Što se od mene očekuje kad moje dijete nekog udari?

Danas sam došla po T. i teta mi govori:"Zar vam teta K. jučer nije rekla, Tin je jučer strašno udario L. sa slikovnicom s tvrdim koricama po glavi." Iznenadila sam se jer se nikad ništa slično nije dogodilo, uvijek slušam kako je on velika maza, u par navrata sam pitala udaraju li se međusobno jer je imao fazu kad je puno udarao mene i tatu pa je teta (druga) sva iznenađena uvijek pričala kako on stalno sve ljubi i, sve u svemu, nije agresivno dijete. Pitala sam ga je li udario L., rekao je da je, rekla sam mu da je to strašno ružno i išli smo se ispričati L. Za to je vrijeme teta S. nastavila objašnjavati koliko ga je strašno udario i kako je tvrde korice imala ta slikovnica, a ja sam se i dalje ispričavala... zatim je tražila tu slikovnicu i pričala mi kako je to strašno zveknulo kad ga je udario, a ja sam se ispričavala i govorila kako ću popričati s njim o tome... onda je slikovnicu našla pa sam ju morala popipati da vidim kako su tvrde te korice i pričala mi kako je L. došao kod nje i rekao da ga boli, a ja sam se već osjećala stvarno glupavo jer nisam više znala što reći. Onda je došla L. mama pa sam joj rekla da je Tin jučer udario L. i da mi je žao, na što je njegova mama rekla nešto u stilu "to se ponekad dešava, što se može", a teta S. je tu rekla još par riječi koje su meni zvučale kao "to je doma naučio" pa sam pobjegla jer sam već bila u iskušenju da joj uzmem tu slikovnicu s tvrdim koricama i upotrijebim ju needukativno (iz čega se vidi na koga je dijete tako nasilno).

Ok, priznajem, malo mi je do ispuhivanja. Meni je stvarno, stvarno žao što je T. udario L., ali uistinu ne shvaćam što se još od mene očekivalo u ovom razgovoru? Zar nije ta priča tete o izoliranom incidentu ipak pretjerana? I, na kraju, koje je neko ispravno ponašanje u ovakvim situacijama?

Nemam još ovakvo iskustvo, ali ni ja stvarno ne vidim što si još trebala napraviti, osim prekriti se ušima i cijela se obmotati njima, klečati na kukuruzu tri dana, šibajući se nemilosrdno trostrukim korbačem i uz to naricati mea culpa mea culpa :roll:
Da skratim, po meni si učinila sve OK! :love:

možda (velim možda) je teta tu cijelu litaniju dramaturški izvela više zbog tvog djeteta nego zbog tebe.

ne bih više obraćala na to pažnju, možda bih jedino sljedeći put pri ulasku u vrtić, još jednom tiho rekla svom djetetu: i dogovorili smo se - nema lupanja vrtićkih prijatelja (il tako nešto). :mrgreen: tj. popričaj sa svojim klincem doma još jednom o tome, al nemoj ništa forsirati.

Mislim da si OK postupila... Mislim... najprije, ti nemaš pojma pod kojim se okolnostima to dogodilo, prema tome, nemaš ti tu što objašnjavati... (čisto sumnjam da je dijete udarilo iz čista mira!)... A drugo, budući da je ta teta već toliko insistirala na tome da je klinac udario slikovnicom sa TVRDIM koricama, ja bih ju zapitala zašto je uopće dvogodišnjem djetetu dala u ruke slikovnicu s tvrdim koricama, kad smo već kod toga, a kad mu je već dala što nije pazila, pa nisi ti bila prisutna kad se "slučaj" zbio...
Nemoj se uzrujavati... popričaj s djetetom, nauči ga i pouči kako bi se trebalo ponašati, bit će sve OK...

ovo je doista cudno,bas blesava situacija :/ da se meni takva situacija desi,vjerovatno bi upitala tetu -i sto mi predlazete,sto bih ja s time sad trebala napraviti;te jos-sto vi mislite,zasto se to desilo?

jer ovako si jadna,ni kriva ni duzna doista dovedena u bas nezavidan polozaj..a u biti,nekako si mislim da je teta trebala tada,na licu mjesta reagirati i rijesiti to izmedju tvog dijeteta i udarenog,naravno,tebe upoznati sa time sto se desilo u vrticu ali ne ovako dramatizirati.
i doista,moguce je ovo sto mama courage kaze,da je sve to bilo izvedeno vise da tvoje dijete to cuje..a i savjet za ubuduce od mame courage mi je nekako ponajbolji za ubuduce..
bas cudno da je teta tako postupila..

Ja bi kao i m. courage.

Citiraj:

---

sundrops prvotno napisa

da se meni takva situacija desi,vjerovatno bi upitala tetu -i sto mi predlazete,sto bih ja s time sad trebala napraviti;te jos-sto vi mislite,zasto se to desilo?

---

:lol: ova ti je dobra! mislim da bi jadna teta ostala bez texta! pravo `in` odgajateljsko pitanje, upuceno u drugom smjeru.. svaka cast!

ma veneraZ,ali ja bih to doista ozbiljno i iz srca upitala,jer da mi netko podje tako pricati i sa takvim presutnim osudjivanjem nesto prepricavati,a sto drugo covjek moze?ili se poceti braniti i posipati pepelom(kao da mi je dijete robot kojim ja upravljam pa sam eto stisnula krivi gumb i ruka sa slikovnicom je poletjela) ili se doista naglas upitati a sto cemo sad s time,sto da uradim?

ali :) drago mi je da sam te nasmijala ;)

je, skroz je glupa situacija kaj je teta tak pilala. fakat ti bude bad. a istina je da djeca s roditeljima i bez njih se ne ponasaju isto... nije lako bit roditelj. a u to sam se uvjerila jer je stariji sin znao ugrist mladeg bez obzira kaj smo razgovarali o tome i stalno sam s klincima i nis - i dalje ga zna potajno lagano gricnut. nije to vise tak ko prije, al svejedno sam kao da `isproba zube`. a sto u vrticu? svi mogu pricat s djetetom, al je na njemu kad ce odlucit prestat grist/lupat il sto god..

Citiraj:

---

veneraZ prvotno napisa

je, skroz je glupa situacija kaj je teta tak pilala. fakat ti bude bad. a istina je da djeca s roditeljima i bez njih se ne ponasaju isto... nije lako bit roditelj. a u to sam se uvjerila jer je stariji sin znao ugrist mladeg bez obzira kaj smo razgovarali o tome i stalno sam s klincima i nis - i dalje ga zna potajno lagano gricnut. nije to vise tak ko prije, al svejedno sam kao da `isproba zube`. a sto u vrticu? svi mogu pricat s djetetom, al je na njemu kad ce odlucit prestat grist/lupat il sto god..

---

e,kad si ovo spomenula,odmah se sjetih jednog skoro pa identicnog primjera iz juulove knjige-mislim da je "ovo sam ja,tko si ti?"joj naslov..ako te zanima,prolistaj si je,bas daje objasnjenja i pruza uvide o tomu "potajnom grickanju,stipkanju " i slicnom..

Nedavno smo u jaslicama imali temu o griženju među djecom. I jedna je teta ispričala simpatičnu priču o tome kako su roditelji djeteta koje je ugrizlo drugo dijete reagirali. Kupili su čokoladicu i tražili drugi dan od svog djeteta da je da ugriženome - sve je to bilo uz osmijehe... Kaže teta da se isto nikada više nije ponovilo. To mi se činilo kao lijepa gesta.

PS. A cijela priča, strka i frka oko toga je stvarno nepotrebna, dobro je da si se suzdržala

ako je dijete bilo prisutno kod te litanije - onda je definitivno to njemu bilo upuceno ako nije onda je teta zivi smijeh - mozd apredugo u jaslicama pa je zaboravila komunicirati s odraslima ;)

no, na temu - sto napraviti - moja je jednog djecaka iz grupe gurnula s tobogana i dijete je imalo sivanje, bila sam ko paprika crvena od srama :oops: i jako sam se prepala sto je s malim, trazila sam br. telefona od roditelja - ispricala se duboko i iskreno, zvala kako mali, itd.
ispao je jedan puntic, tko je kriv - nitko ne zna, oni su se na vrhu tobogana naguravali i svadjali, kazu tete slucajno je on taj koji je pao, mogla je i ona.
drugi dan je mali bio u vrticu, odnjela mu je cokoladu. imamo i mi dobru stranu :saint:

Citiraj:

---

flower prvotno napisa

ako je dijete bilo prisutno kod te litanije - onda je definitivno to njemu bilo upuceno ako nije onda je teta zivi smijeh - mozd apredugo u jaslicama pa je zaboravila komunicirati s odraslima ;):

---

na ovo bi se nadoezala i rekla da je teta možda malo prošvikala na živce.dešava se

Moja L... je bila u svakakvim situacijama...kad je ona nekog udarila i kada je netko nju....
Svaki put ako treba mali milijun puta razgovaram s njom....(to nije lijepo, ako ti se ne sviđa nešto makni se od toga itd.)
Jučer mi je došla mama od D. i rekla kako je svaki dan kad dodu doma drugacije...ako je L. dobre volje, onda je i D. kada je L. loše volje onda je i D. loše volje :lol:
ali ako nešto nije strašno pusti da oni medusobno to riješe...jer tako oni uče od života...
:heart:

A možda je to teta stvarno pričala zbog njega iako je on uglavnom zujao okolo i više nije bio prisutan nego što je. Pokušavala sam jučer otkriti što se desilo i ispitivala ga cijelo popodne što je bilo, što su on i L. radili kad ga je udario, ali ništa mi, meni razumljivo, nije rekao. I sad ne znam jesam li ga previše upilala, ali navečer smo se igrali kazališta i on je glumio s dvije lutke. I lutke su rekle: "Idemo u vrtić.", a ja sam pitala:"Što ćete tamo raditi?", na što je on odgovorio:"Tući L." :shock: Nadam se da je samo pobrkao vremena.

Dobra je ova ideja s čokoladicom, ali mislim da nam je od ovog incidenta prošlo previše vremena, a voljela bih da nam više ni ne treba.

Evo što ja mislim... vi se kao roditelj nemate za što ispričati teti, jer je to nešto za što niste odgovorni (odgovorni bi bili kad bi to bio vaš način ponašanja prema djetetu, pa bi ga dijete projiciralo na vršnjake...a to vjerujem da nije slučaj ;)... jedino što trebate reći jest da ste stvarno tužni što se to dogodilo (ovo kažete zbog djeteta da primi na znanje da vam nije svejedno), te da ćete razgovarati o tome kod kuće s njim (ovo i zbog nje i zbog djeteta)... i nipošto ne početi dijete odmah pred tetom kritizirati... i nju još ispitati i detaljima događaja (kao što je netko ovdje već napisao)... a razgovor s djetetom bih obavila kod kuće kad se malo smirim od stresnog dana, od te vijesti, kad se najedem, kad se dijete malo poigra... i onda u jednoj smirenoj situaciji započeti razgovo o tome i izraziti djetetu jasno svoje stavove

što se tiče tete... doista se nadam da je cijelo to naglašavanje i ponavljanje jednog te istog kritizirajućeg stava bilo samo da na dijete ostavi dojam (makar ni to ne odobravam previše), ona je to trebala reći više onako informativno i činjenično... npr. dogodidlo se to i to, tad i tad, zbog tog i tog...razgovarali smo o tome i dogovorili se to i to.... eto, tako bi to trebalo izgledati s obzirom da s djetetom inače nema takvih problema...
tek kod djece kod koje se svakodnevno, učestalo javljaju takvi problemi treba sazvati s roditeljem individualni razgovor i opširnije razgovarati, ispitati kako se kod kuće dijete ponaša, kako roditelji rješavaju krizne situacije i sl., dati neke savjete...

i da... netko je tu spomenuo da su tvrde korice neprikladne za malu djecu... baš naprotiv - za malu djecu u vrtiću su najprikladnije slikovnice sa tvrdim, kartonskim stranicama, jer njihova fina motorika nije još toliko dobro razvijena da bi mogli pažljivo listati tanke listove a da ih malko ne poderu, ne zgužvaju, neki i prožvaču, posline i sl. (naravno, uvijek ima iznimaka, posebice su to ona djeca s kojima roditelji puno rade kod kuće i čitaju, ali treba uzeti u obzir da će u grupi od 20-ak djece biti puno onih s kojima se kod kuće na taj način ne radi i koji još nisu stekli naviku listanja i čuvanja slikovnica) - sorry na offt.

Balarosa i mi smo u istoj situaciji. Samo što za razliku od vaše, naša teta nije izgovorila onu rečenicu "to je doma naučio". I bolje da nije. Mog Ivana u njegovoj prvoj godini života nitko nije nikada udario niti je ikada vidio da netko nekoga tuče. Bio je mazan, umiljat, uvijek dobre volje, često se smijao. Od kada je počeo u jaslice često se događa da je izgreben, izgrižen i s modricama. Često priča u snu, uzbuđen je i svađa se i vrišti, toliko je pod dojmom da ga takvi snovi i probude. Samo kad je imao jako vidljive ozljede teta mi se ispričavala...i uvijek je bilo u pitanju isto dijete koje zlostavlja cijelu grupu. Nisam pravila probleme, jasno mi je da teta nema dvadeset pari očiju i da joj je teško. Međutim, sada, nakon godinu dana takve torture, meni bude teško kad me teta dočeka s vijestima da je Ivan nekog udario ili počupao...a što bih sad ja trebala? S Ivanom pričam doma o tome i kažem mu neka se više druži s N, V, H (to su djeca koja ne izazivaju svađe i ne tuku se), a neka izbjegava M. i sve ostale koji se žele svađati i tući. To je sve što ja mogu...žao mi je tete, ali... :?

zasto ti je tete zao?one trebaju biti itekako educirane i kompetentne te se znati postaviti u takvim situacijama,i trebaju biti u stanju razgovorom,duzim trudom takvo ponasanje reducirati i nauciti djecu njezno se ophoditi sa drugima.na tomu se treba itekako raditi a ne zaliti tetu!ja bi isla tako daleko da i ravnateljicu i psihologinju dignem na noge da se na takvoj situaciji radi a ne to prihvacati kao nesto normalno.nije normalno i nije u redu dopustati takvo sto i gledati na masnice i ogrebotine na svom sinu kao da se to podrazumjeva sa odlazenjem u vrtic!

naravno da nitko nema dvadeset para ociju da sve prati i pazi no isto tako nitko nema u grupi 10oro djece koja su agresivna i nasilna prema drugima..djecu koja to cine itekako treba imati na oku i raditi na njihovoj socijalizaciji i kompetentnom rjesavanju problema..zaljenje tete u ovom slucaju mi se cini kao svjesno odbacivanje odgovornosti spram vlastita djeteta..one to Moraju rjesavati a ne slijegati ramenima i ispricavati se,osobito ako se to desilo vise od jednog,dva puta.

Jedna teta je po struci medicinska sestra a druga odgajatelj. Kako će medicinska sestra biti kompetentna i educirana postaviti se u takvim situacijama? No, da ne bismo sve gledali crno, jer svaka medalja ima dvije strane, vidim i mnoge prednosti od njegova boravka u jaslicama. A što se tiče nasilja i maltretiranja od strane druge djece, sa starijom djecom imam iskustvo da niti u nižim razredima osnovne nije drugačije. Krali su im novac, stvari, tukli ih...a evo opet su izrasli u divne mlade ljude. I uvijek sam im davala savjete da se od nasilne djece maknu, udalje, ignoriraju...inače zlo na zlo, mržnja na mržnju, osveta na osvetu...to nigdje ne vodi.
Balarosa, jedino čime te mogu utješiti...sve će to proći...

Moj je nekoliko puta nekog udario , ali daleko više puta su njega udarili.
Problem je u tome što je on najveći i najsnažniji u vrtiću , i na svaki njegov udarac se gleda potencijalno opasno , dok se ne boje da bi se njemu moglo nešto ozbiljno dogoditi.
Ja mu stalno trubim da se ne smije tući i dobije neku kaznu.
Pukla sam prošle godine kad ga je netko na igralištu drmnuo kamenom u uho i imao je grozan krvavi podljev , a teta nije rekla ni a ni be.
A meni uredno servira kad on makar nekog krivo pogleda.

moj je u nekoliko navrata bio ugrižen i jednom udaren. nisam dizala nikakvu halabuku jer su to mali kikaći i desi se, a isto tako sam znala da sutra moj to može napraviti. teta se meni ispričavala, ja sam joj rekla da nema zašto.
miha isto povremeno ima potrebu za grickanjem i rekla sam tetama da to mogu očekivati.

Mi smo jednom imali situaciju da je L ugrizla jednog dječaka. Imala je tad oko 3.5 godine.
Teta mi je rekla to kad sam doša popodne, ja sam rekla da ću porazgovarati s njom.
Jesam.
Nije se nikad više ponovilo. Niti je teta to ikad više spominjala.

Meni je to kako si ti reagirala skroz ok.

Mi smo isto u jaslicama imali problema sa ugrizima i to par puta. I to je uvijek bio isti dečkič sa kojim se sada D igra i najbolji mu je frend (šta reći).
To je jednostavno tako neka djeca prolaze faze griženja lupanja a neka ne to ih prođe, djeca se pomire i zaborave i dalje se igraju.
A bome roditelji ako se posvade nema od toga ništa.
Moja mama je stalno znala govoriti da se zbog djece ne treba svađati niti sa susjedima niti sa poznanaicima itd.Di bi ona došla da se svađala sa susjedom sa čijim se malim moja sestra stalno kačila.Jedan čas su u svađi tuku se i mlava a drugi čas se igraju.
E sad ove godine je bome D počeo i tuči i odmjeravati snage i već je dva puta došao doma izgreban i to opet sa istim malim (ali nije onaj iz jaslica).
I šta bi sad ja trebala iako sam drugi put tek skužila kad smo došli doma pa nisam ništa govorila teti, ali ak se sljedeći put ponovi pitat ću tetu kaj je bilo.
A D sam objasnila da se više ne tuče sa tim malim.Jer je rekao da su se oni igrali da vide ko je jači. I sad ti si misli.
:?

Mislim da je teta htjela skrenuti paznju sa svoje odgovornosti na tvoj odgoj. Cak da i postoje neki problemi sa nekim djetetom, koje je agresivno (ne govorim za tvoj primjer), teta je ta koja treba paziti na djecu. Ona je odgovorna, nije dobro pazila i sada se pokusala izvuci, prebacujuci "krivnju" na kucni odgoj.

sry balarosa ali ja sam :lol: na ovo

Citiraj:

---

Balarosa prvotno napisa

onda je slikovnicu našla pa sam ju morala popipati da vidim kako su tvrde te korice i pričala mi kako je L. došao kod nje i rekao da ga boli, a ja sam se već osjećala stvarno glupavo jer nisam više znala što reći. a teta S. je tu rekla još par riječi koje su meni zvučale kao "to je doma naučio" pa sam pobjegla jer sam već bila u iskušenju da joj uzmem tu slikovnicu s tvrdim koricama i upotrijebim ju needukativno (iz čega se vidi na koga je dijete tako nasilno).

---

ti si napravila sva po PS
teta se stvarno malo zanjela
udario ga je, nije lijepo, ti si popričala s njim i opet ćeš popričati, naravno da nećeš to podržati
ali udarit će opet, i bit će udaren
sve to ide u rok službe

Citiraj:

---

devet_mjeseci prvotno napisa

Nedavno smo u jaslicama imali temu o griženju među djecom. I jedna je teta ispričala simpatičnu priču o tome kako su roditelji djeteta koje je ugrizlo drugo dijete reagirali. Kupili su čokoladicu i tražili drugi dan od svog djeteta da je da ugriženome - sve je to bilo uz osmijehe... Kaže teta da se isto nikada više nije ponovilo. To mi se činilo kao lijepa gesta.

---

Dobra fora... da djeca to riješe među sobom, a naravno doma razgovarati sa svojim djetetom o njegovom postupku.
Na svu sreću ima roditelja koji "noramalno" reagiraju, ali kaj s onima koji naprave frku oko takve stvari???

mi smo imali problema s griženjem (doduše ne u vrtiću) - još uvijek nismo riješili problem, L je premali da mu se objasni pa onda ful pazim što radi