Zanimljiva mjesta i aktivnosti za klince u Rijeci i okolici
Nekako mi se čini da je ovakva tema već postojala, no ne mogu je naći ...
... uglavnom, obzirom da smo bili na moru na Cresu, evo kako nam je bilo:
============
Evo sad i naših doživljaja s ovogodišnjeg boravka na Cresu!
Nije tu bilo ni izbliza toliko akcije kao za prethodnoga putovanja, dapače, namjerno smo pokušavali što manje vremena provoditi u autu ili putovanju ikoje vrste, no pokazalo se da su klinci bili ove godine izrazito nervozni u naših 20-tak m2 apartmana (bili smo u zaglavu, kao i svake godine), a osobito su se dešavale krize sredinom dana kad nas je sunce tjeralo s plaže, a nismo imali gdje biti osim u ta skučena 4 zida. I onda su obavezno počinjala bockanja, svađe, optuživanja, vriska – grozno. Ne volim biti policajac i suditi u svakoj svađi između klinaca ... no isto tako ne mogu gledati kako se stalno podbadaju, savko malo netko vrišti, jada se, tužaka ... pih. Na kraju je u takvim situacijama ipak bilo najbolje izaći nekud van, bilo kuda, samo da se rasprši ta njihova energija.
Prvi tjedan nam je bio super za kupanje – toplo more, topao zrak, sve 5. A čak nije ni bilo velike gužve, nigdje – ni na plaži, ni na cestama.
Drugi tjedan (zadnji prije škole) – praznina, poluprazne plaže, miris jeseni. Vrijeme je bilo nešto lošije, bura je puhala 2-3 dana i ohladila vodu tako da smo kupali nešto rjeđe.
Od posebnih izleta i šetnji bili smo jedan dan u gradu Cresu i posjetili gradsku „močvaru“, područje iza marine, gdje izgleda ima izvora slatke vode (valjda dolazi nekako iz Vranskog jezera). Tik uz more rastu johe i topole, ima i šaša ... neobična slika za Cres. Do tamo se može doći za oko 20-30 minuta hoda iz centra grada putem prema marini i još dalje betonskom stazom koja radi polukrug oko Creskog zaljeva. Mi smo došli tek do crkvice preko puta marine, no može se još dosta dalje – tko ima bicikl ovo je odličan izlet!
Bili smo isto tako u uvalicama iza Stivana, ima tamo puno malih izoliranih plažica, uglavnom popunjenih individualcima i nudistima, no uvijek smo našli i neku samo za nas.
Jedan dan smo se odvezli do Sv. Nikole na južnom rubu Velog Lošinja (uz crkvicu je parkiralište za 15-tak auta, prilaz je dosta uzak!) i od tamo se spustili markiranom stazom za cca 20 minuta do uvale Niska i onda uz obalu još ima cca 20 minuta do uvale Javorna. U obje uvale ima puno cvatućih agava i tek pokoji kupač (Javorna je dijelom nudistička, no ima i dosta „obučenih“, u Niskoj su svi bili obučeni kad smo bili tamo). Od Javorne se za 15 minuta može opet doći do Sv. Nikole i tako napraviti lijepi krug.
Najljepši izlet nam je bio brodom na Ilovik – brodskom linijom u 14:30 preko Suska, na Iloviku smo bili u 16:30 i odmah se odšetali širokom i ugodnom stazicom na južni kraj otoka, do uvale Pržina. Uvala je pjeskovita, puna finog ne-zemljanog pijeska koji je vrlo ugodan pod nogama i na koži, a ima i velikih naslaga izbačene suhe morske trave i to je klincima bilo super za igru. Isto tako, dno uvale je vrlo plitko čak nekih 60-tak metara od obale, kao stvoreno za igru. Lijepi su i pogledi, na Silbu, Olib, početak Kornata.
Ostali smo do zalaska sunca, zatim se još malo šetali po mjestu, uočili smo još nekoliko zgodnih markiranih stazica, do najvišeg vrha otoka Dida (89 m) i istaknutog rta Radovana, a selo je puno cvijeća i zelenila (sreli smo i nekoliko macaklina, prvi puta u životu!). Uglavnom, dobili smo želju jednom ga podrobnije istražiti!
Vratili smo se katamaranom u 20:40, već je bio mrak. (pozor, ove prometne veze funkcioniraju tek 2-3 puta tjedno, treba dobro provjeriti prije ikakvog polaska na Ilovik, Susak ili Unije!)
Na povratku s mora smo napravili uobičajenu pauzu, ovaj puta u Bakru, pogledali smo izvor i uzgajalište pastrva u centru mjesta, 2 metra od mora, prošetali se mjestom, pogledali kulu i stare topove ... to je valjda jedinstven grad na Jadranu u kojem ni usred ljeta nema vidljivog utjecaja turizma ... šteta što se građani malo ne potrude oko uređenja mjesta, ima prekrasnih mjesta, no i smeća i nereda.
Sve u svemu, lijepa dva tjedna na moru ... da nije bilo dječjih prepucavanja bilo bi još ljepše, ali što se može, izgleda da im je bilo teško prizemljiti se nakon dugog putovanja.
Fotke su na http://picasaweb.google.hr/vanja1903/Cres2008
