Kako naučit djete..

Bok!
Ja imam bebu staru 10 mjeseci,moram priznat da od kako se rodio pune ruke posla imam s njim jer je strašno zahtjevan.
Kad se rodio, čim je kući stigo imao je grčeve,to je trajalo do 4 mjeseca njegova života,zbog kojih nije spavao nikako drukčije nego na mojim prsima i samnom u krevetu,pokušavala sam da nije tako ali grčevi su bili prejaki pa je tako bilo jedino da se djete i ja naspavamo. E sad problem stoji da on kada su prestali grčevi i dalje nikako da se navikne na krevetič,sve metode sam probala i ništa ne uspjeva,dojila sam ga 9 mjeseci i sad ima mjesec dana da ga ne dojim,sam se ostavio cice. Uvijek sam ga uspavljivala sisom jer je to jedino palilo i sad kad nema sise metoda dugo traje i puna je procedura, i naravno i dalje nemogu izvest da spava u krevetiču,probala sam da kad zaspi na krevetu preselit ga u krevetič ali on se odma probudi ili jako kratko spava,jednostavno zna da je u krevetiču i to mu se nesviđa.
Imam još jedan problem a to je da od rođenja jako žestoko plače ,to je plač bez zraka od starta,nikad ga zato nisam smjela ostaviti samog.
Taj plač još uvijek koristi bezobzira što je stariji i ako nešto želi a ti mu to nedaš on se tako rasplače...ja stvarno neznam u svemu tome šta radim pogrešno i kako mu stat na kraj,nebi volila imat histerično i razmaženo djete a zbilja neznam kako taj problem riješit!
MOLILA BI NEKOG ZA POMOČ ŠTO PRIJE.......

mislim da ti dijete ne moze ispasti histricno i razmazeno ako odgovaras na njegove potrebe, a ne skaces na svaku njegovu zelju. naravno, to ne vrijedi za djecu ispod godine dana :) --ona zasad nemaju zelje, ali imaju potrebe.

ja predlazem da i dalje spavas s njim u krevetu, a da odvikavanje ostavis za malo kasnije.

Citiraj:

---

Čudica prvotno napisa

Uvijek sam ga uspavljivala sisom jer je to jedino palilo i sad kad nema sise metoda dugo traje i puna je procedura, i naravno i dalje nemogu izvest da spava u krevetiču,probala sam da kad zaspi na krevetu preselit ga u krevetič ali on se odma probudi ili jako kratko spava,jednostavno zna da je u krevetiču i to mu se nesviđa.
.

---

ja ga nebi stavljala u krevetić, spavao bi sa mnom u krevetu do daljnjega...

Hvala na brzom odgovoru!
Ja ću nastojat tako i radit,ali moram priznat da sam na rubu snaga zbog njegove žestine,jer cijeli dan provedem zabavljajuči ga.
Njemu je stalno dosadno i ja cijeli dan glumim klauna,i puste procedure zabavljanja kod svega,presvlačenja,hranjenja,uspavljivanja.
Vjerojatno mi se sve to tako čini jer uglavnom ja sama sve radim oko njega pa kad se skupi ima toga i naravno to crpi energiju. Koji puta imam filling da čuvam jednu veliku i tešku životinju o kojoj niš neznam :)

[quote="Čudica". Koji puta imam filling da čuvam jednu veliku i tešku životinju o kojoj niš neznam :)[/quote]

:lol: :lol:
sorry, znam da tebi nije smiješno, ali nebrem si pomoći...
a i ja se nekad tak osjećam s mojom curicom a ona mi je drugo dijete
pogledaj malo topic o zahtevnoj djeci, možda ti bude lakše...

evo tu
http://www.roda.hr/forum/viewtopic.php?t=72612

Pa ni ja ga nisam iz prve misla stavljat u krevetić ,kad sam vidla da mu je mrzak,al kad djete ima 10 mjeseci i smogne snage,stalno strepim di bi mogo pasti,i ko luđakinja sve ogradim i upalim babyphone i još nekoliko puta idem u provjeru. A kad je znao slučajno zaspat u krevetiču ja sam bila puno mirnija,to je največi razlog zašto ga želim naučit na krevetič. Koliko puta sam ga našla na drugom kraju kreveta ili prebačenog preko jastuka koje sam nabacala da ga zagradim.
Imam osječaj da iz takvih sitnih stvari samo mi se život zakomplicira.

A gle, ako i padne s kreveta to nije nista cudno. Stavi mu jastuke rade oko kreveta pa ako i padne, nece se ozljedit. Mom je trebalo par padova i odjednom kao da je skuzio do kud moze ic.
I da, pusti ga da spava s tobom.
Sto se tice dnevnog zabavljanja...svi to moramo proc. Probaj mu nabavit neke interaktivne tj. didakticke igracke, sa raznim zvukovima il tako nesto. Da se proba sam malo zabavit s tim. Nek s tobom "radi" kucne poslove, kad npr. stavljas susit ves potakni da da ti dodaje. Ukljuci ga u svoju svakodnevicu, ne mora on bit strogi centar paznje 24 sata dnevno.
Mjenjaj okolinu, izadi s njim u setnju, otidi kod nekog, djetetu je mozda dosadno.
Ne znam vise sta da ti kazem, ovo su ti primjeri koji su kod nas upalili.
Sretno!

Moja N. od rodjenja pa do unatrag tri mjeseca je spavala s nama u krevetu...Ponekad sam kao i ti bila na rubu snage, neispavanosti i strpljenja jer bih morala paziti po noci da je ne zgnjecim ili se dama rasiri na krevetu da ja nemam mjesta...Ali ja sam taj problem rjesila sastavljanjem njezinog krevetica s nasim, tj. skinula sam jednu stranicu s njezinog kreveta i stavila ga na visinu kao sto je nas...tako je ispalo da ona opet spava s nama, a u biti spava u svom kreveticu...e ono u cemu te moram razocarati je da nije doslo preko noci da ona u svom kreveticu spava, nego je to dugotrajan proces, ali ako budes uporna uspjeti ces...stavljaj ga da se igra u njegov krevet, stavi mu omiljene igracke da spavaju s njim, pricaj mu kako je to njegov krevet itd...mi smo sada u fazi da lagano se spremamo na odvajanje njezinog kreveta od naseg, ali iskreno ne zuri mi se, jer uzivam u njezinoj blizi i najsigurnija sam kad je ona pokraj mene (naravno dok imam dovoljno mjesta da se rasirim po krevetu)

Kao da čitam o L - mi smo odustali i L i dalje spava nasred našeg bračnog kreveta, a njegov krevetić upotrebljavamo samo za gomilanje nepeglane robice

Jao, onda sam ja jedina babaroga :mrgreen:
Moja Laura od prvog dana spava u svom krevetiću. Sada, sa samo dva mjeseca naučena je da kad joj se spava ide u svoj krevetac. Nikad nije plakala, to smo prakticirali od prvog dana i eto nastavilo se...
...s mamom i tatom je u krevetu kada ciki i kada se hoće maziti :heart:

Citiraj:

---

icyoh prvotno napisa

Kao da čitam o L - mi smo odustali i L i dalje spava nasred našeg bračnog kreveta, a njegov krevetić upotrebljavamo samo za gomilanje nepeglane robice

---

I to služi svrsi. Ja ponekad njenu neispelganu robu utrpam na dno njenog krevetića.

Pepita, i ja sam bila babaroga po pitanju krevetića sa starijom kčeri, a kad se rodio sin zaključila sam da je spavanje ili ne spavanje u krevetiću stvar spavača. E. je voljela biti sama na spavanju do 2 godine, a N. ne voli biti sam i spava s nama. U svemu tome meni je najvažnije da ja spavam, a ja spavam kad oni spavaju, pa prema tome nek spavaju gdje god hoće samo da ja spavam :lol: Ja sam roditeljima prelazila u krevet i u školu sam išla.
Čudice, sigurno ti nije lako, ali proći će, sigurno hoće. Djeca ove dobi često mijenjaju navike, javljaju im se druge potrebe, i to će se nakada zvati juče.

Joj, obojica mojih derana spava sa mnom, a starog smo izbacili zbog hrkanja. Dosta mi je da Lel (9mj) svako malo siki, tak da ponekad ne odspavam ni puni sat u komadu, Kian( njemu je 3g i 4mj) me budi ak mora na wc, i još da od hrkanja ni to malo nemrem odspavti, pukla bi!
Ma šalim se, budeš se već naspavala, ne brini. Meni je najgore bilo kada je Kian sa 15mj prestao sikiti po noći. Koma, od tolike količine sna sam bila još više luda, tek je onda ,nakon par mjeseci sve sjelo na mjesto, I hopa, opet trudna, a cijelu trudnoću pratila nesanica. Ludo i nezaboravno, ali PROLAZNO stanje ;)

moja još spava s nama, također.
Iskreno, bilo mi je tako lakše nego da se sto puta ustajem noću. Sad razmišljam kako bi bilo da je prebacim nekamo :mrgreen: ali još uvijek se nismo odvikli noćnog cicanja, pa prvo čekam taj čas...

Ne brini se što još uvijek traži puno tvoje pažnje, uskoro ćeš malo odahnuti kad prohoda i počne se više sam zabavljati (ako nisi pervelik paničar pa ne počneš trčati za njim da se ne ozlijedi ;) ). No sad je još uvijek poželjno dati mu pažnju koju traži, jer zapravo traži sigurnost koju ima samo uz tebe. Ne bih rekla da će zbog toga postati razmažen i histeričan kasnije, baš suprotno.

Iva će uskoro 18mj i još spava s nama u krevetu, a spava super i čak nekad zaspe bez cice, nije imala grčeve, jednostavno smo je od prve noći stavili k nama u krevet.
I još neko vrijeme nemam namjeru seliti je.
Baš me MM neki dan pitao do kada ćemo dijeliti krevet s njom, pa smo se složili da ćemo ju polako preseliti s 2 godine, malo pomalo.

Stvarno sam jedina babaroga :mrgreen:

Moja se svugdje meškolji i budi, jedino u svom krevetiću spava dugo i bez buđenja. Takvo je dijete, nije bila zahtjevna od prvog dana, pa sam ja samo nastavila njegovati tu njenu narav.

Popodne kad malo prilegnem kroz grilje joj ulazi malo svjetla tako da nije potpuno mračno. Sjene su posvuda u sobi. Ona se probudi i gleda uokolo, tko zna koliko dugo tako. Zbilja je posebno dijete.
A spavalica je na mamu. Ja i ona zajedno od ponoć do deset ujutro spavamo s tim da je dojim samo u sedam ujutro i onda obe nastavimo spavati.

Pas je spavao jedno vrijeme na mom krevetu, naravno to je bilo puno prije nego sam ostala trudna, pa je i on odustao, jer "ne voli gužvu u krevetu".
Tako kako god okrenula ja i moj dragi uvijek sami :mrgreen:

[quote="Strobery Shortcake"]Pepita, i ja sam bila babaroga po pitanju krevetića sa starijom kčeri, a kad se rodio sin zaključila sam da je spavanje ili ne spavanje u krevetiću stvar spavača. E. je voljela biti sama na spavanju do 2 godine, a N. ne voli biti sam i spava s nama. U svemu tome meni je najvažnije da ja spavam, a ja spavam kad oni spavaju, pa prema tome nek spavaju gdje god hoće samo da ja spavam :lol:
quote]

identicno i kod nas

znaci Pepita nisi babaroga nego imas bebu za pozelit ;)

Spava s nama još uvijek. kao maleni se derao i ostajao bez zraka kad bi plakao baš onako kao ti opisuješ. Ali s vremeno se intenzitet njegovog plača smanjivao. Nismo koristili nikakve cry out metode, jednostavno smo znali da je to prolazno i čekali da prođe. Zabavljali po cijele dane, glumili majmuna, klauna što god . Sad se zaigra sam, zabavlja on nas, ne cendra kad nije po njegovom (pritom mislim na ono duuuugooo, duuuugoo zavijanje kao prije) objasnim da se nešto nesmije i iz kojeg razloga se nesmije i onda on to ponavlja zamnom, pa čak ako i netko drugi hoće to dirat kaže ne to se nesmije dijati, stuja dumala, ne dijati ni sucajno (to je u slučaju utičnica i guranja stvari u njih). :lol:

moje je dijete također bilo kao i Pepitino

onda je narastao, počeo se češće buditi noću (od 2 noćna podoja smo došli do 10 i više), dobio na kilaži (nije više 5-6kg nego 9-10kg)

i postalo je preteško 10 puta noću vaditi dijete iz kinderbeta, dojiti, vraćati nazad. spavanje s nama u krevetu se jednostavno samo po sebi dogodilo. meni je tako bilo lakše.

sad spava u kinderbetu kojem smo skinuli jednu stranicu i spojili ga s našim krevetom. prešao je u njega sam, valjda će tako i jednog dana otići u svoju sobu.

Tara ima 2,5 godine i ja cijeli dan provedem zabavljajuci se s njom.
dio dana provedemo u njenoj igri, a dio provedemo obavljajuci nase kucanske poslove.
i tako je oduvijek.
sto se spavanja tice, nikad ju nismo forsirali da spava u svom krevetu, spavala je gdje je htjela. sa 2 godine sama je odustala od nas i otisla spavati u svoju sobu.
nemoj nista forsirati, odgovaraj na njegove potrebe, jer samo zamislit, kako bi tebi bilo da lezis u krevetu, ne mozes se ustati, dvoje ljudi je kraj tebe i ti ih dozivas da ti nesto dodaju, a oni te ignoriraju. tako je bebama.

Imam identičnu situaciju... zahtjevno dijete koje ne može biti ni 15 minuta na miru... non-stop ju moraš zabavljati, plakanje iz petnih žila tako da ponekad ostane bez zraka, zacrveni se... ma koma, ne možeš ju ostaviti da tako plače... sa spavanjem ista priča :/
Dobro, moja je još vrlo mala (mjesec dana) ali od prvog dana je tako... potpuno te razmijem kako ti je i možemo se samo nadati da će s vremenom biti bolje ko što cure kažu
:love:

Citiraj:

---

Pepita prvotno napisa

Stvarno sam jedina babaroga :mrgreen:

Moja se svugdje meškolji i budi, jedino u svom krevetiću spava dugo i bez buđenja. Takvo je dijete, nije bila zahtjevna od prvog dana, pa sam ja samo nastavila njegovati tu njenu narav.

---

Ma kakva babaroga!
I moja je kao beba voljela spavati isključivo sama i u svom krevetiću. Meni je to bilo dobro jer je u bračnom krevetu spavala velika seka pa sma bila mirnija da neće legnuti na malu po noći.
Onda je s nekih godinu dana i mala objavila prelazak. :mrgreen:

mi nismo nikad forisirali krevetić...MIha je bio zahtjevno dijete i spavao po danu na meni, po noći u krvetiću prvu turu poslje sa nama....

poslje kad je postao svjestan svog krevetića sam bi išao leć kad mu se spava (i čekao da dođe cica :)) ....sad ima veliki krevet i zaspe na njemu (većinom) al nekad zaspe i na našem pa ostane spavat sa nama......a kako su kreveti spojeni uvijek završi na našem....:)