Da li ste spremni pustiti....Molim savjet- dug post
Dijete da padne u skoli i da se dobro opece, u nadi da ce se opameti i shvatiti da mora samo i da je to njegova obaveza?
Nisam monstrum, ne tjeram dijete da samo uci i nema nista drugog pored ucenja(a ima i takvih kod nas barem).
Da li mislite da osnovno znanje mora doci iz skole?
Da li mislite da nastavnici trebaju naci nacin kako da svako dijete zainteresiraju za odredjeno gradivo?
Da li mislite da je uredu da vam nastavnik kaze da vase dijete jednostano nepokazuje akademsku zainteresiranost? (matemetika ide super, ne super nego je recimo ispred svih u matematici)
Da li mislite da je u 4 razredu normalno da dijete nezna napisati niti jednu normalnu recenicu? (uvijek dobijate isti odgovor, to je odgovarajuce za te godine)
Da li mislite da je uredu da se od vas trazi da se odmaknete iako vase dijete kuci donosi stvari koje nije zavrsilo u skoli + zadaca? (15 stranica nedovrsenih stvari iz povjesti koje su trebale biti zavrsene u skoli, koje se niti nedonose kuci, znaci roditelj nema sanse da vidi to uopce, uciteljica je skuzila tek nakon tri tjedna, jednom nije otisla van na igranje kao da to zavrsi, kao neki blazi oblik kazne, da li je ikad zavrseno, NE, mi se vise nesmijemo mijesati) Da li uciteiljica to kasnije opet pregleda da vidi da li je to dijete zavrsilo? Nemam pojma. Da li bi trebala sve to opet pregledati? Ja mislim da da jer ako ona nece, a mi nesmijemo............sta onda. Idemo dalje, pravimo jos vecu rupu u znanju tj neznanju.
Kako bi ste se usudili da sve prepustite dijetetu a znate da ce se neke stvari mozda, mozda pregledati u skoli a u veci ni slucajeva ne. Ne nisam rospija, dapace mislim da je razrednica (koja joj usput predaje sve predmete osim francuskog) divna zena, ali nije nastavnik koji moze predavati u 4 razredu. Prosle godine je predavala Noah znaci grupi dijece od 4-5 godina a ove godine predaje u 4 razredu.
Ima jos toga ali toliko su mi osjecaji i misljenja uzburkani da majke mi neznam vise sta da mislim. I tuzna sam sto se odmah u neku ruku skocilo na nas da je pustimo. Pa ne drzimo je mi vezanom. A svakodnevno slusate kako neobraca dovoljno paznje u skoli, kako prica sa najboljom prijateljicom. Pa pobogu zasto sjedi pored nje onda? Pa razmjesti ih. Nadji nacin kako da je pridobijes i ja nadjem ali ne mogu tarziti nacine i za kuci i za skolu.
Zamislite da vam dijete dodje i kaze ok imamo za 5 dana test i donese sto mora ponoviti.
Vi ih onako malo proispitate i oni apsolutno nista neznaju. Kao da nikad niti jednu rijec nisu culi o tome a to vec uce mjesecima.
Sta ne bi ste pomogli dijetetu? Iskreno nisam jednom, rekla sam joj da uci sama i malo joj pokazala neke fore kako da uci i to je bilo to. Dobila je 61%(ispod 60% moraju ponovo pisati test)
I naravno da smo joj onda mi malo pomagali ali se svelo na to da za puno $$$$$$$ mi skolujemo dijete kod kuce. Naglasavam da je nismo majmuni prepotentni koji misle da $$$$$$$$$$ sve rjesavaju. Stavili smo ih u privatnu skolu jer su razredi manji, u pocetku smo zivjeli u gradu i pripadali skoli koja je fakat bila strava. Sad vise ne, zivimo izvan grada i skola drzavna nam je ok. Ali to mi je zadnja opcija jer Noah su drzavnoj skoli gurali po godinama u razred a ja nisam dala jer sam znala da dijete nije spremno(on ima 6 godina tj napunio u 29.11.08 a prosle godine bi kao po godinama trebao biti 1 razred). U privatnoj su uvazili nase misljenje i naglasili nam da je to ok ali da kasnije nemozemo traziti da preskace razrede u slucaju da je ispred sve djece. Ma kakvo preskanje.
Kamo srece da sam istu stvar napravila i s Annabel.
Najbolja odluka koju smo ikad donjeli. Znaci nismo debili ocigledno, ne stojimo iznad Annabel s bicom, nego smo jednostavno nezadovoljni ne sa ocjenama jer da su samo ocjene vazne ja bi rekla super, dobila je juce 86% na testu iz povijesti i to bi bilo to. Nije izgubila poene zato sto neke stvari nezna nego zato sto nezna pisati recenice i sve je izgledalo zbrljano i oduzeli su joj poene. Ok dobro ali da li se kasnije vratite na to i pokusate pomoci tom dijetetu jer meni je receno da vise nesmijem.
Da li mislite da je ok stalno govoriti dijetetu pa ocjene su ti ok, dovoljno je, zadovoljavajuce............ Da li mislite da se ta djeca ikad potrude da probaju da li mogu vise(a mozda mogu, ali cuj to od njih nitko ne ocekuje pa niti ne probaju, moje misljenje naravno)?
Sta ja ustvari hocu? Da voli skolu, da zavrsi dobru skolu tj jednog dana univerzitet. Sve se u zivotu moze izgubiti ali ti tu skolu nitko nemoze oduziti ili je imas ili ne. Ja nisam imala srece jer smo zbog rata sestra i ja poslane u Canadu i bile smo same. Ja sam imala 19 a ona 14 godina. Naravno da je bilo logicno da ona ide u skolu a ja raditi. Kad su mama i tata dosli nisu niti jezik znali, znaci ja sam opet radila da bi imali sta jesti(po dva tri posla dnevno, sve i svasta), o oni su dosli skoro dvije godine iza nas. Nikad vise nisam isla u skolu i danas vidim koji je to nedostatak. Hebes i lovu i kuce i auta i godisnje. Skola je skola i diploma zlata vrijedi.
E to hocu da mi dijete voli skolu a ne da je frustrirana i da hoce raditi samo ono sto zna i u cemu je super(matematika).
Nisam iskreno spremna da je pustim da se jako opece i da dignem ruke od svega i gledam sa strane sta ce se desiti.
Ko zna mozda fakat to upali, ali niko nam nije ponudio backup plan sta ako ne upali, ko ce onda s njom sve to nadoknadjivati?
