Kad na 2 ili 3 dijete?

Ja sam uvijek željela imati najmanje 3 djece.. a možda i više. Moj sin sad ima 3 mjeseca i muž i ja več razmišljamo o drugo dijete. Ali nas muči to KAD je najbolje imati to drugo?

Znam da svatko ima svoje mišljenje ali stvarno bi voljela čuti šta druge misle.. jeli bolje sve odma od jedanpu sa malom razlikom.. ili ipak čekat između?

Za one koje su imali djece sa malom razlikom, gdje su vam spavali? Mi imamo 2 sobe (bračna soba i dječija) ali dječija je uz stube tako da če bit još možda 2 godine dok on ne ode tamo gore spavat (barem tako predpostavljam.. možda duže).... ja ne mogu zamislit da 2 ljulje stanu u našu bračnu sobu.

Sve ti je to relativno. Evo, ja sam u 4 godine rodila troje. :D
Prednosti su što imaju iste interese, tako da se s njima ne moram ni igrati, jer su dovoljni sami sebi i nikada im nije dosadno. Prije su se "osamostalili", jer su silom prilika morali, tako da se odavno sami hrane, oblače, obuvaju...
Odmalena uče dijeliti, paziti na druge, naročito mlađe.
Ima i nedostataka, naravno.
Kad se jedan razboli, brzo su svi bolesni (teško se brinuti o jednom bolesnom djetetu, a kad ih je više, e onda je koma).
Nemaš dovoljno vremena za posvetiti se djeci pojedinačno (mene to jedino muči).
Kada bih opet birala, opet bih napravila malu razliku, jer sad ima puno posla i obaveza, ali brzo to prođe, prebrzo nam odrastaju. :heart:
Pitala si i za spavanje. Mi spavamo svi u jednoj sobi. :love:

Mi smo odmah znali da bi željeli odmah dvoje djece, odnosno nakon što je Petra navršila punu godinu dana bacili smo se u akciju i u uspjeli! jedni smo od sretnika koji izgleda lako uspjevaju. I sad svaki tren čekamo dolazak našeg sina. Razlika će biti 22mj i mislim da je to sasvim ok! Veću razliku nismo htjeli. A za treće ćemo ipak napraviti pauzu od nekih pert godina. :heart:

mi imamo razliku od 4 godine (planirali smo 3 godine, ali je na kraju ispalo 4).
za treće dijete planiramo jos vecu razliku, recimo 5 godina mi se čini super.

e sad, puno je razloga za to.
mislim da starije dijete lakše može razumjeti dolazak male bebe, nego dijete koje je jos i samo beba.
također, moje trudnoće su pune mučnina i povraćanja, pa je i meni, a i djeci lakše to podnijeti ako su starija.
treće, ja dugo dojim, a dojenje u trudnoci mi se nije svidjelo. kako ne mislim prestati dojiti zbog trudnoće, bolje rješenje je krenuti s trudnoćom kad mi dijete prestane dojiti, ili doji iznimno rijetko.

a spavanje :lol:
pa eto, kod nas je razlika 4 godine među djecom pa svejedno spavamo svi u jednoj sobi, i to u jednom krevetu :mrgreen:

Pa je...puno toga ovisi o tome kako će ti reagirati starije dijete.
Kod mene nije bilo ovog što priča bundevica: starije ti pazi mlađe :mrgreen:

Kod nas je to išlo...hmm...dugo je trebalo da se sve lijepo posloži. :/

ovo je jedno od onih pitanja...na koje ne možeš dobiti odgovor na forumu, pa makar on bio i roditeljski.

to je nešto što svatko odlučuje za sebe, po sebi, svojoj obitelji i bezbrojnim drugim faktorima u vlastitom životu koji nikome na ovom forumu nisu poznati.

a iskustva su različita, kako čija.
nekome je mala razlika bila super, nekome nije. nekome je mala razlika bila planirana, nekome nije. netko nije htio veliku razliku, ali nije moglo drukčije, itd, itd...

i na kraju, ne manje važno, svatko hvali svoga konja...moja svekrva je uvjerena da je najbolja razlika od 6 do 10 godina, jer je tako bilo kod nje. jedna mama iz vrtića misli da je njezina razlika od 20 mjeseci idealna, a druga pak da je njezina od 11 mjeseci odlična.
to je sve subjektivno, a na tome se ne mogu graditi ozbiljne životne odluke.

napravi kako osjećaš i tebi će to biti najbolja razlika.

Citiraj:

---

Anci prvotno napisa

Kod mene nije bilo ovog što priča bundevica: starije ti pazi mlađe :mrgreen:

---

:lol: nisam se dobro izrazila. Mislila sam da se djeca uče brižnosti i suosjećanju, da na taj način se "paze", a ne da se čuvaju.
Opet nisam sigurna da sam se bolje izrazila. :roll:

Citiraj:

---

bundevica prvotno napisa

Citiraj:

---

Anci prvotno napisa

Kod mene nije bilo ovog što priča bundevica: starije ti pazi mlađe :mrgreen:

---

:lol: nisam se dobro izrazila. Mislila sam da se djeca uče brižnosti i suosjećanju, da na taj način se "paze", a ne da se čuvaju.
Opet nisam sigurna da sam se bolje izrazila. :roll:

---

Aaaa...
Kod mene opet isto :lol:

Ma, zezam se...Bilo nam je ludo jedno vrijeme, sad su cure zakon.
Savršeno se zaigraju same, nekad mi je čak žao da se neće igrati samnom :lol:

Moje imaju kratak fitilj pa se brzo posvađaju.
No, obazrive su što se tiče stvari, igračaka, bojanki i sl.
Uvijek pitaju jedna drugu smiju li. :love:

Pa kad ova kaže "nedam" :mrgreen: , onda malo zaborave na obazrivost... pa se pomire...
I tako... :)

meni paše razmak od 3 god

jer starije dijete je prešlo granicu od 3 god i postaje društvenije tj. ne traži koncetraciju roditelja samo na sebe (odnos 1 na 1)


imati malu bebu i teškog 2-godišnjaka ... ja to ne bih mogla bez apaurina

saljem na izazove :)

Ja sam 'računala' na tri, tri i po godine. Pa sam se pomirila s četiri. A čini se da će biti pet... :(
I dalje mi se ova moja računica s početka priče čini idealnom.

ja sam imala dvogodišnjakinju i malu bebu. uf,uf... prošlo je.

Izmedju mojih je 3 i pol godine razlika i mogu ti reci da je super! Stariji je vec isao u vrtic, drustven je, super je prihvati malu bebu i sada se vec super igraju zajedno! Kada su sami na katu veci mi uvijek javlja ako mladji krene raditi sto ne smije;) tak da ne moram stalno trcati za malim;) Sto su stariji to se bolje i druze i igraju!

kad se osjetite spremnima.

Svatko ima svoje.
Ovisi o vremenu, trenutnom stanju.

Za drugo dijete rekli smo razlika 3-4 godine, nema šanse da presvlačim dvije guze. Ispalo 5 godina.
Rado bismo treće.
Od početnog stava dvoje djece nam je dosta, mi smo svoje odradili :lol: došli smo da bi bilo lijepo imati još jedno za kojih godinu dvije.

sve ima svoje za i protiv, samo treba odvagnuti jedan "za" više.......

meni je recimo otkad sam uopće planirala djecu razlika od 3 godine bila idealna - uopće ne znam zašto, možda zato jer je tolika razlika i između sestre i mene..........i sad imamo razliku 3 godine i 3 mjeseca i još uvijek nemam neke pretjerane argumente........iskreno, mislim da mi je najveći to da manju ne bih podnijela - kako psiho, tako niti fizički :mrgreen: :lol:

po misljenju moga pedijatra najbolja razlika je ili manja od 18 mjeseci ili veca od tri godine.

ako već o tome razmišljate,znači da ste spremni;ako se fizički dobro osjećaš da si spremna na još jednu trudnoću,onda je ok,sve drugo je sporedno,neko je za manju razliku među djecom,netko za veću :*

JA razmišljam o drugom djetetu valjda već 6 mj..
Da se mene pita, zbog mene - ja bi odmah :heart:
Ako gledam Luku - voljela bi da bude stariji i da lakše prihvati "podjelu" pažnje i dolazak bebe i promjene.

MM je na Lukinoj strani :mrgreen: i ne da se na moju, tako da za sada pauziramo.

ja mislim da to ovisi o roditeljima, i kad su oni spremni

ja recimo do Sarinog prvog rođendana nisam ni mogla zamisliti da imam još jedno, e kad je ona bila 1,5godinu se počela rađati želja za još jednim... a sad kad je ona prošla 2 godine nemogu dočekati da imam malu bebicu... radimo na tom, ako ostanem sad trudna razlika će biti 3 godine, što je meni idealno
mislim da kad su djeca baš jako mala razlika roditeljim moraju imati konjske živce

Ne znam baš jel imam konjske živce, al vjerojatno da sam ih i imala, sad ih više nemam :lol:

Nije lako, ali ije ni loše. Meni su preslatki. Ja nisam bila u frci ni ako se dogode blizići jer je kod nas visoki postotak mogućnosti, pa valjda zato guštam u tome kad ih vidim kako su obojica zapravo bebe.

Inače, ja sam najstarija, imam 4,5 godine mlađu sestru i 9 godina mlađeg brata. Draže mi je da je kod nas manja razlika, jer iako su meni buraz i sis bili full dragi od samog početka - ipak, skompali smo se tek puno kasnije, kao stariji. Do tada je razlika ipak bila prevelika.

Eto, ja sam zato htjela malu razliku (ispalo je 2 god i mjesec dana) a da baš ne riskiram premalu zbog carskog.

S druge strane, ako me sad pitate kako se osjećam, fizički, kao da sam već 3 godine trudna, ili rađam i još k tome svo vrijeme dojim. A trbuh mi se smanjuje i povećava u neslućenim varijantama :lol:

Klinci su predivni, sad nam je puno lakše nego ispočetka, moje tijelo će se kroz pola godine vratiti u neku relativnu normalu, a taman tada ćemo svi 4 biti usklađeniji i moći ćemo juriti zajedno posvuda. Mene ta misao ponajviše vodi. Pogotovo kad mi je teško, kad sam na rubu i kad mi je već pun kufer pokakanih guza ;)

i ja sam za malu razl. samo zbog sjecanja na svoje djetinjstvo i 7 god mladeg brata, s kojim se nikad nisam slagala, jer je on uvijek bio "klinjo za mene" :oops:

tek smo se poceli "kuzit" kad je on navrsio 20-u

ja bih voljela da su moji klinci jen-dva-tri "razlika" :D ...imam jos malo fore da to izreziram i postavim scenografiju....

Nikad ne bih pravila manju razliku od 4 godine i mislim da je za roditelja lakse kad je razlika veca.

Na to pitanje nema univerzalnog odgovora. Između moje djece je godina dana razlike i mislim da je to odlično. Upravo smo tako i htjeli.

Evo ako me netko sada to pita, rekla bih da je razlika od dvije i po godine premalena. Nije razlog u bebi, jer s njom stvarno (kuc-kuc o drvo) nemam problema. Maleni je još uvijek - malen, premalen da prihvati tog novog "uljeza" u obitelji. Valjda mu taj period adaptacije na bebu još uvijek traje, štajaznam.

Bilo bi mi puno lakše da on može sam otići na WC, obaviti tamo već šta ima, da sam može uzeti servirani obrok, da se sam može zaigrati, čitati knjigu. Da je dovoljno zreo za neki dogovor, jer za sada dogovor nikako ne funkcionira, on sve hoće sada i odmah.

Ali se tješim da je to faza koju treba pregrmiti, i da će doći period kada će mi biti drago da je razlika između njih dvoje dovoljno malena da se skupa zaigraju i razumiju :)

Isto sam ja razmišljala kad je L imao tri mj. odmah sam htjela još jednog smotuljka,vjerojatno još pod utjecajem hormona.
Kako je vrijeme odmicalo i uloga roditelja postajala složenija sve sam manje bila spremna.Tek sad kako se bližimo trećem rođendanu mislim da je polako došlo vrijeme.
Sada sam počela osjećati da me negdje čeka još jedno :heart:

Moja N. sad ima 15 mj, i odlučili smo krenuti u akciju čim se MM vrati s broda, tako da se nadam da će razlika biti oko 2 godine. Išli bi na bebicu i puno prije da je N. malo mirnije dijete.
Već sad znam da će mi biti teško, pogotovo jer sam većinu godine sama, ali potpisujem sve što je bundevica napisala. :)

Zahvaljujuci mom iskustvu, na koje se "jos privikavam", shvatila sam koliko sam imala neke smijesne poglede na svijet, a i odlucila da vise necu govoriti: Ja to ne bih nikad uradila...
Fedju sam rodila u junu 2004. godine, Itanu u julu 2008. a trecu bebu ocekujemo u novembru ove godine!
Sa nepunih 20 sam mislila da mozda cak nikada neci ni zeljeti djecu, sa 24 sam prizeljkivala jedno, sa 27 mi je na pamet padalo i drugo, a trecem sam pocela da razmisljam kada sam ugledala drugu liniiju na testu za trudnocu :) Ustvari, nakon rodjenja Itane sam shvatila da zelim i trece, ali za nekih cetiri, pet godina, jer "mi NIKADA nijesu bile jasne zene koje ne vode o svom organizmu i radjaju djecu za redom"....Toliko o mojim ranijim stavovima i ovim danasnjim
Priznajem da se jos navikavam na novu trudnocu, da ni sama ne znam kako cu se organizovati sa njih troje, da se bojim da se Itani necu moci potpuno posvetiti, kao npr Fedji dok je bio beba... ali onda shvatim da su to sve "problemi"koji cine moj zivot srecnim, i da ce svaki od njih biti uspjesno rijesen

imam dvoje djece, razlika je 16 mjeseci. kada sam rodila prvo, nismo razmišljali o drugom djetetu, htjeli smo da razlika bude nekih 4-5 godina ali dogodio se mali Dino i iako je u početku malo teže sa dvoje male djece, kad malo porastu će biti super, mala je razlika između njih, imati će slične interese, njima će biti bolje i zabavnije. između mene i moje braće je 10 g i 9 g, ima i to prednosti jer sam ko tinejđerica imala starijeg brata koji me je čuvao i pazio, meni je draža mala razlika.

ali na treće nećemo tako brzo, ipak :P

Moji su 2g2mj razlike...i sve ide kako treba...poceli su se super igrati...zatvore se u sobu i po sat vremena...ako M. hoce fino s bracom necuju se zivi...jer je ona njegov idol...obozava ju, donosi joj sve, imitira, ponavlja sto god ona kaze...ako ona kaze bljak to necu jesti i on odma. :saint:

Citiraj:

---

Mejra's mommy prvotno napisa

Moji su 2g2mj razlike...i sve ide kako treba...poceli su se super igrati...zatvore se u sobu i po sat vremena...ako M. hoce fino s bracom necuju se zivi...jer je ona njegov idol...obozava ju, donosi joj sve, imitira, ponavlja sto god ona kaze...ako ona kaze bljak to necu jesti i on odma. :saint:

---

Tako točno će biti i meni i tjesim se kad vidim da se dobro slazu, mene malo frka toga ali htjeli samo tako, bas iz vlastitog iskustva..

Citiraj:

---

MGrubi prvotno napisa

imati malu bebu i teškog 2-godišnjaka ... ja to ne bih mogla bez apaurina

---

I ja sam to mislila ali evo ja živa i zdrava :lol:
Ja sam htjela da ne bude velika razlika da se zajedno igraju i odrastaju i moram reći da nam je prinova stigla baš u pravi trenutak jer je on u zadnje vrijeme "pofakinio", nekako je kao postao svjestan da je jedinac, maza, uz to on je jedini mali i u mojoj i MM-ovoj familiji, svi ga maze i popuštaju mu tako da mislim da će mu ovo dobro doći da se malo "spusti na zemlju".

Moram reći da je odlično prihvatio seku jedino što ju stalno želi gnjaviti i maziti.

Ja sam se najviše bojala s obzirom na to da je on bio iznimno zahtjevna beba, nije uopće spavao, do 2. godine se budio svaka 2 sata po noći i cijele 2 godine dok je sisao sam bila uvjerena da ima skok u razvoju. Tek prije par mjeseci je počeo spavati u svom krevetiću (sa skinutom stranicom) ali ipak nam cijelu noć prelazi u krevet.

Kad ono... MM i ja smo :shock: , cura doslovno samo jede i spava (sat vremena sisa, al ono baš se napuca, pa 3-4 sata spava), a budi se samo 2 puta po noći - ovo sam opravdavajući sineka svima tupila da je nemoguće kod dojenih beba :oops: .

Tako da sve ovisi i o djeci, a ne samo razlici u godinama.

Citiraj:

---

LIMA prvotno napisa

Citiraj:

---

MGrubi prvotno napisa

imati malu bebu i teškog 2-godišnjaka ... ja to ne bih mogla bez apaurina

---

I ja sam to mislila ali evo ja živa i zdrava :lol:
Ja sam htjela da ne bude velika razlika da se zajedno igraju i odrastaju (...)
Tako da sve ovisi i o djeci, a ne samo razlici u godinama.

---

potpis
samo bih hjtel komentirati da se ja i MM baš trudimo ne planirati djecu, nego onako samo priželjkujemo rezultat i ne koristimo nikakve presigurne metode pa onda nemamo takve dileme. Veselimo se tome da će biti baš onako kako treba biti.Teže ili lakše - ne želim znati - to je nama kao kod dogovorenih tuluma i neplaniranih izlazaka. Ima nešto nenadoknadivo u tome da znaš da se baš tako poklopilo i da je to to. No naravno to je naš đir, svako ima svoje veselje :) Eto ja bih baš sad nakon dvoje veseljaka na blizu malu pauzicu, da se uhodamo u neku dosadnu koloteičnu na kratko, a onda kad i Di krene u školu ja bih baš opet šetala s bebicom dok oni uče, ali kao što rekoh čovjek snuje Bog odlučuje.

mi smo isplanirali razliku od 3god. Iako se kod nas situacija mijenja stalno. Najprije nisam htjela djecu. Pa samo jedno. A sad već raspravljamo o imenu za treće :mrgreen:

I ja razmišljam o drugom... Ako bi htjela 3 godine rezliku krajnje mi je vrijeme da se primim posla :mrgreen: .
Ali mislim da ću ipak pričekati još malo.
A kad sam rodila isto su me pucali hormoni i htjela sam odmah, odmah, brzo, brzo još jedno. Pričekaj, proći će te... :lol:

htjela sam razliku od 3 godine, a bit će malo više od 5

Između moje kćer i sina je razlika 6,3 godina. Kako je krenulo, tako će biti i između 2. i 3. djeteta.

Svaka čast mama koje imaju djecu sa malom razlikom u godinama, ali ja si to ne mogu ni zamisliti. Čist mi je dosta jedno dijete trenutno, a drugo planiramo za nekih 3-4 godine.

Leon je sada 4,5 godine i nama se čini to kao idealna razlika: on je već dovoljno samostalan da se ne mora visiti nad njim 24/7, svjestan je što to znači braco/seka (on navija za bracu :mrgreen: - baš kao i ja...), i mi smo se bacili na posao....

uz ponešto od gore navedenog, čini mi se zgodno 'odradit' dvoje/troje/koliko god s manjim razmakom, i zbog poslovnih obaveza ... odeš jednom rađat/dojit/bit doma i zaboraviš na neki veliki posao/karijeru - neprestani/česti on/off na poslu je prilično naporan, dakle i zbog samog posla, a i zbog djece. stvoriš neku logistiku za bit doma dulje i budeš s njima doma, nema dadilja, vrtića i svih peripetija u tom slučaju i onda se, kad i najmlađe ima tri, lijepo vratiš intenzivnom poslu, puno manje opterećena jer znaš da je djeci sad već i u vrtiću ok i da si bila s njima dok im je bilo napotrebnije i da ćeš manje izbivat s posla ..
nisam ovo napravila i iskreno mi je žao kad se svega sjetim