ako moze malo podrske...

Lijep pozdrav svim rodama,vec dugo vas pratim,zapravo od rodenja moje male buckalice,znaci ima 18 mj,i imam samo pohvale za vas rad,a i odusevljena sam brojnim zenama koje su odlucile za promjenu slusati svoju djecu,a ne susjede,bake ili neke 100-te...svaka cast svakoj za svoj danak!
Nego,sto mene muci zapravo...ja sam isto tako odlucila biti moderna mama,koja ce dugo dojiti,spavati sa svojim djetetom (to je ipak doslo slucajno,zbog dojenja naravno :) ,koristiti maramu za nosanje i sve te male-velike stvari koje radim svaki dan i SVAKU NOC,ali mi je pomalo dosta....jednostavno ne mogu vise,preumorna sam....Stella ( :heart: ) se budi barem 10 -ak puta nocu,ujutro se dizemo oko 6,7 kako kad,ide ponovno spavati oko 10,11,obicno se probudi koji put,i odspava sat i po do dva...uspavljuje se dojeci,makar ponekad zaspi i sama,ali vecinom je tu cika,jer ako ne vristi i baca se po krevetu...
Kao prvo zelim prestati dojiti,mislila sam jos do ovog ljeta,eventualno...ali ne znam kako prestati,zivim u okruzenju gdje vecina mama i tata misli da je "pusti da place" nesto najnormalnije i da tako treba biti,pa i moj decko skupa s njima,to mi je zapravo najgore....mama sam po prvi put,svemu se ucim skupa sa njom,nekada sigurno i grijesim,ali sve sto radim radim iz ljubavi prema svom djetetu,i cesto mi namecu osjecaj da pretjerujem...
sa deckom sam se jako puno svadale tokom trudnoce,i prvih mjeseci oko odgoja i brige za Stellu,i recimo da sam ipak ja "pobijedila",oko nje,moja je zadnja,i moram priznati da sam se dosad poprilicno dobro i drzala,medutim ima kojih 2 mjeseca da je Stella postala stvarno stvarno teska i sad meni moj "dragi" spocitava da je to sve moja krivica i da je on znao da ce tako biti i blablabla....
I eto sad se i ja isto pitam,da nisam mozda u necemu pogrijesila,jesam li mozda previse popustljiva,sumnjam u svaki korak koji radim i to me jede!
Ima 3 tjedna da smo poceli sa jaslicama,pocelo je lose,puno je plakala prvuh par dana,kasnije je bilo vec bolje,naucila se na tete i prihvatila,klince ne podnosi :/
jede jako malo,skoro nista,ali zato sir tamani ko mis,samo sir,sir,sir...
uglavnom sve je to nekako moja krivica,pa bih voljela da mi iskusnije mame kazu ono sto i sama slutim,da su to sve same faze koje ce ubrzo proci i nove ce doci,i da je to sve skupa normalno,da moje dijete tek uci kako treba zivjeti u danasnjem drustvu i da to ni nama samima ponekad nije lako.... :unsure:
Eto ja se raspisala za prvi put,sljedeci put cu biti kraca :mrgreen: odoh

banania, da ti poželim dobrodošlicu :*

malo je kasno, možda se neće puno cura javiti večeras, ali sigurna sam kako će sutra biti puno odgovora.

Ja sam imala isti problem prošlo ljeto. M se budila svakih sat vremena po noći, tražila je ciku i naravno dobila je. Ja sam bila uvjerena da to što radim, radim zbog obožavane princeze, nema veze što sam umorna, to je samo jednom u njenom životu. Izgledala sam tako da su me ljudi pitali da li se rastajem (52 kg na 174 cm). M je naravno bujala. Cicala je stalno i svugdje. I onda je došao muž na more i rekao dosta. I dan danas mu na tome zahvaljujem. Prvu noć kad se probudila, ja se nisam dizala, dignuo se MM. Nunao ju je, pričao joj, kad ju je stavio u krevet malo je plakala, pa opet dizanje... Trajalo je pola sata. Ja sam u drugoj sobi bila jednom nogom van kreveta i mislila sam da neću izdržati. Drugu noć je zakenjkala, nismo se odmah dizali i prestala je. To je trajalo mjesec dana. Svi smo se preporodili. Najbitnije, M je spavala a ipak joj je san najpotrebniji. Faza iskušavanja bila je još dva puta po dva dana. Ništa strašno. Danas zahvaljujem MM. I dalje je cicala po danu a po noći je spavala.

Ne mogu ti pomoci u vezi dojenja, mi, nazalost, nismo tako daleko dogurali.
Ali mogu te utjesit da to stvarno jesu faze, moj malac je svaka 2 tjedna drugaciji, ili spava cijelu noc, ili se budi 10-tak puta, ili preko dana cendra, ili je savrseno raspolozen. Ponekad ne jede, ponekad jede skoro pa kolko i ja... Ponekad samo zica slatkice, ponekad su mu cuspajzi najdrazi...
Sve to prode, mislis da vise ne mozes ali ides dalje, i bude bolje, pa opet bude malo tesko...pa tako iz dana u dan.
Probaj se opustiti jer ako si ti pod stresom bit ce i tvoje dijete.

Sto se tice tvog decka, nemoj mu nametati svoja "pravila" u vezi odgoja nego mu lijepo objasni zasto ti to radis bas tako. Objasni mu kako ce dugorocnu korist (muskarci vole korist) imati vase dijete (a i vi) ako mu pruzate sve sto mu treba.
Apsolutno se slazem da granice treba postaviti, i moj malac zna plakati po noci bezveze, al ja ga ne ostavljam, tu sam kraj njega, u istom krevetu, cekam da odluci leci kraj mene, pa ga zagrlim i tako zaspimo.
Moras samo znati razliku izmedu plakanja i plakanja. Ponekad placu jer ruzno sanjaju, jer ih nesto boli, smeta, a ponekad iz neke navike, iz testiranja granica...i to onda cesto nije plac nego cendranje.
Eto, i ja sam se raspisala, nadam se da si skuzila kaj hocu rec.

Vidim da ti je prvi post... pa dobrodošla :)
Noćna dojenje znaju biti naporna.
Kad je moja curica bila nekih 20 mj (čini mi se), sisala je po 10-15 puta noću. Mene je to užasno smetalo jer mi je sat navijen u 6 ujutro. Ok, zaspemo mi skupa dok ona sisa, ali opet me budila svakih pola sata.
I dojenje samo mi je postalo više frustracija nego užitak.
Pa sam odlučila to noćno maknuti. Imaš na pdf-u Produženo dojenje tema o noćnim podojima.

A ovo drugo što pišeš.. okolina, partner...
Ja se ne bih zabrinjavala puno o tome što misli okolina. Znaš da neke stvari radiš onako kako misliš da je najbolje za tvoje dijete. Što se toga tiče, meni ne smata niti se obazirem na mišjenja neki ne-bliskih ljudi, dok o mišjanju bliskih dosta razmišjam, i kad znam da sam u pravu, opet me to malo zdrma i budem malo žalosna. Neshvaćena :mrgreen:

I sad polako uazi u dob kad ćete se možda malo češće svađati :mrgreen: , no samo mirno, odlučno... proći će i to.

Neke stvari prije ovog foruma nisam ni ja znala. I meni je nekad bilo čudno vidjeti veću "bebu" kako sisa ili se nosi u marami. Pa sam nešto probala i svidjelo mi se. Nekad su me ljudi znali čudno gledati dok već veće dijete nosim u slingu. Pa im objasniš što je to, da vam se sviđa, da vam je tako lakše. Ne mora svatko sve ni znati. :mrgreen:

Moj maleni je 17 mjeseci.Sa dojenjem nismo tako daleko dogurali nazalost ali to je vec druga prica.I ja sam svima oko sebe "cudna sa svojim idejama" ali na srecu sam jako tvrdoglava tako da im nedam da me pokolebaju.I ja svoje dijete nosim cak i sad u sestom mjescu trudnoce i imam raznorazne "krpe za nosenje" i "cudne principe" sto se tice okoline.Mogu ti reci samo da neslusas nikoga vec radis na tome da ti i malena imate sto bolju vezu i da se sto bolje razumijete.Polako pocinje vrijeme kad i ona ispituje granice i normalno je da je uporna i "razmazena".Ti se moras naoruzati strpljenjem i polako prolaziti to sve sa njom.Sto se tice jaslica mi smo trebali dva mjeseca adaptacije da bi bio u jaslicama tri sata dnevno,isto je plakao puno ali to je normlno i proci ce.
Oko dojenja ce ti cure dati pametne savjete a ja vam zelim sve najbolje i nedaj da ti okolina soli pamet samo radi onako kako mislis da je najbolje za tvoje djete a pametan savjet uvjek mozes naci na forumu.

Najprije ti želim dobrodošlicu. :love:

Evo i mog iskustva koje će ti možda pomoći...

Dojenje Dojila sam gotovo pune dvije godine i neposredno prije njegovog 2. rođendana sam prestala. Buđenja, navlačenja (jer on više nije ni potezao), iscrpljivanja do krajnjih granica više nisam mogla podnositi. Iako sam se bojala prestanka dojenja, na kraju je ispalo da je bilo očito pravo vrijeme - odvojio se prirodno, lako i bez nekakvog posebnog cirkusa. Malo bi pokušavao, pustio koju suzicu, a onda bi zaspao.
Mišljenje drugih Jako brzo sam se navikla ne obazirati se na druge, pa tako ni na neke izjave mog muža koji je "lekciju" naučenu kod svoje mame meni pokušao prenjeti. Moja svekrva (koliko god da je stvarno jako volim) po jednoj mi je stvari jako išla na jetra. Smatrala je da sam spavanjem u odvojenoj sobi od mog muža, dojenjem, nosanjem malog u rukama i sličnim sebi zagorčala život, a da Mihovilu radim "medvjeđu uslugu". To je dovelo do toga da mi je moj muž jednom prilikom rekao (nakon što sam mu se izjadala iz srca o tome kako mi je teško i očekivala barem neku toplu riječ) kako sam si sama kriva jer sam maloga tako naučila! :evil: Vjeruj mi, to je bilo posljednji put da je tako nešto rekao s obzirom da sam ga podsjetila na činjenicu da je dječju sobu izbjegavao u širokom luku prva tri mjeseca, a i kasnije se držao na odstojanju... U kratkim crtama, od tada sam u glavi vrlo brzo razvila stav "odj.... svi" (oprosti, zvuči jako ružno).
Jaslice Imali smo tri mjeseca suza, plača, užasa... Otkada je taj period prošao, mali jedva čeka da ide u jaslice, ima svoju ljubav, baca se tetama u zagrljaj, meni oduševljeno maše pa-pa i juri na igranje. Oduševljena sam svime što je naučio, kako je promijenio svoj odnos prema drugima... U kratkim crtama, socijalizirao se.

Neću više duljiti, a i Mihovil se budi... Sretno!

dobro dosla :love:
odgoj djeteta je nesto, sto po meni, svako misli da bas on radi ispravno. ponekad grijesimo svi. ja sam nedavno shvatila da sam u nekim stvarima bila nepravedan prema svom mladjem sinu kad je balerina stigla u nasu kucu. nisam tad mislila da sam nesto lose radila, ali sam postala malo kruca premanjemu i iskreno sad mi je jako zao. dakle mozda grijesis a mozda ne. vrijeme ce pokazati. najbitnije je da TI osjecas da ispravno radis, jer jedino tad imas sigurnost u sebe koja je po meni jako bitna u odgoju. mozda malo grijesis u vezi TD. morali bi se dogovoriti kako zajdeno odgojiti djete , jer je to djete ipak vase.

dojenje. BC sam dojila do njegovih 15 mjeseci kad je sam prestao. i sve je bilo jako jednostavno. samnjivao je podoje sam od sebe. nocni podoji su se sami od sebe izgubili s njegovih 12-13 mjeseci. sad kad gledam to je bila idila. prvim odlaskom u vrtic nocno spavanje pretvorilo se u nocno budjenje svako malo. ali ne zbog dojenja vec jednostavno od cijelonocnog spavaca postao je nespavac :/ . poslije se to smirilo. sad u vrtic odlazi s radoscu.

Balerina sad ima 20 mjeseci ( :shock: tek sad shvatih) i jos uvijek je nocu dojim. budi se sad 3-4 puta. ali ujutro se budi najcesece oko 6, ali jucer se probudlia u 5, jer frajla sama od sebe zeli ici na WC, tesko mi je i ne da mise dici da bi se ona popiskila na WC, ali dizem se. odlazim na posao neispavana cesto, ali koliko god mi je tesko guram. necu reci za njeno dobro, vec zato sto JA osjecam da je to OK za nju. a da li je ili ne ne znam. imam svu podrsku MM. i to mi je bitno, jer sto se tice okoline, pogotovo moje familije, ja bas i nisam normalna. ali to su moja djeca i moj izbor.

cesto u fazama umora se pitamo sta nam je ovo trebalo, da li bi trebalo drugacije i onda nam oni poklone jednu dobru noc i tad skupimo svi snage i opet neko vrijeme radimo kao i do tad ;)

Citiraj:

---

banania prvotno napisa

da su to sve same faze koje ce ubrzo proci i nove ce doci,i da je to sve skupa normalno,da moje dijete tek uci kako treba zivjeti u danasnjem drustvu i da to ni nama samima ponekad nije lako.

---

imali smo 3, 4 mjeseca fazu da se budio po noći i igrao. satima. u 24 sata spavao je ne više od 8-9-10 sati. jednostavno, bio je odmoren i stalno u akciji. to je prestalo negdje sa njegovih 17 mjeseci.
sada je u periodu da noću ne želi cicu, želi se nosati..
po danu će sisati ako može, tj ako sam ja doma i 80x.
još,po novom, ne voli ići u nove prostorije osim onih koje jako dobro poznaje i protestira ljutim plačem u kojem se ne može zaustaviti.
e to zna biti vrlo stresno.
o novim ljudima koje upoznaje isto-da ne pričam: ljuto, nekad i uplašeno plakanje-dobro, ne na sve. nekima čak pristupa sam, pozdravlja i daje ruku ili čak zatraži da ga nose. krejzi.
definitivno ima senzibilitet na majku. :mrgreen:

i svaki dan je zaista novi dan.
a tek smo malo stariji od vas...

za kraj, dobrodošla na forum.

Nemam pametnih savjeta, samo ti dajem podršku :love:

Dobrodošla! :*

Što se tiče dojenja, rado bih ti dala savjet, ali ga nemam, jer i moja malena još uvijek najradije od svega papa cicu. Vjerujem da ćeš dosta konkretnih savjeta o odvikavanju većeg sisavca pronaći na podforumu "Produženo dojenje", pa zaviri malo tamo.

U vezi podrške okoline, mislim da šira okolina nije toliko važna koliko usklađenost tebe i partnera. Probajte što više razgovarati, čitaj ovaj portal, pročitaj ovu knjigu, isprintaj mu poneki tekst. Mislim da je bitno da dođete do zajedničkog stava o što više aspekata odgoja djeteta.

I, za kraj, mislim da ti malička prolazi normalne faze. Ima 18 mjeseci, sad će i terrible twos, samo što nije :mrgreen: i kad postane nemoguća, shvati to kao normalnu (i, dapače, poželjnu) razvojnu fazu, a ne kao problem kojeg je netko skrivio.

Citiraj:

---

Sanja prvotno napisa

pročitaj ovu knjigu

---

Htjedoh reći "koju", a ne "ovu".

Kao prvo svima puno hvala na odgovorima,ja vas inace pratim,vec godinu i pol,neke forumasice,koje cesce pisu vec mi se cini da i poznajem,hvala na savjetu Sanja,procitala sam i nekoliko knjiga :) ,sto se tice mog decka,to je poseban problem,vjerojatno sam ostavila dojam da sam previse posesivna,medutim,on je od samog pocetka odabrao da ne zeli previse posla oko malecke i da sve sto on radi sa njom,je tek povremena igra,zajednicko surfanje netom i gledanje tv-a,ali zato me zna nabrzinu izribati kad misli da nesto nije kako treba (a to misli cesto),mislim da cu se morati sa ovog podforuma prebaciti na onaj za samohrane roditelje,jer cu vjerojatno upravo to uskoro i postati... :cry:
Stalno se svadamo,nitko nije sretan,pitam se gdje podvalacimo granicu u vezama,koliko je premalo,a koliko previse truda i energije...kada je vrijeme reci dosta,dignuti ruke i krenuti drugim putem...
Stalno sam mislila dok sam bila mlada,da jednom kad udem u ozbiljnu vezu i odlucim imati djecu,to moze biti samo sa covjekom sa kojim cu moci o svemu razgovarati,koji ce me biti u stanju razumijeti i u svakom trenutku podrzati,i da ce i moje dijete uzivati te blagodati,medutim dobila sam sve upravo suprotno od toga...on ne razgovara,on ne slusa,on ne razumije,on ne podrzava,izivcira se za cas,i jako,jako je zlocest kad je ljut!!!
Oprostite sto vas davim sa svojim problemima,bas ih i nemam s kim podijeliti...
Idem spavati,vjerojatno ce mi misli biti cisce,sutra ujutro...


:naklon:

kao prvo dobrodošla.
oko dojenja ti ne mogu davati savjete jer je naše trajalo samo 4,5 mjeseca.
polazak u jaslice je jako stresan za dijete. G je krenula s 2,2 godine. Ponovno se navukla na dudu, u početku nije htjela jesti u vrtiću, onda je počela ručati, pa i doručkovati. spavala je puno nemirnije i budila se, čak se "ljepila" za mene po noći. To je trajalo cca. mjesec dana.
Ako si odlučila prestati dojiti možda bi bilo najbolje da pričekaš da prebrodi prilagodbu na jaslice.
I ja sam od onih mama koje ne puštaju dijete da plače, i da, to zna biti jako iscrpljujuće. I tvoja kriza će proći, umorna si.
Po pitanju tvog odnosa sa dečkom, kao da opisuješ moj. Ali negdje oko 2 godine Gita ga je počela vrtiti oko malog prsta i imam osjećaj da se sad puno više bavi s njom.

evo da javim i pozitivne promjene da ne bi ispalo da pisem samo kad je tesko (sto obicno radim)...prekjucer smo se gadno posvadali i zato sam i bila sva u depri,uglavnom bila sam ga spremna ostaviti iste sekunde,medutim tokom dana,kroz razgovor sa prijateljicom,smirila sam se,i sutradan ujutro kad smo se vidjeli,pokusavam zadrzati ljutu facu a pobjegne mi osmijeh :x ,njemu isto,i to je to pomirili smo se :?
uglavnom da ne duljim,oboje smo potiho odlucili biti bolji,i jucer se na moje preveliko iznenadenje igrao sa buckom cak dobra dva sata,bez tv-a,bez mene,jedan na jedan slagali su lego kockice,nisam mogla vjerovati!!!
To je to,to je ono sto nam je trebalo,nadam se da ce se tako i nastaviti,da cemo dijeliti,umjesto da se bojimo uopce dati ili da kalkuliramo koliko cemo dati...veliki :*

Dobrodošla... :love:
R se i dalje budi minimalno 3 puta svaku noć, tako da ti ne mogu dati ni jedan savjet glede spavanja. I sama bih voljela dobiti koji. Ne bih željela prestati dojiti, ali bih voljela da spava cijelu noć.
Što se tiče mišljenja dugih, pusti ljude da komentiraju, to obično rade oni koji imaju puno svojih problema, pa rješenje nalaze u komentiranju tuđih. Ja obično poslušam tuđe savjete (koji mi se čine suludim), klimnem glavom i radim po svom. Ipak imam sreću da imam podršku okoline.
Najbitnije ti je da se ne živciraš previše, energiju utroši u korisnije stvari... sretno.

Uh, ja zivim na selu, pa sam se imala prilike susresti sa svakakvim "cudnim pogledima" u vezi marame, iskljucivog dojenja prvih 5 i pol mj., spavanja s nama...

Srecom, svekrva mi je razumna zena , pa je razumijela neke moje odluke i podrzavala me je.

Kristijana sam dojila do 22 mj. Pocela sam radit kad je imao 10, i stvarno mi je bilo tesko dizat se ujutro nakon neprospavanih noci.. Razumijem da si umorna i razdrazljiva..
Prestala sam ga dojit jer sam morala na operaciju, a puno mi je pomogao muz..Ustvari nije ni bilo tako tesko, Kiki je to razumno prihvatio. Tata ga je jednu noc uspavao, ja sam ostala u dnevnom boravku i vise nije bilo problema..Sljedecu noc sam normalno spavala s njima i on je trazio par puta, nisam mu dala, ali nije ni on radio dramu..
Da se razumijemo, nije ni onda poceo spavat cijelu noc, budio se bez obzira.. Sad ima 2 g i 5 mj,, spava s nama u krevetu, i ponekad se probudi ako nesto ruzno sanja..