Ubiranje plodova

Evo jedne jesenske teme. :)

Zanima me koje ste plodove odgoja svoje djece dosad ubrali. U čemu ste uspjeli? U kojem ste trenutku veselo pomislili: "Eto, trud mi se isplatio!"?

Moja je djevojčica (5 godina) danas tako veselo, glasno i spontano pozdravila našu susjedu koju baš ne poznajemo dobro i ne srećemo često, da sam se rastopila. (A sjećam se da je prije godinu-dvije nije željela ni pogledati.)

Kad se vratimo izvana kući, odmah odlazi oprati ruke.

Na moru je bila dobra prema manjoj (nepoznatoj) djeci.

Mislim da smo joj uspjeli razviti ljubav prema knjigama; sada ih sama vadi s polica, sjedne u neki mirni kutak i lista, lista...

Trebalo je dugo, ali nekako je uspjela naučiti dijeliti s drugom djecom svoje igračke kad joj netko dođe.

Kad vidi da sam zauzeta s bebom, sama uzme hranu ili piće koje baš tada želi.

Ne prigovara više kao nekada kad je zamolim da mi nešto donese, da odnese smeće i sl.

Sve su to uglavnom "sitnice", ali stvarno razveseljavaju...

opisati ću jednu situaciju, desila se prije otprilike 3 mjeseca.
izlazili smo iz dućana, a moje malo dijete se još uvijek voli voziti u kišobran kolicima.
i tako smještam ja mlađega u njegova kolica, držim vrećicu sa stvarima, veliko dijete mi stoji iza leđa.

primjetim gospodina koji ide prema dućanu, ima dvije štake, teško se kreće.
taman da ću reći da pomogne, kad moje veliko dijete širom otvorilo vrata, i govori čovjeku - izvolite. čovjek zahvali, moje dijete odgovori - ma nema na čemu.
:heart: mi je bilo ogromno.
taj tren sam bila najponosnija mama na svijetu.
i znala sam da sam, kao roditelj, na dobrom putu.


mlađi je dosta zvrkastiji od svog brata.
prije par dana mi je njegova nova vrtićka teta rekla da je jako pažljiv, dijeli igračke, samostalan, pristojan.
obzirom na njegovu dob, ja presretna.

ja se sva rastopim kad mog M. pitaju kako se zove a on odrecitira sve: ime, prezime, grad + adresu ( jest da ga se niš osim imena ne kuži ali :mrgreen: ) i kad svakog lijepo pozdravi i na dolasku i na odlasku. Rastopim se i kad vidim da sam mu uspjela usadit suosjećanje za one koji nemaju ( ok, kad neko djete nešto nema,npr. neku igračku to ga baš i ne dira :lol: ), ali kad vidi prosjaka da sjedi zna da je on gladan ili žedan i da nema i da mu trebamo nešto dati ( ne nužno novac, jednom je htio nekoj bakici dati dio slanca :heart: )

kad kaže da ne želi razgovarati o nekoj temi, kad kaže da su mu povrijeđeni osjećaji, kad postigne kompromis

Nitko ništa ne "ubire"? :unsure:

Kad mi moje najstarije dijete (koje inače spada u kategoriju "teže odgojivog") samo od sebe krene pomagati sa spremanjem igračaka od malenih, a donedavno ni svoje nije htjela spremati, i još mi kaže: Nemoj se ti sama mučiti, ja ću ti pomoći!"
Kad prilikom ulaska u dućan ili sl. mjesto već s vrata glasno pozdravlja: Dobar dan! (baš je neka žena jednom komentirala kako je to lijepo čuti od još relativno malog djeteta).
Kad se iznimno zrelo ponaša prema/u vezi mlađeg brata i sestre, npr. braco je udari, a njoj ne pada na pamet da mu vrati, nego mu kaže: "nemoj me tući, ja sam tvoja velika seka i volim te". Kad pazi na njih poput male mame. Kad mi kaže: "Nemoj se ljutiti na seku, ona je samo malo dijete" (kad malena ne da presvući pelenu, nego se izvija i udara me nogama).
Kad joj navečer ponekad ne stignem čitati prije spavanja pa mi kaže: "Nema veze, niš se ne ljutim".
Kad sam tužna pa me tješi...

moja kcer je stvarno prilicno pristojno stvorenje, oduvijek lijepo pozdravlja i odzdravlja

ali najponosnija sam kad stari papir (i svoj), plasticne boce i staklo sama rasporedjuje po kutijama koje imamo za reciklazu, kad zatvori vodu dok pere zube ili ruke dok sapuna i kad, nakon vecere, samoinicijativno pokupi kruh koji nije pojeden, stavi u vrecicu i zakaci na vrata od stana, a pri tome napomene tati 'to ujutro stavi pored kontejnera, nekome ce dobro doci'

e na to se topim :heart:

Mi smo mali, ali ponosna sam na: lako skidanje pelena (sa 14 i pol mj) i na to što je više - manje za suradnju. Vjerojatno je takva i po naravi, ali se nadam da i moje ponašanje tome pridonosi.

mi nismo više co-sleeperi. što sam ponosna... a i naspavana.

Citiraj:

---

kad zatvori vodu dok pere zube ili ruke dok sapuna

---

ovo je moja naučila u vrtiću-alkatrazu. čuvajmo planet. :heart:

Citiraj:

---

anledo prvotno napisa

ali najponosnija sam kad stari papir (i svoj), plasticne boce i staklo sama rasporedjuje po kutijama koje imamo za reciklazu, kad zatvori vodu dok pere zube ili ruke dok sapuna i kad, nakon vecere, samoinicijativno pokupi kruh koji nije pojeden, stavi u vrecicu i zakaci na vrata od stana, a pri tome napomene tati 'to ujutro stavi pored kontejnera, nekome ce dobro doci'

e na to se topim :heart:

---

:klap: :klap:

Citiraj:

---

mama courage prvotno napisa

mi nismo više co-sleeperi. što sam ponosna... a i naspavana.

Citiraj:

---

kad zatvori vodu dok pere zube ili ruke dok sapuna

---

ovo je moja naučila u vrtiću-alkatrazu. čuvajmo planet. :heart:

---

moja je odgojena vec krenula u vrtic, znala je to prije trece godine kad se prvi puta susrela sa vrticem

Kada sam ga kao predškolca s balkona čula da govori susjedu: Barba R., molim vas, možete li mi dodati loptu?
Kada sam mi je kao prvašić objašnjavao da se on ne tuče, ali kada A. napadne M. on je ide braniti jer je mala i ne može se sama.
Kada mi je njegova trenerica u njegovoj 10. godini rekla da je prestanem gnjaviti pitanjima "tipa je li bilo problema na putu" jer je rijetko samostalno i odgovorno dijete.
Kada mu se oči napune suzama jer je vidio starog i bolesnog psa lutalicu na cesti.
Kada nakon 100 ne i neću i poslije i još malo ja odustanem, a on sam vidi da mi treba pomoć, pita što mi je, jesam li dobro i napravi više od očekivanog.
Kada ga je njegova sadašnja ravnateljica u SŠ opisala kao "zgodnog, pristojnog i komunikativnog."
Mislim da ne trebam napominjati da sa mnom uglavnom njače, okreće očima i otpuhuje.

nisu li kikići od tri, četiri, pet godina premali da bi se kod njih ubirali plodovi?

možda će se 'plodovi' i vidjeti, ali na duže staze, kad odrastu u ljude, a gledati plodove na trogodišnjaku mi je malo neobično..ono, naučio je prati zube i zatvarati vodu i ne piškiti u gaće ili pozdravljati susjedu?

pa kaj to nije osnovni odgoj, a ne neki 'plodovi'...ovak mi to zvuči ko da su djeca stabla jabuke pa su rodila plodovima...plodovima nama dobrog i prihvatljivog ponašanja koje si (ne)skromno upisujemo u zasluge

Ah, odgoj ili rezultati odgoja ili "plodovi", u čemu je razlika? Što su djeca veća, i "plodovi" će biti složeniji.

Ja ti nisam prije odgovorila jer nisam sigurna koje su stvari plodovi naše dobre komunikacije i svjesnog odgoja, a koje su jednostavno dio njenog karaktera i rezultat toga što dijete jednostavno raste i sazrijeva. Kužiš :)

nisu za sve odgovorni roditelji i njihov odgoj...dijete ipak nije hrpa gline koja samo čeka roditeljsku ruku da je oblikuje, djeca imaju i svoj karakter

a ovo kod malih kikića mi je i bezveze, mali puno više ovise o svom karakteru i senzibilitetu nego o naučenim obrascima ponašanja svojih roditelja

Ma, je, nisu hrpa gline, i ne moš razlučit što je došlo od karaktera a što od odgoja, ali mi recimo SMATRAMO da je došlo baš od odgoja. I nazovemo to plodovima.

Meni je recimo najveći "plod" to što se ne boji reći mi istinu, čak i kad je kriva. Ja to sebično pripisujem svom trudu da pošpotam koliko treba, ali da pritom ne budem ni dosadna ni naporna.

kao netko s edukacijom znanstvenog usmjerenja reci cu da je vrlo tesko razluciti sto je i ko je kome sto dobrog /loseg donio...a i sve je to vrlo razvojno...negdje za 30-tak god. cemo vidjeti kom opanci, a kom obojci ;)

a na naslov - pobrali smo grozde - bijelo i crno, radi se vinoooo finoooo

mi smatramo?

misliš, VI ostali na temi?

:mrgreen:

ja dijete ne doživljavam kao manje ili više uspješan proizvod svog uloženog truda, pa mi je ovo s plodovima bezveze

Pa da, mi koji smo naveli neke od "plodova". :mrgreen: Po meni bijaše to lijepa tema.

a ja je pokvarila s cijepanjem dlake :mrgreen:

Što ne znači da dijete doživljavam(o) kao "manje ili više uspješan proizvod svog truda".

Citiraj:

---

sofke prvotno napisa

a ja je pokvarila s cijepanjem dlake :mrgreen:

---

Neka, samo nek nije jednoumno. :mrgreen:

trenutno sam u fazi kada mislim kako sam u svemu pogriješila!
čekam neki ljepši dan :roll:

Citiraj:

---

Dijana prvotno napisa

Citiraj:

---

sofke prvotno napisa

a ja je pokvarila s cijepanjem dlake :mrgreen:

---

Neka, samo nek nije jednoumno. :mrgreen:

---

Nemo'š sofke nać' u tim jednoumnim vodama, a nemo'š ni tebe, kad smo kod toga. :mrgreen:

Evo, dok se sofke nije javila, ja sam se pitala kako baš ništa posebno ne mogu izdvojiti kod svoje petogodišnje kćeri, pa me ona utješila. Vidjet će se, valjda. :mrgreen:

No, imam ja još jedan, šesnaestogodišnji uzorak djeteta, pa mogu iznijeti jedan primjer:
Čupaju se oni, iako je razlika jedanaestogodišnja, ali ja sam s punim povjerenjem malu ostavila s bratom na jedan cijeli dan i jednu noć ovaj vikend. Ne samo da su zadovoljene elementarne potrebe mlađeg djeteta, već se starije o njoj brinulo s takvom ljubavlju i pažnjom kakva se (imam svjedoke ;) ) rijetko sreće. Od šetnje, čitanja, zajedničke igre... sveg onoga što inače dobiva od nas, on se trudio da joj ne nedostaje. :)

Eto, trudili smo se upućivati ih (povezujuće, A(P)B bratstvo :mrgreen: ) jedoga na drugoga maksimalno moguće tijekom odrastanja, a moram dodati da on nikada nije bio obavezan čuvati ju ikada, samo kada je sam želio. Ovaj put je tražio obaviti čuvanje sam, naravno, uz broj telefona osobe u blizini koji je u svako doba dana, iz nužde, mogao okrenuti.

Unatoč razlici u godinama, ja se toplo nadam da će se moja djeca uspjeti povezati u roditeljskom domu toliko, da će uvijek u životu jedan drugome biti podrška i oslonac. :heart:

Citiraj:

---

apricot prvotno napisa

trenutno sam u fazi kada mislim kako sam u svemu pogriješila!
čekam neki ljepši dan :roll:

---

jednoumno

Adiomare, baš lijepo, zamišljam si velikog brata zaštitnika i malu sestricu nestašku. :heart:

Kako razlučiti za što smo mi zaslužni, a što je to dijete samo skontalo da treba raditi?
Da li postoji onda i suprotno pitanje, u čemu ste fulali, koje je dijete naše negativne strane pokupilo?
Mislim da nikada neću moć razmišljat na ovaj način..možda kad budem imala 85 god i sagledam sve ovo s nekim odmakom.
Je l bila možda tema Kakve ćete bit bake? :lol:

Adiomare, kak je super to pročitati! Puse velikom, dobrom bratu :heart:
I ja se, kao Dijana, nadam da ćemo svjedočiti tako lijepom odnosu između naše djece :love:

Citiraj:

---

sofke prvotno napisa

nisu li kikići od tri, četiri, pet godina premali da bi se kod njih ubirali plodovi?

možda će se 'plodovi' i vidjeti, ali na duže staze, kad odrastu u ljude, a gledati plodove na trogodišnjaku mi je malo neobično..ono, naučio je prati zube i zatvarati vodu i ne piškiti u gaće ili pozdravljati susjedu?

pa kaj to nije osnovni odgoj, a ne neki 'plodovi'...ovak mi to zvuči ko da su djeca stabla jabuke pa su rodila plodovima...plodovima nama dobrog i prihvatljivog ponašanja koje si (ne)skromno upisujemo u zasluge

---

Mislim da bi i ti sama vrlo dobro mogla razlučiti koja su dječica od 3, 4, 5 godina odgajana, s kojima se radilo, a koja nisu. Zar nije uspjeh naučiti dijete pozdraviti susjeda?! Naravno da će mama 15-godišnjaka navesti drugačije "plodove" nego ona 4-godišnjaka, ali uspjeh je usojeh, dijete neće otići oprati ruke ili posuđivati igračke ako ga netko nije na to poticao. To su prvi plodovi i itekako su slatki.

(Ja više ne bih o tome raspravljala.)

A kako znati što od toga sam joj ja "usadila", što vrtić, što baka, što od toga ona jednostavno vidi da svi radimo?
Za taj dio kažem da ne mogu samo tako navest svoju zaslugu, a mislim da se svi gore navedeni ponašamo u istom ili sl. smjeru.

tebi je uspjeh da dijete pozdravlja susjeda..?

moja ne pozdravlja susjeda zato što se srami pa se sakrije meni iza noge...znači, moje dijete je neodgojeno, s njim se nije radilo i nema plodova?

ak su plodovi odgoja tako očiti, onda OK

eto, moja pere suđe..i ne baca nikad smeće jer smatra da je to ružno..i pere ruke poslije tute..

a ja čitam sofke i umirem od smijeha na radnom mjestu :lol: :lol:

pere ruke poslije tute :lol: :lol:

Ma jel znaš o čemu ti se radi, Sramežljva...

Kada u liječničku ordinaciju uđemo moja kći i ja, uljudan pozdrav obično izostane. :/
Izostane i u vrtiću "Dobro jutro" teti.... višeput :/

Obično je tako kada ide samnom, a potpuno druga slika kada je sama, s bakom ili bratom...

Tada ja mislim da je mala užasno neodgojena :mrgreen: i pitam se tko ju je odgojio. Valjda ta neodgojena faza (dok je samnom) neće potrajati da se pretvori u normalno ponašanje?

Ima li tko takvih plodova? :mrgreen:

Citiraj:

---

Ima li tko takvih plodova?

---

Ima, ima :mrgreen: U vrtiću je počesto trebam podsjećati da pozdravi tetu, na dolasku i odlasku, znam ja isto da je to do stidljivosti, ali mi se ne sviđa da ne pozdravi, pa je podsjećam.
sofke, vidiš da i u tebe ima plodova :mrgreen:

Citiraj:

---

Mercedes prvotno napisa

A kako znati što od toga sam joj ja "usadila", što vrtić, što baka, što od toga ona jednostavno vidi da svi radimo?

---

Mislim da ni nije važno tko je usadio, već što je dijete prihvatilo.
A slažem se da ima nešto i u osobi.

Pa, AdioMare, nećemo suditi o djetetu na osnovi nekoliko negativnih primjera. Uostalom - dijete je!

normalno da ima plodova, pa nismo iz šume :mrgreen:

Citiraj:

---

sofke prvotno napisa

tebi je uspjeh da dijete pozdravlja susjeda..?

moja ne pozdravlja susjeda zato što se srami pa se sakrije meni iza noge...znači, moje dijete je neodgojeno, s njim se nije radilo i nema plodova?

---

Baš sam htjela nešto slično primijetiti.
Moj itekako dobro zna da treba pozdraviti susjeda, ali kad dotičnu osobu sretnemo u liftu, jezik mu se zaveže. Sigurno ne od lošeg odgoja.
Zapravo, već smatram uspjehom što se više ne skriva iza moje noge nego samo šuti :mrgreen: ali to nije ubiranje plodova - to je njegov uspjeh u borbi sa samim sobom.
Stvaranje navika kao što su: izuvanje cipela, pranje ruku i pospremanje igračaka, također ne smatram "plodovima" - nego nečim normalnim.
A o "plodovima" bih mogla raspravljati za jedno 10 godina... ili ću se tada hvatati za glavu :mrgreen: