Zarazna bolnica

Bili smo prvi puta u Zaraznoj bolnici (samo na dijagnostici, srećom pušteni doma).
Ovo pišem dijelom da sebe rasteretim, dijelom da možda pomognem nekome tko će biti sljedeći...

Situacija je bila ovakva...
nedjelja - Matija 38,3
utorak - do sada dvije noći 40, vađenje krvi, samo sedimentacija povećana sitno - dijagnoza adeno viroza (nešto slično gripi)
četvrtak - već po danu temp. 40, od 17h se ne skida ni čepićem (Lupocet, naša dr. izričito protiv iboprufena = ne koristimo)... zovem ju, daje mi uputnicu za Zaraznu u 19 smo na prijemnom šalteru.
Na bolnici tabla "Bolnica prijatelj djece" - ne znam (a sad me baš zanima) što to u ovom kontekstu znači, ali me veseli.. Gotovo odmah smo primljeni u ambulantu, uzimaju kratku pov. bolesti i mjere temperaturu i tjeraju nas van. Unutar pola sata smo na vađenju krvi (iz prsta), još pola sata (kako je sestra rekla) traje do rezultata.... Ali mi čekamo i čekamo...

Do sada se sve činilo profesionalno, ali kada je došlo 21h (znači 4h na 40oC), a da NITKO nije NIŠTA poduzeo.. meni živci ispale. Već smo zbog temp. bili jednom u Osječkoj bolnici i čim smo došli sestra je izletjela s nekom pelenom (mokra pa suha) i zamotala ga, iako je išlo sporo (a kao hitna je) ipak je djelovala.. ovdje NIŠTA!!!! Sav taj silni prijem u ambulantu i laboratorij je čista farsa.. što to vrijedi ako služi samo zato da se zapiše i zaboravi.. koma!
U 21:30 odem do sestre i kažem da on kuri već satima i što da radim (nemam se snage svađati).. ona kaže "Pa što mu niste do sada skinuli?".. Prvo da sam mogla skinuti, skinula bih, ali nisam mogla i zato sam došla. I onda mi nudi "Što želite? Lupocet sirup, čepiće, ibuprufen?" Ja NE ŽELIM ništa.. da sam znala što treba, ne bih ni dolazila.. Na kraju ispada da uguravam svoj čepić.. čak ni kreme nemaju (prijatelji djece!!!!!!!!!!) Na red dolazimo pred kraj njihovog radnog vremena. Tek sad mu uzimaju krv iz vene za CRP i sedimentaciju.. i srećom nas šalju doma. I drugi dan opet u bolnicu, nastavak pretraga... uzimanje brisa nosa na prepad i silu... (prijatelji djece!!!)
Da li je za prijatelje dejce dovoljno šareno ofarbati čekaonicu i staviti par ofucalih dječjih plakata?! (znam, oni daju mogućnost da roditelj bude s djetetom.. to cijenim.. sva sreća do tamo nismo stigli)

Ispada na kraju (a to je i savijet drugima) da smo trebali nositi od kuće i obloge (srećom toplomjer i čepiće jesmo).. i u čekaonici organizirati bolnički krevet... (naravno i klopu i cugu.. jer je hitna, pa se čeka "samo" četiri sata)

I još biser za kraj.. zovem sada prijemni šalter pitati da li su nazali gotovi - ne može mi reći.. Lakše je meni ostaviti bolesno dijete/ posao (gdje god sam već) i prejahati pola grada i otići po nalaze (da ne pričam o parkiranju.... nego njoj reći gdje ih mogu uzeti fuj fuj fuj

ajoj...žao mi je što imate tako loše iskustvo...

mi smo, nažalost, 2 puta morali do Zarazne na hitnu i oba puta su bili vrlo korektni...

no posljednji put se desilo da smo došli s virozom, bili u dnevnoj bolnici i tamo je pokupio novu virozu, odnosno imali smo virozu na virozu...
tako da od tada izbjegavam koliko god mogu sve bolnice...i ne zovem doktora ako mu sama mogu skinuti fibru, ako opći simptomi nisu loši, ako nema drugih simptoma....jer ako je gripa, ako je viroza u bolnici nemaju što ni napravit...naravno, treba bit i siguran da je to a s tim virozama nisi na čisto dok se ne obave pretrage.... :/

Mi smo bili tamo zajedno 4 dana i mogu reći sve najljepše. Prve dvije noći kad nićim nismo mogli skinuti temperaturu sestra je dolazila na svaki moj poziv tijekom cijele noći ( ne znam što bih bez nje). Čak je malenu pričuvala dok sam se otuširala.

jucer je bilo koma, mislim na duljinu, ali kad sam skuzila da BC ponovo kuri, usla sam i rekla sestri da mi djete kuri, dala mu je odmah lupocet.
a iskreno bila sam tamo dva put. prvi put sam sve rjesila za sat vremena, a bome jucer za 5.5 sati. ali ipak su bili ljubazni. red je, svi su bili nervozni, ljuti i uglavnom nakon nekog vremena svadljivo raspolozeni. narocito jer su klinci uglavnom s visokom temperaturom tamo. nije ni njima lako kad svaki roditelj koji udje je nervozan i svadljiv.

Zao mi je sto vam je bilo tako.
Ali ja bih radije dala Ibuprofen nego da mi dijete satima kuri 40 u cekaonici. Razumijem da si postupila ovako kad je takav savjet vaseg pedijatra. Zasto je vasa ped. toliko protiv Ibuprofena?

Točno ne znam. Nikad nema dovoljno vremena za sva moja pitanja. Kaže da je to lijek za reumatološke probleme.. vjerojatno zbog nuspojava.

http://www.roda.hr/rodaphpBB2/viewto...rijatelj+djece

ja imam jako lijepe rijeci za zaraznu,bili smo tamo prije tjedan dans i dolazili na antibiotike intravenozno 5 dana. mislim da je manj steta od ibuprofena nego temperature a i ne kuzim sta si mislila kako ce mu oni skinuti temp od 40,oblozima jako tesko.... tamo je uvijek guzva ali su jako strucni i ne pustaju bezveze doma,a to da su prijatelj djece uvjerili smo se na odjelu dn. bolnice,prekrasno uredeno i svi ljubazni.. a kada nije bilo mjesta smestili su nas u sobe i bili smo i ja i mm s njim cijelo vrijeme..ja sam trudnica pa su mi i fotelju donjeli....

mi uvijek dugo čekamo na pregled, a ako je temperatura visoka uvijek daju nešto, ne nosimo svoje.

taj jedan put koji smo bili hospitalizirani, svi su bili super otvoreni, susretljivi i ljubazni. to je što se tiče dječjeg odjela.

MM je tjedan dana proveo u zaraznoj i moram reći da ljubaznije, stručnije i susretljivije doktore nigdje nismo vidjeli.

ja sam zadovoljna sa zaraznom, jednom smo bili tjedan dana u bolnici, a jednom u dnevnoj na dva različita odjela i svi su bili ok, sestre stvarno rade ko crvi i što god tražiš nije uopće problem.
ima jedna sestra u ambulanti koja mi je strašno antipatična i mrka, a uspjeli smo dva puta naletjeti na nju :/

I mi smo svaki puta čekali najmanje dva-tri sata... no, za medicinsko osoblje mogu napisati samo pohvale...

Citiraj:

---

Lucija Ellen prvotno napisa

Zao mi je sto vam je bilo tako.
Ali ja bih radije dala Ibuprofen nego da mi dijete satima kuri 40 u cekaonici. Razumijem da si postupila ovako kad je takav savjet vaseg pedijatra. Zasto je vasa ped. toliko protiv Ibuprofena?

---

Moja mala je kurila prošli vikend, kod pedijatrice joj dali Lupocet čepić i za jedan sat je opet imala 39,5 u guzi pa su joj u bolnici na pedijatriji dali pol Voltaren čepića i onda joj je pala temperatura.

Doma smo kod 38,7 ispod pazuha dali pol žličice Ibubrofen sirupa i mlake obloge. Možda lijek ima nekakve nuspojave, ali mene je više strah komplikacija od previsoke temperature nego toga.
Voltaren joj ne bih doma davala, pokušala bih skinuti temperaturu na sve druge načine, jedino kad bi imala jako visoku temperaturu i drugo ne bi pomoglo.

Želim podijeliti s roditeljima naše divno iskustvo sa zarazne, bolnice prijatelj djece, pff.
Dolazimo s uputnicom za serologija ebv, zbog sumnje na mononukleozu. Pitaju nas koju je šifru doktorica mislila upisati a1 ili a3; c8 f2 ctrl del ..wtf. Naravno da ne znamo interne šifre i kažemo razlog dolaska. Dobro, al ne znam dal imate dobru uputnicu. Mi odgovaramo da razumijemo, ali da se to dogovore s pedijatricom, mi znamo zašto smo poslani. Ipak ćemo morati pričekati pregled, ne žele nam napraviti pretragu zbog toga što nisu sigurni koja je šifra jer se slova nalaze između dva polja :D Ne, ne zezam se. Mislimo si mi, dobro, možda i dobro da ga pogleda još netko pošto glava ne boli od više mišljenja. Ne čekamo dugo, stvarno za pohvalu. E sad pregled. Najdraže mi je vidjeti da na pedijatriji rade ljudi koji ne vole djecu i koji nemaju pojma kako se s njima odnositi, u bolnici koja je prijatelj djece :D smijem se od jada. Naš malac inače suzu ne pusti kad mu se vadi krv (dosad samo iz prsta), ali ovdje je panično vrištao jer je naša prijateljica djece navukla masku na lice (opravdano) i bez ijedne riječi upućene djetetu, bez ijednog osmjeha, bez ijednog pokušaja umirivanja vidno prestravljenog djeteta izvršila pregled tražeći od nas da dijete držimo pribijeno na krevetu držeći ga za ruke i noge, otprilike kako zamišljate da bi izgledalo i da bi se osjećali kad bi vas oteli izvanzemaljci i radili na vama pokuse bez da vi razumijete što se događa. Nakon što smo uzeli prestravljeno dijete u ruke, prekidajući tu patnju, pregled je nastavila na taj način. Nešto što je mogla i na početku, iako razumljivo da je najlakše kad subjekt leži nepomičan i zakucan na stol...subjekt koji je naše bolesno i uplašeno dijete...iako br 248 na njihovoj pokretnoj traci. Nakon hladnog, iako ne bezobraznog, pregleda šalje nas da napravimo pretragu za koju smo i došli. hvala na traumi, doviđenja. Čekamo, opet zaista ne dugo. Pozvani smo na vađenje krvi. Ulazimo...polegnite dijete na krevet, glava dolje, primite ruke i noge...mislio bi čovjek da smo došli zaklat kokoš, a ne s bebom kod doktora. E sad, naš malac je prijevremeno rođeno dijete koje je ležalo na intenzivnoj i otad ima traumu ležanja na leđima POGOTOVO kod doktora (prvih sigurno 4 mjeseca života nije ga se moglo polegnuti na bilo koju podlogu bez da bi prestravljeno počeo plakati (da, spavao je u rukama, nije mogao u kolica, autosjedalice i sl.)..da ne dužim. Mi zapanjeno pitamo da što će mu ležećki vaditi krv?! Da, kaže nimalo ljubazna sestra, tako je najbolje. Mi joj kažemo da dijete ima traumu i da će se ritati rukama i nogama ako pokušamo tako da zašto ne može normalno izvaditi krv sjedećki a da ga mama drži, kao i svako najnormalnije vađenje krvi u laboratoriju. Vidno iziritirana sestra nas pita da li mi možda sami želimo izvaditi krv, da ona ovaj posao radi već 30 godina i da zna šta je najbolje. Mi joj odgovaramo da mi svoje dijete znamo najbolje, porječkamo se tu nakon čega mu ista sestra krene vaditi krv i kaže ok, ako ćete tako onda ćemo mu 3 puta pogađati venu ako treba, na što mi odgovaramo da očekujemo da profesionalno odradi svoj posao što dotičnu još više uzruja jer se očito smatra profesionalcem godine. Djetetu je krv izvađena sjedećki, najnormalnije, iako je naravno bio preplašen do besvijesti cijelom situacijom i ponašanjem doktora i sestre, koji su mu inače najdraže osobe za ići posjetiti, a vađenje krvi je nešto zabavno gdje brojimo kapljice. Ne više. Naše preplašeno, bolesno dijete, zaspalo je u čekaonici iscrpljeno od straha snom prepunim noćnim morama i plakanjem. Hvala prekrasno ofarbanoj bolnici i njezinom nadasve profesionalnom osoblju na traumama koje ćemo morati liječiti i ispravljati mjesecima prije nego dijete ponovno pogleda doktora bez straha u očima. Kao osoba, potpuno sam svjesna poteškoća s kojima se zaposlenici u zdravstvu susreću i suosjećam s njima te se zalažem za njihova prava kad god se za njih bore, ali kao roditelj sam zgrožena postupkom istih tih ljudi koji kada se radi o pacjentima imaju razinu osnovne pristojnosi i ophođenja spram pacijentima ravne nuli te tretiraju male osobe kao stvari, podsjećajući na dane kada se bebe operiralo bez anestezije jer se smatralo da ne osjećaju bol. Svoj smo prigovor upisali u knjigu žalbe, predat ćemo ga službeno svim mogućim instancama kojima možemo i molim roditelje da podignu svoj glas kad se susretnu s bezobraznim i okrutnim ophođenjem spram svoje djece (i drugih, ali drugi se makar mogu izboriti za sebe, a naša djeca ovise o nama i njihov glas se ne može čuti ako ga mi ne prenesemo) i da ne žmire više na ovakve postupke. Mučno mi je više od stanja u zdravstvu za koje i dalje redovito svi plaćamo. Ne moramo imati najnapredniju tehnologiju i razumijem da svi radimo u lošim uvjetima, ali ne smije se dopusti nedostatak ljudskosti prema bolesnima, pogotovo djeci. Doktori i sestre nisu gospoda doktori kojima se treba donijeti živa kokoš kao zahvala što su se udostojili pregledati nas, već su ovdje kako bi brinuli o ljudima i pomogli im kad im je pomoć potrebna. Nitko ih ne sili na medicinu i nitko ih ne sili da specijaliziraju pedijatriju. Ukoliko ne vole ljude, neka slobodno dođu kod nas na selo raditi u polju gdje neće vidjeti drugog čovjeka danima. Ali ako su već izabrali služiti svojoj zajednici na način da se brinu o bolesnima i malima, neka onda to odrađuju profesionalno i sa dužnom predanošću i odgovornošću.
Nadam se da će drugi malci imati bolje iskustvo i da će se roditelji uspjeti izboriti za prava svoje djece na dostojanstven tretman (u najmanju ruku to).