Povodljivost u vrtićkoj dobi

Imamo problem za koji nisam očekivala da ćemo ikad imati... što samo pokazuje kako su roditeljska očekivanja nerealna :mrgreen:
Od ove jeseni Andrej je u mješovitoj vrtićkoj grupi. Dugo vremena nije se naročito uključivao u igre s drugom djecom, prihvatili smo da je individualac i sve je bilo ok. Unazad zadnjih nekoliko tjedana intenzivno se počeo igrati s jednim dječakom godinu starijim od sebe.
Otkako su se njih dvojica počeli družiti, počeo je raditi gluposti. Prvo sam primijetila da me ne sluša, cereka mi se u facu, radi ružne grimase doma, i slično, ali sad čujem od teta (a i od njega samog) da njih dvojica gnjave drugu djecu u vrtiću, ruše im kocke, uzimaju igračke, pa im se onda smiju... ukratko, ponašaju se kao mali delikventi.
Tete su itekako svjesne što se dešava, kažu da se Andrej totalno drukčije ponaša kad je sam i kad je s "prijateljem", nebo i zemlja. Kad je sam, ponaša se... uobičajeno, kao i dosad. Kad je s tim prijateljem, divljaju po sobi, smetaju drugoj djeci, krevelje se i ne slušaju.
Imali smo doma već ohoho razgovora na tu temu, ali imam dojam da mi je sin malo bedast po tom pitanju :? on kao da uopće ne razumije o čemu mu ja pričam. Ne želim mu previše ni soliti pamet, jer bi mi u tom slučaju lako mogao prestati prepričavati što se dešava u vrtiću, a ja ne želim izgubiti taj oblik komunikacije.
Ima li netko sličnih iskustava i kako je najbolje postupati? Nije mi cilj zabraniti mu druženje s tim dječakom (uostalom, ionako se viđaju samo u vrtiću), želim samo postići da on ne ponavlja tuđe gluposti (čemu je trenutno vrlo sklon).
Je li prerano očekivati da 4,5-godišnjak misli svojom glavom? A ako i jest prerano, možemo li mi kao roditelji išta učiniti da se on u vrtiću ne ponaša kao mali hulić?

imam isti problem samo je moja starija... to glupiranje koje vidi od drugih me uzasno nervira i neman pojma kako da tome stanem na kraj!! i jos mi je najgore kad cujem ta i ta to radi :evil:

valjda su to cari vrticke dobi... :roll:
nadam se da neko ima rjesenje....

Imala sam sličan problem s L. Završilo je tako da su on i dotični frend kamenjem razbili žmigavac na autu parkiranom ispred vrtića (dok su bili na igralištu) i nakon par dana podrumski prozor na susjednoj kući.
E tu sam završila s pedagoškim pristupom i rekla sam mu da bi ja sad mogla ići u zatvor jer nemam dovoljno novaca da platim tu štetu, a on će ostati bez mame i ide u dom.
Nikad više nije napravio ništa slično. Možda ovo zvuči kao zastrašivanje, ali nije bilo daleko od istine.

Citiraj:

---

gita75 prvotno napisa

E tu sam završila s pedagoškim pristupom i rekla sam mu da bi ja sad mogla ići u zatvor jer nemam dovoljno novaca da platim tu štetu, a on će ostati bez mame i ide u dom.
Nikad više nije napravio ništa slično. Možda ovo zvuči kao zastrašivanje, ali nije bilo daleko od istine.

---

Ajoooj... bojim se da nam ovaj argument ne bi uspio. Večeras je, nakon što je dobio jezikovu juhu i od mene i od MM, izjavio da je ljut na nas i da bi nas najradije strpao u zatvor i da bi živio bez mame i tate :/
Na što sam se nadovezala pričom o domu, ali sam se ugrizla za jezik, jer sljedeći tjedan ide u bolnicu na vađenje mandula... ne bih htjela da nešto krivo poveže.
Tješi me malo što će sljedeća tri tjedna biti izvan vrtića, ali ni to nije trajno rješenje :/

Tanja, to se manje-više svima događa. Ne bih to nazvala povodljivošću nego učenjem o društvenim odnosima. To je početak faze "svijet su druga djeca" koja će potrajati dok se u pubertetu ne okrenu prema sebi. Tvoje je da ga i dalje odgajaš.

Već smo jednom pisali o tome, pogledaj malo: http://www.roda.hr/forum/viewtopic.php?p=675033#675033

Ooooo kako poznato! Ježim se kad se sejtim tog razdoblja koje još nije gotovo samo je malo slabijeg intenziteta.
Ja sam objašnjavala, objašnjavala, razgovarala, uvjeravala, pričala jer je E. utuvila u glavu da njena frendica iz vrtića sve zna najbolje i da ju mora slušati. npr. E. izigrava benu u vrtiću jer tako dobiva njihovu pažnju. Ja kažem da ako hoće biti benasta, neka tako radi, ali da joj takvi prijatelji ne trebaju. I tako neprestano sam joj objašnjavala zašto nije dobro i kakve su te njene cure zapravo (da uopće nisu dobre prijateljice) i prihvatila je to! No ona je zaista jako povodljiva tako da se još uvijek borimo upravo objašnjavanjem i predviđanjem. Ali ja uredno pljujem po postupcima drugih i perem nju za nešto, a pričati neće prestati jer uvijek postoji način da saznam i pored nje, a onda zna da sljedi frka, veća nego da mi je rekla!

Citiraj:

---

tanja_b prvotno napisa

Večeras je, nakon što je dobio jezikovu juhu i od mene i od MM, izjavio da je ljut na nas i da bi nas najradije strpao u zatvor i da bi živio bez mame i tate :/

---

Ajooooj potpuno ista priča :mrgreen:
4.5 godišnjak, nakon jezikove juhe (ma nije to niti jezikova juha, mislim da on reagira kada osjeti da smo nas dvoje složni "protiv" njega - eto dr. Jeckylla u Mr. Hydea!) demonstrativno odlazi u svoju sobu, ljuti se na nas, pa on bi nas mačem, pa on je jači od nas, pa nekakvo frktanje nosom ili još bolje - glasni krikovi nezadovoljstva, pa lupanje sa igračkama.... i sl.

Uostalom, pozorno ću vas pratiti sa ovom temom.... ;)

Prijavljujem identičan problem, a rješenja još ne vidim. I mi razgovaramo, uskraćujemo, ukidamo povlastice, ali nikakve koristi. Teta u vrtiću je već jako ljuta, a mi nemamo nikakvo instant rješenja (zapravo ni ne vjerujem da postoji). Nadamo se da će razgovori i uvjeravanaj ipak djelovati.

Nama se to desilo s najstarijim sinom.

Neko vrijeme je više kao solirao,nije bio dio grupe,a kad se to promijenilo odabrao je za prijatelja momčića kojem su manje više gluposti padale na pamet.(npr ajmo pobić van dok tete ne gledaju)

Da te utješim,to je faza.Dosta smo razgovarali s njim,utupljivali mu što je dobro i loše,imam filing da smo bili već dosadni i sebi i njemu,no prošlo je onog trena kad je sam došao do neke spoznaje o postupcima koji su prihvatljiivi,a koji nisu.

Dotad,izdržite.

Citiraj:

---

vepar prvotno napisa

Neko vrijeme je više kao solirao,nije bio dio grupe,a kad se to promijenilo odabrao je za prijatelja momčića kojem su manje više gluposti padale na pamet.(npr ajmo pobić van dok tete ne gledaju)

---

E, točno tako je kod nas.
Samo, faza je kod nas naprasno prekinuta jer smo sad na trotjednom bolovanju. Kako će biti kad se vrati u vrtić nakon Uskrsa, vidjet ćemo. Nadam se da neće nastaviti s bezobraštinama tamo gdje su stali :mrgreen:

ne bih te htio unaprid deprimirati,no vjerojatno će se opet početi ponašati na način koji vama nije prihvatljiv,jer je za trotjednu pauzu od takvih scena zaslužno bolovanje,a ne ditetovo polagano shvaćanje što jest/nije prihvatljivo.
Po našem iskustvu,to je procdes koji traje duže-recimo mjesecima.

No ipak kućni odgoj pretegne na kraju.Ne odustajte od razgovora koliko god vam se činilo da vas ne čuje i da ga se ne prima.

naš stariji sin (4,5 g.) je izrazito povodljiv. Topao je, nježan i osjetljiv, a fizički izrazito aktivan. Prošle godine ga je u mješovitoj vrtićkoj grupi "snimio" dječak stariji od njega 8 mjeseci, koji dotad nije volio ići u vrtić, niti se s kim posebno družio. Prema riječima njegovih roditelja, želi odlaziti u vrtić samo ako je naše dijete tamo :? .
Najprije sam na to gledala s pozitivne strane - krasno je da razviju lijepo prijateljstvo u tako ranoj dobi, bilo mi je drago da je nekome poseban, da se uvijek ima s kime igrati, mada sam od početka uviđala loš utjecaj starijeg dječaka na moje dijete - počeo se kreveljiti, na pitanja ne odgovarati već glumiti majmuna, ili odgovarati "Ne znam" u najjednostavnijim oblicima komunikacije, kada je to zaista neprikladno a nadasve nepotrebno.
Ove godine prešli su (obojica) u drugu grupu, koju čine više od polovice mlađa djeca, a oni su "stariji".
Taj dječak ga je počeo maltretirati na način da mu brani da se druži s ostalom djecom, prijeteći mu "neću ti više biti prijatelj", odvlači ga u nekakvu kućicu dok tete rade s ostalom (npr. dok crtaju i sl.) i ne dozvoljava mu da izađe, ruga mu se da ne zna crtati (taj dječak zaista krasno crta, ali ni moje dijete ne crta loše, naprotiv) i sl.
Budući da par mjeseci moje riječi nisu imale previše utjecaja na njega, obratila sam se tetama u vrtiću, i zamolila ih da ga potiču da se druži i s ostalom djecom. Po njihovim riječima, oni manje vremena provode zajedno, a i moj sin mi prepričava da se igra s ostalom djecom. :D

To "neću ti biti prijatelj" je tipična fora u dobi tog dječaka - sjećam se toga iz vrtića.

Zdenka, na žalost i neki odrasli nikad ne pređu nikad tu fazu :lol: !

Citiraj:

---

ljerka prvotno napisa

Zdenka, na žalost i neki odrasli nikad ne pređu nikad tu fazu :lol: !

---

To je već druga problematika! :lol:

Ali, stvarno se sjećam te faze kad su si djeca prijetila "ako ti nećeš to i to neću ti biti prijatelj/prijateljica" u dobi od oko 5,5 - 6 godina.

slažem se, samo što neka djeca (poput mog sina), tu prijetnju shvate doslovno, pa se boje da će zaista ostati bez prijatelja, i stoga prihvaćaju ucjenu i ne druže se s drugom djecom, iako to žele.
:(

I moj sin je to doslovno shvaćao i pristajao na ucjenu dok mu nisam objasnila da je to ucjena i kako to funkcionira.