stidljiva deca - mame sapatnice

Dakle činjenica stoji - imam stidljivu decu. Nepoverljivu, povučenu, plašljivu, koja strepe od novih situacija i novih ljudi. Mislila sam da će vremenom popustiti ali ništa.

Jutros na primer - 1.09. je, vrtić pun dece, krenuli svi koji nisu išli preko leta, krenuli predškolarci, krenuli jasličari. Njima se vratila glavna teta sa godišnjeg. U grupicu je stiglo nekoliko novih - svi oko njih, zapitkuju kako se ko zove, predstavljaju se, vuku za rukav na igru. Oni stari koji su sad ponovo krenuli oduševljeno pričaju društvu kako su proveli leto. Svi opušteni sem mojih sinova koji stoje postrance i čekaju da ih malo prođe stid pa da barem priđu teti :/

Vrtić je njima jako poznata teritorija. Ma čuj poznata, već dve godine su maltene svakodnevno tamo. Ako negde trebaju da budu opušteni sem u kući to je tamo. O odlasku u goste ili dolasku gostiju kod nas ne bih ni da počinjem. Glave dole, promrmljaju 'dobar dan' na moju petu molbu i žibac u sobu. Ista priča (ako ne i gora) jeste ako nekoga sretnemo na ulici. Ne ponašaju se ništa bolje nego kad su bili dvogodišnjaci ali mi je to tad bilo razumljivo - sad baš i nije :/

Pričam, pričam, pričam, objašnjavam zašto se ne treba bojati ovoga ili onoga, zašto se ne treba stideti, probala sam i da igram na onu (meni jako omraženu) kartu 'pa vi ste muškarci' ali ne vredi, deca su mi takva pa to ti je

Ima li mama sapatnica da barem sebe ubedim da je i ovo normalno. Ili još bolje da dobijem neki savet :roll:

Samo ću reći da nam je ove godine puuuno bolje nego prošle, pa ima nade i za vas - možda dečkima jednostavno treba malo više vremena.
Andrej je od rođenja bio plašljivo, stidljivo, povučeno dijete.
Kako raste, primjećujem da je sve manje takav, a razlika između 4- i 3-godišnjaka je očigledna. Valjda malo-pomalo stječe samopouzdanje ili naprosto postaje odrasliji. Sad se bar više ne boji susjeda u liftu :mrgreen:
A i jutrošnji odlazak u vrtić prošao nam je sasvim elegantno (čak se i rukovao s novom tetom).

(ima nas i koji se od toga nikad nismo izliječili - meni se i dan-danas tresu ruke kad moram telefonirati, a od upoznavanja novih ljudi dobijem pravi grč u želucu :roll: )

tanja_b :love2:

CM, imamo i mi doma jednog takvog (mlađi 2 mjeseca od tvojih) - gotovo sve situacije tvojih blizanaca mogu preslikati na M. Ponekad ugušim samu sebe da je takav radi mene i odgoja i blablablabla, a onda mi mama uleti rečenicom tipa: što bi htjela, ko da si ti bila drugačija, sramežljiva i povučena cijelo vrtićko razdoblje, u školi malo bolja.
Osim što se zamaram time zašto je takav, nastojim prokljuviti kako ipak malo promijeniti takvo ponašanje (radi njegovog lakšeg snalaženja) ali za sad nisam našla magičnu formulu.
Sve se nadam da će vremenom biti samopouzdaniji.
(A i isto mi je lakše kad vidim da nisu svi klinci otvoreni, energični, brbljavi sa strancima i sl. :) )

Mejra je isla u vrtic od januara do maja ove godine. Bila je odusevljena. Ponekad bi mi tete rekle da je stidna, prakticki je samo sa tetama i pricala. Ponekad, ponekad bi progovorila sa djecom kada bi joj bilo nuzno. Mozda zbog engleskog. Znala je par osnovnih recenica, jer kuci izbjegavamo eng. Zadnji dan su nam pripremili priredbu. I svi su veselo mahatali rukicama i pjevali samo moj Mejric nije. Srce mi se slomilo. Nakon par dana je naveliko pjevala sve te pjesmice. :/

Neki dan je krenula u predskolsku. (Puni 5 god. za par dana i ovdje u Michiganu je predskolska obavezna). Ja ju vozim a autobus dovozi kuci I opet je fascinirana skolom. Nemoze docekati, odbraja sate, radi zadacu, pregleda papirologiju po sto puta...i malo me hvata panika. Hoce li se opustiti (eng. sada govori bolje od mame 8) ). Popricala sa neki dan sa uciteljicom. Veli da je pricljiva i da ucestuje...vidjecemo dalje...

Neke stvari su kakve jesu. Kao mama potrudi se koliko mozes da im pomognes: sve ostalo je van tvoje moci...

Gledam ih danas na jednom rođendanu - Boris se odmah priključio deci a Matija je džonjao kod mene u krilu sat ipo. Zvao ga je brat, zvao, pa na kraju odustao i pustio ga da se priključi kad poželi (ako uopšte poželi). Kad je na kraju i on stigao u društvo sve je bilo u redu dokle god neko dete ne padne ili se ne zaplače i onda pravac mami na krilo. Više je presedeo kod mene nego što se igrao sa decom. I svega se plašio - novopridošlih gostiju, jake muzike, pucanja balona...Gledam dve male devojčice - bliznakinje od 20 meseci - ma boli ih uvo za sve...A ovaj moj katastrofa :roll:

Znam ja da će vreme učiniti svoje ali me stvarno zanima koliko toga ja mogu da pomognem svojom pričom. Mm tvrdi da se klin klinom izbija ali ja baš i nisam za te metode. Mislim, glupo mi je dete maltretirati decibelima koji paraju ozonski omotač da bi se naviklo na glasnu muziku ili ga siliti da bude u prisustvu nepoznatih ljudi da bi se naviklo na činjenicu da se ne možemo kretati baš uvek u ful poznatom društvu :/

Citiraj:

---

clumsy mom prvotno napisa

Mislim, glupo mi je dete maltretirati decibelima koji paraju ozonski omotač da bi se naviklo na glasnu muziku ili ga siliti da bude u prisustvu nepoznatih ljudi da bi se naviklo na činjenicu da se ne možemo kretati baš uvek u ful poznatom društvu :/

---

Mislim da si ovo super rekla.

Nemoj ih ništa forsirati. Meni se čini da kad nešto želim isforsirati, postignem upravo suprotan učinak. Znaš ono- nagovaraš, a dijete se još više zatvara.

Pusti ih, možda će se promijeniti, a možda su jednostavno takvi i mislim da je to ok.

Netko je oprezniji, onako gleda iz prikrajka, pa se poslije opusti, netko se odmah zaleti u gužvu...

Moje su cure totalno različite. Ova starija je stidljiva i povučena, mada je zadnjih par mjeseci se i ona po tom pitanju promijenila, otvorila. Nekad je ne prepoznajem.

A kad si opisivala one haharice s rođendana- ko moja mlađa (22 mj) :mrgreen:

Citiraj:

---

clumsy mom prvotno napisa

Znam ja da će vreme učiniti svoje ali me stvarno zanima koliko toga ja mogu da pomognem svojom pričom. Mm tvrdi da se klin klinom izbija ali ja baš i nisam za te metode. Mislim, glupo mi je dete maltretirati decibelima koji paraju ozonski omotač da bi se naviklo na glasnu muziku ili ga siliti da bude u prisustvu nepoznatih ljudi da bi se naviklo na činjenicu da se ne možemo kretati baš uvek u ful poznatom društvu :/

---

Najviše što možeš napraviti za njih je da im uvijek budeš podrška. Pusti priče i uvjeravanja - time ćeš ih samo uvjeriti da s njima nešto nije u redu. A agresivne metode "izbijanja klina klinom" su još gore. Oni od roditelja moraju dobiti sigurnost, tako će se lakše opustiti i otvoriti prema vanjskom svijetu.
Što se tiče jake muzike - ima nas odraslih kojima ona još uvijek smeta 8) uostalom, nije ni zdrava za sluh, znaju djeca čega se treba kloniti ;)

Evo i nas u klubu..iako ne bi rekla da je Jan stidljiv nego više - oprezan!
Ne voli gužvu, buku, puno djece oko njega...

Clumsy..sjećam se i ja rođendana kada mi je jan (mjerila sam) 45 min bio u krilu dok se nije oslobodio i krenuo malo prošetati (naravno sa mnom)...

Još uvijek ne voli ići na tobogan ako je neko drugo dijete na njemu nego čeka dok ne bude nikoga kako bi se spustio, još uvijek mi bježi ako mu se neko drugo dijete približi, još uvijek nije susretljiv prema osobama koje ne zna tj. neće pričati s njima, još uvijek ne voli vrtić tj. to mi je baš jučer rekao kako je "doma sretan a u vrtiću tužan" :(
Nije "mali harambaša" da divlja (mislim onako pozitivno kako klinci te dobi znaju), skače , urla (iako polako krećemo prema tom smjeru)..

I najbolje mi je kako sam ja sva ponosna i sretna kada se Jan "sprijatelji" s nekim djetetom i lijepo se igra dok je drugima to normalno.
Baš sam neki dan bila na hipodromu s frendicom na kavi koja ima 3,5 godišnjeg sina i izbezumila sam se od sreće kak su se jan i on lijepo igrali loptom, pričali, šetali, a nas dvije pijuckale kavicu baš onako na miru...

Ili kao sad kad smo bili u zoo a on je trčkarao okolo "kao i sva ostala djeca"..to mi je zakon...

Nadam se da će ići na bolje ko što kaže tanjads.
On je povučen, al imam osjećaj da ide samo na ultra-sigurno, što on nije izanalizirao i zaključio kao zabavno i poznato, samo promatra izdaleka. A ja-sušta suprotnost. Katkad puknem pa mu rečem: ajde, igraj se/javi se/pričaj/pitaj, pšta si takav.........i onda ga rasplačem i rastužim. Pa se ispričavam jer ga nisam želila uvrijediti :cry:

kao da čitam o svom djetetu, iako su četiri godine prema tri nebo i zemlja. tanja b, pozdrav, pusa andreju. karlo u ponedjeljak kreće u vrtić, kaže da želi i ići jer mu je s bakama već dosadno. buka je i dalje problem, pogotovo ona "majstorska", ali odnosi s drugim ljudima puno su bolji nego prije, s djecom pogotovo. tu i tamo pokazali smo da nismo presretni što se ne oslobađa tako lako, ali većinu vremena prihvaćali smo to kao najnormalniju stvar i podržavali ga i to je bila jedna od pametnijih stvari koje sam u životu učinila. njegovo je otvaranje puno sporije nego kod druge djece ali to čini tako originalno i dobro da ga obožavam baš zbog toga i užasno sam ponosna na njega i na nas kako mu dobro ide

For the note: topic je postavila mama kojoj su u sredu na roditeljskom u vrtiću goreli obrazi svaki put kad je imala nešto da izjavi pred ostalim roditeljima :oops:

I ja prijavljujem kako ga je teta pohvalila u vrtiću, kako mu dobro ide adaptacija, kako je emocionalno zreo, kako se igra..ma super..ja procvjetala..a i on jer je čuo sve što teta priča...

a i vani se nekako oslobodio..igra se s djecom, čak štoviše sad on "navlači" djecu da se igraju i zove ih..
bože..koja preobrazba :D

Citiraj:

---

clumsy mom prvotno napisa

For the note: topic je postavila mama kojoj su u sredu na roditeljskom u vrtiću goreli obrazi svaki put kad je imala nešto da izjavi pred ostalim roditeljima

---

I onda se stablo čudi što mu jabuke padaju pod krošnju :lol: :love:

Citiraj:

---

kloklo prvotno napisa

Citiraj:

---

clumsy mom prvotno napisa

For the note: topic je postavila mama kojoj su u sredu na roditeljskom u vrtiću goreli obrazi svaki put kad je imala nešto da izjavi pred ostalim roditeljima

---

I onda se stablo čudi što mu jabuke padaju pod krošnju :lol: :love:

---

:love:
Tako i meni nekad MM zna reći, kad komentiram i analiziram nešto što je L. napravila/rekla. On mi smao kaže: Ma šta ti hoćeš? :mrgreen:

Citiraj:

---

clumsy mom prvotno napisa

For the note: topic je postavila mama kojoj su u sredu na roditeljskom u vrtiću goreli obrazi svaki put kad je imala nešto da izjavi pred ostalim roditeljima :oops:

---

:lol: :love: