kako prebroditi prve dane?

Otišao je u subotu.

Ljubičica još ne primijeti da nema tate. On je često izbivao iz kuće što zbog posla, što zbog svojih slobodnih aktivnosti i potreba (to je bio njegov razlog da ode - jer sam mu ja 'ograničavala njegovo slobodno vrijeme'). Nas je na izlete vodio par puta godišnje, a on je htio ići skoro svaki vikend nekam. Meni je bilo prestrašno to što nije imao potrebu biti s nama i zapravo sam ga prisilila da konačn odluči što hoće. U glavi je imao moralnu obavezu prema nama, a u srcu samo ljubav za taj svoj hobi. Kad bi i bio doma, samo bi sjedio pred TV-om a nas ignorirao. Čak se par puta izderao na dijete da on sluša, nek se utiša (naravno niš važno). Kakav je ponekad bio prema meni neću ni pisati, ali prema njoj je bio grub, otresit i nestrpljiv. Nikad u životu nije pročitao niti članak o odgoju djece, a kamo li knjigu, ali je smatrao da je njegov instinkt dovoljan i da mu nitko ništa ne treba soliti pamet o odgoju. Meni je znao reći 'htjela si si to dijete pa si ju sad imaj', ili nek ja preuzmem cijeli odgoj na sebe, a on neće ništa :? (kao da joj je neki poznanik a ne otac). Stalno sam se nadala da će shvatiti, ali nikad nije...

Bio je loš otac i muž. Sad se trudi biti dobar otac i svaki dan ju dolazi vidjeti. Meni je dobro dok ga nema, ali kad dođe onda mi je teško, jer vidim ono kaj je moglo biti, a nije bilo (kad je bio doma nikad nije bio tak nježan i pažljiv prema njoj kao sad :/ ). Da li je bilo potrebno da ode da bi postao bolji prema vlastitom djetetu? Milion puta sam predlagala da probamo s nekim porazgovarati, da se sredimo... ali nije htio ni čuti.

Vjerojatno je ovaj post totalno zbrčkan, jer su takve i moje misli - kao da mi je netko stavio mozak u shaker i sad sam sva zbrčkana i nesuvisla.

Teško mi je, na rubu suza sam 20x na dan... Kak je kod vas prošla ta početna kriza?

Sličnu ovakvu priču mogla sam napisati i ja. Za tugu nema nekog lijeka, osim prihvatiti je i živjeti dan za danom. Kroz nju se mora proći, ne može se eliminirati. Jedino što će je olakšati je pogled na to malo stvorenje i svakodnevne radosti i brige koje ono nosi. A i topla riječ onih koji prolaze ili su prošli slično puno znači. Nije lako, ali nije ni neizdrživo. Zato glavu gore.

Modesty....nemam ništa pametno za reći osim :love: drži se!
(ali očito imam) ... patiš za onim "šta bi bilo kad bi bilo", a toga nema i nije nikad bilo...
Bili ste zajedno, bilo je nešto skroz drugo nego što si očekivala i sad ideš dalje...

Da li se ljudi mogu promijeniti? Ja mislim da mogu, ali uz ogromne napore...

hej modesty :love:
to sto osjecas je normalno.. meni je isto to bilo najteze, kada bi se sjetila ili vidjela nesto ljepo u BM i pomislila kako je moglo biti.. Medjutim, ja bi sebi uvijek rekla da sam napravila sve da nas brak uspije, on se medjutim nije htio ni mogao promjeniti., pa smo se eto "uspjesno rastali".

Uvijek ces se vjerojatno pitati dali je moglo biti nesto sto nije, ali istinu znas i sama. Ja vjerujem da covjek moze promjeniti svoje navike, ali svoju osobnost ne moze nikako. Na tebi je da samo zakljucis sto je to sto je kod tvog BM bilo lose, navike ili osobnost? sigurna sam da je oboje pomalo...da nije, uspjeli bi rijesiti stvar.

ma proci ce i to, a kroz neko vrijeme ces se prestati pitati o tome sto bi bilo da je bilo i nastaviti ces zivjeti svoj zivot onako kako ti zelis.. puno srece

:heart:

Citiraj:

---

modesty71 prvotno napisa

Otišao je u subotu.




Sad se trudi biti dobar otac i svaki dan ju dolazi vidjeti. Meni je dobro dok ga nema, ali kad dođe onda mi je teško, jer vidim ono kaj je moglo biti, a nije bilo (kad je bio doma nikad nije bio tak nježan i pažljiv prema njoj kao sad :/ ).

---

lako je doci na sat-dva i biti totalno u elementu i prekrasan i pazljiv i svasta nesto. i sad sama sebi cinis medvjedju uslugu misleci da je mozda nesto ipak moglo biti...

pa vidjela si da nije. kad je s vama bio cijelo vrijeme - nije islo nikako.


i jos nesto, tek su tri dana prosla. daj si vremena :love:

Hvala vam curke, puno mi znače riječi ohrabrenja :*

Prvo sam mislila 'bit ću čvrsta od početka', ali istina je da se tugu ne može ignorirati, treba proći kroz nju. Vjerujem da ću izaći jača. Samo ne želim da moje dijete primijeti da je meni teško, jer će tad i njoj biti teško.

On joj praktički nije želio ni reći da odlazi. Kužim, bilo mu je teško, ali mislim da je još gore lagati. Kad smo joj rekli, rekla je 'tata, ali nemoj otići predaleko' :cry:

draga modesy ne znam što bi ti napisala jer i sma porlazim slićnu situaciju , moj muž je otišao prije tjedan dana i do jućer sm se osjećala tako nekao prazna ali sada mi je malo lakše zahvaljujući nekim divnim ženama s aovog podforuma , koje su mi dale snagu za ići dalje a naj veče hvala mom malom toliko željenom anđelu janu-renatu zbofg kojeg sve ovo i podnosim .
Drži ce draga sve će biti ok , mi samohranem majke moramo biti jakoe za svoju dječicu koja nas trebaju. :* :* :* :* :* :* :* :* :* :* :love: :love: :love: :love: :love: :love:

Vlatkapeno, hvala i tebi na ohrabrenju, i tebi želim da budeš snažna :love: . Djeca su nam definitivno najveći poriv da se što prije saberemo i krenemo dalje. Moja mala je trenutno bolesna (prehladica, ništa strašno), pa je ostala kod mojih. Malo

Sad sam čitala na izazovima roditeljstva temu 'Mi, djeca rastavljenih roditelja'. Pretpostavljala sam da je to jaaako bolno iskustvo za djecu, ali me još više šokiralo koliko se to daleko rasteže, tj. neka djeca rastavljenih osjećaju to kroz cijeli život.

Moja mala za sad ne pokazuje ništa, čak nisam sigurna ni da li shvaća što se dogodilo. Ne znam je li pametno da idemo psihologu? Moguće da ona to sve proživljava u sebi, jer je u vrtiću postala dosta agresivna.

Modesty, i ja sam pratila istu temu. Pa ću te pokušati malo umiriti i reći da je puno gore i gotovo sam sigurna da ostavlja puno više loših posljedica na čovjeka kad čitav život živi s roditeljima koji su u napetim odnosima, nezadovoljni, tj u lošem braku. Tad se tek osjete posljedice koje se javljaju tokom čitavog života. Mi moramo učiti sami od sebe, nemamo dobar primjer iz kuće koji bi nam mogao biti dobar model ponašanja.

a znas kaj je jos moglo biti

da te u jednom od svojih pracenja prevaznih vijesti jednostavno mlatne da mu ne smetas ili da klopi malu po glavi da mu ne smeta

moglo je takodjer biti da ti sa nekog od tih izleta donese neku bolestinu

moglo je biti da se recimo propije ili da maloj pocne izvoditi scene i pred drustvom kad joj skvadra pocne dolaziti u goste

mogo je izvesti scenu pred tvojima, pred prijateljima

sto iz ovog mozes pametno nauciti? da se sebicni tipovi ne promjene kad dodje dijete, sto vise jos su gori jer SVOJU lovu i vrijeme moraju dijeliti, da partnerica nije samo njihova

uz sebicnjake obicno ide i laganje, opsesivno laganje

nisam sigurna da li ti ljudi razlikuju realnost od svoje izokrenute slike stvarnosti koja pociva na tome da se sve vrti i podredjuje njemu

grozno je kad se pocnes buditi iz te iluzije i izlaziti iz price kojima ti je mama napunila glavu, da udes postena, da ne lazes i da postujes druge

pa kad ti uleti neko drugaciji treba to preziviti

nabavi valeriane, oporavljas se od vrlo grde bolestine

bit ces cvrsta, ali kao kod svake amputacije oziljci dugo bole (ak te tjesi meni je trebalo 2 put da mi sjedne gradivo)

Modesty, teško je neću ti lagati i prvi dani, pa onda bude bolje, pa onda te poklopi nakon mjesec dana, pa onda bude bolje i tako sve u krug. Iz onoga što sam isčitala iz tvog posta, meni se čini da on ne želi biti s vama i da želi svoju slobodu.
Budući sam sad u zajedljivoj i ciničkoj fazi punoj ljutnje, nemoj me uzimati ozbiljno, ali ipak želim reći: neka se svi takvi kvazi muškarci j..u i zvijeri ostaju uz svoje mladunce i ženke.
Kao što rekoh - u zajedljivoj fazi, i sve bi ja takve kao što je tvoj i moj dala uš....ti.
Znači faze: tuga, depresija, tuga, ljutnja, tuga, bijes, tuga, strah, tuga, zajedljivost... dalje ne znam, javim ti slijedeću. Da, između tih tuga ima čak i nešto sreće i mirnoće.
Meni će moj da mu samo kažem što god mi treba, ja mu kažem onda on ne može. I što sad, prije neki dan mi je rekao da ja ništa ne tražim :shock: :evil: Pa zar on mene drži za budalu ili kaj, kakve vajde ima nekaj tražiti od njega - kad ga tražiš ne može. Mislim da ću ovih dana učiniti generalno spremanje - reći mu što ga pripada, pa nek se duri ako hoće do besvijesti, tko je on da meni određuje i da mi i kad ga nema nameće osjećaj krivnje.

o.k. fulah nekoliko zareza u postu, nadam se da nije nečitljiv, ako je ponoviti ću ga.

Upravo se spremam otići s posla kući. On je sad doma s malom i nekako mi se i ne ide jer nisam sigurna da li ću moći odglumiti čvrstoću... ali dat ću sve od sebe!!! Danas sam si odredila da on više neće vidjeti moju tugu. Nek si misli da mi je dobro bez njega... jer će mi uskoro i biti.

Elin,kužim tvoje faze jer i ja sam te faze već prolazila i prije razlaza jer naš je brak zapravo gotov već jako dugo (bar godinu dana), tako da je ovo samo finish u pravom smislu riječi. Bilo je i mirenja i obećanja da će se potruditi, ali naravno da je njegov trud trajao prekratko i bio mu je prenaporan, i sad jadan i iscrpljen od silnog truda ipak je shvatio da mora otići jer ne može više s nama. Bila sam već ljuta, i tužna i rezignirana, pa ponovo ljuta, pa razočarana, pa onda opet spremna da mu dam novu šansu, pa opet šokirana povratkom na staro, pa rezignirana... i tak će se valjda nastaviti još neko vrijeme (bez spremnosti za novu šansu :x ). Sad sve to treba nekako posložiti u glavi i krenuti dalje.

A vi koje ste već preboljele - koliko otprilike je kod vas to trajalo?

to je vrlo individualno, mozda bi ti pomogla terapija

ne vidim ni jedan razlog zbog cega ON ne smije viditi da si tuzna i jadna? prestani se vise ogledati u njegovim ocima i okreni se sebi, svojim osjecajima i svojim potrebama

kad napravis stvaro taj korak ici ce ti lakse

ja obadva svoja pacijenta dan danas pamtim i ostavili su sasvim dobre oziljke koje mats (sadasnji partner) dan danas otplacuje za njih.

pokusaj si razmisliti o novoj dnevnoj rutini, necem novom sto ces uvesti u svoj zivot, nove aktivnosti? idi sa malom tamo di do sad nisi stizala jer si morala kuhati, spremati i raditi sve u ocekivanju da se gazda udostoji ukazati u vlastitom domu

javi se frendicama koje si zanemarila zbog braka, sjeti se stvari koje su te veselile prije braka i vrati se na ono sto te nekad cinilo sretnom

meni je najgora faza bila upravo vrijeme kada je on svakodnevno navraćao.
to mi nije davalo mira da raščistim stvari sama sa sobom.
treba se malo odmaknuti od situacije pa je promotriti iz daljine i zapitati se kakve osjećaje budi u nama gledana iz druge perspektive.

Citiraj:

---

litala prvotno napisa

Citiraj:

---

modesty71 prvotno napisa

Otišao je u subotu.

Sad se trudi biti dobar otac i svaki dan ju dolazi vidjeti. Meni je dobro dok ga nema, ali kad dođe onda mi je teško, jer vidim ono kaj je moglo biti, a nije bilo (kad je bio doma nikad nije bio tak nježan i pažljiv prema njoj kao sad :/ ).

---

lako je doci na sat-dva i biti totalno u elementu i prekrasan i pazljiv i svasta nesto. i sad sama sebi cinis medvjedju uslugu misleci da je mozda nesto ipak moglo biti...

pa vidjela si da nije. kad je s vama bio cijelo vrijeme - nije islo nikako.

---

Jučer je on malu preuzeo popodne, ja sam došla s posla oko 18h. Kad ju je spremao na spavanje, već je gubio živce. Tad je ona njega počela odbijati - nije mu htjela odgovarati na pitanja, niti išta dalje s njim. Pokušala sam ih oboje smiriti, ali je on počeo da sam ja kriva kaj sam ju tak razmazila, da kaj radim iz nje... A on dođe na par sati i već prijeti batinama :x ! Ja sam ostala mirna i rekla sam mu ak je umoran nek ode doma, da bum ju ja spremila spavati. Ipak je (ne samoinicijativno) ostao i ispričao joj priču. Kad je odlazio rekao je da ide u svoj stan. Mala je bila zbunjena i posle je pitala gdje je tata, i kad će ponovo spavati kod nas :?

Citiraj:

---

Na tebi je da samo zakljucis sto je to sto je kod tvog BM bilo lose, navike ili osobnost? sigurna sam da je oboje pomalo...da nije, uspjeli bi rijesiti stvar.

---

samamama, tu si potpuno u pravu, to je osobnost koja se teško može promijeniti. U ovom slučaju gotovo nemoguće...

Stray_cat, ne želim mu pokazivati svoju bol zbog mene same, ne zbog njega.
U svakom slučaju, danas sam puno bolje, osjećam se jače. Svakako to mogu zahvaliti i vama svima zbog podrške i razumijevanja :* [/b]

ako je neko razmazen u cijeloj toj prici to je tvoj muz, ko bi njega trebao tuci?

nadam se da imas dovoljno snage da zastitis curku od fizickog i psihickog zlostavljanja. ako on nastavi u revijalnom tobu potrazi pomoc psihologa

Citiraj:

---

stray_cat prvotno napisa

ako je neko razmazen u cijeloj toj prici to je tvoj muz, ko bi njega trebao tuci?

nadam se da imas dovoljno snage da zastitis curku od fizickog i psihickog zlostavljanja. ako on nastavi u revijalnom tobu potrazi pomoc psihologa

---

MB je pun problema iz svog djetinjstva. Kad bi samo to prihvatio i počeo rješavati, već bi bio sretniji i bolji. Kad smo tek prohodali, i počeli pričati o djeci i odgoju, tad se još sjećao svega kaj su njemu radili i govorio da će njegovom djetetu biti drugačije, ali sad radi to isto i ne želi se sjetiti kak je bilo njemu. Govori da 'je on čisto dobro ispao, kaj mu fali' :? Naravno da se ja s tim ne slažem, itekak mu fali.

Jedan od glavnih razloga zašto mi je laknulo kaj smo se razišli je baš taj da dijete više ne bude izloženo tome u tolikoj mjeri. Ne želim se nadati, ali možda mu udaljenost i samoća bar donekle razbistre mozak, a ako ne, bar ćemo mi doma imati mirnije odrastanje.

S jedne strane mi ga je čak žao jer u njegovoj je glavi kaos. Svi mi imamo probleme koje trebamo rješavati sami sa sobom, ali on od svojih bježi glavom bez obzira, ali naravno da im ne može pobjeći kad su u njemu.

Citiraj:

---

modesty71 prvotno napisa

S jedne strane mi ga je čak žao jer u njegovoj je glavi kaos. Svi mi imamo probleme koje trebamo rješavati sami sa sobom, ali on od svojih bježi glavom bez obzira, ali naravno da im ne može pobjeći kad su u njemu.

---

isto bih mogla napisati za svog ubm-a.
vremenom sam shvatila da ne mogu ja voditi njegove bitke.
moji pokušaji da ga osvjestim i okrenem prema njemu samom su do sada bili bezuspješni jer su bili MOJI a ne njegovi. nisu proizašli iz njegove potrebe da se suoči sam sa sobom.

to kaj ti je nekog zao nije dobra osnova za vezu

ti njemu ne mozes pomoci, ti njemu nikad neces otvoriti oci i on nikad nece cijeniti to sto dajes

uzet ce sve i ispraznit i te a tebi ce ostati oziljci. njega uglavnom nije briga sto radi drugima

aki imas potrebu nekog uciti, odgajati, puno davati odi i usvoji jos jedno dijete, ili postani nekome hranitelj. mozes udomiti neku napustenu zivotinju i svi oni ce ti tvou paznju, ljubav i brigu vratiti i osjecat ces se uspjesno i sretno kad vidis da to sto radis ima neki smisao

tvoj te muz svakom novom poremecenom reakcijom stavlja na sumnju da li reagiras i radis ok stvari, i da se svaki put preispitujes sto si krivo napravila

nisi napravila nista lose, greska je u njemu

Tak sam uvijek žalosna kada čitam ovakve priče koje krenu sa "otišao je" i onda nakon par postova samo što ne pročitam "ja sam kriva za sve"....

Draga, što prije kreneš dalje i ne kopaš i analiziraš to ćeš biti sretnija i nećeš imati krize. Razmišljanja o tome zašto je on takav prepusti psihoanalitičarima a ti vidi kakva se snaga krije u tebi.

Ovo nije kraj nečeg - ovo je početak jednog drugog života. I onda lagano... danas jedna frendica, sutra malo šetnjice, prekosutra čokolada, pa neka knjiga.... vidjet ćeš kako je lijepo uživati u tišini i miru i kako je lijepo ne očekivati i ne biti razočarana....

:love:

Šest dana nakon... ja sam prilično OK, ali moje dijete pita za tatu :(
Tata je jučer popodne bio kod nas i to joj je bilo normalno, ali navečer kad sam ju uspavljivala čula je iz kupaone vešmašinu i pitala me tko se to tušira. Ja velim 'nitko, radi vešmašina', a ona veli 'mislila sam da je tata :('.
Onda me ispitivala gdi je sad tata, kaj radi, jel ima stvari u tom stanu, otkud mu stan (iznajmio ga), zašto mu je taj striček posudio stan, gdje je taj striček, da li tata ima zavjese, da li ima ukrase... Bila je tužna, a to je meni najgori dio, kad vidim da njoj fali. Dogovorile smo se da ćemo u nedjelju ići vidjeti gdje tata živi.

S tatom sam se dogovorila da ćemo povremeno nekam otići svi zajedno (npr. nedjelja Samobor fašnik), da njoj to bude bezbolnije.

Kaj govore vaša djeca o tati? Jel često pitaju za njega?

Citiraj:

---

Ovo nije kraj nečeg - ovo je početak jednog drugog života. I onda lagano... danas jedna frendica, sutra malo šetnjice, prekosutra čokolada, pa neka knjiga.... vidjet ćeš kako je lijepo uživati u tišini i miru i kako je lijepo ne očekivati i ne biti razočarana....

---

Je, za subotu sam se već poćela dogovarati s frendicom, navečer si pročitam par stranica knjigice, slušam finu mjuzu i puštam si da se malo posvetim sebi. Iako pretpostavljam da će još biti kriza, nekako sam mirnija, počinjem prihvaćati to kaj je sad i biva mi lakše kad se više ne borim protiv vjetrenjača.

želim da ti i tvoja ljubičica prebrodite ovo što bezbolnije :love:

Citiraj:

---

modesty71 prvotno napisa

Šest dana nakon... ja sam prilično OK, ali moje dijete pita za tatu :(
Tata je jučer popodne bio kod nas i to joj je bilo normalno, ali navečer kad sam ju uspavljivala čula je iz kupaone vešmašinu i pitala me tko se to tušira. Ja velim 'nitko, radi vešmašina', a ona veli 'mislila sam da je tata :('.

---

evo, točno ovako bilo i kod mene, samo što je ona mala pa nije mogla toliko ispitivati, nego je samo zvala tatu i to me činilo jako tužnom. Valjda bu bolje i meni i tebi i našim curkama. :love:

Citiraj:

---

elin prvotno napisa

Citiraj:

---

modesty71 prvotno napisa

Šest dana nakon... ja sam prilično OK, ali moje dijete pita za tatu :(
Tata je jučer popodne bio kod nas i to joj je bilo normalno, ali navečer kad sam ju uspavljivala čula je iz kupaone vešmašinu i pitala me tko se to tušira. Ja velim 'nitko, radi vešmašina', a ona veli 'mislila sam da je tata :('.

---

evo, točno ovako bilo i kod mene, samo što je ona mala pa nije mogla toliko ispitivati, nego je samo zvala tatu i to me činilo jako tužnom. Valjda bu bolje i meni i tebi i našim curkama. :love:

---

X

I mislim da je stvarno pravi put da zajedno kažete djetetu da se razvodite itd...
I znam da ti je teško, jer je tužna, ali trebaš znati da je to normalan proces i da je baš i ne možeš zaštiti, ali možeš joj olakšati i to baš na načine koje si navela...

Uglavnom, MOŽDAAAA ti pomogne i ovo (iako nema onog što sam tražila, ali možda da malo više potražiš na netu) http://www.oprah.com/article/relatio...divorce_advice

Mi smo rastavljeni već tri godine (čovječe!) i djeca su uglavnom pola vremena s tatom, pola sa mnom. Unatoč tome što to jest dosta vremena i s jedinim i sdrugim, ja pomalo prihvaćam da se klinci nikada neće sasvim adaptirati, da bi njima situacija kada se dođe doma a oba roditelja su tamo, bila najjednostavnije i fizički i emotivno (osim ako bi bilo nasilja, gdje doista pate). Ovako, da, često netko nedostaje. Iako provode puno vremena i s mamom i s tatom, to vrijeme nije proizvoljno i kad im zatreba onaj roditelj koji nije tu ne mogu se prošetat do druge sobe i samo ga zazvati. To će uvijek biti problem. Ipak, vjerujem da s godinama to postaje više praktični nego emocionalni problem i zapravo na temelju dosadašnjeg jednoroditeljskog iskustva mislim da će djeca gotovo sve preboljeti ukoliko i nakon razvoda dobijaju puno ljubavi, na pravi način. Čini se banalan savjet, ali možda nije uzimajući u obzir koliko se fokus pomakne s njih i njihovih potreba u toku razvoda i kako se nekad teško vratiti njihovim potrebama. Mislim, pravim potrebama, a ne liječenju vlastitih rana i ega na njihovu štetu ili preko njih.

Javljam novu fazu: bijes i želja za kick ass - njegovu.

Citiraj:

---

elin prvotno napisa

Javljam novu fazu: bijes i želja za kick ass - njegovu.

---

To je one koje se treba paziti da ne ode u krajnost... :)

Sve je to normalno... Od usamljenosti do bijesa... od suza do ispada agresije...

Ali bar mirno možeš okriviti bm :mrgreen: za sve :mrgreen: i svaki dan :mrgreen:

Citiraj:

---

Stea prvotno napisa

Sve je to normalno... Od usamljenosti do bijesa... od suza do ispada agresije...

Ali bar mirno možeš okriviti bm :mrgreen: za sve :mrgreen: i svaki dan :mrgreen:

---

:lol: :lol: :lol: točno, točno...

Citiraj:

---

elin prvotno napisa

Javljam novu fazu: bijes i želja za kick ass - njegovu.

---

Faze, faze... mene nije uhvatila takva, nego sam ljuta na samu sebe kaj mi je teško prihvatiti sve to :x . Pon-uto sam bila u komi, u srijedu-četvrtak super, a danas mi je opet koma ... Na poslu sam i skoro niš nisam obavila cijeli tjedan jer mi se teško koncentirati i misliti :/ .

Ubija me činjenica da baš sad moram biti jaka, kad sam najslabija. Najradije bi spakirala stvari, pokupila dijete i otišla nekam na par dana... ali trenutno je to neizvedivo (financijski, a i posao mi to ne dopušta ovih dana). Već prije sam se osjećala totalno ispražnjeno, a sad već funkcioniram na debeloj rezervi (i sama se pitam otkud).

Citiraj:

---

Stea (napisa):
Sve je to normalno... Od usamljenosti do bijesa... od suza do ispada agresije...

Ali bar mirno možeš okriviti bm za sve i svaki dan

---

:mrgreen: da bar

Citiraj:

---

modesty71 prvotno napisa

Faze, faze... mene nije uhvatila takva, nego sam ljuta na samu sebe kaj mi je teško prihvatiti sve to :x . Pon-uto sam bila u komi, u srijedu-četvrtak super, a danas mi je opet koma ... Na poslu sam i skoro niš nisam obavila cijeli tjedan jer mi se teško koncentirati i misliti :/ .

Ubija me činjenica da baš sad moram biti jaka, kad sam najslabija. Najradije bi spakirala stvari, pokupila dijete i otišla nekam na par dana...

---

bila u toj fazi i prošla ju i ti ćeš. Ova sa odlaskom me isto držala s time da sam se ja mislila odseliti iz Zg. mami na more. I ta će te proći. Drži se :love:
E da, javljam da je prošla faza kick-ass njegovu. Sad sam dobro. Javim slijedeću ako je bude.

elin, ti si mi 'izvidnica' - za koliko te pratim, tj. otkad ste se razišli (ono, da znam računat kad mi kaj slijedi :))?

:love:

Citiraj:

---

modesty71 prvotno napisa

elin, ti si mi 'izvidnica' - za koliko te pratim, tj. otkad ste se razišli (ono, da znam računat kad mi kaj slijedi :))?

:love:

---

Odselio je 01.12.2008. godine

Ništa vam nemam reći osim samo hrabro i :love:

Imam osjećaj kao da mi je oko vrata ogroman kamen i ne vidim kako da ga se riješim :/, a mislim da je to osjećaj koji nastane kad umre nada. Ta praznina me tišti i prevelika je... Srećom, malena je tužna samo kad se sjeti da tate nema, ali uglavnom je tijekom dana OK, a i on je skoro svaki dan dođe vidjeti.

Da bar mogu prespavati nešto kao 'zimski san' i probuditi se kao nova i preporođena... ZNAM da ću jednog dana biti ponovo OK, ali ovoliku bol nisam već dugo osjetila.

Hvala vam kaj me razumijete, tješite i bodrite :love: .

Ja sam zajedno sa razvodom promijenila posao. I to mi je pomoglo da iziđem iz krize. Kad su me na novom poslu pitali o mužu, otvoreno sam govorila "rastavljena sam". Niko me ništa previše nije propitivao jer me ne pozna. Nisam morala ništa objašnjavati a čim sam prvi put glasno izgovorila da sam rastavljena, kao da sam stavila točku na svoj odnos s BM i javno priznala cijelom svijetu: Ok ljudi, solo sam, nije mi uspjelo pa šta onda. Idem dalje... i tak nemam baš previše izbora. Jel tako? :)

Citiraj:

---

modesty71 prvotno napisa

Imam osjećaj kao da mi je oko vrata ogroman kamen i ne vidim kako da ga se riješim :/, a mislim da je to osjećaj koji nastane kad umre nada. Ta praznina me tišti i prevelika je... Srećom, malena je tužna samo kad se sjeti da tate nema, ali uglavnom je tijekom dana OK, a i on je skoro svaki dan dođe vidjeti.

Da bar mogu prespavati nešto kao 'zimski san' i probuditi se kao nova i preporođena... ZNAM da ću jednog dana biti ponovo OK, ali ovoliku bol nisam već dugo osjetila.

Hvala vam kaj me razumijete, tješite i bodrite :love: .

---

da, točno znam taj trenutak, to je trenutak kad skužiš da ti nešto u tebi umire. Ima još i jedan gori trenutak, a on je kod mene došao kasnije: to je trenutak kad skužiš da ti duša trune. Međutim, dobra vijest je da ne istrune nego se oporavi. Jučer sam se opet veselila snijegu koji je padao navečer. I ti ćeš, samo hrabro :love: :heart:

Citiraj:

---

Stea prvotno napisa

Ok ljudi, solo sam, nije mi uspjelo pa šta onda.

---

malo off topic , nisam rastavljena i ne doživljavam rastavljene ljude kao da im nije uspjelo, a posebno me ljuti činjenica kad rastavljene žene tako doživljavaju, a rastavljene muškarce tapšu po ramenima i govore im "o sad si ponovo dečko u akciji" i sl.;
znam da vam je potrebno puno snage da izgurate u životu i zato vam želim da uspijete i ponovo uživate u životu, jer zaista je kratak i treba iskoristiti svaki trenutak (ovo vam govorim jer sam imala prijateljicu koja je živjela u sličnom braku, ali bez posla i podrške obitelji, sa 3 djece; beskrajno je patila od podmuklog psihičkog maltretiranja, sva briga o djeci i kući je bila na njoj, nije imala nikakva prava, sve što je bilo na njoj kupio bi NJM, bez pitanja i biranja; umrla je prije 1,5 g., doživjevši srčani udar, bez da je prije bila bolesna, NJM i djeca su nastavila normalno živjeti;dok je ona živjela sve je moralo biti po špagu, točno određeni servis za pojedini obrok, lijeganje u određeni sat, posteljina se morala podudarati sa ručnicima, a sad sve to nije važno, život se nastavio kao da je nikad nije ni bilo, a njena djeca rastu bez nje) to vam sve govorim iz razloga što takvi problemi mogu dovesti do dalekosežnijih posljedica od razvoda i da je bolje živjeti sretan i sam , nego u nesretnom braku :love:

Citiraj:

---

mandy prvotno napisa

malo off topic , nisam rastavljena i ne doživljavam rastavljene ljude kao da im nije uspjelo, a posebno me ljuti činjenica kad rastavljene žene tako doživljavaju, a rastavljene muškarce tapšu po ramenima i govore im "o sad si ponovo dečko u akciji" i sl.;

---

nije problem u tome kako te drugi doživljavaju, nego da ti razvod doživljavaš kao svoj osobni neuspjeh. Barem ja. Trebalo mi je par mjeseci da shvatim da to nije moj osobni neuspijeh već svatko snosi svoj dio krivnje: i ja i on. Ali život ide dalje i ona nada o kojoj je modesty govorila pretvori se u nadu da će taj život koji ide dalje ipak biti dobar.