Malo mi je tesko zapoceti s pisanjem, ali znala sam da ce jednom doci i taj dan. Naime, svecano ili ne, moram objaviti da su moje obje starije cure prestale s dojenjem i da je dojilica jos "samo" Jelena. :)
Tijekom trece trudnoce mucilo me kako ce to sve skupa izgledati, medjutim sve je teklo tako prirodno i spontano da mi sad uopce nije jasno zasto sam mislila da su mi dvije sise premalo za moje tri cure. :mrgreen: Z. je kao najstarija i najmanje dojila, u pocetku je trazila skoro svakodnevno, kasnije sve rjedje i rjedje da bi na kraju dosla do minutnog dojenja i to onda kad bih je ja upitala je li to ona prestala. :mrgreen: J. je dojila jako cesto nakon rodjenja najmladje cure, nekad i po deset puta dnevno. Period prilagodbe joj je bio tezak pa takav start pripisujem tome. Kasnije se dojenje prorijedilo na cca jednom dnevno. Ima par mjeseci pocela je preskakati i dane da bi zadnjih par tjedana skroz prestala. Na moje pitanje hoce li siku i stomak (ovo sa stomakom je njezina fora da mi stavi prst u pupak dok doji :) ), ona kaze da je umorna i da ce doci malo kasnije. Naravno da ne dodje.
A Jelena kao i mnoge druge jednogodisnjakinje, jos uvijek doji po dvadesetak puta dnevno, tu i tamo nocu.
Eto, to je ukratko bila nasa prica. Bilo je lijepih i manje lijepih trenutaka. Koliko mi je tesko (evo cmoljim) to napisati toliko, na neki nacin, osjecam olaksanje pri pomisli na prestanak dojenja onih dviju, velikih pirana. :heart:
Htjela sam samo ovo napisati da mozda ohrabrim cure koje bi se nasle u slicnim dilemama i situacijama. Dojenje jednog djeteta, tandem, trio....sve je to "isto" ako se covjek opusti i prepusti situaciji i trenutku.
Drago mi je da smo prosli kroz ovo iskustvo, a sad odoh pilati muza za cetvrto.... :mrgreen:
