu kad pogledam svoju curicu!

anchie76 obrisala ticker

Evo i kod mene je izgleda takva situacija, ali oprostite ja mislim da si ipak treba posvetiti malo vremena, jer da majka izgleda zapusteno to nije dobro. polazim od stajalista da i ja trebam se osje'ati yadovoljno ako zelim da i moja beba bude ok a nemogu to izvesti ako sam zapustena.otisla sam u soping nakon 3o dana po porodu i obnovila garderobu i sebi i malom :D . nemojte se zapustiti , uz dobru organiyaciju sve se stize a nije ni dobro bebu raymayiri, evo moram i'i jer je poceo plakati po 4 put i moram ga uspavati...ajme, jako je zahtijevan, obozavam ga al iscrpi i mene i mm,place i nije nikada zaspao bez visesatnog uspavljivanja.evo sad ga ostavih da place u sobi jer nije normalno da ni poruku ne mogu napisati cijelio dan.od napstosti i radi toga sto ga ne ostavljam ni minute nisam se opustila i otisla u wc danima, pa su mi hemeroidi dosli jos gori, pa su me bolili po cijele noci i plakala sam od bola.....i onda sam samo bila zivcanija , a kome treba tqakva mama...ma uzas....eto sad sam mozda i zabrijala ali mislim da mi moramo biti fit da bi nase bebe imale koristi od nas. moja mama mi pomaze i uvjek me potjera van makar i pola sata samo da se vratim odmorna jer male bebe iscrpljuju placem ma koliko ih mi volile...neki dan sam malog ostavila mm i otisla s prijateljicom na kavu, pola ure je bilo dosta da se rekuperam. ;) . Draga Puros, odi na frizuru, uredi se, popij kavu i makar ti to bilo tesko kao i meni(isto ne vjerujem da itko bolje pazi moju bebu od mene) posveti si malo vremena jer cemo pretjerati nastavimo li ovako.

Cim ti vec sad razmisljas da li mozes da je ugusis svojom paznjom znaci da imas razvijenu svijest o tome zbog koje sigurno nikad neces dopustiti da se to desi.
:love:

a nema šansi ni da bebu razmaziš :) . ako beba OSJEĆA da si ti kraj nje na svaki kmeeee - kasnije će znati da može računati na tebe i u onim trenucima kad niste zajedno. imat će povjerenja.

ne možeš pretjerati u pažnji, pogotovo ne kad je u pitanju prva godina života. :heart:

Ista stvar i kod nas......I ja sam u popriličnom grču, stalno gledam bebu, kad naši starci predlože da je ostavimo na sat-dva kod njih pogledam ih :shock: .....
Međutim, cure dobro kažu, ne zapuštaj sebe, nađi barem 20 minuta dnevno da se dovedeš u red, i beba će biti sretnija sa zadovoljnom mamom.
Ja sam zadnji dan u rodilištu posvetila sebi puna dva sata dok je Lea spavala i oprala kosu, isfenirala se, izdepilirala, namazala cijelo tijelo i sredila nokte. Osjećala sam se :D . Svakih 10 dana odem do grada, ne mora to biti shopping, samo šetnja da promijenim okoliš. Izdojim se, sredim se, mm čuva bebu i svi sretni! :)

opet mogu reći, lakše mi je kad čujem nekog sa sličnim razmišljanjem. samo kod mene to traje malo duže. kad je filip imao kakvih 8 ili 9 mjeseci ja sam tek tada počela prihvaćati odvajanje . do tada sam ga znala ostaviti možda na sat, dva i to za ono baš obavezno.
sad je puno bolje i sad ga stvarno bez problema ostavim na čuvanju baki i didama svakih tjedan ili dva i muž i ja odemo obaviti nešto što nam je zgodnije samima. ili ga ostavim sa mužem (što sam napokon prihvatila da i nije ostavljanje) i nađem se s prijateljicam isto možda svaki drugi tjedan.
meni je s vremenom postalo lakše i sad se sa smjehom sjećam kako sam prvi put otišla skoro poluošišana od frizerke jer me obuzela čežnja za mojom bebeicom.

Potpisujem 100% i kod nas je bilo isto. S vremenom je malo popustilo, al još uvijek kad odemo nekud bez njega (naravno, navečer kad on tvrdo spava) nemam mira nigdje sjedit već požurujem MM da idemo doma. Isto sam se bojala da ću ga ugušit svojom brigom, razmazit, al mislim da se dijete nemože razmazit ljubavju i pažnjom, jer toga nikad dovoljno kako meni pa tako vjerujem niti djetetu. I ne mislim da pretjerujem, kao što mi neki kažu.

Otvaranje dva IDENTICNA topica - to se NE RADI!!!!! :evil: :evil: :evil:

Ako vec neznas gdje ga staviti, odluci se za jedno mjesto, ak osoblje foruma misli drugacije premjestiti ce ga... Ali otvaranje na 2 razlicita mjesta identican topic, e to je :evil:

To nije nikakvo pisano pravilo, to je osnova svakog forumskog bontona...

Kopiram s drugog topica i brisem ga:

Citiraj:

---

kneja



Joined: 03 Oct 2004
Posts: 64
Location: Split
Posted: Fri Apr 15, 2005 22:51:08 Post subject:

--------------------------------------------------------------------------------

polako, doći će sve na svoje. sigurno. kod nas je ista stvar; i muž i ja smo totalno usmjereni na našu curu, a sve ostalo može čekati. leda je starija od tvoga bemba par mjeseci i sada se već može lijepo zaigrati, puno je mirnija, sigurnija... i ona i mi. a kad izlazimo vani nas dvije, čak se mogu malo i srediti, dok se ona igra
svaki dan je sve bolje, lakše i ljepše. bez brige.
_________________
Leda, smjehuljica
30.8.2004.

Back to top


brane



Joined: 10 Nov 2003
Posts: 371

Posted: Fri Apr 15, 2005 22:59:34 Post subject:

--------------------------------------------------------------------------------

ti si mama....
to je novo sikustvo u tvome životu...
to nisu nikakvi glupi osječaji....
naravno da želiš sa svojim djetetom biti 24 sata...
naravno da strepiš nad njim 24 sata...
naravno da se ne možeš opustit jer do bemba si mislila samo na sebe a sad misliš i na sebe i na njega i na još sto stvari vezanih i za sebe i za njega...
_________________
Tino 01.07.2001.g.
Luka 14.09.2004.g.

Back to top


Zvončica



Joined: 13 Feb 2005
Posts: 56

Posted: Fri Apr 15, 2005 23:09:56 Post subject:

--------------------------------------------------------------------------------

Vjeruj mi, to će sve proći! I ja sam mislila da nikad više neću ništa stići jer je upočetku puno plakao.
Naravno, skakala sam na svaki kme, ali vrijedilo je.
Sada se već igra sam, malo po malo i kad je raspoložen dođemo i do sat vremena Tj. ako me vidi ili čuje, inače samo 1 minutu A što se tiče izlazaka, idemo skupa ili ne idemo! Već smo bili na raznim feštama i svadbama, naravno kratko, ali tako mi je puno bolje, a i njemu. Ne mogu ni zamisliti da noću plače a mene nema i tako jedno deset puta...naime budi se svakih sat vremena... Valjda će i to proći kao i ostalo
_________________
podupiruća RODA
Filip 1.08.2004.

Back to top


Zvončica



Joined: 13 Feb 2005
Posts: 56

Posted: Fri Apr 15, 2005 23:11:17 Post subject:

--------------------------------------------------------------------------------

E da, najvažnije je da se i ti u tome dobro osjećaš! Meni nikad nije bilo teško, a nije ni sada.
Ali lakše ipak je
_________________
podupiruća RODA
Filip 1.08.2004.

Back to top


puros



Joined: 10 Nov 2003
Posts: 1444

Posted: Sat Apr 16, 2005 21:54:52 Post subject:

--------------------------------------------------------------------------------

Zvončica wrote:
Ne mogu ni zamisliti da noću plače a mene nema i tako jedno deset puta...naime budi se svakih sat vremena...


Hvala cure. Moj spava cijelu noć i to 12 sati, probudi se 2 puta u tih 12 sati za papati i popapa u snu što znači da bi mi mogli ponjemu slobodno izaći i ostaviti ga baki na par sati, ali...... ma da, dobro govorite sve će to proći, a ovi trenuci su nezaboravni i nikad se više neće ponoviti. ja zaista uživam s mojim djetetom i ništa mi nije teško, smao padam s nogu ako me razumijete. ali neka, divno je to. lakše mi je kad vidim da manje više sve to isto proživljavamo. . pusa.
_________________
Bembo 04.11.2004

Back to top


huchi



Joined: 19 Jul 2004
Posts: 114
Location: Zgb, zapad
Posted: Sun Apr 17, 2005 19:01:26 Post subject:

--------------------------------------------------------------------------------

To je tako s prvim djetetom...
Sve poznato...
S drugim je već malo drukčije, a kuća više ne mora i ne može biti ulickana i zidovi mogu biti i pošarani, čokoladnoprstirani, i sve je ok... čak te to počne veseliti .
A bebu smiju držati i drugi ljudi... a da im ne visiš za vratom i ne strahuješ da će im ispasti dijete...
Počneš se sviđati sama sebi s podočnjacima i raznim frizurama koje ti tvoje najmilije složi... nekad mrziš one dotjerane i ušminkane kad ti slučajno banu na vrata a ti u tvom "besprijekornom" izdanju (mene je frendica čak pitala - pa kakva ti je to frizura - kad sam se bilai dotjerala).
Sada znam da će doći i faza mog sređivanja i kad će mi ljudi govoriti kako dobro izgledam, pitati me kako sve stižem... a ja ću se samo smješkati i imat ću toliko puno energije da mi neće biti kraja - jer, djeca prvo uzimaju ali ti onda stostruko vrate snagu i ljepotu...

Back to top


sorciere



Joined: 10 Nov 2003
Posts: 248

Posted: Sun Apr 17, 2005 19:26:44 Post subject:

--------------------------------------------------------------------------------

puros, jesi ti to otvorila dva ista topika????? ja znam da sam ti na jednom odgovorila - a sad vidim da je ovo drugi
_________________
ponosna na svoju KĆER

Back to top


Sanjica



Joined: 02 May 2004
Posts: 157

Posted: Mon Apr 18, 2005 09:54:19 Post subject:

--------------------------------------------------------------------------------

Baš sam to htjela reći - tako je to sa prvim djetetom...

Sa drugim je već opuštenije, a ako dođe odmah poslije prvog - totalni je kaos...

Sa trećim sve dođe na svoje....

Sa četvrtim mora da je još ljepše...dobivam želju...

Back to top


samba



Joined: 14 Nov 2003
Posts: 216

Posted: Mon Apr 18, 2005 09:59:10 Post subject:

--------------------------------------------------------------------------------

Puros kod mene je isto tako, ali ja se još dan danas ne mogu opustiti, nego sam stalno u nekom grču, stalno visim nad njom. A što se tiče straha da ne govorim, ostavim ju svojima i za 10 min se vraćam po nju jer me uhvati panika, ništa si ne mogu ni obaviti, nego ju svugdje vučem za sobom. Mislila sam da će to moje ludilo polako nestajati, ali ništa. Moram si hitno roditi još jedno, ili možda postoji neko drugo riješenje????
_________________
Katarina, 03.06.2004, 1980 g, 44 cm

---

ja bi ti savjetovala da se malo opustiš...i sama kažeš da si u grču...nemoj si to raditi...sve ti curke kažu da je to ok i normalno...i je, ali probaj sama sa sobom riješiti neke stvari...moraš imati povjerenja u svoje najbliže..desiti će ti se to da ćeš se preforsirati i da ćeš puknuti...e onda to neće biti dobro...počet ćeš se nesvjesno iskaljavati na djetetu i to će te sve više i više frustrirati...beba osjeća tvoje raspoloženje, i kada si ti živčana i beba plače...i to je onda začarani krug...

odite van, zabavite se, odite u šoping...neće svijet propasti za par sati..i ti i muž bolje ćete se osjećati...a i nemoj si napraviti to da ti dijete nema naviku ostati sa bakom...kad tad ćeš imati neke obaveze, jel tak? onda će biti drame...mi smo maloga odmah počeli ostavljati i s jednom i sa drugom bakom, tak da sad nemamo apsolutno nikakvih problema...sam traži da ide na skijanje i na more s vrtićem..to ga jako veseli.

dobiti bebu je nešto najljepše na svijetu, i treba uživati u svakoj sekundi, ali tvoj život ne treba zbog toga stati..tvoje zadovoljstvo osnovni je preduvjet da budeš dobra mama.. zato uživajte u svojoj bebi, ali nemojte se zapustiti i sve će biti ok. 8)

Draga puros, tvoji postovi su meni medju najdrazima.
Htjela sam ti staviti link na jedan zgodan tekstic pod naslovom "Prvo, drugo, trece..." koji se svojedobno nalazio na iskonu, ali ga nikako ne mogu pronaci...Na jako simpatican i duhovit nacin opisuje kako se mama mijenja sa svakim sljedecim djetetom. Onaj dio koji mi je ostao u sjecanju ide otprilike ovako:
Kad beba zaplace vi:
1. skacete i istog trena ga uzimate u narucje
2. uzimate ga u narucje tek kad zaprijeti da ce probuditi ono prvo
3. naucite najstarije dijete kako da ga umiri

Nakon sto godina odlucite otici sa suprugom u kino. Vi:
1. nazivate svakih pet minuta da vidite da li je sve u redu
2. tek na vratima se sjetite da ste zaboravili teti cuvalici ostaviti broj telefona, pa to na brzinu radite
3. naglasite teti cuvalici da vas smije zvati samo ako vidi krv...

kad bi to bar bilo tako da ti je sa svakim djetetom sve manja panika....
ja sam prije mjesec i pol rodila treće i uvijek je ista panika. jučer sam ga ostavila na 10 minuta da skoknem u trgovinu i panično sam trčala kući.... on je naravno spavao...nije problem u njemu, njemu najčešće bude sve ok, problem je u meni, ja se ne mogu opustiti. i to se ne nauči. nikada. meni se jednostavno ne da patiti se bez njega s mislima što sad radi, da li plače.ne da mi se podnositi taj osjećaj krivnje i panike. radije ga vučem sa sobom. imat će vremena naučiti odvojiti se. sad je premali i ništa, baš ništa nije u ovom trenutku važnije. ja sve mogu uz njega, i u kući i izvan nje. ja jednostavno nemam živaca za ostavljanje djece.

ja sam se osobno pocela jako lose osjecat..jer nemam sebe ni jedne sekunde..(cak sam se prestala "odazivat prirodi" pa dobila zatvor,pa mi ispali jedva vraceni postporodjajni hemici...od natezanja..jer kako cu ostavit bubu i ici na wc bas kad sam njoj potrebna..A potrebna sam joj uvijek!)
Zato sam prije dva tjedna pocela trenirat i kako je ovdje to ok bebu nosim sa sobom.Nepostavljam si prevelike ciljeve i neidem na trening u tocno odredjene dane i sate(kao prije)..idem kad je buba sita i spava...nekad prije nekad poslije podne.Treba mi dva sata za sebe(trening+tusiranje)i ja sam opet mama 200km/h!

Osim sto sam izgubila cm u obimu, osjecam se premocno, jer sa svakim danom uspjevam ucinit nesto i za sebe..a samim tim imam vise energije za bubicu!
A tek moje srece kad sam uletjela u hlace koje sam nosila u 4.mj.trudnoce!Odmah smo isli 2 sata setat kolicima da svi vide kak sam zgodna :lol:

Mislim, hocu ti rec,da je i mojoj bubi bolje kad sam ja zadovoljna..prije sam bila lijena i troma za izac van..isla bih na silu, sam da dijete udahne malo svjezeg zraka..a ja se vukla za kolicima..A da me vidis sad..

Zena je majka 24 sata dnevno...a uspjesnost majcinstva se i ogleda u tome koliko su zadovoljni i dijete, ali i majka.

[
Zena je majka 24 sata dnevno...a uspjesnost majcinstva se i ogleda u tome koliko su zadovoljni i dijete, ali i majka.[/quote]
A ja sam najsretnija kad je dijete samnom.
zamislite samo cure u hr da donesete dijete sa sobom u teretanu ili na aerobik. kako bi vas gledali kao da niste normalni.

vidim, kod svih isto. super da nisam sama i luda :lol: . ma ja sma u biti zadovoljna iako imam velik višak kg pa koliko god da se uredim to ne sliči na ništa u odnosu na prije. ma nema veze-doći će sve na svoje.
dille, :* .
anchie,sorry ne ljuti se na moju ludu glavu koja je to uradila na brzinu i ne razmišljajući i onda nije bilo povratka.

Citiraj:

---

puros prvotno napisa

i mrzim kad vidim da je od uvijek dotjerane osobe sada u ogledalu jedno oronulo, ali nasmiješeno lice koje nema snage urediti se kao prije.....

---

ej drage mame, samo da se javim. i dalje padam od umora jer povrh svega još sam i počela raditi (3xtjedno od 8-12 h, a 2xtjedno od 8-10h, to vrijeme ga čuva moja mama), ali sam puuuuuno manje u grču. pa sam fino ugovorila 2xmjesečno masažu, pa sam bila na frizuri, depilaciji , pedikuri, obnovila garderobu (bembo ide u shopping sa mnom) itd... polako se vraćam u svoju staru rutinu, ali u drugoj dimenziji :lol: . puno sam zadovoljnija, kupila sma i novo auto (godinama sma vozila clia i nisam htjela kupiti auto dok ne rodim tj.htjela sma se tada nagraditi) i sve je super osim što sam i dalje bucka i nikako ne usojevam skinuti kg. nadam se da će pomoći ljeto, silne vrućine, tekućina itd. u svakom slučaju neću se forsirati jer mi treba puuuuno snage nositi mog mladića koji je svakim danom sve teži ;) (il' se ja ovako zavaravam :roll: ). eto, od onog posta koji sam na početku napisala ostalo je to da i dalje pazim na isti način svoje dijete, ali sad ukradem i vrijeme za sebe.ostalo je i to da ni mm ni ja ne želimo da bembo negdje prespava i to da bembo ide s nama slijedeći vikend u zgb na svadbu (ako Bog da). eto, toliko od mene.... puse svima :* :*

Citiraj:

---

lidija_33 prvotno napisa

zamislite samo cure u hr da donesete dijete sa sobom u teretanu ili na aerobik. kako bi vas gledali kao da niste normalni.

---

ja sam izbjegavala sve koji nisu bili baby friendly, a kasnije child friendly :mrgreen: . i davala im do znanja da ONI baš nisu normalni.

sjećam se da sam kikicu vodila u restoran opera na poslovnu večeru (izuzetno važnu za mene), s 5 stranaca. naučila sam ju da se predstavi (my name is... what is your name? nice to meet you :lol: ), da kaže "excuse me" kad je htjela ustati od stola... da ne kažem kako se cijelo osoblje potrgalo oko nje (od šefa sale na dalje) :lol: :lol: . a jedva da je imala 5 godina. večera je bila IZVANREDNO USPJEŠNA. ljudi su bili "child friendly", a da ne kažem da je i moje dijete doprinjelo mom uspjehu. način na koji se ponašala - pokazao im je dosta toga o meni. :mrgreen:

swissair (tadašnji), sam stavila na crnu listu :x . pozvali su me na predavanje koje je bilo vrlo zanimljivo i za kikicu - i kad sam tražila da ju dovedem - rekli su mi da NIJE POŽELJNA :shock: :? . rekla sam da onda ni ja nisam poželjna, i da me više nikad ne zovu. :x

vodite svoje bebače svugdje sa sobom. oni koji ih ne žele - ne žele ni vas. zašto im puniti blagajne?????

Citiraj:

---

sorciere prvotno napisa

ja sam čak i dok je spavala - sjedila i gledala svoju kćer kako spava.

---

Bravo! Kad sam išla na wc netko je uvijek sjedio kraj nje... :angel: :heart: :heart: :heart:

ma htjela sam samo reci, ja sam pocela raditi kad je imala 14,5 mjeseci i ronila sam krokodilse suze kako ce ona bez mene i tvrdila da je to prerano da se mama odvaja od djeteta. eto sad nakon mjesec dana rada fino se navikla na tetu cuvalilcu ali i dalje mislim da je to prerano za odvajanje i da bi mama trebala biti do 3 godine s djetetom. i jedva docekam da dotrcim njoj kuci.
hocu reci sve je to normalno i sve smo mi takve.