Koliko su važne ocjene?

PoZdrav svima, registrirao sam se da bih mogao sa nekim porazgovarati o problemu koji me muči.
Tata sam dvanaestogodišnjih blizanki, koje su bile prilično motivirane za razna postignuća, školska i izvanškolska.
Istini za volju, jedna je antitalent za matematiku i tu nikad nisam imao velikih očekivanja, ali zato je iz ostalih predmeta imala izvrsne ocjene, jer je obdarena fenomenalnim pamćenjem. Drugu je psihologinja procijenila kao rijetko nadarenu, spada u gornjih 8%, dakle ima prilično visok IQ.
Međutim, na polugodištu šestog razreda prolaze obje s vrlo dobar.
Znam da će me sad mnogi popljuvati, jer kakav je to uopće problem?
Taj da mi se čini tj. lagano sumnjam da su antimatematičarki počeli neopravdano srozavati ocjene iz ostalih predmeta, zbog loše matematike, jer krivo misle da onaj tko nije za tu disciplinu ne može biti naročito pametan.
A drugoj blizanki također, jer je promatraju kroz prizmu prosudbe donijete o njenoj sestri.
Ako učenik iz svih predmata ima otprilike isti broj četvorki i petica, pedagoški je dati šansu da se javi i utvrdi peticu. Međutim, tu šansu nije dobila, jer gopsoda nastavnici odbijaju ispitati učenika kji želi četvorku dignuti na peticu!?!
Zanima me ima li koja stavka u službenim dokumentima i pravilnicima koja se odnosi na takve situacije?
I što može poduzeti roditelj ako sumnja da djeca nisu objektivno ocijenjena?
Evo, želim popričati s vama, jer moja supruga uopće nema sluha za navedeni problem, ona je razbarušena umjetnica, smatra da je naše školstvo ionako čisti idiotizam i da ocjene uopće nisu važne, da je daleko važnija osobnost, a najviše od svega individualni talenti i njihvovo razvijanje izvan škole.
Svoj stav argumentira time da odlični učenici obično kasnije pospuste, a vrlo dobri i osrednji postaju ambiciozni u višim razredima srednje škole.
Čak i da je točno, meni je malo glupo pomiriti se sa četorkama koje su mogle biti i petice, ali su ipak četvorke, jer mislim da takav tretman može demotivirati djecu i zgaditi im svaki daljnji trud oko školskog uspjeha.

lijep pozdrav i dobro nam dosao!

ja te necu popljuvati ali se slazem da to sto su na polugodistu prosle sa vrlo dobrim uspjehom nije nikakva tragedija. :)

dalje,

Citiraj:

---

Zanima me ima li koja stavka u službenim dokumentima i pravilnicima koja se odnosi na takve situacije?

---

ne postoji. kriteriji ocjenjivanja su po apsolutnim autoritetom nastavnika. svaki nastavnik ima svoje kriterije. pravilnik o pracenju i ocjenjivanju propisuje na koji nacin se prate i ocjenjuju ucenici ali ne i kriteriji. svaki nastavnik ima svoje.

Citiraj:

---

I što može poduzeti roditelj ako sumnja da djeca nisu objektivno ocijenjena?

---

moj savjet je da se najprije obratis razrednici, zatrazis i razgovor sa predmetnim nastavnikom da ti objasni kriterije ocjenjivanja kako bi dijete moglo poradit na svojim slabim tocakama, vjerujem da je vecina nastavnika dobronamjerna i da ce rado savjetovat roditelje sto da urade i kako da ucenici poboljsaju ocjene ako to zele.


iskreno, mislim da je ovo

Citiraj:

---

da su antimatematičarki počeli neopravdano srozavati ocjene iz ostalih predmeta, zbog loše matematike, jer krivo misle da onaj tko nije za tu disciplinu ne može biti naročito pametan.

---

vrlo malo moguce, i da je problem u ovome:

Citiraj:

---

meni je malo glupo pomiriti se sa četorkama koje su mogle biti i petice

---

kako to prihvacaju tvoje cure? slazu li se s ocjenama koje su im zakljucene?

i sto znaci ovo:

Citiraj:

---

otprilike isti broj četvorki i petica

---

jeli to isti broj cetvorki i petica ili je ipak bilo vise cetvorki i iz cega su te cetvorke? znanja (pismenog i usmenog ispitivanja) ili iz aktivnsoti?

nemoj zaboravit da se ocjenjuje rad u cijelom polugodistu, a ne samo zadnjih mjesec dana, i sigurno postoji neki razlog zasto nastavnik nije ispitao ucenika za za vecu ocjenu, mozda jer nema dovoljno elemenata da bi se ipak zakljucila ta veca ocjena?

cesto je upravo losa ocjena na polugodistu motiv ucenicima da se potrude da budu bolji u drugom polugodistu. :)

Mislim da ti je ženica to odlično procijenila. :heart:

i da, meni se svidja stav tvoje zene :)

i ja bih se složila s mišljenjem tvoje žene. :mrgreen:
sustav ocjenjivanja nije isključivo mjerilo izvrsnosti.
iz tvojeg posta se ne da zaključiti da li su djeca bila dovoljno aktivna i trudila se u skladu s profesorskim očekivanjima.
možda se od njih više očekivalo u smislu angažiranosti i sudjelovanja.
često profesori pribjegavaju nižim ocjenama na polugodištu kako se djeca ne bi previše opustila.
bitno je kako to utječe na djecu. neku će to motivirati da budu bolja a neka će zapasti u afan.

moja kći je šestašica i ulaže vrlo malo truda u učenje. uglavnom se pouzdaje u pamćenje odslušanog na nastavi. proći će s 5 uz 3 četvorke koje su uz malo truda mogle biti petice.
mene ni najmanje ne smetaju četvorke već njena ljenost i nemotiviranost. :x

moje je mišljenje da ti je žena potpuno u pravu (a kad nije, jel da?;)..šala, ne zamjeri....)


ukoliko smatraš da su ti djeca bezrazložno dobila niže ocjene, da im je nanesena nepravda, moja prijedlog je da se obratiš prvo razredniku/ci, a ukoliko se stvari ne razjasne, uvijek se možeš javiti ranatelju/ici.

čak mislim da bi ti dopustili (HNOS to i podupire) da prisustvuješ nastavi, pa da eventualno dobiješ priliku malo jasnije sagledati stvar na licu mjesta...


e sad...s obzirom da je ovo forum, dopusti da ti iznesem svoje mišljenje o tom "problemu" ocjenjivanja. ne vjerujem da je problem u neobjektivnom nastavnom osoblju. i to ne zato što smatram da su svi profesori, nastavnici oličenje pravde, već zato što se sigurno svi ne povode za lošijom ocjenom iz matematike, niti su (svi) toliko nesposobni za procijeniti dijete - većina ih zna da ne moraš (i/ili ne možeš) biti talent za ama baš sve.

(iz prakse: učenici koja je uvijek imala sve petice i koja je dobila tek pokoju četvorku iz nekog predmeta, dala sam zasluženu dvojku. u razredu je tad nastao muk, tiho zgražanje, šok i nevjerica. ne karikiram nimalo. na kraju sam je, na osnovu izloženih elemenata ocjenjivala, priupitala kako bi ona samu sebe ocijenila - odgovori je bio "dovoljan". ...evo, dala sam ti samo primjer iz svog iz iskustva, a znam ih još jako mnogo....i obrnute: učenik koji nikad u imeniku nije imao više od trice dobije peticu)

nadalje visok IQ ništa ne znači osim toga - visok IQ. t niti govori kakva će osoba biti tijekom školovanja, a još manje govori koliko će biti uspješna tijekom života.

ono što ja mislim da je kod vas riječ (naravno, ne mora uopće biti da sam u pravu) je to da su blizanke došle na prag puberteta i upravo to utječe na njihove rezultate u školi (ne volim ovu riječ "rezultati", niti podupirem sistem ocjenjivanja koji se prakticira u našem školstvu, no da sad ne tražim drugi pojam....)

također, iz iskustva znam da je taj šesti razred vrlo kritičan. em što ima novih predmeta, em što kod većine kreće vrlo turbulentno razdoblje puberteta. i neki klinci su doslovce neprepoznatljivi - od mirnih anđelića iz petog razreda to postaju pravi mali vragolani kojima je pažnja usmjerena na sve samo ne na školske obaveze... :)

da sad ne odlazim u širine i dubine praktičnog i onog nešto manje praktičnog dijela :mrgreen:, mislim da je tvoja žena, ma koliko god ona bila "razbarušena" umjetnica, itekako ubola poantu oko ove situacije u kojoj ste se našli ;)

Citiraj:

---

fegusti prvotno napisa

iz tvojeg posta se ne da zaključiti da li su djeca bila dovoljno aktivna i trudila se u skladu s profesorskim očekivanjima.
možda se od njih više očekivalo u smislu angažiranosti i sudjelovanja.
često profesori pribjegavaju nižim ocjenama na polugodištu kako se djeca ne bi previše opustila.

---

Da, u pravu si. Nakon duljeg razgovora došao sam do istog zaključka. Naime, četvorka iz engleskog??? A uče ga od rane vrtićke dobi, surfaju po američkim sajtovima i čak su se uključile u neki njihov teens forum.
Na koncu, nevoljko su priznale da nastavnica visoko vrednuje aktivnost na satu i ima tarifu - koliko javljanja treba za višu ocjenu.
I ja pitam - pa zašto se niste javljale, pobogu?
Odgovor - ma, to nije kul!!!
Da ne spominjem četvorku iz povijesti, koja ih privatno interesira toliko da samoinicijativno čitaju biografije povijesnih ličnosti.
Ali, valjda nije kul naštrebati iz knjige kako se traži.
A četvorka iz tjelesnog je dala konačnu potvrdu - one su iače sportašice, kližu, skijaju i idu na gimnastiku. Nisu debeljuce ni trapavice.
Pretpostavljam da nije bilo kuuul napraviti sve što nastavnica zahtijeva.
I da, pune su poruge za tzv. štrebere (čitaj: poslušnu djecu) koji se, po njihovom, ulizuju nastavnicima.
Da, izgleda da je počeo pubertet, a kako se nositi s time - nemam pojma.

Citiraj:

---

.kala. prvotno napisa

ono što ja mislim da je kod vas riječ (naravno, ne mora uopće biti da sam u pravu) je to da su blizanke došle na prag puberteta i upravo to utječe na njihove rezultate u školi (ne volim ovu riječ "rezultati", niti podupirem sistem ocjenjivanja koji se prakticira u našem školstvu, no da sad ne tražim drugi pojam....)

također, iz iskustva znam da je taj šesti razred vrlo kritičan. em što ima novih predmeta, em što kod većine kreće vrlo turbulentno razdoblje puberteta. i neki klinci su doslovce neprepoznatljivi - od mirnih anđelića iz petog razreda to postaju pravi mali vragolani kojima je pažnja usmjerena na sve samo ne na školske obaveze... :)

---

Izgleda da je to posrijedi.
Samo, kako da ih uvjerim da je veoma kul iskoristiti vlastite potencijale i potruditi se za ocjenu, bez obzira što ekipa iz zadnjih klupa tvrdi da to rade samo štreberi?

Mislim da se tu radi o problemu nedovoljne motiviranosti za školski uspjeh. Moje mišljenje ide negdje po sredini između i tebe i tvoje supruge - da, školski sustav nije savršen i da, važna je osobnost, znanje i vještine koje se stječu izvan škole, ali isto tako je važno i formalno obrazovanje, stjecanje radnih navika i izvršavanja obaveza u školi.

Ti procjenjuješ da ti kćeri mogu više i bolje i žao ti je što nije tako. U tome dijelim tvoje mišljenje - mislim da onaj tko može više i mora više. Svojoj vlastitoj djeci ne dopuštam da funkcioniraju ispod svojih sposobnosti - mlađi su od tvojih, pa je roditeljska kontrola još moguća i jaka.

Mislim da trebaš razgovarati s kćerima, vidjeti što one misle i žele, što očekuju od svoje budućnosti i reći im što ti misliš o tome da u školi prolaze ispod svojih mogućnosti i koje po tvome mišljenju posljedice to ima. Mislim da biste u tom razgovoru, bolje rečeno razgovorima, mogli doći do rješenja. Također mislim da moraš razgovarati sa suprugom - oboje ste odgovorni za djecu.

Još bih dodala to da mi roditelji ipak trebamo kontrolirati svoja očekivanja. Darovitost i visoki IQ koji ide s time su samo sposobnosti, a realizacija je nešto sasvim drugo i nje nema bez truda, pa i bez pristajanja na kompromise sa sustavom. I ja imam jednog takvog doma koji za sada svoje sposobnosti iskorištava (gotovo) do maksimuma, ali osjećam da je problem motivacije uvijek na dnevnom redu. Dapače, to je kod darovite djece veći problem nego kod prosječne, jer se oni teže uklapaju u sustav, razmišljaju o tome zašto bi moralo biti baš tako, a ne ovako, osjećaju zasićenost jer im program nije prilagođen (takav program za darovite postoji samo na papiru i u mašti djelatnika MZOŠ). Da ne duljim, hoću reći, da mi roditelji ne možemo imati sve pod kontrolom, odnosno moramo znati vješto određivati mjeru te kontrole kako nam djeca rastu.

moram ustvrditi da ti nije lako s te 3 ženske koje bi se borile protiv sustava.
mora da ste neobična obitelj jer je uglavnom žena/majka ta koja drži sve konce i čvrsto stoji na zemlji a ostali oko nje lebde.
u vašem slučaju mi se čini da si ti "glas razuma" vaše zajednice.
meni je super što tvoje klinke samoinicijativno posežu za dodatnim znanjem što je pokazatelj njihove zainteresiranosti ali ne znam kako ti pomoći da im objasniš ono o čemu zdenka2 piše.

Citiraj:

---

školski sustav nije savršen i da, važna je osobnost, znanje i vještine koje se stječu izvan škole, ali isto tako je važno i formalno obrazovanje, stjecanje radnih navika i izvršavanja obaveza u školi.

---

nije kod njih u pitanju samo pubertet, čini mi se da su buntovni karakteri i antiformalisti.
sve u svemu, šaljem ti je jedan :taps:

ja sam prolazila s 5.0, završila gimnaziju i faks u roku :mrgreen:
moji nadređeni su jedvice završili srednju školu, a faks još teže.
Mislim da je moje mišljenje o važnosti ocjena...JASNO :mrgreen:

Imam isti slučaj doma, od 5,0 na kraju prošle godine uspjeh je 4 na ovom polugodištu. Jedini razlog za to je pubertet, odnosno ne pažnja i ne učenje jer su joj misli na drugom planetu.Što se tiće profesora oni od nje očekuju određeni nivo i nisu spremni činiti ustupke, ako joj ocijena visi između 4-5 jer osim misli na drugom planetu tome se pridružilo i buntovničko ponašanje. Naše školstvo je daleko od savršenog i ponekad je osobnost profesora poticaj djetetu ili obrnuto za učenje, a ponekad ni mi roditelji nismo baš objektivni kad se radi o našoj djeci. Inteligentne cure stvari vrlo lako znaju predstaviti stvari tako da su drugi krivi za njihov neuspjeh . Ja se slažem da ocijena nije mjerilo uspjeha u životui. A u ovom slučaju mislim da je pubertet presudan faktor za "neuspjeh", ali isto tako mislim da će cure doći k sebi.

evo i mene: 7.r.,do sad 5,0,jedna od 2 najboljih u generaciji,kaže ona meni prije neki dan:mama.ja učim i dobijem 5,njih petero oko mene,ništa ne uči,prepisuju od mene,gnjave me za vrijeme ispita i dobiju 4!!??ona mi je prva,a druga,3.r.:mama ja ne učim i dobijem 4,zašto bi učila za 5?ova druga mi je otvorila vidike :lol: ;uvijek ih ganjam na višu ocjenu,ne zbog toga što predstavlja ta ocjena,nego da se nauče težiti višem,ne bih voljela da se zadovoljavaju sa olako postignutim,već da istražuju svoje mogućnosti;inače smo ja i suprug kao the king i supruga,ja sam za maximum uz trud, a on za minimum truda za mizernu ocjenu,ali zato za puno zabave;ništa zato-djeca imaju uvid u krajnosti i pokupit će najbolje od svakog roditelja

evo sam se još nečeg sjetila (na žalost):prije 12-13 god.u zgradi do moje jedno je dijete,koje je išlo u 4.r. i dobilo jedinicu,izvršilo samoubojstvo;možda ćete reći da je to izdvojeni slučaj i da mu je,naravno,prethodilo nešto drugo,možda i neka neotkrivena dijagnoza,a možda i ne;tada sam se tomu čudila,a danas,kad i sama imam djecu tog uzrasta i vidim kojim su pritiscima izložena,koliko je opsežno gradivo,kad vidim kakvih sve roditelja ima,preautoritativnih,prezahtjevnih,ne čudim se više ničemu;mislim da ocjene nisu toga vrijedne,na kraju krajeva:sjećate li se koju ste ocjenu imali iz matematike u 6.r. ili iz kemije u 7.r.,pita li vas to itko u životu?

Koliko god zapravo ocjene nisu mjerilo znanja - ipak su bitne, najviše zbog upisa u srednju školu. V. ide u 4. razred i sad na polugodištu će imati sve petice. MM i ja ga tu i tamo moramo "pogurati" i tjerati da izvršava svoje obaveze na vrijeme, stalno mu naglašavajući da se ne radi o ocjenama nego o njegovim mogućnostima.
Za sada, dok još pubertet nije uzeo maha, njemu je važno da za svoj trud bude nagrađen peticom, također su cool oni koji prolaze s 5.0 - iako sam svjesna da će se to sve preokrenuti za godinu-dvije.
Ono što je MM-u i meni jako važno je da djeca završe kvalitetnu gimnaziju i da dobiju široko i temeljito opće obrazovanje, a da bi se upisali u dobre gimnazije, ocjene su, nažalost, itekako bitne. Za neke gimnazije, opet nažalost, nije čak dovoljno niti proći "samo" s 5, nego s 5.0 i još uz to imati dodatne bodove iz natjecanja/glazbene škole/sporta...i ne znam čega sve ne.
Često sam s V. razgovarala o tome. On zna da može sve u životu napraviti svojim trudom i zalaganjem i što god bude želio raditi u životu, mi ćemo ga podržati.

Potpisujem Hermione - ja isto tako razmišljam o budućnosti moje djece.

Mislim da je TheKing malo nespretno postavio naslov topika koji vuče diskusiju u drugom smjeru - njegov problem je taj što misli da mu djeca u školi funkcioniraju ispod svojih sposobnosti, a ocjene su samo posljedica, odnosno pokazatelj toga.