Neću u vrtić!

Pozdrav!

Zaglavili smo u jednom problemu i nemam pojma što da radim.
Moja djevojčica ima 4 i po godine i gotovo je savršena: društvena, brzo sklapa prijateljstva, zna čitati i pisati, pristojna, dobra i od prvog dana obožava malog bracu.
Prije tri mjeseca, na svoj zahtjev, krenula je u vrtić i bila je oduševljena sa tetama, djecom i vrtićkim tečajem engleskog.
Prije nekoliko tjedana počela je negodovati kada smo išli u vrtić a trenutno je to toliko eskaliralo da zadnjih par dana dođemo u vrtić, ona plače a ja se nerviram i zatim odemo kući. Njeni razlozi su "tamo mi je dosadno", "uvjek radimo isto" i "moram raditi dosadne stvari". Pokušali smo "izvući" neki detaljniji odgovor ali nije nam uspjelo.
Tete iz vrtića su korisne kao i stolice: sliježu ramenima, ništa ne znaju i kažu da je samo pustim i da će se već ona smiriti.

Znam da ne mogu očekivati da će i netko dati rješenje ali svaki savjet bi mi sada dobro došao.

Ja radim kod kuće i nije problem da je ispišem iz vrtića i da bude kući, ali ionako slijedeće godine će morati ići u vrtić prije škole. Tako da mi se to čini samo kao odgađanje problema.

Drugo rješenje je pustiti je da vrišti i plače u vrtiću. Takvo rješenje mi se nikako ne sviđa jer želim da se tamo ide zabavljati a ne plakati.

Obje opcije "ispisati" i "ostavi je da plače" mi nisu prihvatljive. Pokušavamo je animirati da ode u vrtić ali vrlo je odlučna da ne želi ići.

Zna li netko treće rješenje?

ostavi je par dana doma
da se dosađuje (potrudi se oko toga, npr. "pokvari" i slično, nemojte ići nigdje, raditi ništa ....

Poznat mi je taj problem iz okoline.
Problem je bio u tome što je curica bila (još je) da kažem "naprednija" i stvarno joj je bilo dosadno.
Još k tome bila je u grupi sa vršnjacima i mlađima od sebe i stvarno joj je bilo dosadno to što su radili.
Kada su igrom slučaja promjenili vrtić/ grupu gdje je došla među malo starije -- niti jednom nije rekla da joj se ne ide i da ne želi, a ima tome već više od godine.

Možda da probate promjeniti grupu? Ne znam dal je moguće :/

tako smo i mi nakon mjesec dana vrtica poceli plakati da nece u vrtic.....ali evo nakon toga je krenula ...tete kazu da place 10 tak min ali mozda 1 x tjedno i zaigra se i sada je ok ali u pocetku je bilo super a kad je shvatila da se tamo mora ici svaki dan mALO JE PROTESTIORALA ali ju je to proslo....ako ju ti ouzmes doma nKON STO ONA MALO PLACE U VRTICU ONA CE TO RADITI SVAKI DAN DOK JE NE ISPISES A AKO SE TI POSTAVIS DA ONA TAMO MORA BITI 3 URE...ODUSTAT CE NAKON PAR DANA....SVAKO DIJETE MALO PLACE IJETKO KOJE DIJETE PLACE CIJELO VRIJEME.... nakon 10 min kad mama ode oni se smire i malo po malo se uklčjuce u igru...evo toliko iz mog iskustva....

:shock: Dosadno u vrticu?! Kakve projekte Mejra donosi kuci da i ja pozelim da sjednem u njenu stolicu. Rade prekrasne kolaze, maske, kalendare, zivotinje, imaju sedmicno par sati kompjutera, fizicko, biblioteka, sate muzike, setnje...

Nije da m o r a u vrtić prije škole.

eke, i ja imam djevojčicu dobi kao tvoja, naravno savršenu :lol:
isto imamo s vremena na vrijeme krizu s vrtićem. mi smo problem riješili tako što ju ostavim doma četvrtak i petak da se "odmori" (mogu sad tako jer sam na porodiljnom) i ona onda jedva čeka ponedjeljak da ide opet, budemo mirni mjesec dva i čim zatraži "odmor" priuštimo joj ga

i mi imamo isti problem, samo ne s vrtićem već s igraonicom. Mog Mihovila čuvaju bake i dede, četiri puta tjedno je išao u igraonicu po sat i pol i stvarno je uživao. Imao je krug prijatelja, svojih vršnjaka s kojima se družio i nismo mislili da ima neki problem.

Onda se dogodio pad na nosić u igraonici (skakutao je na žirafi i preko nje se srušio) i od onda ne želi ići. Grčevito se drži za osobu koja ga dovede, na sam spomen igraonice plače. Inače je dosta osjetljiv i plašljiv, ali ne mogu vjerovati da ga je taj pad toliko trumatizirao.

Od njega ne mogu izvući ništa, osim da mu je neka curica rušila kockice i udarila ga. Ja bi željela da ide i druži se s djecom, a ne samo s odraslima. Ne znam kako da se postavim. Da li ga na silu odvesti i ostaviti tamo ili poštovati njegovu želju da ne ide i čekati da se predomisli? Da li je to njegov hir ili stvarno neki strah?

Krenuli smo kod psihologa i za dva tjedna MM i ja idemo na razgovor. Upisala sam ga u vrtić, ali moramo čekati do 01.09. slijedeće godine, ali nisam sigurna da je to za njega najsretnije rješenje. Ma ne znam više ni sama i mislim da se malo previše opterećujem što je za njega dobro, a što nije. I kao što je mima napisala nije da mora u vrtić prije škole.

mihovil, ja ga ne bih silila, kad to prebrodi sam će opet tražiti da ide.

panterica, i ja si nekako tako mislim. A opet sa svih strana čuješ on mora među djecu, mora u vrtić, mora u igraonicu pa se malo poljuljam u svojim stavovima. Krenuli smo kod psihologa i ići će na kod njega radionice i koliko mi se čini, svidjelo mu se. Do škole ćemo raditi na njegovom samopuzdanju i hrabrosti.

pusti ti sve te okolo "mora". prati svoje dijete, kad je zadovoljan i sretan i samopouzdanje će doć. moja tek od ove godine ide rado u vrtić, ali i dalje imamo "dane odmora" kad ne ide. to njoj puno znači. nikad nisam rekla moraš . i mene kritiziraju da joj "kvarim ritam", ali mom djetetu tako odgovara. ove godine je pošla i na ples, to ne bi propustila ni za što. nekad nam je stvarno nezgodno ju odvest (bebu nemamo kome ostavit), ali do sad nismo propustili ni jednom. i dalje je prilično (čitaj previše) sramežljiva pred nepoznatima. za božić ima nastum s plesnim klubom, čekam šta će bit. teta misli da neće bit problema

Nemojte me krivo shvatiti - Mihovil, mene muče sve iste dvojbe kao i tebe, niti Lea ne ide u vrtić, baka ju čuva i to je rješenje kojim ja nisam niti najmanje zadovoljna. Evo upravo se lomim oko toga da li da ju pokušam od proljeća ugurati u nekakav vrtić, ili da čekamo sve do jeseni .. nemam pojma. No, dijete zaista ne mora u vrtić prije škole, nije to nikakva obaveza, ona predškola u koju djeca idu nije klasični vrtić.

ma nisam te krivo shvatila, Mima. I ja se lomim da li u vrtić ili ne prije škole. Mihovila čuvaju dva dana svekiji, a tri dana moji roditelji. Do sada je bilo ok jer je ipak išao u igraonicu od svoje prve godine, a sada štrajka. Psiholog je rekao da on živi kao princ u nerealnom svijetu koji ga ne priprema na stvarni život.

Kod baka i djedova ne postoji riječ NE i koliko god se mi trudili njima objasniti da to za njega nije dobro, samo im prođe kroz uši. Pogotovo moj tata koji se još na mene naljuti kada Mihovilu nešto zabranim (npr. lupanje po tanjurima, hodanje po stolu, razbacivanje stvari, itd.). Zato meni nije više ta opcija prihvatljiva da bude samo s bakama i djedovima.

Dala sam tati knjigu od Juula Ovo sam ja, tko si ti? o granicama, zašto je važno djeci reći ne i iskreno se nadam da će je shvatiti.