strah od nove trudnoce

hy ovih dana razmisljam i razgovarala sam s muzem da bi bilo najbolje da pocnemo raditi drugu bebu dok smo ufurani u to i da nebu velika razlika ali tu pocinju moje brige koje su prevladavljive ali mene je strah. nakon sto sam i jos se malo borom s PPD moj neuspjeli pokusaj dojenja strah me da ne zelim to dijeze samo da ispravim greske sto cinim s mihaelom, stah me one boli na porodjaju ma svega me strah. kako cu i ovo upisat u vrtic kad ci ici raditi itd. nekad radim problem gdje ga nema ali takva sam :D

Razumijem te u potpunosti, jer sam ja imala milion strahova u drugoj trudnoci, vrlo slicnih kao i ti. Cak sam isla i kod psihologa neko vrijeme, i puno mi je pomoglo. Svi strahovi su nestali nakon prvih pokreta, i zaista sada mogu da kazem da uzivala u trudnoci. Samo pokusa da pozitivno razmisljas, i da ne zamisljas sta ce biti. Sve ce se na kraju dobro zavrsiti, i ti ces biti srecna mama, srecnim bebama.

Moj J je par tjedana mlađi od tvog M, a vidi potpis :D
Trudnoća je planirana i željena, a s J je bilo jako komplicirano.... i trudnoća i oporavak i puuuuno toga.... samo ti za nedojenje toplo preporučam da razdvojiš u mislima M i novu bebu.... ni ja nisam dojila....J bio bolestan... izdajala kratko... duga priča... tek kad sam uspjela riješiti taj teret u sebi, odlučila sam se na novu t.
J ću pokušati dojiti ako će htjeti, a ako neće, izdajat ću mu.... Nemam velika očekivanja jer to ne bi bilo realno.... ima i tema o tome
http://www.roda.hr/forum/viewtopic.php?t=75269
Vrijeme za drugo dijete nije vrijeme za ispravljanje grešaka koje smo počinili s prvim, već je vrijeme kad mudrije i iskusnije planiramo trudnoću i brigu za dijete :love:
Svaki roditelj pristupa drugom i svakom sljedećem djetetu na drugačiji način jer je to prirodno.... jer iskustvo nosi svoje :heart: :heart:

Kad već pitaš nam za mišljenje, ja ću ti reći da na tvom mjestu ja nebi niti razmišljala o trudnoći. Još. Mislim da nema dugo otkako si otvorila onu temu o ppd-u. "Simptomi" i rečenice koje si tad pisala su mi ostale u glavi a to i nije bilo baš davno, jelda? Doći sebi, relaksiraj se, opusti se, uživaj u malom i u životu..imaš vremena za sve. A nema dugo da si otvorila i temu o razvodu..'

Potpisujem Trinu, mlada si i stvarno nema žurbe, uživaj prvo u ovoj bebi koju imas, posveti se neko vrijeme samo njoj i sebi, pa onda planiraj dalje.

Otvorila sam temu da ti napišem ono u čemu me je Trina pretekla...
Nemoj žuriti, najprije pokušaj postati prevladavajuće smirena, a tek onda razmišljaj o novoj bebi-znaš i sama da je s dvije bebe ipak teže no s jednom, tj. čini mi se da je to situacija u kojoj ti se lako može desiti da ti usfali strpljenja, snage i mirnoće...

Citiraj:

---

Trina prvotno napisa

Kad već pitaš nam za mišljenje, ja ću ti reći da na tvom mjestu ja nebi niti razmišljala o trudnoći. Još. Mislim da nema dugo otkako si otvorila onu temu o ppd-u. "Simptomi" i rečenice koje si tad pisala su mi ostale u glavi a to i nije bilo baš davno, jelda? Doći sebi, relaksiraj se, opusti se, uživaj u malom i u životu..imaš vremena za sve. A nema dugo da si otvorila i temu o razvodu..'

---

Potpis. I dodala bih, mislim da se drugo dijete ne bi trebalo roditi "zato da bude mala razlika", nego zato što ga stvarno u tom trenutku iskreno želite, i ti i TM.

Citiraj:

---

malo janje prvotno napisa

hy ovih dana razmisljam i razgovarala sam s muzem da bi bilo najbolje da pocnemo raditi drugu bebu dok smo ufurani u to i da nebu velika razlika ali tu pocinju moje brige koje su prevladavljive ali mene je strah. nakon sto sam i jos se malo borom s PPD moj neuspjeli pokusaj dojenja strah me da ne zelim to dijeze samo da ispravim greske sto cinim s mihaelom, stah me one boli na porodjaju ma svega me strah. kako cu i ovo upisat u vrtic kad ci ici raditi itd. nekad radim problem gdje ga nema ali takva sam :D

---

S razlogom te strah, i nemoj samo prijeći preko toga.
Nije problem ufurat se u bebu ni kad starije bude koja godinica više, ni razlika među njima veća. Bit će ti samo lakše.
Tvoji strahovi nisu problemi gdje ih nema, jer su ti problemi stvarni, a ako ti je teško s jednim, sa dvoje će ti bit još teže..

slicno je bilo i kod mene kad smo se odlucili na drugo dijete. beskrajno volim oboje i nije mi zao, ali bih sada u toj situaciji jos malo pricekala. nisam bila spremna za drugu trudnocu i nisam mogla u potpunosti uzivati u njoj i uz to je trudnoca zavrsila ranije i drukcije nego sta sam zamisljala - a s dojenjem ne uspijevam niti s ovim djetetom.

to je bilo moje iskustvo. ipak, odluku mozete donijeti samo ti i tvoj muz.

imate pravo u svemu ali mozda je to zelja da se jos malo zavucem u sebe i novo dijete, miki sad vise nema tak potrebe za menom muz radi a ja nemogu naci posao, bum mozda malo pricekala jer moram samu sebe srediti. od ppd pocela sam se lijeciti i sad je super a rastava za sad je pala u vodu nebi htijela da miki raste bez tate

Citiraj:

---

malo janje prvotno napisa

miki sad vise nema tak potrebe za menom

---

Sorry, ali meni baš ovo i nije jasno :?
Kako 10-mjesečno dijete nema "više tak potrebe za mamom" :?

Definitivno što veća razlika to lakše i tebi i djetetu. Pogotovo ako se nema pomoć sa strane.
Čini mi se da bi već s razlikom 3+ god i trudnoća i ono poslije mogla biti prava uživancija. A još da je i baka servis uživanciji ne bi bilo kraja. :mrgreen: [/quote]

buducid a mi se cini da ti se zuri na drugo dijete, a imas puno dvoumica, mozda je bolje pricekati...

cemu zurba, ima vremena...

Mojih par drugarica imalo slicne nedoumice. Posle se desila trudnoca i onda su bolje prolazile sa drugom.

Sto se tice drugih stvari imam primer i jedne koja je imala nedoumice i po svaku cenu htela drugo i onda se sa oko detetovih godinu dana razvela.

Treba dobro izvagati sve za i protiv. Iz svege procitanog, ja bih na tvom mestu jos malo sacekala, jer koliko sam razumela jos si mlada, imas tek 10- mesecnu bebu, pa imas u cemu i da uzivas.

ma ima potrebe jos ali ne toliko vec ima svoj ritam i neda se maziti samo bi se igrao i gledao crtice a mame se sjeti kad je gladan i puna pelena. a razmisljala sam za drugu bebu da je dobro sada jer dok nadjem drugi posao u danasnje vrijeme strahovat cu da me ne najure pa hocu dobiti ugovor i odgadjat cu trudnocu i vise mi se nebu dalo kad miki izadje iz pelena i svega djecijeg opet isponova sve.

Citiraj:

---

malo janje prvotno napisa

... miki sad vise nema tak potrebe za menom ...

---

To je i meni neobično! Moja je prošla 2.5 godine i jedini razlog zašto još ne idemo na drugu bebicu je njena vezanost za mene. Ne mogu zamisliti kak bi reagirala da me nema nekoliko dana doma jer još nikad nije zaspala bez mene (a još i sisa navečer prije spavanja). Dugo nisam uopće pomišljala na još jednu trudnoću i bebu, MD sam dala do znanja da je to na ledu jer još nisam spremna, a zadnjih mjesec-dva me počela loviti želja ;) Koči me samo taj strah što bi moja malička da moram u bolnicu... Bojim se da ni tata, ni bake ni kuma tu ne bi mogle pomoći, koliko god se svi trudili.

Meni je isto kao i Eneli, ja bi još jednu bebicu ali mi se čini da moj maleni još nije spreman za to(možda i umišljam), previše je vezan za mene i isto me strah kako bi bez mene tri dana.Tako da ću bar još malkice pričekati.
Zapravo ne znam što bih ti savjetovala, sačekaj još koji mjesec pa ako želja još bude tu...

Malo janje, i ja se sjećam tvog prošlog topica, i također bih ti preporučila da pričekaš. A Mihael ti neće samo gledati crtiće sljedećih godinu dana. Prohodat će, trebat će te jako puno...
Svakako još pričekaj :love:

enela je napisala:

Citiraj:

---

malo janje (napisa):
... miki sad vise nema tak potrebe za menom ...
To je i meni neobično! Moja je prošla 2.5 godine i jedini razlog zašto još ne idemo na drugu bebicu je njena vezanost za mene. Ne mogu zamisliti kak bi reagirala da me nema nekoliko dana doma jer još nikad nije zaspala bez mene (a još i sisa navečer prije spavanja). Dugo nisam uopće pomišljala na još jednu trudnoću i bebu, MD sam dala do znanja da je to na ledu jer još nisam spremna, a zadnjih mjesec-dva me počela loviti želja Koči me samo taj strah što bi moja malička da moram u bolnicu... Bojim se da ni tata, ni bake ni kuma tu ne bi mogle pomoći, koliko god se svi trudili.

---

Kod mene slična situacija, jedino što imam dečka, malo mlađeg (22 mjeseca) i ne doji.
Ja sam u principu več neko vrijeme spremna, ali koči me to sve. Još sam i u prvoj trudnoći imala gestacijski dijabetes, pa je vrlo vjerojatno da ću i u slijedećoj morati koji dan ostati u bolnici, u prvoj trudnoći nisam smjela ništa dizati, a malenog još puno nosim,... Uglavnom, ne želim ga več na samom početku trudnoće zakinuti za neke stvari koje su mu važne. Naravno, ne mogu znati, možda bi trudnoća bila "školska", ali ne želim još provjeriti.
Malo janje, što se tiče tvojih nedoumica, ja bih još malo pričekala, neka se sve sredi, ti, TM,...
I ja sam dok je moj maleni bio u toj dobi odmah željela još jednu bebe, ali nekon što sam dobro "izvagala", shvatila sam da se moja želja stvarno djelomično temelji na neuspjehu dojenja i da bih to čim prije željela "ispraviti" na drugoj bebi. To nema smisla. Svaka beba je osoba za sebe. Za sad smatram da je moja odluka bila ispravna.

ja imam osjecaj da zelim dijete iz krivih razloga.

znam da sam off topic, ali ipak ti zelim ukazati za dijete mladje od godinu dana crtici ne samo da nisu korisni, nego su i stetni. Pa radije ugasi TV i posveti se bebi, ona te itekako jos treba, jako puno.

Osjećam se pravom nemajkom dok ovo čitam. Moja cura ima četiri godine, a u tom me razdoblju ni u jednom trenutku nije ništa štrecnulo i potaknulo na razmišljanje o novom majčinstvu.
Nastojala sam biti dobra majka i tu se vjerojatno istrošila. Dojila dvije godine, ali ne mogu zamisliti da sve to ponovim, onako kako sam to onda mogla.
Vjerojatno čovjek mora biti stvoren za roditeljstvo da može tako razmišljati. Malo mi jest žao što cura zbog moje sebičnosti neće iskusiti zajedništvo braće i sestara, ali jednostavno svakodnevno gledajući na poslu ogromne propuste roditelja djece koja su već u pubertetu, gubim želju u želji da budem savršena.
Nekako imam osjećaj da zbog toga što imam uvid u to što sve te bebice i roditelje čeka kroz godine što dolaze, ne želim ponovno u te vode.
Voljela bih da mogu razmišljati drugačije...

Citiraj:

---

Lucija Ellen prvotno napisa

znam da sam off topic, ali ipak ti zelim ukazati za dijete mladje od godinu dana crtici ne samo da nisu korisni, nego su i stetni. Pa radije ugasi TV i posveti se bebi, ona te itekako jos treba, jako puno.

---

X

Sto ljudi, sto ćudi, svatko mora za sebe zaključiti što želi.

Meni je druga beba donijela olakšanje u život općenito, i mislim da sam zbog nje, tj. zbog situacije u kojem sam s njima dvoma, bolja, predanija, veselija mama. I sad sam spremna za još, a mlađe mi je dijete kao tvoje staro.

Ponekad žalim što nisam rodila dijete ovo drugo i ranije, a onda se sjetim da su bila druga vremena, da sam ja bila drugačija, okolnosti... nisam mogla. I dobro je da je ovako. Tri godine je razlika.

Hoću reći - slušaj sebe. Ako želiš, ako si spremna - navali. Ako nisi, pričekaj, ima vremena. A opet - ako misliš da se ljudi odlučuju na drugo, treće ili ne znam koje dijete bez ikakvih pitanja ili strahova... krivo misliš :mrgreen:

Samo je važno gledat optimistično. I imat plan b, c, d i e - za sve u životu :mrgreen:

Sretno!

Slazem se sa Ifi. I kod mene je bio isti slucaj. Sa drugim djetetom uzivam, a i sa trecim cu nadam se :) To naravno ne znaci da nijesam i sa prvim, ali je sve bilo nekako rano (to sam nedavno shavtila) i sve je bilo novo....
Ne osjecam da sada ispravljam sve sto mislim da sam krivo radila prvi put, jednostavno sam spremnija za majcinstvo, sa vise strpljenja, zelje i volje i prethodno odredjenim prioritetima, koji se potpuno razlikuju od onih koji su vazili prije pet godina. Zaista mogu reci da godine mijenjaju dosta covjeka, barem je kod mene tako, posebno u dijelu koji se tice roditeljstva i majcinstva

Ma mislim da bi svi podržali malo janje u želji za novom trudnoćom da nakon prve nije bila u onakvoj depresiji. Tko se sjeća njenog tadašnjeg topica, sad je vrlo oprezan.

Citiraj:

---

Angie75 prvotno napisa

Ma mislim da bi svi podržali malo janje u želji za novom trudnoćom da nakon prve nije bila u onakvoj depresiji. Tko se sjeća njenog tadašnjeg topica, sad je vrlo oprezan.

---

I da nije ove rečenice:

Citiraj:

---

a rastava za sad je pala u vodu nebi htijela da miki raste bez tate

---

Ovo bi prije trudnoće definitivno trebalo riješiti. Ne mislim rastati se, već riješiti probleme, ako ih ima.

ja baš digla topic, od prije 4 godine, a kad slična tema tu.......... ja sam isto strašno neodlučna..mali ima već 5 godina a ja se nikako dolučit..prije par mjeseci me strašno držalo da bi...pa sada opet...a nikako...mislim da je glavnio problem što sm rodila jako mlada, ne prejako , ali dosta i ustvari nisam stigla ni radit, ni bilo šta drugo i tek sada imama neku početnu slobodu, briga je tu, ali nije kao o maloj bebi....i sad bi tako malu bebu i onda mi se u nekim trnucima kad se nešto događa zamislim i šta bi sad da imam još i malu bebu........na kraju će razlika bit 10 godina, a to baš ne bi htjela..........uffff.......................a vjerovatno bi sve bilo u redu, kad se dogodi sve se posloži.........hmmm, s tim da ja računam da bi ostala trudna kao i s prvim ..iz prve nenadano.......a mnogi se trude neko vrijeme za drugu trudnoću....

mm se totalno promjenio i vise ne razmisljam, o rastavi sad je on predlozio kad sam vec doma da imamo jos jedno. :D samo je mene strah svega radi tog prokletog ppd

Citiraj:

---

malo janje prvotno napisa

mm se totalno promjenio i vise ne razmisljam, o rastavi sad je on predlozio kad sam vec doma da imamo jos jedno. :D samo je mene strah svega radi tog prokletog ppd

---

mislim da bi bilo dobro da se konzultiraš i s liječnikom koji vodi tvoje liječenje - ne u smislu daon odlučuje o tome, naravno, ali da vidiš kako on vidi eventualne popratne pojave (ako uzimaš neke lijekove ili sl.)
I ja sam pratila tvoj prošli topic i sama sam bila u skoro takvoj situaciji - od srca ti želim reći da ti ne treba još jedna beba da bi ostala još doma - napuni baterije, odmori se, posveti se i mužu i braku i bebaču koji je još jako mali - mislim da to stvarno zaslužuješ i trebaš, a i svi vi kao obitelj.
I ja sam često razmišljala o trećem dijetetu kao o riješenju svojeg uvijek neriješenog statusa, ali uvijek shvatim da su to krivi razlozi i čisto kalkuliranje. Da bebica dođe prigrllila bih je svim srcem, ali ne želim nikad vezati te svoje poslovne kalkulacije uz svoje djetešce. Neka bude kako treba biti. :love: