Škrt za hranu

Čudan naslov, ali stvarno nisam znala kako da ga bolje sročim. Uglavnom, najnoviji oblik ponašanja mog petogodišnjaka, koji se ponavlja kod svakog kraja obroka. Najsvježiji primjer s današnjeg rođendana u McD:
Izlazimo iz McD, Mišek me pita: mama jesi mi spremila za sutra krumpiriće koje nisam pojeo do kraja?
Ja: nisam, to nije fino hladno. Slijedi bacanje po podu i vrištanje: mama, smjesta se vrati po njih!! Rekao sam smjesta! Ja ću ih sutra papati!
Odgovaram mirnim glasom: To sutra neće biti fino. Mi ćemo sutra papati nešto fino i friško, a ovo će teta odnijeti praščićima.
Opet urlanje: Ne smije! To je MOJA hrana! Praščići ne smiju poapati moju hrenu! Onda ću ih premlatiti i uzeti im!...
Sličan scenarij se ponavlja nakon svakog obroka, makar se radio o jednom ili dva zalogaja, sve se mora spremiti. Imali smo sličnu scenu kad mu je u vrtiću pao bobi štapić na pod i nismo mu dali da ga digne.
Probala sam razgovarati s njim, ali nisam ništa uspjela saznati da li ga je tko zaplašio s nečim ili što. Nisam dosta pametna, što da radim. Da čuvam ostatke po frižideru (nikad ne zaboravi) ili da se svađam i natežem s njim?Ovakvo ponašanje (bacanje i vrištanje) je postalo učestala reakcija na puno toga kad nije sve po njegovom, ali ova "škrtost" na hranu...?? :? Jel netko već sreo ovakvo ponašanje vezano uz hranu? On inače nije škrto dijete. Uredno će posuditi igračku bratu ili frendu u vrtiću.

mislim da bi ipak trebala pokusat saznat od kud ta skrtost na hranu
probaj razgovarat sa tetama u vrticu ja nisam jos cula za takav odnos prema hrani

mislim da ga je nešto definitivno moralo navesti na takav odnos prema hrani.preispitaj malo sebe i bližu okolinu..tete u vrtiću,bake,dede.. :/
a možda da mu i daš neku hranu istg dana ali malo kasnije,hladnu,pa da vidi da i nije baš tako fina za čuvanje.

U svakom slučaju ću popričati s tetama u vrtiću (baka i djed nisu aktivni), a, nely, uopće mu ne smeta što mu je isti obrok kasnije hladan i žilav. Ovaj vikend je bilo nešto lakše. I dalje se trudio sve pojesti, kako se ne bi bacilo ili dalo maci, ali bar nije bilo histerije. :)

djeca ponekad znaju reagirati na izjave ili razgovore za koje nismo ni svjesni da su culi

npr. o gladi u svijetu, ili o tome kako nemamo love pa moramo stedjeti i na hrani, ili kako neki drugi mogu kupovati i trositi vise od nas ... isl.


mozda je cuo nesto (ne moraju biti ovi primjeri gore) u vrticu, doma, na cesti, u parkicu... sto je rezultiralo "skrtoscu"

sigurna sam da ces doznati kad tad o cemu se radi, ispricati ce ti, mozda kad vec zaboravite ovu fazu :)

Pa, mislim da bi bilo lijepo kad bi više djece i odraslih usvojilo filozofiju tvog sina. :) To je faza i mislim da ne treba raditi frku oko njegovog stava. Ja bih ispoštovala njegovu želju, zašto ne? Voljela bih da moja cura ima više poštovanja prema hrani, a ne da pola obroka moramo baciti...

Ja sam tako, pod bakinim utjecajem, stalno gasila svjetla po kući - štednja energije! Ostalo mi je do danas... Mama je to mrzila...

Citiraj:

---

emily prvotno napisa

djeca ponekad znaju reagirati na izjave ili razgovore za koje nismo ni svjesni da su culi

npr. o gladi u svijetu, ili o tome kako nemamo love pa moramo stedjeti i na hrani, ili kako neki drugi mogu kupovati i trositi vise od nas ... isl.


mozda je cuo nesto (ne moraju biti ovi primjeri gore) u vrticu, doma, na cesti, u parkicu... sto je rezultiralo "skrtoscu"

sigurna sam da ces doznati kad tad o cemu se radi, ispricati ce ti, mozda kad vec zaboravite ovu fazu :)

---

Sin od moje prijateljice je tako čuo njen uopšten monolog o skupoj hrani i ,gle čuda, počeo da je sakriva pod jastuk... I ja verujem da za ovo može biti neki 'spoljni' razlog. A ako misliš da i nije, kao i sve faze, i ova će, verujem proći ako ne obraćaš puno pažnju.

meni "smrdi" da ovo ponašanje ima neke dublje korijenje- nešto ga muči, a hrana je samo sredstvo i isprika za histerije i uvjetovanje.
No, trebao bi detaljniji uvid u njegova razmišljanja da se vidi "u kojem grmu leži zec".
Svakako se obrati psihologu u vrtiću. možda ona nešto ustanovi.

:heart:

Za početak sam smanjila obroke. Ako hoće, može dobiti još. Ako ne, obično se potrudi pojesti sve. Samo, to zna trajati i po 45 minuta! Danas je npr, za doručak jeo ostatke jučerašnje večere. Slažem se sa stavom da treba biti odgovoran prema hrani, ali ne želim da mi dijete uvijek jede ostatke. Užasava me njegov način izražavanja. Kao da se nečeg panično boji. :?

Upravo sam na to htjela upozoriti. Ako je u pitanju neki problem u pozadini, izbjegavanje ostataka neće pomoći, jer će on tada naći nešto drugo preko čega će to ispoljavati. Onda će priča krenuti ispočetka.

Malo mi je zapalo za oko ono sa praščićima. zbunjujuće :?

Citiraj:

---

anna-y prvotno napisa

Malo mi je zapalo za oko ono sa praščićima. zbunjujuće :?

---

Nadali smo se da će popustiti kad mu objasnimo da hrana neće biti bačena nego će netko drugi imati koristi od nje i da je to u redu.

[quote="emily"]djeca ponekad znaju reagirati na izjave ili razgovore za koje nismo ni svjesni da su culi
npr. o gladi u svijetu, ili o tome kako nemamo love pa moramo stedjeti i na hrani, ili kako neki drugi mogu kupovati i trositi vise od nas ... isl.
quote]

i meni je ovo palo na pamet, da je vidio na tv-u ili čuo u nekom razgovoru kako puno djece gladuje diljem svijeta, pa se možda pojavio neki strah da se to njemu ne dogodi
scene gladne djece su često na tv-u, mene je jučer rasplakao prilog na dnevniku gdje su pokazali dijete kako pokušava navuči nešto majčinog mlijeka

Citiraj:

---

zumbulmama prvotno napisa

Citiraj:

---

anna-y prvotno napisa

Malo mi je zapalo za oko ono sa praščićima. zbunjujuće :?

---

Nadali smo se da će popustiti kad mu objasnimo da hrana neće biti bačena nego će netko drugi imati koristi od nje i da je to u redu.

---

Možda anna-y nije to tako mislila, ali i meni je zapelo za oko to s praščićima - ne vaše objašnjenje nego njegova reakcija.

Njegova reakcija i jest glavni problem.

Pitaj tete u vrtiću jesu li pričali skoro o hrani i bacanju hrane i u kojem kontekstu. Možda će ti one pomoći.

zbunjujući je taj njegov komentar da "neće netko drugi DOBITI ono što je njegovo" i to da će ih onda premlatiti (kazniti).

Bojazan da netko ne uzme nešto što je njegovo? Zašto baš hrana?

Baš ti treba stučnjak.
A s druge strane, možda je još jedna famozna "faza".

Tako je meni nećakinja od 6 godina pre neki dan rekla:
- Ja bi baš voljela da si mi ti mama.
- Zašto.
- Ti bolje hraniš svoju djecu.
- :? . kaj tvoja mama ne kuha dobro?
- Ali ti ne tjeraš Mislava da sve pojede.
:lol: - U tom grmu leži zec

Ni kod mene se ne mora sve pojesti. Caka je u tome da on obično pojede 3/4 onog što je na tanjuru bez obzira na količinu u tanjuru.
Popričala sam s tetom u vrtiću. Ispalo je da ona njima priča o gladnoj djeci u Africi! :evil: Stvarno mi nije jasno što s time misli postići kod petogodišnjaka s bujnom maštom. I prijetila im je da će , oni koji ne pojedu, ići u grupu s bebama! Zaboravila sam joj reći da je broj pretilih ljudi u svijetu dostigao broj pothranjenih. Onda mi je objasnila da se te prijetnje ne odnose na mog Mišeka jer da on uvijek skoro sve pojede i voli i voće i povrće! :? :x

mislim da si našla uzrok

A kako riješiti posljedice? Nekad sam mu prijetila da će nepojedeni ručak dobiti za večeru, a sad da neće :mrgreen:

dijete je to valjda percipiralo kao: oni nemaju hrane i gladni su ... i ja mogu biti kasnije gladan i neću imati hrane... bolje da spremim hranu za poslije ako budem gladan da imam nešto za pojesti (kao neki vjeverica ili hrčak sindrom)

pokušaj mu prije svakog obroka pokazati pun frižider

Citiraj:

---

štrigica prvotno napisa

dijete je to valjda percipiralo kao: oni nemaju hrane i gladni su ... i ja mogu biti kasnije gladan i neću imati hrane... bolje da spremim hranu za poslije ako budem gladan da imam nešto za pojesti (kao neki vjeverica ili hrčak sindrom)

---

To je moja trauma iz djetinjstva. Zato se nikako ne mogu natjerati na dijetu. I ne želim to svom djetetu. Samo, malci te dobi percipiraju prvenstveno emotivno a ne racionalno. Trebat će mi puno objašnjavanja.

Mi imamo sličnu situaciju - M ne dopušta da se hrana baci odkad može izražavati svoje želje. Nikad ga nismo silili da pojede do kraja, ali on zahtijeva da netko pojede ono što on ne može ili da se spremi za poslije. Ako vidite da netko u pizzeriji traži da se okrajak od pizze spremi za doma, to smo mi :mrgreen: . U restoranu - sve jestivo što je plaćeno a ne može se pojesti na licu mjesta, nosi se doma pa tako u meksičkom zamata zadnjih šest takitosa u salvetu i trpa u džep. Mi smo se na to navikli - na kraju krajeva nije to ni loša osobina. Čovjek ima urođeno poštovanje prema hrani, čime se ja osobno ne mogu pohvaliti.

Ivana2, to što tvoje dijete radi se čini razumno: da netko pojede hranu, ali kod mog, to ne smije nitko osim njega! Imali smo čak situaciju da se prejeo (pojeo je ostatak ručka + 2 palačinke + jagode) pa je na kraju povratio (što je vrlo rijetko kod njega).