Mamin muškarčić

Imam sinčića, još je beba (a on ima stariju seku). Mislila sam da nikad neću imati sina, da se to ne može dogoditi, da nisam rođena za to da imam sina. Nisam, zapravo, nikad poželjela sina. A sad ga imam i - pogađate - naaaaajbolji je i naaajslađi na svijetu... Lavić mamin... :heart: :heart: :heart:

E sad, zanimaju me neke stvari o dječacima pa bih molila iskusnije mame dječaka (a po mogućnosti i djevojčica - radi usporedbe) da mi odgovore.

Je li istina da dječaci progovaraju puno kasnije od djevojčica?

Je li istina da nisu tako brbljavi kao djevojčice, da ne traže neprestano brbljuckanje s roditeljima? (Moja bi kćerkica samo bla-bla-bla...)

Je li istina da nisu tako emotivni kao djevojčice? Rasplaču li se teže? Cendraju li?

Je li istina da zbog svog muškog mozga mogu raditi samo jednu stvar odjednom?

Je li istina da nisu tako (psihički) komplicirani kao djevojčice? Govore li o svojim osjećajima?

Jure li svi dječaci naokolo po cijele dane, stalno nešto "šarafe", bučni su, vole automobile, bagere, lopte, puške?

Netko mi je rekao da je s dečkima lakše. Slažete li se s tim?

Što kao mama dječaka mogu očekivati?

Uglavnom, moj mi je muškarčić pravi izazov i baš me zanima kako će to ići s njim. Trenutno mi se čini da ne znam baš ništa o dječacima, o tome kakvi su oni, što je u njihovim glavama, što žele, misle... Možete li mi pomoći stvoriti neku sliku? Znam da je svako dijete osoba za sebe, ali ipak... Možda otkrijemo da većina ima nešto zajedničko.

Nema odgovora na niti jedno tvoje pitanje jer sam ustvari u istim nedoumicama kao i ti.
Strpljivo čekam odgovore :mrgreen:

Nabavi si knjigu Odrastanje Kaina

nešto zajedničko?
pa pišaju stojeći! :lol:
šala.

imam dva sina, totalno su različiti.
stariji propričao s godinu dana, mlađi sa skoro pune dvije.

stariji obožavao autiće, mlađi voli maminu šminku i razne kreme.

stariji plakao dok sam pjevala mamu Kukunku (jer je krokodil oteo malenog Juju), mlađi plače iznimno rijetko.

eto, nisam niš pomogla.

Je li istina da dječaci progovaraju puno kasnije od djevojčica?
pojmanemam

Je li istina da nisu tako brbljavi kao djevojčice, da ne traže neprestano brbljuckanje s roditeljima? (Moja bi kćerkica samo bla-bla-bla...)
ma kaj bi bila istina

Je li istina da nisu tako emotivni kao djevojčice? Rasplaču li se teže? Cendraju li?
naravno da su emotivni
oskar se rasplace sam ga krivo pogledaj
ofkors da cendraju

Je li istina da zbog svog muškog mozga mogu raditi samo jednu stvar odjednom?
ponekad fakat posumnjam da je taj sterotip istina

Je li istina da nisu tako (psihički) komplicirani kao djevojčice? Govore li o svojim osjećajima?
da
da

Jure li svi dječaci naokolo po cijele dane, stalno nešto "šarafe", bučni su, vole automobile, bagere, lopte, puške?
ne

Netko mi je rekao da je s dečkima lakše. Slažete li se s tim?
bedastoca ko god da je rekao
ne

Što kao mama dječaka mogu očekivati?
isto sto moze i mama djevojcice :mrgreen:
aj dobro.. ne bas SVE... npr. ak si mama djecaka mozes ocekivati da ce u dobi od 8-8,5 godina, dok lezite zajedno na krevetu i gledate film, navlacit pindjura sve u 16 i da ce rec.. pa kaj ti TO smeta... meni je bas fino :roll: :mrgreen:

Ja imam dva dečaka. Blizance btw. Na sva ova pitanja mogu odgovoriti i sa DA i sa NE. Got the point?

Ja imam dva pišonje i jednu ženskicu.Kod mene ti je ovako.Stariji sin počeo je svjesno zvati mama,nebi vjerovala ali sa 6 mj.Sa 7 već tatu,babu,dida,sa godinu dana je već pričao normalno,samo što nije znao reći R.Znači,što se govora tiče,ona je bio daleko ispred seke,iako je i ona vrlo rano propričala.
Dalje..Moji sinovi su valjda tri puta brbljaviji.Stalno bi nešto samnom razglabali.Ovaj manji u granicama svojih mogućnosti (sad je u fazi postavljanja pitanja Zašto? pa po tisuću puta-Mama,a zašto je ovo ovako ili onako...ali uvijke Mama a ne tata :mrgreen: )a veći koristi svaku priliku (i ja isto) da mi nešto prepriča,ispriča,objasni...Kćer nije.Ona ne voli previše razglabati,Ona ima svoj stav o svemu na ovom svijetu i uopće ne treba pomoć ili potporu u nekakvom razmišljanju,nema potrebu za dubljim razgovorima.
Emotivni?Oni su jako a za nju imam osjećaj da je najviše u životu dira ako joj ujutro dam krivu kombinaciju odjeće :lol: Meni je ona genijalna.Svoja do kraja.Ona će biti neka žestoka političarka kad naraste.Ne dira nju previše stvari u životu a ako ima problema zavrisne tako da svi odma padamo na pod.Muški su pravi emotivci.Oni bi se stalno mazili,stalno su negdje kod mene,ljubakaju se,grljakaju...Stariji nema vremena preko dana ali zato štije spavanja moramo biti skupa bar 10 min za nježnosti.Kćer ne.Ja moram trčati za njom i moliti za poljubac .A ona neda :mrgreen:

Ovo za mozak mislim da je nažalost točno :lol:
Sin mi govori o svojim osjećajima ali to je sve tako dječje i naivno da se još nisam susrela s nekakvom kompliciranošću.A moju kćer netko povrijedi jednom u tri godine i to bude baš onako žestoko.
Moji dečki stalno negdje jure,trče,viču,aktivni su do kraja.Stariji je u nogometu,sad je u ratu :roll: ,ima veliko društvo i stalno su u nekom filnu ali on je inače od početka veliki aktivac.Mlađi isto tako ali normalno,još je mali da bi trčkarao okolo sa društvom.On ti je majstor pa leti okolo sa alatom i popravlja.Ali on ti je i traktorista pa se voza na traktoru na pedale i viče.Moja cura ima svoje prijateljice s kojima jako voli biti.Kad njoj to odgovara :mrgreen: Inače gušta biti sama u svojoj sobi u svojim igrama i u svom miru.I ona je inače aktivka ali nikad ko stariji brat.

Inače su mi sinovi dosta različiti.Stariji je prava muškarčina,mlađi je nježniji.Voli curaste stvari (sve što je rozo,šljokičasto,sjajno..),šminke (rekoh mužu,ako bude gay kad naraste bar ćemo znati da nismo fulali u ogdoju nego da mu je urođeno),obožava pjevati i ima strašno istančan sluh.Zna stotine pjesama.Ali svejedno,opet je muškarčić po tisuću drugih stvari.

Slažem se da je sa dečkima puno,puno lakše.Puno su jednostavnija bića od žena.
E sad,ja ne znam kakve su druge cure ali kažem ti kakva je moja.Ja sam strašno znatiželjna što će ona biti kad naraste.Morat će biti neka jaka zvijerka.Inače,niakd nisam upoznala dijete sa jačim karakterom.Ali fali mi nježnosti s njom.Ali ona je ko mačka,kad joj dođe dođe,kad ne onda skače u oči.

Trina, ko da si opisala moju malu :heart:
za malog je još rano da išta napišem, zasad je mazuljava beba

Mislim da je jako teško odgovoriti na tvoja pitanja jer moj stav je da smo svi različiti ... pa tako i djeca
Neznam kako je sa djevojćicama ... ja imam 3 muškarca ( ne računam MM-a :lol: )
- pokušat ću ti iz svojeg iskustva odgovoriti ...

Je li istina da dječaci progovaraju puno kasnije od djevojčica?
- Ivan je progovorio dosta rano sa 10 mj. je spajao 2 riječi ... kod Maria je to bilo puno kasnije ali kada je sa 2g propričao .. ne zaustavlja se i Luka je rano propričao .. pa je sa 5 več čitao

Je li istina da nisu tako brbljavi kao djevojčice, da ne traže neprestano brbljuckanje s roditeljima? (Moja bi kćerkica samo bla-bla-bla...)
- opet zavisi ... Sada u pubertetu Ivan manje priča ali kroz mlađu dob nije se zaustavljao ... Mario je uvijek bio manje riječiv dok me Luki sada izluđuje ... ko baba je :lol:

Je li istina da nisu tako emotivni kao djevojčice? Rasplaču li se teže? Cendraju li?
- moji su jako emotivni, ali svaki to pokazuje na drugi način, nisu plačljivci ali ima i suza naravno ... nisu nikad bili cendravi .. ni jedan

Je li istina da zbog svog muškog mozga mogu raditi samo jednu stvar odjednom?
- :lol: nije istina ... Ivan mi je kao i Napoleon :lol:

Je li istina da nisu tako (psihički) komplicirani kao djevojčice? Govore li o svojim osjećajima?
- moji puno govore o svojim osječajima, ali ja to gradim sa njima od malena ...

Jure li svi dječaci naokolo po cijele dane, stalno nešto "šarafe", bučni su, vole automobile, bagere, lopte, puške?
- ne jure svi ... i nisu bučni svi - moji su više sportski tipovi :mrgreen:

Netko mi je rekao da je s dečkima lakše. Slažete li se s tim?
- ja mislim da je puno lakše ... svakim danom sve više to mislim kada ih sada gledam i uspoređujem sa djevojćicama njihive dobi :/ nebih se mjenjala

Što kao mama dječaka mogu očekivati?
- punu kuću prave mužke ljubavi :lol:

Citiraj:

---

Mukica prvotno napisa

aj dobro.. ne bas SVE... npr. ak si mama djecaka mozes ocekivati da ce u dobi od 8-8,5 godina, dok lezite zajedno na krevetu i gledate film, navlacit pindjura sve u 16 i da ce rec.. pa kaj ti TO smeta... meni je bas fino :roll: :mrgreen:

---

ček ček da navrši ... 12, 13 ... 14 ... :lol: crva i trojanaca na izvoz :lol:

Citiraj:

---

Mukica prvotno napisa

ak si mama djecaka mozes ocekivati da ce u dobi od 8-8,5 godina, dok lezite zajedno na krevetu i gledate film, navlacit pindjura sve u 16 i da ce rec.. pa kaj ti TO smeta... meni je bas fino :roll: :mrgreen:

---

moj to radi a ima tek 3g. :mrgreen:

Sramežljiva, teško je odgovoriti na tvoja pitanja jer su djeca različita.

Moja Sara puno priča, nevoli se baš maziti (iskreno, moram je vijati da bi je poljubila), rijetko kada plače, voli se igrati i s "muškim i ženskim" igračkama. Nećak (2 tj. stariji od nje) isto puno priča ali je totalna suprotnost od nje, prava je maza, stalno nešto plače....

Ali što sam u biti htjela reći. Meni je susjeda neki dan rekla da je teško odgojiti muško dijete (ima dvojicu, već su stariji). Uglavnom su mame te koje su kod kuće s djecom, i kada majka odgaja žensko dijete -one jednako razmišljaju, ali kad odgaja muško dijete to je puno kompliciranije jer muškarci drugačije razmišljaju....

Ja imam samo Saru. Mišljenja sam da su muškarci i ženske različiti (ne samo po anatomiji, nego i razmišljanju) i dosta sam razmišljala o tim njenim riječima i složila bi se s tim.

(eto pa neka druga beba bude dečko pa da mogu usporediti :mrgreen: )

Citiraj:

---

pandolina prvotno napisa

Citiraj:

---

Mukica prvotno napisa

ak si mama djecaka mozes ocekivati da ce u dobi od 8-8,5 godina, dok lezite zajedno na krevetu i gledate film, navlacit pindjura sve u 16 i da ce rec.. pa kaj ti TO smeta... meni je bas fino :roll: :mrgreen:

---

moj to radi a ima tek 3g. :mrgreen:

---

i moja mara - 15 mjeseci :mrgreen:

Kao mama dve cure i dva djecaka koji su svaki kao nebo i zemlja reci cu ti samo par primjera koji ruse sve predrasude i stereotipe "cure su ovakve, a decki ovakvi".

Npr. da li ce dijete govoriti o svojim osjecajima nema veze sa spolom ;)
Starija kci prica bez problema, a mladja i ne bas, stariji sin uvijek kaze kako se osjeca, a mladji ti...pokaze :lol:
Takodjer, jedna kci obozava sve vezano uz Barbie, a druga je luda za auticima, bagerima, loptama i svom ratnom opremom, za 6. rodjendan me trazila maskirno odijelo :roll: naravno da ga nije dobila
Jedna cura progovorila sa 3,5 godine, a jedna sa 10mj.
Jedan sin je njezna mimoza, a drugi harambasa....itd...mogla bih tako u nedogled...

Ne mogu napraviti neku usporedbu, jer nemam curicu, pa ne znam kako je s curicama. Meni osobno je s mojim dečkom jako lijepo :heart:

Od svih pitanja, meni je zapelo za oko ovo:

Citiraj:

---

Sramežljiva prvotno napisa

Je li istina da nisu tako (psihički) komplicirani kao djevojčice? Govore li o svojim osjećajima?

---

Ja bih rekla da su dječaci emotivno kompliciraniji - i to baš zato što teže verbaliziraju osjećaje.
Uostalom, dobro je netko napisao, pročitaj "Odrastanje Kaina" pa će ti puno toga biti jasnije. Meni je ta knjiga puno toga otkrila i preporučujem je mamama (i tatama) dječaka gdje god stignem.

meni je knjiga "odrastanje kaina" jedna od bezveznijih knjiga koje sam procitala :/ uopce se nikako nisam nasla u njoj nit mi je ista pomogla ni osvijestila ni prosvijetlila...


sto se pitanja iz prvog posta tice, rekla bih, iz svog iskustva (s dvije djevojcice i dva djecaka) da ne postoje nikakvi stereotipi ni u cemu sto se djece tice, da su svaki za sebe tako prekrasno razliciti i posebni i da koliko god u njih ulazes (emotivno, psihicki, fizicki, kakogod...) oni to vracaju stostruko i uvijek im mozes pruziti jos nesto malo, bar malo vise ;) :mrgreen:

ja samo ne kužim - zašto djevojčice nisu jednaki izazov :/

pa upravo to meni smeta, decki cu izazov i kao, tretira ih se drugacije, a cure moraju naci svoju zensku snagu i blablatructruc... :roll:

htjedoh reci, smetaju me sve floskule na istu temu. zato mi ni one "zensko tijelo zenska mudrost" i "mudrost majcinstva" nisu sjele... :/

Citiraj:

---

litala prvotno napisa

pa upravo to meni smeta, decki cu izazov i kao, tretira ih se drugacije, a cure moraju naci svoju zensku snagu i blablatructruc... :roll:

---

potpis.

eventualno mi je izazov kod mare, nakon iskustva s dečkom, bila kako promijeniti pelenu. i to je otprilike sve, što se spola tiče. :/

Citiraj:

---

ovca_i_janje prvotno napisa

ja samo ne kužim - zašto djevojčice nisu jednaki izazov :/

---

Zato što je to jedna od većih predrasuda.Jer božemoj,najlakše je odgojit ćer koja je tvoja kopija jelte.A ko bi sa muškima našao zajednički jezik kad nisi muško?

Je li istina da dječaci progovaraju puno kasnije od djevojčica?
ne znam kako je u prosjeku, progovorio u roku

Je li istina da nisu tako brbljavi kao djevojčice, da ne traže neprestano brbljuckanje s roditeljima? (Moja bi kćerkica samo bla-bla-bla...)
toliko oduvijek prica da je promukao ko uciteljice

Je li istina da nisu tako emotivni kao djevojčice? Rasplaču li se teže? Cendraju li?
ne da mi da ga sisam jer sa siskama moze uvijek pokriti suze
kad vidi prosjaka place i vadi mi papirnate iz novcanika

Je li istina da zbog svog muškog mozga mogu raditi samo jednu stvar odjednom?
ma glupost, pa pogle ih, svaki na wcu cita

Je li istina da nisu tako (psihički) komplicirani kao djevojčice?
ne znam sto ti znaci psihicki komplicirani, ali jesu :mrgreen:

Govore li o svojim osjećajima?
da, oduvijek
i pritom je brutalno iskren.

Jure li svi dječaci naokolo po cijele dane, stalno nešto "šarafe", bučni su, vole automobile, bagere, lopte, puške?
da, i nikad im nije dosadno

Netko mi je rekao da je s dečkima lakše. Slažete li se s tim?
ne znam nista o laksem i tezem

Što kao mama dječaka mogu očekivati?
vatromet :heart:

Citiraj:

---

litala prvotno napisa

meni je knjiga "odrastanje kaina" jedna od bezveznijih knjiga koje sam procitala :/ uopce se nikako nisam nasla u njoj nit mi je ista pomogla ni osvijestila ni prosvijetlila...


sto se pitanja iz prvog posta tice, rekla bih, iz svog iskustva (s dvije djevojcice i dva djecaka) da ne postoje nikakvi stereotipi ni u cemu sto se djece tice, da su svaki za sebe tako prekrasno razliciti i posebni i da koliko god u njih ulazes (emotivno, psihicki, fizicki, kakogod...) oni to vracaju stostruko i uvijek im mozes pruziti jos nesto malo, bar malo vise ;) :mrgreen:

---

xxx
na sve

Je li istina da dječaci progovaraju puno kasnije od djevojčica?
U nasem slucaju svakako. Ahmed je prije par sedmica poceo sklapati trorijecne recenice, Mejra je sa 20 mjeseci pricala ko velika.

Je li istina da nisu tako brbljavi kao djevojčice, da ne traže neprestano brbljuckanje s roditeljima? (Moja bi kćerkica samo bla-bla-bla...)
Donekle je istina, ali Ahmed jos slabo prica pa cemo to tek vidjeti.

Je li istina da nisu tako emotivni kao djevojčice? Rasplaču li se teže? Cendraju li? [b]Ma pravi je drama king. 8) Vise place. Vise cendra od sestre.

Je li istina da zbog svog muškog mozga mogu raditi samo jednu stvar odjednom? Ne, napravi sto nestasluka odjedanput.

Je li istina da nisu tako (psihički) komplicirani kao djevojčice? Govore li o svojim osjećajima? Ne. Da.

Jure li svi dječaci naokolo po cijele dane, stalno nešto "šarafe", bučni su, vole automobile, bagere, lopte, puške? Ovo definitivno. Nema puno razmisljanja i ljencarenja. Non stop nesto radi sa rukicama.

Netko mi je rekao da je s dečkima lakše. Slažete li se s tim? Ne, nikako. Mejra je dosta 'laksa.'

Što kao mama dječaka mogu očekivati? Mazenje, mazenje i jos vise mazenja. Non stop je na meni. :heart:

Jos da dodam, Ahmed trazi puno vise paznje od mene. Pravi je mamin sin, a jos kako se dostoji po onom kliseju Mejra je babina princeza.

Citiraj:

---

ovca_i_janje prvotno napisa

ja samo ne kužim - zašto djevojčice nisu jednaki izazov :/

---

Ne znam zašto bih se trebala opravdavati što sam pitala ono što me zanima, ali , ajde, imam viška vremena...

Nigdje nisam napisala da odgoj djevojčica nije izazov sam po sebi, radi se samo o tome da meni trenutno nije. Moja je curka već "velika" i mnoge sam stvari apsolvirala, znam kako je imati djevojčicu, a i igrom slučaja oko mene je sve puno djevojčica. Dječaci su mi nepoznanica. Mislim da nitko tko je pročitao koju knjigu o razlikama između muškaraca i žena ne bi zanijekao da razlike postoje; napravljeno je mnoštvo znanstvenih istraživanja na tu temu. Muški i ženski mozak razlikuju se. Ako je tako, a vjerujem da jest, zanima me što mame koje imaju sinove kažu o tome. Eto, vrlo jednostavno.

Je li istina da dječaci progovaraju puno kasnije od djevojčica?
Mogu usporediti samo sa nećakom i S je u toj dobi u kojoj je ona sada (godina dana) puno više govorio.

Je li istina da nisu tako brbljavi kao djevojčice, da ne traže neprestano brbljuckanje s roditeljima? (Moja bi kćerkica samo bla-bla-bla...)
Moj se ne gasi. Čak i u snu priča. Ali bio je i "brbljaviji" od ovog mlađeg u toj dobi. mlađi je više promatrač, pa ćemo vidjeti hoće li se i on toliko razvezati.

Je li istina da nisu tako emotivni kao djevojčice? Rasplaču li se teže? Cendraju li?
Jako je emotivan (možda to ima veze sa horoskopom :mrgreen: ), na svaku nepravdu ili kad vidi da je nekome teško, pusti suzu.
Cendrav je u principu samo kad je umoran.

Je li istina da zbog svog muškog mozga mogu raditi samo jednu stvar odjednom?
Netko je već spomenuo, ja ću priložiti dokaz :mrgreen:

Je li istina da nisu tako (psihički) komplicirani kao djevojčice? Govore li o svojim osjećajima?
Na prvo pitanje odgovor ne znam osim da on JE kompliciran.
Osjećaje je vrlo rano raspoznavao i imenovao. Uvijek verbalizira kako se osjeća i zašto.

Jure li svi dječaci naokolo po cijele dane, stalno nešto "šarafe", bučni su, vole automobile, bagere, lopte, puške?
Istina. Energije na izvoz. Na pitanje gdje se gasi odgovor mu je "nema gumbića, samo baterije".

Netko mi je rekao da je s dečkima lakše. Slažete li se s tim?
Ne znam. Ponekad je lako a ponekad bih si kosu počupala.

Što kao mama dječaka mogu očekivati?
Vjerujem isto kao i mama djevojčice, puno ljubavi, sreće i ispijanja krvi na slamčicu :saint:

Citiraj:

---

ivarica prvotno napisa

Je li istina da zbog svog muškog mozga mogu raditi samo jednu stvar odjednom?
ma glupost, pa pogle ih, svaki na wcu cita

---

:lol:

uf, moja djeca su po ovom upitniku jako stereotipna. To mi je tako nešto nevjerojatno, jer znam da naše odgojne metode sigurno nisu na to utjecale. Moj sin je okružene bebicama i igračkicama od seke koja obožava sve maleno, lijepo i rozo, ali od kad je našao jedan njen autić više ga ne ispušta. Od svih igračaka uzeo je baš autić :? Isto tako pleše u haljinici i svojim baletnim papučicama ( koje smo morali kupiti jer bi on pesao ), ali sa druge strane je što bi se reklo "pravo muško" ( groznog li izraza )- autići, bageri, lopte. Meni je normalnije da bude sličniji seki jer mu je ona ipak prvi uzor u svemu, pa se istinski čudim tim " muškim hormonima" :lol:
Ali, eto stereotipni smo!

Je li istina da dječaci progovaraju puno kasnije od djevojčica?
Moj da

Je li istina da nisu tako brbljavi kao djevojčice, da ne traže neprestano brbljuckanje s roditeljima? (Moja bi kćerkica samo bla-bla-bla...)
Moj je brbljav, ali ipak u usporedbi s njom je mala beba

Je li istina da nisu tako emotivni kao djevojčice? Rasplaču li se teže? Cendraju li?
Moj je kuler :heart: , dok seka redovito pušta suzu.
Btw. NIje mi isto emotivnost i cendranje. Emotivnost ne možeš izmjeriti dok cendranje itekako možeš

Je li istina da zbog svog muškog mozga mogu raditi samo jednu stvar odjednom?
To mi je ipak prevelika predrasuda. Sorry, ne mrem odgovorit

Je li istina da nisu tako (psihički) komplicirani kao djevojčice? Govore li o svojim osjećajima?
Razlika je u godinama, ali je definitivno on puno jednostavniji

Jure li svi dječaci naokolo po cijele dane, stalno nešto "šarafe", bučni su, vole automobile, bagere, lopte, puške?
Sve navedeno!

Netko mi je rekao da je s dečkima lakše. Slažete li se s tim?
Meni je

Što kao mama dječaka mogu očekivati?
Malog priljepka, malog anđelka, strašno vezanog uz svoju mamu, bezgranično obožavanje

Citiraj:

---

Sramežljiva prvotno napisa

Citiraj:

---

ovca_i_janje prvotno napisa

ja samo ne kužim - zašto djevojčice nisu jednaki izazov :/

---

Ne znam zašto bih se trebala opravdavati što sam pitala ono što me zanima, ali , ajde, imam viška vremena...

Nigdje nisam napisala da odgoj djevojčica nije izazov sam po sebi, radi se samo o tome da meni trenutno nije. Moja je curka već "velika" i mnoge sam stvari apsolvirala, znam kako je imati djevojčicu, a i igrom slučaja oko mene je sve puno djevojčica. Dječaci su mi nepoznanica. Mislim da nitko tko je pročitao koju knjigu o razlikama između muškaraca i žena ne bi zanijekao da razlike postoje; napravljeno je mnoštvo znanstvenih istraživanja na tu temu. Muški i ženski mozak razlikuju se. Ako je tako, a vjerujem da jest, zanima me što mame koje imaju sinove kažu o tome. Eto, vrlo jednostavno.

---

znam da već imaš djevojčicu :love:

ali ja imam dvije međusobno potpuno različite djevojčice. njihova razlika mi je jednaki izazov kao tebi sada tvoj dječačić

ne mogu ni ja zanijekati da postoje razlike razlike između muškaraca i žena, ali mislim da je jednako važno barem odokativno primijetiti razlike između žena (kao skupine) i muškaraca (kao skupine)[/i]

ne "kao skupine", nego "unutar skupine"

:oops:

Je li istina da dječaci progovaraju puno kasnije od djevojčica?
Tako sam i ja čula. Ali ne mora uopće biti. Moj sin govori jako dobro, u velikim rečenicama (po nekih 7 do 10 riječi, nekoliko rečenica za redom, zapravo, koliko treba da bi objasnio što želi). Progovorio je da ga i drugi razumiju s godinu i pol (tu mislim po nekoliko riječi u rečenici tipa Mama žedan sam. Daj mi bananu Idemo loptati. Isl)
Istina, mnogi mi kažu da je neobično što tako lijepo govori sad s dvije i pol ali meni je to neuvjerljivo. Ima puno djece koja govore u toj dobi i nisu sve djevojčice.

Doduše, vidjet ću kako će biti s mlađim ;)

Je li istina da nisu tako brbljavi kao djevojčice, da ne traže neprestano brbljuckanje s roditeljima? (Moja bi kćerkica samo bla-bla-bla...)
Za svog sina mogu reći da ovo definitivno nije istina. Ne gasi se. I stalno bi pričao. Zapitkuje klasična pitanja Što je to? Gdje? ali i Zašto? i Kako? Sve češće ne znam odgovore :)

Je li istina da nisu tako emotivni kao djevojčice? Rasplaču li se teže? Cendraju li?
Ispast će da mi je sin - djevojčica :lol: Ali, zapravo je stvar u tome da kod nas nema one klasične "Dečki ne plaču" uzrečice. I zato jer sam ga ja učila da su osjećaji prirodni i da se trebaju pokazivati i govoriti. Pa on tako zna reći "Tužan sam" ali i "Mama ja sam sretan!!" ili "Ja sam ljut." Nekada se probudi sav "zmrdan" pa cvili i cendra 15 minuta. Obožava se maziti, grliti, reći mi "Jojim te jaaako!"

Je li istina da zbog svog muškog mozga mogu raditi samo jednu stvar odjednom?
Nisam primjetila. Morala bih obratiti više pozornosti na to. No, znam sigurno da može jesti i igrati se, ili pak cicati i voziti motorić po mojoj glavi.

Je li istina da nisu tako (psihički) komplicirani kao djevojčice? Govore li o svojim osjećajima?
Mislim da sam to odgovorila tamo iznad. Ali - ja ne mislim ni da su djevojčice komplicirane, samo više pozornosti obraćaju na svoje osjećaje ;)

Jure li svi dječaci naokolo po cijele dane, stalno nešto "šarafe", bučni su, vole automobile, bagere, lopte, puške?
Moj da. Puna mi je kuća tih čuda. Svega osim pušaka, to ne podnosim.

Netko mi je rekao da je s dečkima lakše. Slažete li se s tim?
Ja obožavam svoje dječake, ali ne znam s kim je lakše / teže jer curicu nemamo. Ipak, mislim da to sigurno nema nikakve veze sa spolom već karakterom.

Što kao mama dječaka mogu očekivati?
Srce kao kuća - jednom kad ti tvoj muškić kaže "Mama ja te jojim jako!" ili kad te pogleda i veli "Lijepa si!"
:heart:

Je li istina da dječaci progovaraju puno kasnije od djevojčica?
Moj je progovorio ranije od sestre.

Je li istina da nisu tako brbljavi kao djevojčice, da ne traže neprestano brbljuckanje s roditeljima?
Sin mi je puno brbljaviji od kćeri.

Je li istina da nisu tako emotivni kao djevojčice? Rasplaču li se teže? Cendraju li?
Naravno da su emotivni, naravno da cendraju

Je li istina da zbog svog muškog mozga mogu raditi samo jednu stvar odjednom?
Za sada to još nisam primjetila, ali nema još ni 3 godine pa ima vremena.

Je li istina da nisu tako (psihički) komplicirani kao djevojčice? Govore li o svojim osjećajima?
Definitivno je (psihički) jednostavniji od sestre.

Jure li svi dječaci naokolo po cijele dane, stalno nešto "šarafe", bučni su, vole automobile, bagere, lopte, puške?
Moj nije bučan, ali bi se prodao za sve što ima kotače.

Netko mi je rekao da je s dečkima lakše. Slažete li se s tim?
Meni je sa sinom lakše nego što mi je bilo sa kćeri kad je bila u njegovoj dobi. On je samostalniji, manje zahtjevan, manje traži asistenciju... U nekim stvarima je samostalniji on sa nepune 3 godine nego ona sa 7,5.

Što kao mama dječaka mogu očekivati?
Još jedan potpuno prekrasan odnos sa svojim djetetom (kao onaj kojega već imaš sa kćeri), ali ipak ponešto drugačiji.

Citiraj:

---

Je li istina da dječaci progovaraju puno kasnije od djevojčica?

---

M je progovorio rano, obožava priče, bajke, čitanje, prepričavanje dana...

Citiraj:

---

Je li istina da nisu tako brbljavi kao djevojčice, da ne traže neprestano brbljuckanje s roditeljima? (Moja bi kćerkica samo bla-bla-bla...)

---

nije istina

Citiraj:

---

Je li istina da nisu tako emotivni kao djevojčice? Rasplaču li se teže? Cendraju li?

---

ne, još su emotivniji :mrgreen:

Citiraj:

---

Je li istina da zbog svog muškog mozga mogu raditi samo jednu stvar odjednom?

---

ne

Je li istina da nisu tako (psihički) komplicirani kao djevojčice? Govore li o svojim osjećajima?
nije.govore.

Citiraj:

---

Jure li svi dječaci naokolo po cijele dane, stalno nešto "šarafe", bučni su, vole automobile, bagere, lopte, puške?

---

ne.

Citiraj:

---

Netko mi je rekao da je s dečkima lakše. Slažete li se s tim?

---

s mojim nije "lako", al je divno, za druge ne znam.

Kako bi lagano bilo odgajat da imamo upute kako se ponašaju curice, a kako dečki; što očekivati o jednih malih ljudi, što od drugih...
Istraživanja se provode, knjige na tu temu postoje, al dok je vijeka i svijeta postojat će i razlike među nama ljudima, i curama i dečkima.
U tome i jeste ljepota življenja ;)

Citiraj:

---

Sramežljiva prvotno napisa

Je li istina da zbog svog muškog mozga mogu raditi samo jednu stvar odjednom?

---

znam da je sve pisano u najboljoj namjeri. :)

ali na ovo pitanje ne znam da li da se nasmijem ili da placem.

u svoj ovoj poplavi knjiga o "muskim i zenskim mozgovima", te venerama i marsovima ( ja sam vjerojatno sa jupitera :P ), razgovarala sam sa poznanikom, znanstvenikom o tome, kao i o raznim bombasticnim naslovima u novinama na tu temu.
lijepo mi je covjek rekao, pogledaj koliko toga ima u onim par najpriznatijih znanstvenih casopisa u svijetu. vrlo malo. a i to sto ima ne lici bas previse onome sto novinari tako bombasticno u novinama napisu.

uzivaj u svom sincicu :)

Je li istina da dječaci progovaraju puno kasnije od djevojčica?
Moje iskustvo je bilo upravo obrnuto. Ona je počela govoriti razumljivo u rečenicama poslije 3. godine (malo kasnije od prosjeka), a on prije 2. rođendana. Njegov govor i razumjevanje gramatike sada su naprosto nevjerojatni. Iznimno je napredan u tom (i svakom drugom smislu). Točnost izgovora... uglavnom, šiša je za koju godinu po tome.

Je li istina da nisu tako brbljavi kao djevojčice, da ne traže neprestano brbljuckanje s roditeljima? (Moja bi kćerkica samo bla-bla-bla...)
Ne. Istina je da mnogi roditelji to misle pa ne razgovaraju sa djetetom dovoljno. :/
Iako je moj žestoki hahar, on je istovremeno i djetešce kojemu je najomiljenija igra "Ajmo pričat" glumeći razne likove koje držimo u rukama.

Je li istina da nisu tako emotivni kao djevojčice? Rasplaču li se teže? Cendraju li?
U mojem slučaju je on manje senzibilan, ali to je već pitanje osobnosti. On nije toliko osjetljiva biljka. Više bi bio napadač nego žrtva, ako u tim terminima razgovaramo. A to se već ne dijeli na muško/žensko, već na tip osobnosti.
Prije spavanja cendra i naporan je. Kad se jako udari, viče "mamice" ili "tatice", ali ne plače kad padne, a da ga uistinu ništa ne boli, kao što je ona.

Je li istina da zbog svog muškog mozga mogu raditi samo jednu stvar odjednom?
Ovo mi zvuči kao strašno ograničavajuća (da ne kažem uvredljiva) misao.

Je li istina da nisu tako (psihički) komplicirani kao djevojčice? Govore li o svojim osjećajima?
Ovo drugo još ne znam, ali za prvo imam feeling da je i da će biti manje kompliciran od naše kćerkice. Ustvari, kako u čemu.

Jure li svi dječaci naokolo po cijele dane, stalno nešto "šarafe", bučni su, vole automobile, bagere, lopte, puške?
Ne znam za sve. Moj voli juriti, ali isto toliko voli i čitati, slušati priče itd... I ona je bila jako aktivna djevojčica, ali zaista nije pokazivala interes prema vozilima, tako da to s vozilima stvarno postoji, kao i s loptom. Da. Za to sam bila uvjerena da je isforsirano kad dječaci to vole, a eto, uspostavilo se da ga vozila istinski impresioniraju.

Netko mi je rekao da je s dečkima lakše. Slažete li se s tim?
A svatko može reći i da i ne, ovisno o svom iskustvu, životnoj fazi odnosno dobi djeteta.
Moguće da je istina isključivo radi hormonalnog sustava. No, nemam dovoljno iskustva da tako što kažem, a i pojam "lakše" je stvarno subjektivan. Nekome je lakše s bebom, nekome se s odraslim djetetom, a to je i radi osobnosti tog djeteta i radi osobnosti majke, tako da to ne bi uzela kao neki opći parametar.

Što kao mama dječaka mogu očekivati?
Nevjerojatno slatko biće koje će te naučiti koliko je muški rod poseban već od rođenja i koliko oni imaju tu jednu posebnu energiju koja je meni očaravajuća. Istovremeno ćeš naučiti koliko NISU različiti od suprotnog spola u mjeri kolikoj smo uvjetovani misliti.
Mene duhovitost mog dječaka impresionira. Bezbroj puta me znao istinski nasmijati do glasnog smijeha do suza. Nevjerojatan je. I to ne radi glupirajući se, nego svojim preepametnim duhovitim izjavama, a ima tek 2. godine.
Stvarno ne znam što mogu očekivati od njega, ali zasigurno samo divne stvari. Zaljubila sam se u svaki djelić njegove osobnosti. Obožavam ga.

:lol:
ja sam ponosna mama sincica od 3 godine i mogu ti samo reci stereotipi ne postoje. moj je malac jako rano progovorio, non stop prica, jako je osjecajan i ne voli bucne igre. osim toga i veliki je mazonja :heart:

i to ti je tako slatko da bi odmah jos jednog takvog.