Zivot sa osobom koja ima down sindrom
Kao prvo da se izvinim ako ce nekoga uvrjediti ovim postom.
Nemam s kim da podijelim sto me tisti pa sam odlucila da ovdje pisem i da cujem vase savjete.
Prije godinu dana brat mi se poceo zabavljati sa osobom koja ima down sindrom,nisu vjencani.
Sestra mi je odmah rekla da ima to ali ja sam mislila da preuvelicava i da nije istina (bila sam u inozemstvu).
Brat je negirao da je bolesna i kada su pitali njenu mamu ona je porekla. Juce sam je vidjela i to na slikama i bila sam zaprepastana kako izgleda.
Citavu noc sam preplakala i pitala se zasto?
Inace smo iz siromasnije obitelji a ta cura je iz imucnije pa im nije bilo tesko da brata obrlate sa par poklona i nekoliko puta dobivenu novcanu pomoc (pokleko je za novcem).
Da stvar bude jos gora ocekuju i bebicu koja Bog zna je li zdrava.
Ne znam kako je njena mama mogla lagati i kako je nije strah za to maleno bice koje dolazi.
Ljuta sam i na brata koji se ponio glupo i nezrelo i najradje bi mu sve sasula u lice i rekla da mi se ne pojavljuju.
Njega je bas lose islo u zivotu.Imao je 2 velika peha i ovo je treci.
Inace je dobar kao kruh i ne znam zasto ga samo nesrece hoce.
Stid me je da je primim kod sebe od njegove obitelji koji su stvarno besprijekorni a i meni je krivo sto mi djeca koji su jos mali imaju takvu ujnu.
Molim vas vase savjete sta da radim?
Oprostite mi ako sam nekoga uvrijedila ali sam ocajna.