Jesmo li postali društvo podijeljeno na kaste??
Prije pola godine doselila sam se u novi kvart - obiteljske kuće na brežuljku iznad urbanog naselja, svježi zrak, krasan pogled, dvorište, reklo bi se :) – super za obiteljski život.
Za prvu kuću iznad moje prvo sam pomislila – jupi :D , sportska dvorana, bit će mi blizu ići u teretanu, kad skužim da je to ona futuristička arhitektonska kreacija, po meni – bez duše, ali nećemo o ukusima.... i da su mi prvi susjedi neki tajkuni, vlasnici lanca restorana. Otkako smo tu, nikad ih nisam vidjela, samo prođu u autu sa zatamnjenim staklima, na daljinski otvore rampu i nestanu iza visoke, nepristupačne, željezne ograde. Posvuda su postavili nadzorne kamere. Imaju cure srednjoškolke i dečka OŠ, tu su nekih 5 godina. Djeca prođu cestom bez pozdrava.
U početku sam mislila da ću se ići predstaviti njima, i ostalim susjedima, odrasla sam u Dalmaciji, gdje zna biti iritantno da ti svatko „zaviruje u pijat“ i dolazi kad mu padne na pamet, ali nekakva „pristojna, nenametljiva prisnost“ :heart: meni je ostala u srcu.
No, u Rimu budi Rimljanin, ja se prilagodila i nisam ni razmišljala o susjedima, do prekjučer, kad sam pošla s djecom u šumu brati koprivu. Sjetim se da sam zaboravila još jedne rukavice i kažem im da me pričekaju minutu, tik uz cestu, samo da ih auto ne udari, na onom području ceste s kojega počinje imanje mog susjeda. Vraćam se i vidim da s curama priča njihov sin, trinaestogodišnjak.
Kad me vidio, ode. Ja se ozarila, kažem - "Šta cure, išao se upoznati s vama?"
One kažu- ne, rekao nam je, „Je l se možete vi maknuti otuda, to nije vaše!“. :x
Izuzmimo zemljišno-pravni dio, gdje tih dvadeset centimetara uz sam rub kolnika (gdje nema nogostupa) nije ničije, pa tako ni njegovo, ali mene je šokiralo otkud dečku uopće poriv :shock: :shock: , potreba da dvije curice, od pet i sedam godina, koje samo stoje i čekaju mamu, tjera otud.
Nisam to shvatila osobno, samo mi je otvorilo bezbroj pitanja.
:?
Kakav je to odgoj? Jesmo li postali podijeljeni na kaste koje međusobno ne komuniciraju? :?
U mom djetinjstvu i mladosti (i MM također) nije se uopće znalo tko su i što rade čiji roditelji, ako se i znalo, to je bilo više informativno, družili smo se prema zajedničkim sklonostima, a ne socijalnom statusu.
Hoće li naša djeca zbog toga danas razvijati komplekse i od koga?
Da se razumijemo, ja se ne smatram nikakvom sirotinjom, niti je to u ovoj priči bitno, da živimo u nekoj normalnoj zemlji, bili bismo viša srednja klasa, ko i veliki dio nas, ali u HR smo prošli godine podstanarstva, nezaposlenosti :( , krpljenja kraja s krajem, da bismo se odlučili na gradnju kuće (opcija su još bili POS-ovi stanovi) jer smo zemlju dobili u naslijeđe, kupljena je prije 60 godina, a sad je tu valjda „elita“ odlučila graditi. Veći dio kredita pojela je gruba gradnja, kuća je još bez fasade, imamo puno soba, ali još spavamo svi u jednoj :love: , i sve ćemo mi to srediti za par godina, ali valjda susjedi vide da nam auto vrijedi koliko jednosezonski gospođin kaput pa je to vrijedno prezira.
Nisam ja ni mislila da bih vodila dubokoumne razgovore s nekim tko misli da je normalno po zagrebačkoj gužvi voziti Ferrari, ali nisam ni očekivala da djecu tako odgajaju.
Da stvar bude gora, gradi se još jedna kuća s druge strane ceste, dakle, opet prvi susjedi, e, kad sam vidjela da taj ima Jaguara, shvatila sam da opet ništa od igre s mojom djecom, a vidjela sam da imaju curice slične dobi.
Čini li se vama da je ovo društvo poludjelo, da „ugledni i cijenjeni“ postaju neki sirovi poduzetnici i da oni stvarno misle da su „elita“?
Re: Jesmo li postali društvo podijeljeno na kaste??
Citiraj:
Nena-Jabuka prvotno napisa
Da stvar bude gora, gradi se još jedna kuća s druge strane ceste, dakle, opet prvi susjedi, e, kad sam vidjela da taj ima Jaguara, shvatila sam da opet ništa od igre s mojom djecom, a vidjela sam da imaju curice slične dobi.
Čini li se vama da je ovo društvo poludjelo, da „ugledni i cijenjeni“ postaju neki sirovi poduzetnici i da oni stvarno misle da su „elita“?
Puno njih stvarno i misli da su elita, ali mene to ne zanima.
Gledaj s pozitivne strane, možda su budući susjedi s Jaguarom sasvim "normalni" ljudi, pa curice steknu dobre prijateljice u susjedstvu.
Ali da, mislim da si nažalost u pravu i da je danas postalo jako važno koliko imaš (kakav auto, koliko kvadrata kuće), manje kako si to stekao, a najmanje kakav si čovjek.
Re: Jesmo li postali društvo podijeljeno na kaste??
Citiraj:
Nena-Jabuka prvotno napisa
Za prvu kuću iznad moje prvo sam pomislila – jupi :D , sportska dvorana, bit će mi blizu ići u teretanu, kad skužim da je to ona futuristička arhitektonska kreacija, po meni – bez duše, ali nećemo o ukusima.... i da su mi prvi susjedi neki tajkuni, vlasnici lanca restorana.
Dakle, gledam te s posla. :mrgreen: