Tantrum ili još nešto?

Tin ima dvije godine i dva mjeseca i krenuo je u jaslice 15.09. Ja radim već godinu dana i do sad ga je čuvala čuvalica. Prvo je sve bilo više manje ok. Dugo smo se pripremali, pričali, on se u teoriji veselio vrtiću i djeci, objasnili smo mu da će tamo biti bez mame i tate jer "samo on smije". Kad je krenuo teta je bila oduševljena kako to dobro ide, drugi tjedan bi odmah dao teti ruku i otišao bez suze. Doma je bio malo njurgav, ali ništa posebno.

Ovaj tjedan je u utorak ostao na spavanju i tu negdje nam se sve raspalo. Spava tamo strašno malo, dnevno 2-3 sata manje nego inače i jako je umoran. Izbile su mu tri petice i ide zadnja, a sa svakim zubom koji izlazi uvijek imamo velikih problema. Prehlađen je, curi mu nos, kašljuca. I ljut. Dakle, skupilo se tu sve i svašta. Od utorka svaki dan proživljavamo hrpice histeričnih situacija i imamo po jedan ogroman, ružan, zastrašujući tantrum. Imao je on toga i prije, ali ne ovog intenziteta. Ovo danas je trajalo pola sata, pola sata totalne histerije, grize si ruke, otima se, grebe si lice, udara, vrišti. Ja ga uopće ne mogu zadržati, MM ga je hvata oko cijelog tijela i drži mu rukice i nogice, on me pljuje za to vrijeme i vrišti da ga pustimo i da hoće gristi ruke. Ma cijela scena je izgledala apsolutno užasno, nas dvoje velikih kao neki zlostavljači njega držimo i stišćemo dok on očajnički urla na nas, ali nismo ga mogli pustiti, strašno si je izgrizao rukice. Što raditi u takvoj situaciji? Može li to ostaviti neke posljedice? Kako znati da se radi samo o izljevu bijesa, a ne o nečemu ozbiljnijem? Je li to za kod doktora?

A da mu vratis cuvalicu?

Ne mogu, inače ne bi ni kretali u jaslice.

Ne znam, meni se čak ni ne čini da je toliki problem u jaslicama koliko u kombinaciji svega skupa. Imamo u široj obitelji jednu vrtičku tetu, tvrdila je da će se on bez problema priviknuti. Znam da je velika razlika jaslice i teta čuvalica u vlastitom domu, ali ipak, prošao je dvije čuvalice i na obje se priviknuo u roku od tri dana. Tete u vrtiću su mu baš po guštu, mlade, zgodne i vesele. Puno ga maze, vidjela sam ih. Stvarno nisam očekivala ovako velike probleme u jaslicama. Zato mislim da je veći problem u promjeni ritma i umoru nego u samim jaslicama.

Meni se cini da ti dijete spada u onu skupinu koja se na prvi pogled kakti dobro adaptira na vrtic, ali istovremeno nastanu problemi na svim drugim frontovima. Vjerujem da je tesko prihvatiti cinjenicu da djetetu nije dobro u vrticu, a nemas drugu soluciju u zivotu. Ako mislis da je problem u umoru i promjeni ritma, onda ce se to samo od sebe i regulirati u nekom normalnom vremenskom periodu.

A moram se nadati da ipak nisi u pravu. Ali na stranu sad to, ovo me konkretno muči:

Citiraj:

---

Što raditi u takvoj situaciji? Može li to ostaviti neke posljedice? Kako znati da se radi samo o izljevu bijesa, a ne o nečemu ozbiljnijem? Je li to za kod doktora?

---

a da pitaš vrtićku psihologicu? stvarno. bolje će ti ona s iskustvom znati reći.

i S. ima histeričan napad dnevno, ista stvar. užasno je. ništa se s njim ne da dogovorit, a inače je bio krajnje razuman i uvijek smo mogli sve fino i na spiku riješit.

i meni je to strašno gledat, ali nije ovako kao kod vas.

sretno :*

Nije to za doktora, osim u slucaju da potraje dugo. Zapravo nije ni onda za doktora nego za psihologa. Dijete ti daje do znanja ne jasno, nego prejasno da mu nesto u zivotu jako ne odgovara. Na tebi je da rijesis, jer on ne moze. Pokusaj nemat griznju savjetsti zbog situacije, nego se potrudi da se on naspava, pa makar to znacilo da svaki dan zalegnes s njim. Ostatak na pp.

Evo, spava od 6 :roll: On je dosta uredan spavač nego sad jednostavno ne stigne dok ne počne spavati tamo... osim poslije jaslica kao danas, a to znači da ga uopće ne vidim.
Ajde, sad će vikend pa ćemo se valjda svi skupa malo sabrati...

Ja sam imala u jednom trenu grozne tantrume kod mog sina.

Mislila sam da je to zato što mora cijele dane ostati kod djeda i bake - a prije je bio sa mnom i čuvalicom doma (radila sam od doma, pa sam ga svako toliko vidjela, zajedno smo jeli, poigrali se i tak).
S odmakom sam shvatila da nije sve tako jednostavno - naravno da je to imalo veze i s njegovim nezadovoljstvom jer mora k didi i baki, a nije stalno s mamom, ali imalo je veze i s time kako sam ja gledala na tu situaciju (bilo mi je grozno i bila sam tužna i zabrinuta), pa onda kako je bilo na poslu, i na koncu - moj strah i nesigurnost bi se nadovezali na neki njegov maleni ispad bijesa zbog sitnice, i sve bi kulminiralo do neba.

Propitaj sebe - kako se osjećaš, što činite drugačije nego prije, jesi li pod stresom, i osluhni sebe za vrijeme njegovog tantruma - što briješ u glavi, kako se osjeaš, čega se bojiš... i tak.

Dijete više ili manje prihvati sve što mu sve zbiva; tako da će i jaslice (osim ako stvarno nije neka teta luđakinja ili nešto, to ne znam, ali ipak vjerujem da nije to u pitanju :love: ) - samo je stvar na koji način mi pristupamo, kako mu pomažemo da se prilagodi i tak.

Al da bi mogla djetetu pomoć - prvo moraš biti sama sa sobom načisto :saint:

Osobno, kad me spopadne jad i nedoumice, surfam, a kad vidim da od toga slaba vajda - odem psihologu. Sjajni su ti oni s rehabilitacijskog faksa - zovi faks, pa pitaj broj gdje se možeš naručiti.

Citiraj:

---

Balarosa prvotno napisa

A moram se nadati da ipak nisi u pravu. Ali na stranu sad to, ovo me konkretno muči:

Citiraj:

---

Što raditi u takvoj situaciji? Može li to ostaviti neke posljedice? Kako znati da se radi samo o izljevu bijesa, a ne o nečemu ozbiljnijem? Je li to za kod doktora?

---

---

Ne znam odgovor na ovo konkretno pitanje, ali mogu ti ovo reći iz iskustva :
mojoj maleckoj isto teško izlaze zubići, prvi je dobila sa 13 mjeseci (baš kada je krenula u jaslice), pa su nakon prve četiri jedinice krenule izlaziti petice ?!!? Sa svakim novim zubićem curi nos, zbog jakog curenja nosa - kašljanje, dva puta i curenje uha. Znači, kao što si rekla - sve na gomili.
Ali, kada su izlazile petice, ona je totalno promijenila ćud, postala je ćutljiva, tužna, staaaaaaaalno kod mene, staaaaaalno u rukama. U vrtiću (a bila je po rečima teta adaptirana) bila je stalno tužna, nije jela (inače dobro papa). Kad bih je uzela iz vrtića, po cijelo popodne smo bile vani na igralištu, sve se svodilo na to da je ja držim. Nije se ni ljuljala, ni klackala ...... Da, bila sam se zabrinula jako, mislila sam se što li je u toj maloj glavici, pitala sam tete da joj se nešto nije desilo ..... Spavala je sa sikom u ustima cijelu noć.
Dugačak i težak period. Čim su probile sve četiri petice, vratilo mi se moje veselo, nasmijano, sretno dijete.
Nije imala tantrume, jer ih inače nije imala, ali se potpuno promijenila. Tko zna što im smeta kod rasta zubića, neke mame su mi rekle da nisu ni osjetile zubiće svoje djece, ja znam svaki po jakoj promjeni raspoloženja. A za sada ih imamo deset i niče jedanaesti.

Također kažu da svako dijete ima svoj period adaptacije u vrtić. Oni koji ne plaču u početku, reagiraju nakon dva, tri tjedna.
Njemu se vjerojatno to preklopilo, ali iz osobnog iskustva, i obzirom da je bio kod teta čuvalica (nije bio samo sa mamom do sada) mislim da su ipak zubići glavni uzrok frustracije. Možda bile desni, ili glavica, danima.

Pozdrav, nadam se da će brzo proći :love:

Možda bole desni, ili glavica, danima.

http://kidshealth.org/parent/emotion.../tantrums.html
Evo nekoliko riječi o svemu ovome, meni se čini da malo rasvjetljuje ovu stvar.
Nije lako s tantrumima pa :love: svima koji se s tim bore

Makita, hvala :-* Evo, na Rodinom portalu je to i prevedeno: Izljevi bijesa.

Sne, ovog tvog opisa se sad držim kao utopljenik. Mi smo prve tantrume proživjeli kad su mu izbijali očnjaci. Isto smo relativno kasno dobili prvi zubić, s 10 mjeseci, a kad su mu izlazile dvojke imao je temperaturu 40 koja bi bila nakon čepića na 39 i u pola sata se vratila nazad... cijelu noć smo ga kupali, umrla sam od straha taj put. I može mi 100 doktora reći da je zub ne povisuje temperaturu, pogotovo toliko, ali drugo jutro smo imali novi zub i potpuno zdravo dijete bez temperature.

Ifigenija, hvala ti na tvom iskustvu, otprilike je tako slično i kod nas. Činjenica je da jaslice nama nisu stvar izbora nego jednostavno najbolje što sad možemo i ja sam frustrirana i ljuta zbog toga. Vjerujem i da on to osjeti, ali ne znam što s tim osjećajima jer znam i da nemamo drugog izbora. Nemamo bake i dede koji mogu, čuvalica koju smo imali više ne može jer joj počinje faks, a i ne možemo to više izdržati financijski jer smo sve rastegli što smo imali u prošloj godini. I onda me grozno nervira kad čujem da ja to prvo moram prihvatiti i tako to... Nemoj me krivo shvatiti, i ja bih to nekome rekla jer znam da je istina, ali me svejedno nervira. Zbog tog razloga, Thalia, nisam ništa ni pitala drugu psihologicu jer sam od jedne, a znaš i koje ;), to već čula.

Sad nam se priča dodatno komplicira jer su nam javili da možemo dobiti mjesto u jaslicama koje su nam bile prvi izbor, gdje bi bio s djecom svojeg godišta i gdje smo se mislili preseliti iduću godinu pa uopće ne znam što napraviti. Svako mišljenje je dobrodošlo...

kod G je bio strašan prvi tjedan u jaslicama, plakal je cijelo vrijeme dok je bila sama. Isto su izlazile petice, curio je nos, dok u četvrtak nije rekla da ju boli uho. Jadnica je imala upalu srednjeg uha i bubnjića. Od kako su izbili zubi i prošla upala sve je puno bolje.
A popodne je isto bjesnila doma. I to nažalost tako da je tukla i čupala psa, bacala se po podu, grizla i mene i sebe. Prestalo je ko odrezano

I može mi 100 doktora reći da je zub ne povisuje temperaturu, pogotovo toliko, ali drugo jutro smo imali novi zub i potpuno zdravo dijete bez temperature.

I ja sam okružena mamama koje ne znaju koliko im djeca ima zuba. Nije to negativan komentar, već hoću reći da je kod njihove djece sve prolazilo bezbolno i neprimjetno. Prijateljica mi je rekla : "Ha, samo sam jedan dan vidjela da ima nešto bijelo u ustima."
A meni dođe da naljepim poster sa rasporedom zubića u gornjoj i donjoj vilici i križam svaki koji je izašao. Promjene raspoloženja su primjetne (sa izlaskom petica najveće) i to je nešto što traje cca 2 tjedna za svaki zub. Znači, ne izlaze preko noći.
Sve uglavnom prestane čim osjetim pod prstom da je zubić probio desni.

Petice su nam rasle sve četiri odjednom, trajalo je cca dva mjeseca.
Samo strpljenja i puno maženja i grljenja.
Mislim da i kod tantruma to ne može odmoći.

Javi kad bude bolje .....
:heart:

Balarosa, samo da vam dam jedan :love: .
Bit će dobro.

Moj nema takve ispade preko dana nego po noci! Ista stvar! Plac, vristanje, bjezanje od mene, udaranje...
A u jaslicama se super prilagodio, tete ga stalno hvale.
A i izbijaju mu cetvorke, 3 su vani, jos jedna ga muci.
I isto stalno smrca pa ga onda jos i zacepljen nosic budi i ljuti.

Ja sam se odlucila oboruzati strpljenjem jer vjerujem da ce to proc.

prijavljujem se za mater ne-mater :roll:

idu mu donje petice, nisam vidjela :oops:

evo ga, spava već dva sata i pustit ću ga, nek se odmori. danas je drugo dijete od onog preko tjedna. i njemu je jadnom stres :(

T. je spavao prekjučer od šest popodne do pet ujutro u komadu.
Jučer od 17:30 do 7:30 s dva prekida, jednim od pola sata u dva ujutro i jednim kratkim oko 5 kad sam bila sigurna da će htjeti ustati, ali samo je piškio.
Popodne spava od 14, a sad je skoro 18.

Mogla bih nabaviti još dvoje-troje... do 16:30 vrtiću, onda dam pusu i možda malo juhe pa na spavanje. Jadnog li roditeljstva...

Citiraj:

---

Balarosa prvotno napisa

T. je spavao prekjučer od šest popodne do pet ujutro u komadu.
Jučer od 17:30 do 7:30 s dva prekida, jednim od pola sata u dva ujutro i jednim kratkim oko 5 kad sam bila sigurna da će htjeti ustati, ali samo je piškio.
Popodne spava od 14, a sad je skoro 18.

Mogla bih nabaviti još dvoje-troje... do 16:30 vrtiću, onda dam pusu i možda malo juhe pa na spavanje. Jadnog li roditeljstva...

---

:lol:

Imamo isti problem

http://www.roda.hr/rodaphpBB2/viewto...007&highlight=

Ne znam više što da radim.....propala sam.....smršavila sam dosta i u totalnom sam kaosu...

Pripremam svu robicu koju sam spremala za drugo dijete za prodaju....ne mogu si više zamisliti da prolazim godinama kroz isto ma koliko god me okolina osuđivala.... :(

Citiraj:

---

abonjeko prvotno napisa

Imamo isti problem

http://www.roda.hr/rodaphpBB2/viewto...007&highlight=

Ne znam više što da radim.....propala sam.....smršavila sam dosta i u totalnom sam kaosu...

Pripremam svu robicu koju sam spremala za drugo dijete za prodaju....ne mogu si više zamisliti da prolazim godinama kroz isto ma koliko god me okolina osuđivala.... :(

---

Da stvar bude još i gora, zadnja gotovo tri tjedna kašlje gotovo cijele noći...posljednja dva tjedna povraća tri-četiri puta noću...po cijele noći sjedim uz nju pokušavajući rukama uhvatiti ogromne količine sluzi koje izbacuje daveći se od kašlja....danju radim, po podne me dočeka puna kada ispovraćane posteljine i robe koju, naravno, prvo uvijek perem na ruke.....ne jedem, ne spavam, ne živim...doktorica daje neke sirupe koji ne pomažu (ja mažem uljima, mastima polarnog medvjeda, pije propolis)....ništa ne pomaže, a to sve skupa traje predugo i ona je već izmučena....u jaslice ne ide, a ja plaćam punu cijenu da bih zadržala mjesto u privatnome vrtiću...baka nemamo....totalna koma......živci su mi na samom puknuću....ne komuniciram više s ljudima na isti način....i mislim da ću najviše posljedica, u cijeloj ovoj priči, imati upravo JA!!!! :/

Abonjeko, stavi joj narezali luk kraj kreveta. I mozda da izbacis sve te sirupe i masti, pa da vidis ispocetka sta joj uopce od toga treba.

abonjeko, jeste li razmotrili mogucnost alergije?

Malisa ima tantrume otkako sam pocela raditi (= na cuvanju je) + premalo spava.
Citala sam "The disciplin book" od Searsa i tamo pise da jednostavno treba izbjegavati situacije koje dovode do tantruma.
Jedan tantrum je bio kad sam ga pokusala izvaditi iz kolica u shopping centru i ubaciti u auto - recimo to smo mogli izbjeći. Bilo je već kasno, u biti nismo trebali ići van, trebali smo ostat doma odmarat i jest. Al mi smo trebali ići u goste i sve je izgledalo prestrašno...
Al neke situacije, tipa, trebam ga pospanog obuć i odnijeti na čuvanje, a on urla i baca se i grca i toliko plače da počne kašljati od toga i viče "neće, neće, neće", a ja MORAM na posao, e to mi je grozno... Najgore mi je to što ja u biti suosjećam s njim, znam da mu je teško i znam zašto protestira i baš mi ga bude žao...

Nemoj ga pospanog nositi, ni oblaciti. Probudite se svi 15-20 minuta ranije i onda se pomazite u krevetu. Treba mu vise vremena.

Tocno to sad i pokusavamo. :*
Problem je u tome da on pak za vrijeme mazenja - zaspe.
Trenutno pokušavam savladati tehniku kako ga prikačenog obuć.

Balarosa i moja Eva je neka 3 tjedna bjesnila - reakcija na polazak u vrtić, ali situacija se pomalo smiruje. Tu i tamo još pošizi bez veze, ali puno manje nego dosad.
Mislim da si dobro shvatila razlog, tj. kombinaciju razloga. Mislim da, na žalost, instant rješenje ne postoji, preostaje nam čekanje da stvari dođu na svoje.
Želim i tebi i Abonjeko da što prije prođe. :love2:

OT, jutros se važem i imam kilu manje nego kad sam ostala trudna. Dvije kile sam izgubila u mjesec dana otkako je Eva krenula u vrtić. :/

Citiraj:

---

EvaP prvotno napisa

Trenutno pokušavam savladati tehniku kako ga prikačenog obuć.

---

Razmotri i mogucnost da malac spava u robici u kojoj ce iduci dan ici na cuvanje (naravno, nesto mekano i udobno, povrh cega treba obuci samo jaknicu i cipele). To je jedan predskolarac ponudio kao rjesenje problema svog sporog oblacenja u jutru, a roditelji nisu nasli konkretan razlog da to ne prihvate (citala na jednom forumu) :)

Moje cure ne vole tako nabrzinu oblačenje i izlazak.
Ni ja :mrgreen:

Mi se ustanemo dosta ranije i pooolakooooo :)

Ma i to smo probali :*
Dok je bilo toplo nije bio problem, al sad kad je ujutro opako hladno i kad mu oblacim i hulahopkice i hlacice i carapice....
Al manje se ljuti na oblacenje dok je prikacen, pa ga povremeno otkacim sa zahtjevnijim odjevnim predmetom, pa se prikaci nazad...

Mi nakon maratonskog vikend spavanja više nemamo one strašne napadaje, sad je to klasični dvogodišnjak... koji i dalje protestira za jaslice glasno i uvjerljivo, ali valjda će se i to s vremenom riješiti. Jedino imamo ogroman problem s jasličkim spavanjem od kojeg je sve i počelo, ali to je za drugu temu.

EvaP, ako vam se tako teško ustati ujutro, možda morate malo pomaknuti spavanje navečer? Mi se ustajemo dosta prije polaska, ujutro i doručkuje i malo crtamo i sve nam je ležerno jer čim krene žurba svi postanemo nervozni.

Abonjeko, a da odete kod još nekog doktora? Tjedni povraćanja su stvarno previše i naravno da je izmučena, umorna i sklona histeričnim reakcijama. I potpis ovom Martinom receptu s kapulom, nama je to spas kod prehlada. Nadam se da ćete čim prije uspjeti riješiti ovo.

I nervirate me malo vi koji gubite kile u ovakvim situacijama... ja sam dobila tonu od kretanja u jaslice.

Nikad do sad nisam gubila apetit u kriznim situacijama, obično mi se udvostručio. Ali izgleda da mi je ovo jaaako stresno, pa mi i organizam drugačije reagira.
Najgore od svega je što ništa posebno ne možeš učiniti, eventualno malo olakšati, ali riješiti problem ne možeš sam nego moraš čekati da prođe. Uf, to me je valjda i pojelo. :x

i ja prijavljujem luđaka.ima 18 mjeseci i sve zube skoro (prvi izašao sa 4 mjeseca) i potpuno isti scenarij kada izlazi zub,ali svaki,ama baš svaki. :evil: visoka temperatura od 12-18 sati,histerija,tantrumi,jelo i pilo nula (gotovo nasilno ga hranimo i pojimo),duda koju inače ne doživljava je cijeli dan u ustima,ništa nije dobro,spavanje nula izmjenjeno sa maratonskim spavanjima,šmrkav nos i hrapv glas...prve dve niti jednodnevne visoke temperature smo išli kod doktora,vadili leukocite,crp urin ali naravno ništa nije bilo.čim je izašo zub,idila.sada mu izbijaju očnjaci,već su gornji načeli meso,sada donji načinju i već tjedan dana smo u istom scenariju,ali ovo je uvjerljivo najgore do sada.do te mjere da sam imala istinsku želju zatuči svoje vlastito dijete ko vola u kupusu.popucala sam po svim šavovima od potiskivanja.... :( imao je kolike 6 mjeseci i mislila sam bože,ajde nakon ovoga nemre niš biti gore,sve bu sad pis of kejk,ali eto...bog uvijek ima nekaj za mene. :roll:

Lasica, nama su, što se ponašanja tiče, najgori bili očnjaci i petice.

I mislim da nema potrebe gnjaviti ih hranom, sve će to nadoknaditi kasnije... probaj ponuditi voće, kiselkaste jabuke, mandarine, Tinu to baš paše... i jogurt uvijek hoće.

Abonjeko, kako je Nila?

Belarosa, a kako se uspavljujete kod kuće?
Prvi puta dešava se kod tvog djeteta prava separacija, a svatko od nas je malo manje ili više na to osjetljiv.
Savjetujem ti da ga mazite i pazite više nego inače, pa i da zaspiš uz njega,da osjeti veću sigurnost. Mislim da su zubići veliki problem inače, ali ne mislim da bi takvi ispadi bili zbog zubića. Problem je u separaciji. I što ćeš ti više sada biti s njim, njega će biti manje strah tamo zaspati.
Javi se kako je.
:love:

Citiraj:

---

Girica prvotno napisa

Mislim da su zubići veliki problem inače, ali ne mislim da bi takvi ispadi bili zbog zubića. Problem je u separaciji.

---

Kombinacija. Kad su mojima izlazili zubici, cesto im ni tata nije bio dovoljno dobar, a kamoli nova sredina.

Kod nas je stvarno glavni uzrok bio izbijanje zubića, možda neki incident u prijašnjim jaslicama i pojačano umorom i stresom od promjene.

Dakle, mi smo promijenili jaslice nakon dva tjedna. U novim smo prvo bili tjedan dana do ručka, a ovaj tjedan je u novim jaslicama cijeli dan. Isto ne spava i isto je umoran, ali je popodne doma super, igramo se, smije se, priča mi o jaslicama... ni t od tantruma. I dalje on protestira, ali normalno... one dane kad se ovo događalo sam se baš uplašila jer je sve bilo strašno intenzivno.

Mi imamo sad navalu tantruma, čim nešto nije kako gđica želi. Ne znam kako se postaviti, jako sam umorna i iscrpljena i nenaspavana. Povrh svega zadnje 3 noći se budi po nekoliko puta (spava s nama). Ako ja po noći moram na WC ide i ona sa mnom u kupaonu.
Stanje se pogoršalo kad je prihvatila vrtić. U vrtiću je super, a doma traži pažnju 100%. To ne bi bio problem kad jelo ne bi moralo biti skuhano, veš speglan i pod opran (ipak je na podu najviše). Kad ne dobije 100% pažnje razbacuje igračke namjerno gleda me i smije se. Ili radi neku drugu nepodopštinu.

Emilija često oponaša mene kako vičem, a vičem na nju svaki dan zbog nenošenja papuča. Imamo laminat, nemamo tepihe, jer je meni tako lakše održavati. Sad kad sam pročitala ovo sve što ste napisale, možda bi bilo dobro da odustanem i prestanem vikati. Obući ću joj one termo čarape s čepićima i nadati se da ih neće skidati. A ako se toga sjeti, ne znam kako ću onda.

I mi smo tu :predaja:
Traje već tjedan dana. Plač i histerija oko SVEGA. I jutros je u suzama otišao u vrtić. Promjenio je tetu u vrtiću, neki mali ga stalno terorizira, nos mu curi, izbijaju očnjaci. Očajan je on, očajna sam ja :(