Printable View
Često čujem roditelje kako svojoj muškoj djeci govore: "Joj, pa nećeš valjda plakati, ti si dečko", ili "Šta plačeš k'o neka curica", pa mi sad nije jasno u čemu je trik, zašto dečki ne bi trebali plakati, zašto ih se od malena uči da zatomljuju svoje osjećaje?
To i MM radi... nekad poludim, a ponekad mi cak i ima smisla kad im objasnjava da ne placu bezveze... mislim, onak, iskreno, koja bi od nas htjela muza koji place toliko koliko i mi placemo... ne? Ili koji naprci nosic na svaku nepravdu... hahahahha... cure moje... i nasi muzevi su tako odgajani....
mm plače. i njegova braća. i naši dečki.
i meni je zadnjih dana kada sam bila u totalnoj komi bilo puno lakše kada sam znala da ne plačem sama.
suze su, kao i smijeh zdrav i poželjan način iskazivanja emocija.
ali istina je da ima masa dječaka koji ne plaču, mom T je čak jedan njegov frend rekao da nek ne plače, da kakvo je muško.
ja jedino ne podnosim cendranje za svaku nebulozu, pa bilo muško, bilo žensko.
A ja baš imam osjećaj da su dečki plačljiviji od cura.
evo nije 10 minuta prošlo kako sam grlila alena i objašnjavala mu da ako je jako tužan da mu nekad može pomoći da se isplače
amen, sestro :mrgreen:Citiraj:
domy prvotno napisa
pa valjda ih zato "čeliče" od rođenja - jer su osjetljiviji, i psihički i fizički. mi našeg nećemo čeličiti
:mrgreen:
MM plače. I brat isto. Ja rijetko. Pa mislim da to nema veze sa spolom nego s karakterom.
i sa horoskopskim znakom.
Ja sam predodređena za plač :mrgreen:
Alergična sam na izjave tipa "dečki ne plaču" i "nemoj biti ko curica" :evil:
I ozbiljno mislim da takve fraze i vjerovanja od dječaka stvaraju emocionalne invalide.
Nadovezat ću se s jednom stvari... ja sam mama curica i smeta mi ono: uh, tako veika cura, a plače... :roll:
Nedavno se moja kći šišala i frizerka ju je, češljajući je, počupala. I ona se rasplakala. OK, možda ona je maza... pa što?
I reakcija je bila: Uf, baš si me razočarala, plačeš tako velika!
Al kaže njoj njena majka nek plače koliko hoće...
Nikada mu nismo govorili takve stvari, a odmah smo reagirali ako smo čuli da mu to netko drugi govori.
Ali primjećujem da mu je neugodno plakati pred drugima. Vidim da mu se nekada grlo stegne, bradica trese, ali ne bi pustio suzu ni pod razno.
I onda se pitam ima li u njima nešto urođeno što ih tjera da glume da su od čelika i da je sramota pokazati kada su tužni.
Tugu obično preusmjerava na ljutnju ili se povuče u osamu :/
A jako dobro zna razabrati i verbalizirati svoje osjećaje.
moji često znaju reć nisi ti curica i sl ...
ja ih opomenem.....nek dijete izrazi što osjeća taj tren....nek se ne srami svojih osjećaja, suza...
ja osobno veoma cesto placem.
volim se rasplakati kada mi je tesko ili lijepo,kada me nesto dirne..
kao dijete sam odgajana da -ne placem i dugo je vremena trebalo proci dok sam pustila suzama da teku slobodno,i kroz jad i kroz srecu.
jako mi pomaze rasplakati se,isplakati;ne govorim o nekom ridanju ili necemu slicnom vec jednostavno-suzama koje poteknu.
i jednostavno,plakanje mi dodje poput lijeka.oslobodim se time onoga sto me tisti i uvelike mi je lakse,svjetlije sve..
mm,dijete,svi placemo kada nam se place,neki vise neki manje :)
suze ciste i oslobadjaju,prociscuju.svatko ima pravo plakati i jadni su oni koji guse suze i uce djecu tome.
(ah,pocela o sebi a pise "decki ne placu",ispricavam se :roll: )
kad to netko kaže, odbrusim mu/joj i uputim dijete da se slobodno isplače, a dotičnog da pi**arije priča nekom drugom.
mm, nažalost, teško da će zaplakati, kao uostalom i većina muškaraca koje je odgajala ta generacija, al ja ga nekad nagovaram da se ponaša onako kako će se osjećat bolje, pa i da plače kad mora...stvari se mijenjaju, al nažalost, polako, on je odrastao čovjek ...zato neću dozvolit da se M osjeća loše ako ima potrebu izbacit frustracije na taj način.
Koja je tim ljudima alternativa?Da nije možda agresija? :roll:
MM plače....i meni je to skroz ok.....plače i kada je srećan i kada je tužan i razočaran....i kada ga "dirne" neki film. Voolim ga što je emotivan i to ne krije...preda mnom,naravno.
Ako budem imala sina, nikada mu neću govoriti da plakanje nije za dečake, već ga naučiti da svaku svoju emociju pokaže.
Nedavno sam doživjela to da mi je došao prijatelj koji se razvodi, pričao, kukao i na kraju se malo rsaplakao. Pa je došlo moje dijete i počelo plakati. A moj skoro 40-godišnji prijatelj njemu kaže da ne plače jer dečki ne plaču. :lol: Ja sam krepala od smijeha i mislim se što ti je to odgoj i ispiranje mozga. Moji dečki tu su izjavu luli masu puta, ja je ne volim i objašnjavam da smo svi mi isti, svi imaju pravo plakanju
I mojim dečkima baka (mama od MM, narvno :roll: ne moja :lol: ) stalno govori dečki ne plaču.
ja sam je upozorila na to, ali očito ne dovoljno direktno (pokušala sam na fini način), tako da ću morati ponoviti u slijedećoj prilici.
Svi plačemo kada nam je teško i suze su način da dio nečeg lošeg izbacimo iz sebe. I meni je to OK. Bez obzira na spol, dob, horoskopski znak ili ne znam što.
Ako mi se plače - plačem.
Tako učim i djecu.
I MM često zna zasuzit u kutu oka, pa čak i kad se radi o nečem pozitivnom - onako, baš iz burnih emocija....
Ma ni ja ne volim kad se cendra bez veze (bez obzira na spol), ali mi smeta kad se djetetu podsmjehujemo kad želi izraziti svoje osjećaje.
Ja sam svog tatu samo jednom vidjela da plače (kad mi je umro djed), MM jako rijetko plače, i ne voli kad drugi plaču.
Obzirom da imam muško dijete, ne bih voljela da se srami pokazati svoje osjećaje ili da se zbog istih srami.
Frendičinom sinu (moje kumče) u vrtiću teta je rekla da dečki ne plaču ili da nije lijepo plakati?!
Ne moram reći da je drugi dan bila na razgovoru s tom dotičnom tetom!
Lijepo ih uče od samog početka. :evil:
Nikad mu nismo govorili da dečki ne plaču, ali on si dopusti da zaplače samo preda mnom. Pred drugima tugu kanalizira u ljutnju. Vidim da je to općenita pojava kod dečki njegove dobi (10) - ne će se žalostiti jer prevede tugu u bijes prema uzroku i počne se usmjeravati na osvetu.
Kad se takva situacija događa u mojoj prisutnosti, to izverbaliziramo, navodim ga da analizira sebe kako bi se upoznao itd., ali u školi je druga priča...
Ukratko, kod dječaka su tuga i ljutnja usko povezani i mislim da njima jednako znači ili ne znači "dečki ne plaču" i "dečki smiju plakati" jer je kod većine caka u tome da su naprosto dečki.
Vrlo rijetko plačem, neovisno o spolu ne volim:Citiraj:
icyoh prvotno napisa
-kada se plače za svaku sitnicu
-kada se dečkima daju drugačije "upute" za nošenje sa emocijama nego curicama i još k tome govori da se "plaču curice" kao da je to nešto loše
ili kao da curice mogu tako nešto banalno a dečki ne mogu...naravno i obrnuto (tipa: "curice su poslušne, nisi ti dečko pa da bla bla bla")