Ako postoji slična tema, uputite me... :oops: ... Zapravo neznam kako da uopče objasnim o čemu se radi, ali... Moje dijete+samostalno igranje=nula bodova! Jednostavno se ne sječam kad se ona lijepo zaigrala sa nečim a da joj pri tome ne treba moja pažnja. Šta god da radi, bilo sa čim da se igra- jednostavno želi da sam kraj nje i da sudjelujem u toj igri, pa makar samo i razgovorom. Ima svoju sobu u kojoj su samo igračke, i ima ih jaaako puno- lutke, slikovnice, kuhinja, padelice, puzle... ma brdo igračaka svakakvih, ali sa ničim se ne igra duže od 5 min (ma puno sam i rekla!). Ne radim, kuči sam i sva moja pažnja je naravno usmjerena na nju, i igram se sa njom, pričamo, šetamo... Zaista provodim puno vremena u radu sa njom ali njoj to očito nije dovoljno! A ja sam več luuuuda od toga jer mi je bez obzira na sve žao kad je vidim da sjedi na kauču ili stolici dok ja kuham, čistim, spremam... i totalno nezainteresirano gleda u tv ili kroz prozor i čeka da završim sa tim što radim da se mogu igrati sa njom. Ako se i sa nečim "zaigra" onda to nešto dovuče iz svoje sobice u prostoriju u kojoj sam ja i onda zapravo priča samnom ali se i kroz tu priču "igra" :/ . Nije sramežljiva, priča sa svima jako otvoreno, kad smo negdje vani u blizini nekog djeteta/djece odmah trči prema njima i započinje igru ili razgovor.... ma sve 5! Ali doma... druga priča :( . Krenula je u vrtić ali mi se čini da ču je morati ispisati jer je od 9 mj do danas bila sve skupa možda tri tjedna (malo zbog bolesti a MALO zato što ne želi u vrtić jer joj se tamo "ne sviđa"), a i od tih tri tjedna što je bila možda je dva ili tri puta spavala u vrtiču- uvijek moram dolaziti po nju poslije ručka... Joj znam da sam sve zbrčkala ali mi se jako žuri pa se nadam da ste me shvatili :mrgreen: ! Ima li tko sličnih problema ili ako nemate- bilo kakav savjet če mi dobro doči...
