sad mi je već dosta

Dijeli li ijedna mama moju dosadnu sudbinu?

Po cijele sam dane doma sa razigranim dvogodišnjakom. i to uglavnom sama. moja mama svrati svakih par dana po pola sata, muž radi do 16h, ima svoje obveze, a ja stojim doma. kad je sunčano izađemo vani, (ali već danima je jugo i kiša!)
doslovno stojim jer ako sjednem, dijete me počne vuči da nešto s njim radim. i kad krenem onda ne zna prestati. najbolje mi je dok stojim na nogama. na komp sam leteći. šta je najgore taj moj veseljak rijetko i spava, a ujutro oko 7h me već vuče iz kreveta sa riječima:"Mama budi se molim te" pa kako da se ne ustanem?
Posao nikako da nađem. Svašta želim čitati, proučavati, ali jednostavno - ne mogu jer karlo zahtjeva moju 100postotnu pažnju. Dan mi prođe u ničemu. osječam da poglupljujem. već 3 godine ne koristim moždane vijuge. da sam u nekom većem gradu upisala bi si neki zanimljiv tečaj...
Inače, karlo je upisan u jaslice, ali pošto je non stop bolestan, svaki mjesec je na antibiotiku, došli smo do zaključka da je za njega najbolje da je doma. A di sam tu ja???

Citiraj:

---

M.a.r.t.a prvotno napisa

osječam da poglupljujem.

---

hmmm, recimo nikad mi se do sad nije desilo da napišem osječam!!!

:love:
Ne dijelim tvoju sudbinu i nisam domaćica, ali znam da nije lako s dvogodišnjakom (imam jednu strijelicu horoskopsku od 2 god) i vjerujem da ti je dosta.
Pokušaj se organizirati da kad TM dođe doma on preuzme dijete, a ti van, s prijateljicom ili sama, prošeći, kupi novine, popij kavu u kafću, upiši aerobic ili neku aktivnost koja bi te veselila, čitaj knjigu. Sigurno će ti neka prijateljica izaći u susret, pričuvati dijete, navečer kad spava, da i sa TM izađeš.
:* Malo organizacije i bit će bolje. I nije ništa loše što ti je loše i što trebaš vrijeme za sebe, nemoj imat osjećaj krivnje.
:*

Osjecam se ko ti s vremena na vrijeme, muz na terenu, cijeli dan sam samo s klincem, beskrajno puno puta citamo istu, njemu najdrazu, slikovnicu, slazemo iste kockice...Ma kuzim te skroz. Zato ja, kad poludim, kad mi bude dosta kazem muzu da npr. u subotu idem van. Odem s curama, vecinom su to majke koje dijele istu sudbinu kao ja, popijemo pice-dva, izbrbljamo se, nasmijemo i baterije su ponovno pune.
Al moram priznat da sam vise bila "glupa" dok sam radila jer mi je posao bio iznimno dosadan, sad sama sebe tjeram na kreativnost u osmisljavanju novih igara s klincem i to mi drzi mozak zaposlen dovoljno da mi IQ neide prema dolje :mrgreen:

planiram izlazak već jako dugo, ali nije mi to napeto jer se ionako ne bi mogla opustiti kako treba jer naravno karlo još uvijek doji! i to me iscrpljuje jer otkad ne ide u jaslice non stop me poteže za sisu. ima i novu igru, glumi doktora sa stetoskopom, posluša mi pluća pa leđa pa ciku i onda kaže da je cika ok. i ide je papati :mrgreen:

volila bi imati nekakav hobi, volim raditi decoupage npr, ali ne mogu pored karla nikako. ne mogu niti čitati knjigu kad mm dođe sa posla jer koliko god ga mm pokušavao animirati on će i dalje mene vuči zarukav. jednostavno se trebam maknuti iz kuće. a kad to napravim (odem do dućana) nađem uplakano dijete jer mu je mama otišla bez njega!

ajme mama još malo nemoj me zvati domačicom molim te. ja sam mama koja aktivno traži posao :mrgreen:

uf marta, evo da se i ja malo izventiliram, osjećam se vrlo slično - iscjeđeno.
Imala sam u ove njegove tri godine jedan period od nekih 6 mjeseci kad sam radila i sve je izvrsno funkcioniralo. Bio je sa sveki, imali su neki svoj ritam - ujutro doručak s tatom i šetnja u šumi, zatim bi ga ona preuzela - ručak, popodnevno spavanje pa igra dok ja ne dođem s posla. Milina, on dobar ja sretna. Onda sam pred par tjedana ostala bez posla i opet imam doma bebu. Apsolutno mu ne mogu nametnuti neki ritam, dovodi me do totalnog ludila, ne odvaja se od mene ni sekunde, ne mogu n.i.š.t.a. napraviti, užas! I osjećm se totalno užasno. Pa te skroz kužim :love:

marta, imate li u blizini nekakvu igraonicu sa programom za djecu te dobi nekoliko puta tjedno - to ne bi bilo loše za dijete, a ti bi se za to vrijeme mogla malo opustiti.

Citiraj:

---

M.a.r.t.a prvotno napisa

glumi doktora sa stetoskopom, posluša mi pluća pa leđa pa ciku i onda kaže da je cika ok. i ide je papati :mrgreen:

---

:lol: predobar je, kako je okrenuo vodu na svoj mlin...

razumijem te potpuno, moj će evo sad napuniti 2 i često jedva čekam otići na posao...
evo zadnje vrijeme smo dosta doma jer je Adrian dosta bolestan i stvarno mi bude dosta svega, jedva čekam pobjeći na posao...

nadam se da ćeš uskoro naći posao, da će mali klipan u jaslice i da će se sve nekako posložiti :love:

S obzirom da znam gdje si predlozit cu ti da svratis s njim do knjiznice. OSim sto cesto ima zanimljivih predavanja, moze se i poigrati u igraonici.

I ima jos nesto sto mi je zabavno vec 10 godina, tocnije otkad sam se doselila u Dalmaciju - to presutno pravilo da se ne ide van kad pada kisa. Po meni, jedno preglupo pravilo, pa nismo do secera pobogu. Zamisli da zivis, npr. u Nizozemskoj - pa ti valjda ne bi iz kuce izlazila. Predlazem ti da kupis djetetu cizme i kisobran, potrebno je ici van svaki dan. OK, ne idemo ni mi kad sjekire padaju, ali ove bezvezne kisice ovih dana nisu nesto sto bi nas zadrzalo.

Same here :mrgreen:
Ajmo podrobnije, stariji neće u vrtić, mlađi cuče za nogavicu/rukav/štostigne
Ja pucketam il pucam, ovisno o danu :/ :(

Prijavljujem se u klub! Da bar oce bar bura , pa da mogu na miru vanka s njom , ovako ko da smo obe u przunu! :(

Mislim da vam je prvo i osnovno da se malo maknete od kuće, ne znam kakva vam je situacija tamo gdje živite, ali - evo - knjižnice su dobra ideja, radnim danom ujutro niti u šoping centrima nije gužva a možda ima kakva igraonica tamo. Ja dosta dobro razumijem o čemu pričate jer sam isto dvije godine bila doma sa djetetom, a dosta sam vezana uz kuću, nisam baš poletna :mrgreen: -- mi smo vježbali motoriku intenzivno, a kad je LEa prohodala odjednom sam se našla u čudu od sile vremena koju smo imale i upala sam u nekakvu depresiju. Srećom pa je brzo došlo lijepo vrijeme tako da smo mogle biti puno vani .. i sad će skoro doći sunce a onda će sve biti puno jednostavnije.

Točno znam o čemu pričaš, meni je isto tak bilo prije nego sam počela raditi. Cijeli dan same doma, ili u šetnji, spavala je 45 min. dnevno, ostalo igranje, dojenje itd. Osjećala sam se da zaglupljujem totalno, trebao mi je posao zbog intelektualne aktivnosti, doma za to nisam imala vremena. Kad je mm došao s posla onda je trebalo obaviti i nekakve kućanske poslove, jer kroz dan nisam mogla ništa, a nisam mogla ni njemu uvaliti sve jer "sam ja bila cijeli dan doma".

Sad mi je lakše kad idem na posao. P. je doma s bakom do 15:30, i zadovoljna je, mm i ja na poslu. Sad je i on preuzeo dio kućanskih poslova, jer vidi da ja ne stignem sve. Trenutno nemam kaj raditi na poslu, pa mogu surfati :-)

Želim ti na čim prije nađeš posao pa makar na pol radnog vremena.

Citiraj:

---

marta prvotno napisa

I ima jos nesto sto mi je zabavno vec 10 godina, tocnije otkad sam se doselila u Dalmaciju - to presutno pravilo da se ne ide van kad pada kisa. Po meni, jedno preglupo pravilo, pa nismo do secera pobogu. Zamisli da zivis, npr. u Nizozemskoj - pa ti valjda ne bi iz kuce izlazila. Predlazem ti da kupis djetetu cizme i kisobran, potrebno je ici van svaki dan. OK, ne idemo ni mi kad sjekire padaju, ali ove bezvezne kisice ovih dana nisu nesto sto bi nas zadrzalo.

---

E ovo je istina! A nisam primijetila to "pravilo" dok nije pocela kisa lijevati danima i jednom sam poludila, obula Lani gumene cizme i izasla vani - dijete gaca po lokvicama i uziva, toliko je prskala da su joj cijele hlace bile mokre! I kad smo dosle doma - presvukle smo se. :)

Da se i ja malo uvalim ovdje. I meni je dosta! Ja sam već osam godina kući (uz povremene sezonske posliće, ništa važno). Njih troje su više nego aktivni a ono što me najviše muči je to što mi faks visi nad glavom. Svi oko mene vrše pritisak na mene zbog toga, pa zašto to ne dovršim, pa zašto ne položom, pa zašto ne učim!? Isuse, a ja još uvijek ne stignem pojesti u miru, popišati se bez da mi netko od njih ne kuca na vrata. Počnem učiti ali ne mogu se skoncentrirati, mozak mi ne prima više toliko informacija kao prije, ne mogu odvojiti sebi niti sat vremena na dan da sam u miru (kad mali spava, eventualno tad), navečer idu leći toliko kasno da mi je mozak već mrtav. Vikendom mogu jer ih moji uzmu ali što mi znači samo vikend, tako mogu odugovlačiti još deset godina ( a imam još samo godinu ipo za sve riješiti). I kad mi ljudi počnu s tim pitanjima osjećam se:-glupom, nesposobnom, jadnom, plitkom, manje vrijednom....
Ljuta sam ko pas!

Trina, a vrtić/škola?
Zaboravila sam koliko su stari ovi veći...

U vrtić ide kćer, ona je predškolka. Na kratkom je boravku, toliko dugo da stignem s malim otići u dućan/šetnju, vratitit se i skuhati pa onda po nju. Škola traje isto toliko ili kraće. Na jesen će mali u vrtić, ovi dvoje će biti u školi, u istoj smjeni pa se nadam da bi možda tad mogla.

Pa i mislila sam da ih svo troje spakiraš :mrgreen:

Citiraj:

---

M.a.r.t.a prvotno napisa

Citiraj:

---

M.a.r.t.a prvotno napisa

osječam da poglupljujem.

---

hmmm, recimo nikad mi se do sad nije desilo da napišem osječam!!!

---

ooo ovo sam ja osjetila vec u trudnoci...dan za danom u bolnickoj sobi...kad bi krenula citati zaspala bi nakon prve stranice. razgovori su se svodili na dijagnoze cura koje su prolazile kroz sobu.....pa je doslo dijete...pa sam i dalje to osjetila.
pa sam primjetila da slazem recenice ko da pricam s L.
pa sam primjetila da x puta znam sloziti recenicu bez glave i repa.
pa sam pocela primjecivati da dozivljavam sve cesce blokade- u razgovoru sa drugima meni je rez- ko da sam upala u vremensku rupu i ne mogu naci odgovarajucu rijec.
i ja jesam rekla "dosta" ali potrebno je nakon vise od 3 godine (tu racunam i trudncu) nekako pokupiti te rastrkane misli i istrenirati koncentraciju i usmjeriti svoju energiju u nesto drugo.
(ja znam u sta drugo ali sam primjetila da citam literaturu i nakon nekoliko recenca nemam pojma sta sam procitala...prestrasno!)
intelektualno sam se skroooz zapustila i to si ne mogu oprostiti.

Ma meni se najviše sviđa kako je to opisala Emsa. Iscjeđena krpa. Eto, tako.

S tom razlikom da ja imam skorotrogodišnjaka i jednog od 9 mjeseci. I osim što me ovaj skorotrogodišnjak počesto vuče za rukav i žica da radimo ovo i ono zajedno (a kad ne to onda mu se kaka, pa mu se piški, onda bi nešto pojeo, pa bi da ga dignem na prozor jer prolazi helikopter) pa malo crtić, malo rezanje kolaža, crtanje vodenim bojama i slaganje kockica.. mali je to isto počeo raditi. Pa imam nakvadratnu situaciju ;)

Evo jučerašnja anegdota. Stariji sjedi za kompjuterom i gleda Lampu (Pixarov crtić).
I onda samo usput veli "Vidi mama kako je buco baco došao skoz ovdje!"
Ja pogledam a mali stvarno dopuzao nekim čudnim putevima ispod stola. Brišem proliveni sok, a stariji opet veli "Gle, mama, buco je našao mrkvu!" :shock: kakvu mrkvu.. :? povučem ga k sebi, podignem i gledam kako žvače nešt. Izvadim a ono komadić mesa iz carbonare :roll: srećom od danas. Derao se iz petnih žila, ljutito i uvrijeđeno..

Super u svemu tome je što stariji od nedavno ide u vrtić, fenomenalno mu je tamo i meni je to olakšanje. Stignem s malim prošetati ili bilo što drugo. Nadam se da će mi se planovi ostvariti i nakon porodiljnog upregnuti moždane vijuge.

Nakon prvog - pričala sam o klincima i to mi je bilo super. Sad mi već lagano te teme idu na živce. Ima još toliko toga o čemu čovjek može razmišljati i razgovarati, baviti se time, graditi se dalje i napredovati.

Tjah. Još malo pa natrag na posao. :D

Pridružujem se klubu. Totalno sam se zapustila, i intelektualno i fizički. Od studentice s nagradom za izvrsnost spala sam na to da me diplomske ispite puštaju proći iz samilosti. Stalno sam bolesna, umorna, nervozna...

Još je bilo ok dok smo bili u Zg, pa sam se mogla negdje pokrenuti. Ali otkad smo u selendri bez javnog prijevoza (ne vozim), s blatom na sve strane, mislim da mjesecima nisam nikamo izašla :( Mm radi od jutra do sutra, ovdje nemam niti jedne prijateljice, klinci su već ludi sa mnom. Nemam rješenja, samo jadikovke :/

ja bi se zadovoljila sa prolazom iz samilosti :mrgreen:
evo samo triput nek mi se smiluju :lol:

Citiraj:

---

leonisa prvotno napisa

Citiraj:

---

M.a.r.t.a prvotno napisa

Citiraj:

---

M.a.r.t.a prvotno napisa

osječam da poglupljujem.

---

hmmm, recimo nikad mi se do sad nije desilo da napišem osječam!!!

---

ooo ovo sam ja osjetila vec u trudnoci...dan za danom u bolnickoj sobi...kad bi krenula citati zaspala bi nakon prve stranice. razgovori su se svodili na dijagnoze cura koje su prolazile kroz sobu.....pa je doslo dijete...pa sam i dalje to osjetila.
pa sam primjetila da slazem recenice ko da pricam s L.
pa sam primjetila da x puta znam sloziti recenicu bez glave i repa.
pa sam pocela primjecivati da dozivljavam sve cesce blokade- u razgovoru sa drugima meni je rez- ko da sam upala u vremensku rupu i ne mogu naci odgovarajucu rijec.
i ja jesam rekla "dosta" ali potrebno je nakon vise od 3 godine (tu racunam i trudncu) nekako pokupiti te rastrkane misli i istrenirati koncentraciju i usmjeriti svoju energiju u nesto drugo.
(ja znam u sta drugo ali sam primjetila da citam literaturu i nakon nekoliko recenca nemam pojma sta sam procitala...prestrasno!)
intelektualno sam se skroooz zapustila i to si ne mogu oprostiti.

---

Ajoj ovo potpisujem od prvog do zadnjeg slova.
Koji neugodnjak kad s nekim pričaš i onda zastaneš jer se ne možeš sjetiti kaka se kaže nešto mislim ko debil. :oops:

Citiraj:

---

leonisa prvotno napisa

ja bi se zadovoljila sa prolazom iz samilosti :mrgreen:
evo samo triput nek mi se smiluju :lol:

---

znala sam da ćeš ovo komentirati!
I jesi li se odlučila za MPP ili za upravu?
sorry m.a.r.t.a. na offu

uprava

a ja sam mislila da si se odlučila na novu frizuru

Citiraj:

---

Anci prvotno napisa

a ja sam mislila da si se odlučila na novu frizuru

---

:lol: :lol:

Citiraj:

---

leonisa prvotno napisa

Citiraj:

---

M.a.r.t.a prvotno napisa

Citiraj:

---

M.a.r.t.a prvotno napisa

osječam da poglupljujem.

---

hmmm, recimo nikad mi se do sad nije desilo da napišem osječam!!!

---

ooo ovo sam ja osjetila vec u trudnoci...dan za danom u bolnickoj sobi...kad bi krenula citati zaspala bi nakon prve stranice. razgovori su se svodili na dijagnoze cura koje su prolazile kroz sobu.....pa je doslo dijete...pa sam i dalje to osjetila.
pa sam primjetila da slazem recenice ko da pricam s L.
pa sam primjetila da x puta znam sloziti recenicu bez glave i repa.
pa sam pocela primjecivati da dozivljavam sve cesce blokade- u razgovoru sa drugima meni je rez- ko da sam upala u vremensku rupu i ne mogu naci odgovarajucu rijec.
i ja jesam rekla "dosta" ali potrebno je nakon vise od 3 godine (tu racunam i trudncu) nekako pokupiti te rastrkane misli i istrenirati koncentraciju i usmjeriti svoju energiju u nesto drugo.
(ja znam u sta drugo ali sam primjetila da citam literaturu i nakon nekoliko recenca nemam pojma sta sam procitala...prestrasno!)
intelektualno sam se skroooz zapustila i to si ne mogu oprostiti.

---

Ja sam se u trudnoći dobro držala, ležala sam u bolnici i odbijala čitati Story, Glorije i sl.i pročitala dosta knjiga. Rodila. I od onda sam pročitala par knjiga o odgoju, jednu knjigu šta je moja kuma napisala (morala sam!) i Bijelu Masajku!!! Uvijek su knjige pored kreveta, ali toliko sam umorna na kraju dana da dnevno pročitam par stranica tako da mi se sve to razvodni i postane dosadno. I divim se svima vama na onom topicu "što čitate " , pogotovo mamama sa više djece jer kod mene je vrhunac podignuti knjigu u knjižnici :oops:

Marta, malo ću ga prošetati do knjižnice, hvala na savjetu. I mislim da ću ga brzo ponovo dati u jaslice jer sam i JA bitna.

Znam da razlog moje frustracije leži u višemnjesečnom slanju molbi za posao bez ikakvih rezultata. Al da sam malo bolje organizirana bilo bi mi puno lakše. I naravno, da izađe to sunce više!!!

Meni doma nikada nije bilo dosadno i naporno. A bila sam s njih oboje doma.
Uvijek smo ili išli negjde ili bi netko došao k nama.
To razdoblje prije poroda i tijekom porodiljnog, a trajalo je godinu i pol bilo mi je prekrasno!
Bilo mi je koma kada sam morala ići raditi!


:P

Umjesto da Karlu bude bolje jer je mama s njim doma, mama mu radi kontru. On je ima cijeli dan, ali to je jedna živčana i frustrirana osoba, daleko od one kakva je nekad bila :(

Citiraj:

---

ana.m prvotno napisa

Meni doma nikada nije bilo dosadno i naporno. A bila sam s njih oboje doma.
Uvijek smo ili išli negjde ili bi netko došao k nama.
To razdoblje prije poroda i tijekom porodiljnog, a trajalo je godinu i pol bilo mi je prekrasno!
Bilo mi je koma kada sam morala ići raditi!


:P

---

da, i meni, ali sam znala da traje godinu dana. a da nisam, kao m.a.r.t.a. otvorila bih vjerojatno identičan topik. :)

a možda da dok tražiš posao, a sigurna sam da ćeš ga naći, se recimo angažiraš u nekoj udruzi, npr. rodi? :mrgreen:

Citiraj:

---

ana.m prvotno napisa

Meni doma nikada nije bilo dosadno i naporno. A bila sam s njih oboje doma.
Uvijek smo ili išli negjde ili bi netko došao k nama.
To razdoblje prije poroda i tijekom porodiljnog, a trajalo je godinu i pol bilo mi je prekrasno!
Bilo mi je koma kada sam morala ići raditi!


:P

---

I meni je bilo nezamisljivo ostaviti karla sa godinu dana i ići raditi pa sam molila Boga da me ne zovu na razgovor, pa je došlo ljeto, pa smo uživali, kupali se, družili se sa frendovima, rodbinom, milina.. u međuvremenu su svi s kojima smo se družili počeli raditi. pa je došla jesen, a mene i dalje rijetko zovu na razgovor (čitaj: 2 puta), i evo skoro je zima iza nas, situacija se nije puno promijenila. A ja jesam. U ovih pola godine živim u nekom budućem vremenu, šta će biti kad se zaposlim, kako ćemo to organizirati, svaku molbu koju pošaljem cijelu proživim, već se vidim na tom poslu sa svim njegovim manama i vrlinama i sretna sam jer sam ga uspjela uskladiti u svoj i karlov život (super, stići ću ga odvesti u jaslice i sl..). ali sve to samo u mislima.
baš sam tužna. :cry:

Citiraj:

---

cvijeta73 prvotno napisa

Citiraj:

---

ana.m prvotno napisa

Meni doma nikada nije bilo dosadno i naporno. A bila sam s njih oboje doma.
Uvijek smo ili išli negjde ili bi netko došao k nama.
To razdoblje prije poroda i tijekom porodiljnog, a trajalo je godinu i pol bilo mi je prekrasno!
Bilo mi je koma kada sam morala ići raditi!


:P

---

da, i meni, ali sam znala da traje godinu dana. a da nisam, kao m.a.r.t.a. otvorila bih vjerojatno identičan topik. :)

a možda da dok tražiš posao, a sigurna sam da ćeš ga naći, se recimo angažiraš u nekoj udruzi, npr. rodi? :mrgreen:

---

Baš tako.
A šta da radim u Rodi u Ši???

Citiraj:

---

M.a.r.t.a prvotno napisa

Citiraj:

---

cvijeta73 prvotno napisa

Citiraj:

---

ana.m prvotno napisa

Meni doma nikada nije bilo dosadno i naporno. A bila sam s njih oboje doma.
Uvijek smo ili išli negjde ili bi netko došao k nama.
To razdoblje prije poroda i tijekom porodiljnog, a trajalo je godinu i pol bilo mi je prekrasno!
Bilo mi je koma kada sam morala ići raditi!


:P

---

da, i meni, ali sam znala da traje godinu dana. a da nisam, kao m.a.r.t.a. otvorila bih vjerojatno identičan topik. :)

a možda da dok tražiš posao, a sigurna sam da ćeš ga naći, se recimo angažiraš u nekoj udruzi, npr. rodi? :mrgreen:

---

Baš tako.
A šta da radim u Rodi u Ši???

---

svasta :)

nego, meni nije bilo dosadno, ja sam uzivala u svakom trenutku ali da sam gubila jedan dio sebe, to je neminovno.
samo sto nisam morala bas u ovakvim razmjerima, i to pripisujem mojoj nekoj situacij koju bi opsala kao paukova mreza, nikako ju u potpunosti skinut sa sebe, uvijek visi barem sa prsta....

Citiraj:

---

leonisa prvotno napisa

ja bi se zadovoljila sa prolazom iz samilosti :mrgreen:
evo samo triput nek mi se smiluju :lol:

---

Ja sam mislila da će mi to biti ok, ali sam na kraju postala jako nesretna svojim očiglednim propadanjem. Osjećam se točno ovako:

Citiraj:

---

m.a.r.t.a prvotno napisa

Umjesto da Karlu bude bolje jer je mama s njim doma, mama mu radi kontru. On je ima cijeli dan, ali to je jedna živčana i frustrirana osoba, daleko od one kakva je nekad bila

---

Naročito kad se sjetim kako sam bila zadovoljna sa Zvjezdicom u toj dobi. A malac od jutra do mraka šizi, jer mu ne mogu posvetiti dovoljno vremena i živaca, što me ubaci u začarani krug, jer sam od njegovog urlanja i nacicavanja još umornija i bezvoljnija.

Drže me jedino odlasci k mojima u drugi grad i nada da ću do ljeta provoziti, pa će nas biti svuda.

ja, suprotno vama, jedva čekam porodiljni i potpunu koncentraciju na dijete/djecu, jer ja to nikad nisam osjetila. Ja sam u prvih Marinovih godinuipo položila 20 ispita i diplomirala, tako da...

Citiraj:

---

krumpiric prvotno napisa

ja, suprotno vama, jedva čekam porodiljni i potpunu koncentraciju na dijete/djecu, jer ja to nikad nisam osjetila. Ja sam u prvih Marinovih godinuipo položila 20 ispita i diplomirala, tako da...

---

dobar smisao za organizaciju ili baka servis ??

A kako razgibati mozak?

Mislim, nisam studentica, radim u prodavnici računarske opreme u koju uđe petoro ljudi u mojoj smeni, nemam drugarice sa kojima mogu oštriti ganglije (sa svima razglabamo samo i jedino o deci), mm je prezauzet...Čitam ja ali pola zaboravim, Tv gledam ali mi pola stvari ni ne prođe u mozak a kamoli da ih isti prežvaće...

Ukratko, na nivou sam dva četverogodišnja deteta :roll:

M.a.r.t.a.

ja bi na tvom mjestu prvo dijete vratila natrag u jaslice, bez obzira sto je puno bolestan. Bolest je nesto sto ce prvu godinu prolaziti kada god krenuo, a to sto nemas posao je i bolje, jer onda kada je bolestan mozes mirne duse ostati s njim doma, a ne se brinuti hoces li dobiti otkaz. Dakle to je prva stvar.
To sto ce biti u jaslicama ce i njemu biti dobro, odviknuti ce se od cice ( sto tebi vec i onako pocinje stvarati opterecenje.. moj mali je dojio malo preko godinu i pol pa znam.. ), stvoriti ce neki svoj red i na kraju krajeva druziti ce se sa drugom djecom i biti ce manje naporan.

sve ovo ostalo o cemu su cure pisale, sto raditi, kako provoditi vrijeme.. sve to stoji, ali meni je osobno 4 sata dnevno s mojim djetetom granica moje izdrzljivosti.. da me netko ne bi krivo shvatio: moj mali ide u vrtic, ja radim 8-16, a nas dvoje smo sami.. kada smo zajedno neprestano kada je bolestan, vrlo brzo to postane tlaka jer naprosto ne znam sto da vise s njim radim, a ovako kada se vidimo par sati dnevno onda je to vrijeme stvarno kvalitetno provedeno.
Mi smo jako rano ( sa godinu i pol ) poceli ici u kazaliste i na lutkarske predstave i to mu se fuuuuuuuul svidjelo., tjednima je jos pricao o Carobnjaku iz Oza, lavu i sl.. znamo otici na zeljeznicku stanicu gledati vlakove i to mu je isto super jer obozava onaj crtic Tomica i vlakovi., to mu je bas bio dozivljaj!
s vremena na vrijeme smo znali otici u neku igraonicu, ali to je bilo prije nego je krenuo u jaslice..

u svakom slucaju, ponovno., toplo preporucam da ga vratite u jaslice.