Igre ljubavnih intriga i svađe?

Moja Magdalena (5) ne ide u vrtić i jako joj nedostaje društvo djece. Pokušali smo s vrtićem prije godinu dana, no to je neslavno završilo boleštinama, "mrzim vrtić" i odustajanjem. Toliko joj se zamjerio da i danas, na sam spomen vrtića govori: neću ići u vrtić, ne želim, nikad više u životu. Ne tjeramo je, ima je tko čuvati. Krenuli smo s igraonicom prošlog proljeća i ljubav je trajala dok jedina djevojčica s kojom se voljela igrati nije otišla na more. Onda je "odvolila" :roll: i nije više htjela ni blizu.
U susjedstvu ima stariju djecu i obožava se igrati s njima, ali oni idu u školu, vrtić i nema ih kod kuće. Omiljeno joj je društvo desetogodišnja Tea koja se k njoj dolazi igrati isključivo zbog toga što kod nas uvijek dobije neku poslasticu i uživa u prostranosti prostora za igru i igračkama, naime, ona ima troje braće i dijete je rastavljenih roditelja, na rubu siromaštva. Djevojčica je odgojno zapuštena, mama se više brine o tome kako će se ponovno udati, starija sestra već odavno gleda dečke, a Tea se povodi za njom. Moju je Magdalenu naučila igrati se s bebama na način da uvijek jedna ima dečka, druga nema i onda se svađaju jer jedna drugoj preotimaju dečka. Fraze koje koristi su tipa: Ja sam najljepša, miči se, koja si ti jadnica, ajde briši, uh što si dosadna, šta hoćeš... Ako lutke dolaze jedne drugima u posjetu, dočekuju se sa: ah, to si ti, po što si došla, joj, baš sad spavamo, što hoćeš... Ako Magdalena poziva Teinu lutku na kolače: ne trebaju meni tvoji kolači, imam kolača doma, baš si dosadna...
Mi kod kuće ni s kim tako ne razgovaramo, niti međusobno. Pokušala sam se češće s njom igrati s lutkama i pokazati joj druge primjere uljudnog ponašanje, no Magdaleni je to sve dosadno i uopće se ne želi igrati s lutkama, ako se ne svađaju i ako se ne igramo neke ljubavne intrige, zaljubljivanja, odljubljivanja i slično. Ima li tko sličnih iskustava i kako ih rješavate?
Koliko god se ja trudila držati "loš utjecaj" pod kontrolom i podalje od Magdalene, ponekad ih ipak moram pustiti da se poigraju da zabranom ne izazovem kontraefekt. :?

ja bih razrijedila te susrete.

ali to sam ja .

Citiraj:

---

maria71 prvotno napisa

ja bih razrijedila te susrete.

ali to sam ja .

---

i ja isto.

Razrjeđujem ja, razrjeđujem... Škola je svakako dobro došla. E sad planiram je upisati na neki ples, ritmiku, što bi je malo zaokupilo, a definitivni prekid vidim u siječnju kada je počinjemo voditi na čuvanje dedi. :)
Inače, bili smo mjesec dana na moru, skoro svaki ju je dan spomenula, a čim smo došli tražila je telefon da je nazove da dođe. Kao začarana! :nope:

daleko od očiju, daleko od srca


a Tei drugi put ponudite vodu i štapiće.

mojoj petogodišnjakinji je trenutno glavna igra da je ona princeza, a mi koji se nađemo oko nje smo prinčevi i moramo se za nju boriti i međusobno svađati koji je ljepši, koji ima veći dvorac i koji bolje pleše. ili se igra s jednom barbikom pa se opet kenovi svađaju oko toga koji će biti s barbikom.

a nema stariju frendicu, ne gleda sapunice, mi se tako ne razgovaramo u obitelji, i ide u vrtić.

možda ih jednostavno u toj dobi pukne takav tip igre.

Pokušala sam i samo s vodom, a i bez nje. Ostaju igračke i dosada kod kuće. Ponudila sam joji knjigu da čita preko ljeta, prezirno ju je ostavila na stolu. Muž mi se smijao :lol: . Čak sam nakon jednog većeg incidenta ponudila jezikovu juhu. Mijenjala je boje, neko vrijeme nije dolazila, ali sad opet sve ispočetka. Postigla sam jedino da mama digne nos, ali nije joj zabranila ponovni dolazak.

Kakvog incidenta ?

Može i na pp.

možda ih jednostavno u toj dobi pukne takav tip igre.[/quote]

Nadam se da je tako, ta faza traje već preko godine dana. Možda me ne bi toliko smetalo da tu nema toliko ružnih fraza.

godinu dana ?

:/

ma da, to se slažem, moja se igra svađe, ali nema ružnih izraza.

uglavnom, mene ne bi mučilo to što se igra svađe ili ljubavnih intriga, ali bi me mučilo ako bi se to odvijalo bezobraznim, neugodnim jezikom.

Ne treba PP, jednostavno me nisu poslušali kad sam rekla da trebaju ostati u kući jer je vani zahladilo,a nisu obučeni. Ušle su i dok sam uspavljivala bebicu, preskočile ogradu od balkona i nastavile se ljuljati kao da ništa nije bilo. Kad sam se pojavila na balkonu, Tea je zbrisala kući. Magdalena je dobila kaznu. Kad se Tea nakon tri dana pojavila kao da ništa nije bilo :saint: , posjela sam ih i očitala malo oštriju bukvicu :x .

Citiraj:

---

MAGICA prvotno napisa

Fraze koje koristi su tipa: Ja sam najljepša, miči se, koja si ti jadnica, ajde briši, uh što si dosadna, šta hoćeš... Ako lutke dolaze jedne drugima u posjetu, dočekuju se sa: ah, to si ti, po što si došla, joj, baš sad spavamo, što hoćeš... Ako Magdalena poziva Teinu lutku na kolače: ne trebaju meni tvoji kolači, imam kolača doma, baš si dosadna...

---

Ja ne bih dopustila takvu igru. Od toga ne vidim koristi za dijete, a štetu da.
Igra je simbolički prikaz stvarnosti, a malena oponaša stariju prijateljicu.
Očekivala bih da te fraze ubuduće počne koristiti u ophođenju s drugom djecom i odraslima, pa i s vama.

I ja bi prorijedila takve susrete. Upisi svoju curicu na neku aktivnost, neka se druzi sa drugom djecom, djecom njenih godina. Ta curica nikako nije dobro drustvo za nju... :(

Citiraj:

---

Lutonjica prvotno napisa

ma da, to se slažem, moja se igra svađe, ali nema ružnih izraza.

uglavnom, mene ne bi mučilo to što se igra svađe ili ljubavnih intriga, ali bi me mučilo ako bi se to odvijalo bezobraznim, neugodnim jezikom.

---

Aaaaa, kod nas sad ima i ovoga: glupačo i sl.
Ne volim to, upozoravam je, nekako sam joj objasnila značenje ružnih izraza, ali opet ih nakon nekog vremena ponovi.

Naravno da mi doma tako međusobno ne razgovaramo, no čuje...

Moje mlađe dijete već zna reći gupaco, a nema ni dvije godine... :/

Ne volim ni ja takve igre, općenito idu mi na živce i ta stalna uspoređivanja. Gle ovo je ljepše, ovo je ovakvo...

Ali opet, npr. kad mlađa seka crta, neće joj Lana reći da joj je gadno, iako mala samo škraba.

:roll: :mrgreen:

Joj, seko, kako se lijepo trudiš :mrgreen:
onda sam baš ponosna :)

Jutros se mi probudimo i L. požuri vidjeti jel počela Dora na Novoj i kad tamo onaj crtić Bratz. Nije to nikad gledala, nisam ni ja i nisam imala pojma kakav je to crtić, kad ono razgovoraju tamo te dvije bratzice- ti si odvratna, ja sam najljepša i sl...glupačo...

Nisam mogla vjerovati da u vrtiću to govore...

Čula sam da dosta curica to gleda, otud im vjerojatno takav rječnik...

Moram priznati da smo se mi ko djeca častili glupačama, kretenima i izrazima tipa goni se često i rado. Brat, sestra i ja međusobno, i sa svom djecom u ulici. Roditelji su se ljutili kad bi čuli, mi smo se čudom čudili zbog čega se ljute, i nastavljali po svome. Istovremeno smo bili načitani, odlični đaci, a u kući se nije psovalo niti tako razgovaralo.

Hvala svima. Sutra bismo trebale ići na prvi sat ritmike i plesa. Držite fige jer prvo se veselisa, a kad je čula da mame ne mogu biti zajedno s djecom u dvorani zatupila je da neće ići. Samo jednom, jer je teta rekla da prvi puta mogu biti i mame u dvorani. Inače na upisu je prošlo super, odmah se igtrala s curicama koje su tamo bile. Ali ne želi da ja odem ni centimetra dalje od ulaznih vrata, ne daj Bože da stojim iza zatvorenih vrata. Uh, a tako bih voljela da pokuša.

Nije problem u upotebi grubljih riječi već u manipulaciji i dominaciji starijeg djeteta nad mlađim.

U tom godinama 5 godina je kao 5 svjetlosnih godina.

Vršnjačko čašćenje mi ne bi bilo toliko disonantno, mada bih i na to reagirala .

Joj, ja sam već pisala negde kako se B i M druže sa dvema devojčicama koje skoro svako popodne provode kod babe i dede koji žive pored nas. Jedna je njihova vršnjakinja dok je druga sad krenula u prvi razred.

Hmmm...ne znam...možda je glupo reći ali ja stvarno ne volim kad je ova starija sa njima u igri. Nagovara ih na svakakve gluposti, sve što ona ne sme tera ove male da rade i oni pokupe kritiku, igre se uglavnom svode na divljanje i demoliranje sobe/dvorišta, rečnik je katastrofa - koristi reči koje ne želim da moja deca koriste u ovom uzrastu a neke druge pak izgovara nepravilno (živimo daleeeeko od Beograda gde se sinhronizuju crtići i prave emisije za decu, imamo svoj naglasak koji je često i pravilniji od beogradskog a ona uporno pokušava da bezuspešno skine naglasak sa TV-a i zbunjuje ove mlađe)...Ma jednostavno je starija od njih, zanimaju je druge stvari, spretnija je fizički...Nije ona njihovo društvo i tu je samo jer je neće ove starije devojčice iz ulice (po godinama je taman između ovih mlađih i onih starijih)

Ja jedino mogu stajati i vrebati kao kobac kad je ona u društvu moje dece. Ne libim se da opomenem čak i kad joj je majka tu jer znam šta želim a šta ne želim da moja deca rade - posle objasnim mami zašto sam reagovala. Par puta sam i podviknula jer je mala prilično tvrdoglava i ne sluša nikoga (sem mene kad zaurlam kao da mi je najrođenija :roll: )

Sa druge strane, imam prijateljicu čiji je sin samo 4 dana stariji od ove devojčice i sa njima se B i M jako lepo igraju. Ali to je drugačije odgajano dete, pristojno, pažljivo, ima mlađu sestru i bebu brata i zna da postoje stvari koje deca od 3 ili 4 godine ne smeju raditi (ima i ova devojčica mlađu sestru ali u ovo navedeno se ni gram ne razume). Iznad svega je dečak pa im se i interesovanja više poklapaju i igre se lakše osmisle.

Konačan zaključak je da nemam ništa protiv druženja moje dece sa starijom decom ali neka pravila moraju postojati i moraju se poštovati. Iako bi meni bilo super da se neka starija devojčica pola sata igra sa njima dok ja pijem kafu još uvek sebi ne dopuštam taj luksuz - uglavnom me popodne možete videti gde sedim na baštenskoj stolici na ulazu u dvorište i čistim grašak ili mahune za ručak dok jednim okom budno pratim čime mi se bavi podmladak :mrgreen:

:/ Da, definitivno je prevelika razlika u godinama, ali kako to objasniti petogodišnjakinji ? Magdalena je obožava, nikad joj nije dosta igre s njom, stalno izmišljam zašto je ne može zvati k sebi (nemamo vremena, moramo ići...) Još uvijek jako voli ići djedu i baki, ali sad je počela razmišljati bi li išla jer što ako dođe Tea... :roll:
I ja sam frikuša koja stalno mora imati djecu na oku i pod kontrolom, no sad mi polako izmiče, jednostavno ih moram pustiti van na ljuljačku (naše dvorište) dok se ja bavim oko bebe ili ručka :roll: . I ne sviđa mi se osjećaj, stalno osluškujem i obilazim prozore.
Inače, neće ni čuti da ide na ples jer je teta rekla da mama ne može biti u dvorani, nego mora čekati ispred vrata. Nisam je uspjela dobiti ni da odemo zajedno i malo pogledamo. A kad dođe Tea, onda: ne moraš ti mama biti s nama, mi se možemo same čuvati. Uhhh. :x Ne znam kako da je nagovorim da ipak pokuša. Ili da jednostavno odustanem? :?

pa tko je tvom djetetu veći autoritet tea ili ti ?

jesi li joj kazala svoje misljenje?
ne svidja mi se kad se igras s tom curicom. sve to sto si nama napisala ja bi objasnila malenoj (na prilagodjen nacin, naravno)
i primjerice ne bih tražila falše izgovore. "Nećemo danas zvat Teu. Ne sviđa mi se ta ideja. Oćeš da te odvedem na ples?" :mrgreen:

Na neki nepoželjni uticaj sa strane svi stalno nailazimo. Je li to curica iz susjedstva ili vrtića, ili gluposti na televiziji apsolutno je nevažno. Držim da je moja uloga da djetetu usadim životne vrijednosti koje ja poštujem. A to radim i na način da mu iskomentiram kako ja vidim svijet oko sebe (curicu iz susjedstva, događaje iz vrtića, ili gluposti na televiziji).

Pa bi ja na igru di se dvije prijateljice svađaju oko dečka i časte se pogrdnim imenima rekla da i nisu onda prave prijateljice kad im je dečko važniji od njihovog odnosa. Da se prave prijateljice nikad ne bi posvađale oko dečka. Pa ih možeš malo natjerat da promisle o svojim igrama, jer i one dvije su prijateljice. (Podijeli pa vladaj :lol:)

Tako bi možda i Tea mogla imatei koristi da čuje neku pametnu ako je već kod kuće zapuštaju (ako sam dobro shvatila) ili bi se od tvog filozofiranja možda okrenula nalijevo krug i ne joj više bilo zabavno vraćati se.

A recimo to da su zajedno preskočile ogradu i šmugnule u dvorište...pa eto prilike da zabraniš uopće ikakvo dolaženje. Zašto se ti bojiš bit malo stroža prema svojoj curici?

zaboravila sam također reći da igra bez intriga nije zabavna - pa to je jasno zar ne? Pa ni mi ne gledamo filmove u kojima se ništa intrigantno ne događa. Takvi su dosadni. Tako da sam i ja odustala od pustih nagovaranja Roka da se igramo da Ninje idu u školu :lol:

On ako i pristane, na putu do škole sigurno naiđu na kojeg neprijatelja koji ih zaveže (i eto neopravdanog sata :lol: )

Dakle odustala sam. To je ta faza. Samo on je dečko, pa je akcija, ubijačina, tuča, brza vožnja auta, prevrtanje (i sve ostalo što je meni glupo) zanimljivo.
Ne znam kako se druge curice igraju (do đavola ne sjećam se kako sam se ja uopće igrala?) ali valjda je njima akcija upravo intriga: ko će šta obuć, ko će koga prevarit, ostavit... Pa naravno da je to zabavno. :lol:

Da, to da igra bez zapleta nije zanimljiva... zaboravila sam na taj način promatrati igru. Ipak mi je to sve malo previše za pet godina... ili nije?
Naravno da sam joj rekla što mislim o svemu tome, ali razgovor između nas dvije svede se otprilike na ovo: mama, jabih da mi Tea dođe; ja ne bih jer se ne igrate lijepo, argumentiram, a ona: nećemo se više tako igrati, bit ćemo dobre i slušati te; ja: idemo danas malo na ples, zvati nekoga drugoga, ići djedu i baki, idemo se nas dvije igrati (zna da to obično završi čim seka mora jesti, piti, padne ili sl. ili pak bolesnoj baki nešto treba...), ona eventualno pristane da zovemo nekoga drugoga iz susjedstva, ali druga djeca ili idu u vrtić ili popdneva provode s roditeljima, djedovima, bakama i na kraju se pogodi da baš taj dan nitko nije na raspolaganju za igru. I zanovijetanje počinje iz početka.
Nije stvar u tome da se bojim biti stroža prema svome djetetu, nego se pitam kamo vode zabrane druženja s ovim ili onim, je li u redu ograničavati djetetove izbore i nametati mu društvo koje je meni "prihvatljivo" ali njoj iz nekog razloga ne "leži". Druga je stvar, živimo na selu, igralište uza druženje je predaleko i u blizini je relativno malo djece. Odbija sva organizirana druženja i odvajanje od obitelji. Ako je prisilim da negdje ostane protiv svoje volje, bojim se da bih proizvela kontraefekt. Osim toga, kako razviti ljubav prema plesu, sportu, glazbi... prisiljavanjem djeteta da ostane negdje samo protiv svoje volje? :roll:

Citiraj:

---

MAGICA prvotno napisa

Ako je prisilim da negdje ostane protiv svoje volje, bojim se da bih proizvela kontraefekt. Osim toga, kako razviti ljubav prema plesu, sportu, glazbi... prisiljavanjem djeteta da ostane negdje samo protiv svoje volje? :roll:

---

I ja isto tako mislim.
Moja kći jako voli plesati (doma i na cesti :mrgreen: ), ali ne želi nigdje ostati. Mi je ne prisiljavamo, ne vidim svrhu toga...

Moja kći jako voli plesati (doma i na cesti :mrgreen: ]

:lol: I moja isto, čak i u dućanu, u centrima, dok hodamo između polica, a glazba trešti, dam joj ruku,a ona se vrti, izvodi piruete, pjeva... ludilo! :mrgreen: