U školi našeg klinca napravili su malu svećanost dodjele svjedodžbi osmašima. Došlo je i nešto ponosnih roditelja. Počelo je s kratkim govorom, pa su se izredali recitatori, plesači, svirci i pjevači. Zatim su pohvalili kog je trebalo pohvaliti, uputili lijepe riječi jedni drugima, i podijelili svjedodže. Kratko, raznoliko, nenapuhano i ne jako ganutljivo - sve u svemu skroz ok.
Osim.
Osim što je ista takva predstava mogla biti upriličena na završetku umjetničke škole ili ljetnog kampa. Znam da je to običaj, bio je i kad sam ja išla u školu, ali zašto se na kraju ne pokaže što su djeca radila u školi, a ne na muzičkoj grupi? :? Sadržaj prirodnih predmeta se bez razloga smatra dosadnim i teškim, a ovo bi bila prilika za malo razbit predrasude.
Ja bih recimo rado gledala kako netko glatko rješava na ploči zaguljenu jednadžbu. Ili da ispriča ponešto o anatomiji čovjeka. Ili da pobroji sve veće pritoke Save. Ili... shvatili ste. ;) Da ne znam tri riječi engleskog, da me ne zanima zemljopis, da sam odabrala umjetničku karijeru samo da se maknem od dvostrukih razlomaka - čak i tada bih voljela vidjeti kako to moj klinac i njegovi suučenici rade.
