odvojenost od majke

Ja sam jedna studentica koja je u domu, muž na terenu, a sin je s bakom od 11. mj. svog života. Tako je moralo biti jer je fax zahtjevan, predavanja obavezna, a i financijske prilike su doprinjele takvom razvoju situacije. Svaki vikend provodim sa sinom i moj muž koliko god može.
Mene interesira, jer nisam našla nijednu sličnu temu, može li mi netko odgovoriti što se tiče stvaranja privrženosti prema starijoj osobi koja se brine za dijete jeli to ostaje njemu trajno ili ja to mogu promjeniti, s obzirom na to da je njemu sad super s bakom. Predavanja mi završavaju za 2 tjedna, nakon toga ću biti s njim puno više.
Teško mi je gledati da više voli baku :( , a još mi je gora pomisao da će njemu biti teško ako ga odvojim od nje, da ga nebi uhvatila neka tjeskoba ili nešto slično :cry: .
On sad ima 15 mjeseci.
Ako mi neko može nešto napisati o tome bila bih vam zahvalna.

Ja sam veći dio djetinjstva provela s bakom i djedom i daleko sam im privrženija nego roditeljima (tj. baki, djed je umro).
Cijela ta situacija je strašno pogađala moju mamu dok sam bila manja, no poslije se nekako posložilo.
E sad, ja se ovog ne sjećam, ali su mi pričali - sa 2god. su me odveli od bake da živim sa svojima i bratom. Kroz par dana sam razvila naviku koju imam i dan danas kad sam živćana i kada se ne kontroliram (nije ugodno).
Na kraju je situacija riješena tako što su moji preselili u grad gdje je bila baka (no, ja sam cijeli život 80% vremen provodila u bakinom stanu).

ne znam je li ti moguć neki prijelazni period tijekom kojeg bi živjeli zajedno kod tvojih? nagli rez će djetetu sigurno napraviti velike traume, pogotovo u dobi od 15mj.
Naravno da ti je teško da dijete voli više baku, no normalno je da je njoj više privrženo kad je više uz nju. To je žrtva na koju si pristala zbog fakulteta. Bit će jednom privrženo i tebi kad počneš provoditi više vremena s njime. Bitno je dijete koje je u razvoju, a ti imaš još dosta vremena da dobiješ njegovu ljubav.

živjela sam (od 3 mjeseca) prve 3 godine života kod strine i strica i oni su za mene uvijek bili i ostali kao moji roditelji, svoje roditelje nisam nikad doživljavala kao takve što je ubiti žalosno..kad sam u uzeli od njim jako sam patila i teško se navikla na roditelje ...

Cijelo djetinjstvo me veze iskljucivo uz sjecanja na baku, obozavala sam biti kod nje, do polaska u skolu sam puno vremena provodila kod bake, kada je pocela skola vikendima, kao mala sam uvijek govorila da baku volim vise od mame, mrzila sam ici kuci kod svojih, i dan danas imam super odnos s bakom, barem jednom tjedno idemo u grad ne kave, i danas sam u biti bliza s njom nego s mamom, e ali to sve je dovelo do toga da ja svog starijeg sina ne dam bakama na duzi period jer me strah da bi se on tako mogao vezati za neku baku i mene staviti u drugi plan, jer ne mogu zamisliti da moj sin voli, bude odan...baki vise nego meni, mozda je sebicno, ali ne mogu si pomoci.

ja ću ti biti iskrena...nijedan faks nije toga vrijedan. Probaj naći neko drugo rješenje.
Dijete ti može u jaslice, tm valjda može platiti neko podstanarstvo, a nema tog faksa na svijetu koji se ne može završit tako da si u "poslu" do kraja jasličke smjene, a popodne s djetetom.

I, ne pametujem u prazno, mi smo oboje diplomirali, faks je poznat kao težak, sad, to je subjektivno :mrgreen: , mm je radio preko student servisa, živjeli smo ko podstanari u 30ak kvadrata. Baka ti valjda može uletit u ispitnoj krizi...

Moji su rastavljeni, majka je puno radila van zemlje, djetinjstvo sam provela s bakom.
I nije mi bilo lijepo, dandanas majci to zamjeram, nikad joj nisam rekla ali osjecam se kao da mi je djetinjstvo upropasteno.
Baka se trudila najbolje sto je znala (iako je i ona imala svoje "zute minute" i ja sad nisam uz nju nesto posebno vezana ali 90% sjecanja iz djetinjstva vezana su za nju, ona je bila tamo kad sam prvi put rekla "r", kad mi je ispao prvi zub... Toga se sjecam, za ostalo ne znam.
I kad se skupi obitelj pa se prica povede o meni kad sam bila mala, mama nema sta rec, baka ima 100 prica...
Tako da...ako mozes, okreni nebo i zemlju i budi sa svojim djetetom.
Kao sto ti je rekla krumpiric, nijedan faks nije toga vrijedan.

Potpisujem prethodna dva maila...

Faks mozes zavrsit uvijek (ja sam apsolvent u Zg, ali zbog bebe u pauzi i sad zivimo u Splitu)...ali tvoje dijete vise nikada nece biti ovoliko malo i ovoliko ovisno o tvojoj pažnji.
Mome E. je sad 22 mjeseca i u fazi smo odvikavanja od sise, a nakon toga cu putovat gore dole kako bi to zavrsila...Takav je bar plan...
Naravno to je tvoj zivot i ti znas svoje prioritete...ali prve 3 bebine godine su stvarno strasno vazne...i ako ikako mozes pokusaj naci neko drugacije rjesenje...

Citiraj:

---

krumpiric prvotno napisa

ja ću ti biti iskrena...nijedan faks nije toga vrijedan. Probaj naći neko drugo rješenje.
Dijete ti može u jaslice, tm valjda može platiti neko podstanarstvo, a nema tog faksa na svijetu koji se ne može završit tako da si u "poslu" do kraja jasličke smjene, a popodne s djetetom.

I, ne pametujem u prazno, mi smo oboje diplomirali, faks je poznat kao težak, sad, to je subjektivno :mrgreen: , mm je radio preko student servisa, živjeli smo ko podstanari u 30ak kvadrata. Baka ti valjda može uletit u ispitnoj krizi...

---

Slažem se, bez obzira koliko to možda grubo zvuči. Na to se treba prije misliti, a sad kad je dijete tu njegova dobrobit je na prvom mjestu.
Ne umanjujem važnost obrazovanja i bolje plaćenog posla u budućnosti, ali dijete treba roditelje, i može se na drugi način iskombinirati.

Ja sam živjela od 2 mjeseca života do 6 godine kod krsne kume (koja mi je ujedno i teta) i samo i isključivo ona je moja mama.

To je jako žalosno, ali ja svoje roditelje ne doživljavam kao roditelje - kad god mi je nešto trebalo, kad sam bila žalosna tu je bila kuma uz mene. Kad sam počela živjeti sa svojima - uh... to je bila katastrofa... To mi je tako teško palo da sam dobila gastritis sa 10 god...

Nemoj to raditi svojem djetetu - dijete treba mamu - čisto iz mojeg iskustva.

Ja ne znam što je ispravno, što se može, a što ne. Ipak, ja se nikad ne bih odlučila ostaviti dijete ikome... jedino da završim u bolnici, ili s nekom teškom bolesti ili tako nešto (nedaj Bože).
Ništa nije vrijedno odnosa s djetetom, posve se slažem s curama.
Moji su cijele dane radili, a mene su odgajali djed i baka. S njima sam provodila i duga ljeta u vikendici. Kad je baka umrla ja sam skoro doživjela nervni slom. Kasnije me vukla i depresija kad je i djed umro. Imala sam nezdrave fantazije da ću ih sresti, svašta. Još sam i dobro ispala kako je sve moglo završiti... :/
Isto ne teoretiziram; ostavila sam posao da bih mogla biti sa svojom djecom... u svakoj drugoj varijanti bi previše vremena bili uokolo, sa svim i svakim (vrtići, djed, baka, čuvalice) jer muž previše radi, a i moj posao vrlo mnogo mene zahtjeva. Novci su znatno manji, ali smatram da radim pravu stvar :love: :heart: :heart: :heart: :heart:

Citiraj:

---

Ifigenija prvotno napisa

Novci su znatno manji, ali smatram da radim pravu stvar

---

Radis sigurno! Ni ja svog necu cijeli dan ostavljat u vrticu pa onda kod bake jer ja npr. popodne radim. Ne vidi tatu cijeli tjedan pa zar onda da ne vidi ni mamu? Nema sanse! Rade mi krpamo kraj s krajem s novcima jer sam ja doma pa mi je dijete sretnije nego da poslje nema ni jednu uspomenu na mamu iz djetinjstva...

Citiraj:

---

koksy prvotno napisa

Citiraj:

---

Ifigenija prvotno napisa

Novci su znatno manji, ali smatram da radim pravu stvar

---

Radis sigurno! Ni ja svog necu cijeli dan ostavljat u vrticu pa onda kod bake jer ja npr. popodne radim. Ne vidi tatu cijeli tjedan pa zar onda da ne vidi ni mamu? Nema sanse! Rade mi krpamo kraj s krajem s novcima jer sam ja doma pa mi je dijete sretnije nego da poslje nema ni jednu uspomenu na mamu iz djetinjstva...

---

:love: Kad zagusti novčano da znam da ti se mogu pojadat :) a da ćeš me podržat i dalje u onome što smo odlučili

atona...Drago mi je da si se odlučila pridružiti se ovom forumu, vidim imaš jako mali broj postova. Nemoj nam otići, zadrži se, ovdje ćeš naći puno dobrih savjeta i trikova pa makar se nekome i požalila tek toliko da si olakšaš dušu.
Meni se čini da si ovdje dobila na svoj iskreni i jednostavni post - hrpu iščuđavanja i

Citiraj:

---

Na to se treba prije misliti, a sad kad je dijete tu njegova dobrobit je na prvom mjestu.

---

????
Pitala si

Citiraj:

---

može li mi netko odgovoriti što se tiče stvaranja privrženosti prema starijoj osobi koja se brine za dijete jeli to ostaje njemu trajno ili ja to mogu promjeniti, s obzirom na to da je njemu sad super s bakom. Predavanja mi završavaju za 2 tjedna, nakon toga ću biti s njim puno više.
Teško mi je gledati da više voli baku Sad , a još mi je gora pomisao da će njemu biti teško ako ga odvojim od nje, da ga nebi uhvatila neka tjeskoba ili nešto slično .

---

Moje mišljenje da od "viška ljubavi" od strane bake može imati samo koristi. Ti patiš jer nisi sa njim. Još malo izdrži i kroz ljeto ste skupa. Nemoj forsirati i sve će biti dobro. U konačnici nismo mi kao mame najvažnije u vezi mama-dijete nego dijete pa ako je njemu dobro i meni je dobro bez obzira koga najviše voli. Nemoj samo nasilu ga odvajati od bake. Budite svi zajedno.
I druga stvar. Čestitam ti da si se odlučila školovati i trudiš se da završiš teški fakultet. Znam da ti nije lako, bilo bi ti lakše da si ostala doma. Bravo za tebe.

ja isto mislim da se dijete ne moze upoređivat sa faksom, koji god bio... da sam u takvoj situaciji isto bi vjerojatno bila rađe podstanar u 30 kvadrata, pa i odustala od obrazovanja ak je negdje na pocetku. nadam se da ces nac rjesenje.

Ana i mamino zlato, vidim da si se referirala na moju rečenicu, koju nazivaš isčuđavanjem. Da, čudim se, čudim se jer ne mogu i ne želim zamisliti da bi dijete kraj živih, normalnih roditelja, djetinjstvo provodilo s bakom ili bilo kojom drugom osobom. Tu se ne radi o tjednima, radi se o mjesecima, pa vjerojatno i o godinama. Mislim da je to veliki gubitak za dijete i da, dijete treba roditelje. Navedena situacija nije niti prva, niti zadnja, osobno poznajem više mladih mama koje su zatrudnile neke i u 4. razredu, pa su ipak završile faks, ali su i bile uz svoje dijete. Da, tako je puno teže, barem što se tiče faksa, a onako se opet mama "lomi" što dijete nije s njom. Znam da vjerojatno svaka mama u toj situaciji razmišlja, ok, pregrmiti ćemo tu godinu, dvije, tri, pa ću onda biti s djetetom, biti će nam bolje u budućnosti. To je za njega. A što ako ne bude? Što ako ne završi na kraju faks, što ako dijete ima "trajne posljedice" od odvojenosti, što ako više ne šljivi mamu 5 %???? Onda je kasno, kad moraš reči da li je vrijedilo, a odgovor je nije. :(
Atona, to nije napad na tebe osobno, to je savjet, u krajnjoj liniji, to je samo moje viđenje, viđenje mame koja nije bila u toj situaciji, ali je moja draga prijateljica bila, ali je više mojih poznanika bilo u toj situaciji. Govorim iz "svojih cipela", ali ipak iz uloge mame koja si ne može tu odvojenost zamisliti, nikako.

Vidim da nas ima dosta koji su vise privrzeni baki nego vlastitim roditeljima. :/
I ja sam jedna od onih koje je baka cuvala od cca desetog mjeseca starosti pa do trece godine. Mama i tata su bili prezaposleni, dolazili su vikendima. Kasnije su me odveli sa sobom jer sam mogla ici u vrtic, ali sam i dalje jako puno bila kod bake, vrtic mi nikad nije "sjeo" i tako....
Necu o detaljima, samo cu napisati da se iduci mjesec spremamo otici u Hrvatsku. I ne, nije mi prva pomisao da idem kod mame i tate. Ja jedva cekam vidjeti svoju baku!!

Citiraj:

---

Anemona prvotno napisa

Ana i mamino zlato, vidim da si se referirala na moju rečenicu, koju nazivaš isčuđavanjem. Da, čudim se, čudim se jer ne mogu i ne želim zamisliti da bi dijete kraj živih, normalnih roditelja, djetinjstvo provodilo s bakom ili bilo kojom drugom osobom.

---

Ovo je suvišan komentar, ne misliš li tako? Moja mama (koja je potpuno normalna, draga osoba, odlična majka i da ne nabrajam dalje) je mene ostavila baki kako ne bih morala živjeti u uvjetima u kojima su oni tada bili. I da, 1000% sam sigurna da je to napravila iz ljubavi, a ne jer je bila luda ili jer me nije htjela.
Moralizirate i prosuđujete situaciju koju je forumašica iskreno opisala (a rekla sam par puta - obožavam komentare sa strane "ja to ne bih nikad..").

Ostaviti dijete drugoj osobi dok se radi na tome da djetetu pružimo najbolje uvijete je jedna od najvećih žrtvi koju majka može napraviti. I vjerujem da nije lako i najmanje što treba je trljanje soli na ranu od forumašica.

A vidim da su se javili svi koji su više vezani za baku/tetu (ja među njima) - pa da narušim prosijek. Moja kuma je odrasla s tetom, a opet je najprivrženija majci. MM i njegov mali brat su cijeli rat proveli s bakom pa opet vide samo mamu.

Napisala sam svoje mišljenje iza kojeg stojim, i ne smatram da time trljam sol na ranu, ako nisam raspoložena za tapšanje po ramenu i kimanje glavom da odobravam.
To je isključivo moje viđenje stvari, za koje niti tvrdim da je 100% jedino i ispravno, niti da ga Atona treba poslušati, ili nešto slično, nego je jednostavno moje mišljenje koje sam imala potrebu izraziti. Ne vidim što bi tu trebalo nekog vrijeđati.
icyoh je napisala:

Citiraj:

---

Ostaviti dijete drugoj osobi dok se radi na tome da djetetu pružimo najbolje uvijete je jedna od najvećih žrtvi koju majka može napraviti. I vjerujem da nije lako i najmanje što treba je trljanje soli na ranu od forumašica.

---

S ovim se slažem, ali moje pitanje je kako će na to jednog dana gledati dijete.
Ja to gledam ovako, na primjeru kod mojih rođaka. Imaju sad več veliku djevojčicu, koja ima sve u životu (riječi njene mame), dakle ima sve što novci mogu kupiti i nesretna je, ravnodušna, ... Ali to "sve" je često nabijeno na nos i potkrijepljeno vikanjem, a dijete uopče ne traži, niti ne želi ništa materijalno, ona želi samo ljubav i poštovanje. I zapadaju u sve dublji jaz u roditeljstvu, jer mama ne može pojmiti zašto je toliko ravnodušna, ona to gleda kao nepoštivanje prema njoj koja joj je sve priuštila, i ne može shavatiti djetetovo gledište. (I da ako se netko pita, kako to mirne duše gledamo, ne gledamo, upleli smo se na neki način, ne želim opisivati).
Dakle "najbolji uvjeti" su relativan i vrlo rastezljiv pojam.

Citiraj:

---

Anemona prvotno napisa

Dakle "najbolji uvjeti" su relativan i vrlo rastezljiv pojam.

---

Pod najboljim uvjetima ne mislim isključivo materijalne.
No majka odlučuje između studiranja nakon kojeg će omogućiti djetetu bolji život (recimo tako).

Pa sad, meni osobno je veća žrtva da ga majka povjeri baki na godinu, dvije gdje će imati 24h dnevnu (bakinu) pažnju, vrt, nestresnu atmosferu nego da ga vodi sa sobom u drugi grad gdje bi živjeli u 15ak kvadrata, čuvao ga netko (tko??) dok je mama na faksu ili uči, vjerojatno u puno stresnijoj atmosferi...
Ne moramo se složiti, no smatram da se djetetova dobrobit uvijek stavlja na prvo mjesto - bez obzira koliko bi patili što nismo svake sekunde s njim.

Citiraj:

---

atona prvotno napisa

Ja sam jedna studentica koja je u domu, muž na terenu, a sin je s bakom od 11. mj. svog života. Tako je moralo biti jer je fax zahtjevan, predavanja obavezna, a i financijske prilike su doprinjele takvom razvoju situacije. Svaki vikend provodim sa sinom i moj muž koliko god može.
Mene interesira, jer nisam našla nijednu sličnu temu, može li mi netko odgovoriti što se tiče stvaranja privrženosti prema starijoj osobi koja se brine za dijete jeli to ostaje njemu trajno ili ja to mogu promjeniti, s obzirom na to da je njemu sad super s bakom. Predavanja mi završavaju za 2 tjedna, nakon toga ću biti s njim puno više.
Teško mi je gledati da više voli baku :( , a još mi je gora pomisao da će njemu biti teško ako ga odvojim od nje, da ga nebi uhvatila neka tjeskoba ili nešto slično :cry: .
On sad ima 15 mjeseci.
Ako mi neko može nešto napisati o tome bila bih vam zahvalna.

---

Nisam čitala sve postove, al evo mog mišljenja:
Žao mi je što si u takvoj situaciji i vjerujem da ti je jako teško. Ne znam na kojoj si sad godini fakulteta, tj. koliko ti je još ostalo do završetka. Pišeš da si vikendima ti sa djetetom, a ostale dane maleni je s bakom. Vjerujem da si za vikende skroz posvećena djetetu i to je jako dobro, nije da te dijete ne viđa mjesecima pa da si mu potpuno nepoznata osoba.
Moj savjet je da ga ne odvojiš onda naglo od bake, već da pokušavate nekako organizirati druženja da bude npr. opet na početku svaki dan s bakom, al da onda polako skraćuješ njihovo zajedničko druženje, a svoje s djetetom na taj način produžuješ. Zato mislim da se ne moraš bojati da bi maleni imao neke trajne posljedice zbog toga. Dapače, mislim da je maleni u velikoj prednosti jer ima dvije ženske osobe u životu koje ga jako vole i koje on voli.
Važno je da s djetetom provodiš što kvalitetnije vrijeme, dakle nije toliko bitno koliko dnevno provodiš s njim vrijeme, već kako.Sve najbolje
:love:

sad sam se sjetila kaj se tice privrzenosti... moja baka i deda su otisli radit u njemacku kad su teta i tata bili jako mali i ostavili su ih doma sa bakom... uvijek su vise volili baku, a teta to mami nikad nije ni oprostila... jer ju previse boli, imali su sve materijalno al joj to nije nista predstavljalo. znam da ti je sigurno tesko, nadam se da si pri kraju s faksom.

ana i m.z.
eto, ja sam BILA u situaciji, još goroj jer je i mm bio student, već sam napomenula da se ne radi o nekom bezveznom faksu, nije radio normalno plaćen posao, nego nekakav za preživljavanje preko student servisa, a ja sam se gurala i dogurala da dobijem stipendije...i mislim da imam pravo reći-NIJEDAN FAKS I NIŠTA NA SVIjETU-osim bolesti-nije vrijedno odvajanja od djeteta. ETO.


Da potkrijepim priču, do trudnoće sam imala u domu cimericu koja je na isti način odrasla s bakom (dobili je roditelji studenti) i kad je baka umrla-ona je bila slomljena-NIKAD se njena veza s roditeljima nije normalizirala.


Ja ne osuđujem, vjerujem da je postavljačica teme odabrala ono što je tada smatrala idealnim-osiguravanje djetetove budućnosti. Al sve se može kombinirat-a vrijeme se vratit ne može.

Citiraj:

---

krumpiric prvotno napisa

ana i m.z.
eto, ja sam BILA u situaciji, još goroj jer je i mm bio student, već sam napomenula da se ne radi o nekom bezveznom faksu, nije radio normalno plaćen posao, nego nekakav za preživljavanje preko student servisa, a ja sam se gurala i dogurala da dobijem stipendije...i mislim da imam pravo reći-NIJEDAN FAKS I NIŠTA NA SVIjETU-osim bolesti-nije vrijedno odvajanja od djeteta. ETO.


Da potkrijepim priču, do trudnoće sam imala u domu cimericu koja je na isti način odrasla s bakom (dobili je roditelji studenti) i kad je baka umrla-ona je bila slomljena-NIKAD se njena veza s roditeljima nije normalizirala.


Ja ne osuđujem, vjerujem da je postavljačica teme odabrala ono što je tada smatrala idealnim-osiguravanje djetetove budućnosti. Al sve se može kombinirat-a vrijeme se vratit ne može.

---

O tome govorim cijelo vrijeme, ali na manje suptilan način. Svaka čast.

Djetetu ne trebaju novci, treba mu ljubav, majcina i oceva. Moje dijete ne moze usreciti ni jedna nova igracka toliko kao kad vidi tatu da je dosao s terena, to je onda ona prava istinska sreca.
Ja sam radila po noci, tj, navecer dok je malac spavao po 3 sata i to je funkcioniralo dok se malac jedne noci nije probudio i nasao baku pored sebe. Odonda ne radim, a on je imao jos dugo nocne more i strah da cu otici. Znao se probudit usred noci, provjeravat dal sam tu i kad bi me vidio stisnuo bi se k meni i mazio me...
Ma nebi ga vise ostavljala za sve novce ovog svijeta.
Ali ne osudujem nikog, svako radi najbolje kako zna.

Citiraj:

---

atona prvotno napisa

Mene interesira, jer nisam našla nijednu sličnu temu, može li mi netko odgovoriti što se tiče stvaranja privrženosti prema starijoj osobi koja se brine za dijete jeli to ostaje njemu trajno ili ja to mogu promjeniti, s obzirom na to da je njemu sad super s bakom. Predavanja mi završavaju za 2 tjedna, nakon toga ću biti s njim puno više.
Teško mi je gledati da više voli baku :( , a još mi je gora pomisao da će njemu biti teško ako ga odvojim od nje, da ga nebi uhvatila neka tjeskoba ili nešto slično :cry: .
On sad ima 15 mjeseci.
Ako mi neko može nešto napisati o tome bila bih vam zahvalna.

---

draga atona, sigurna sam da postoje veliki razlozi zašto ste baš tako organizirali..
nisam stručnjak i nemam osobno iskustvo, ali duboko sam uvjerena da ako ćeš vrijeme koje imaš kvalitetno provoditi sa svojim djetetom, nema nikakve brige
pa riječ je o baki koja je sigurno bolje rješenje nego vrtić ili teta čuvalica u ovo dobi djeteta

Pretpostavljam da svatko govori iz svojih cipela (kao i uvijek).

Eto ja osobno, kao osoba odrasla uz baku smatram da nisam ništa izgubila - štoviše, u životu imam dvije žene koje volim najviše na svijetu. I zaista sam više nego zahvalna majci što se pri odlučivanju više vodila mojom dobrobiti nego svojom željom da dijete pod svaku cijenu ne odvaja od sebe.

A poslovica "sve se može kad se hoće" stoji - no ponavljam, meni osobno bi bilo sebičnije osuditi dijete da živi u 15 kvardata dok ja trčim okolo, krpam kraj s krajem i čuva ga nepoznata osoba u vjerojatno stresnoj atmosferi radi ne imanja novaca i vremena nego ostaviti ga kod bake preko tjedna, a posjećivati vikendom.

A djetetu ne treba novac i igračke, ali mu treba pružiti (donekle) pristojne uvjete za život. A gore navedena situacija iz mog posta to nije.

od prve godine do negdje 3,5 sam bila kod bake i dide.
ne nosim nikakve traume iz tog doba, mama i tata su dolazili što su češće mogli i na kraju me poveli sa sobom.
nisam im niti jedne jedine sekunde zamjerila što su me ostavili, znam da su morali, i nije mi nedostajalo ljubavi ni s jedne ni s druge strane.
mamu i tatu i dalje volim najviše na svijetu, a pokojni baka i dida će uvijek biti nešto posebno za mene.

eto jedna bez trauma.

mislim da je dobro atoni pružiti što više različitih mišljenja i ideja kako riješiti tu situaciju. zato se nemojte svađati. :mrgreen:
i ja sam dijete majke studentice - rodila me na 3. godini vrlo zahtjevnog faksa, s puno praktičnih laboratorijskih vježbi, obaveznih predavanja, kolokvija...nimalo nalik npr. mojoj ekonomiji.

kad sam navršila godinu dana, nastavila je s faksom. na sličan način kao atona - preko tjedna je bila u zg, preko vikenda u rijeci. jedino što je tata živio sa mnom i njenom mamom. ali i on je u to doba puno radio i puno putovao. nije to tako bilo baš cijelu godinu, ali tako nekako si je organizirala život u tih godinu - dvije. mislim da je imala za odlušati samo 4. godinu, da je 3. već odslušala. strašno puno je učila kako bi sve u roku dala. cijelo ljeto smo bili zajedno, ali za zimske praznike je isto išla učiti u zg, kako bi dala što više ispita i čim prije tu priču završila.

pričala mi je kako joj je bilo užasno kad bi za vikend došla, a ja se u krevetiću probudila, ona došla po mene, a ja bih ju tjerala i zvala baku.

no, sve to znam samo iz priča, meni ama baš nikakve traume od toga nisu ostale i uvijek mi je mama bila mama, a baka - samo baka. koju sam isto voljela, da ne bi bilo zabune. :mrgreen:
ma već za ljetne praznike, kad bi bila malo duže sa mnom, pričala je da bi sve došlo na svoje mjesto, a da ne govorimo o tome kad je završila s ispitima i učenjem. ko da nikad nije ni bilo tog razdoblja odvojenosti.

e sad, ja mislim da je baka u to vrijeme stalno s nama živjela, ako se ne varam. ali baš ću provjeriti.

i potpisujem pomikaki:

Citiraj:

---

Naravno da ti je teško da dijete voli više baku, no normalno je da je njoj više privrženo kad je više uz nju. To je žrtva na koju si pristala zbog fakulteta. Bit će jednom privrženo i tebi kad počneš provoditi više vremena s njime. Bitno je dijete koje je u razvoju, a ti imaš još dosta vremena da dobiješ njegovu ljubav.

---

Citiraj:

---

cvijeta73 prvotno napisa

pričala mi je kako joj je bilo užasno kad bi za vikend došla, a ja se u krevetiću probudila, ona došla po mene, a ja bih ju tjerala i zvala baku.

---

Identičnu stvar je govorila moja mama i sjećam se koliko je puta plakala kad bih ja rekla "neeee, makni se...di je moja baba!!"
Pa mislim da je razdvojenost daleko, daleko teže pala njoj nego meni.

Citiraj:

---

cvijeta73 prvotno napisa

mislim da je dobro atoni pružiti što više različitih mišljenja i ideja kako riješiti tu situaciju. zato se nemojte svađati. :mrgreen:

---

evo ja tebe potpisujem ovdje :)

od mog posta mislim da je važniji onaj dio o postepenom prelazu, još bolje ako je moguće da kasnije žive ako ne zajedno, a onda na što manjoj udaljenosti od bake.
Nemam puno iskustva, samo koliko čujem od drugih, ali mislim da je moguće da to prođe bez većih trauma za dijete, ali samo ako se svi odrasli ponašaju što je moguće nesebičnije i u interesu djeteta. Nikad ne dopustiti svađe ili tenzije oko njegove naklonosti, i održavati maksimalno dobre odnose s bakom. Ona će zauvijek ostati druga mama (ili čak prva) svom unuku. I to treba poštovati.

Puno se priča o majčinoj žrtvi, mislim da je veća žrtva djeteta, koje o tome nije moglo ni odlučivati. To kažem ne misleći zbilja nikog osuđivati, ljudi se nađu u svakakvim situacijama. No majka je ovdje odrasla osoba, kojoj je sgurno teško ako dijete zove baku umjesto nje, ali bi morala više razmišljati u kojem će se obliku sve to odraziti na emotivni razvoj djeteta. (Kraće i vrlo pojednostavljeno rečeno, dijete je u razvoju, a majka više ne.)

Citiraj:

---

pomikaki prvotno napisa

[Ona će zauvijek ostati druga mama (ili čak prva) svom unuku. I to treba poštovati.

---

eh, pomikaki, ja tebe ipak više ne potpisujem. :mrgreen: :*

ma neće zauvijek ostati druga mama, prekratko je to ipak razdoblje. druga stvar je da mama ode negdje na neki duži period i nema je po par godina. ovako - svaki vikend je doma, svake praznike je doma, čuju se telefonom...
kažem ti, voljela sam ja baku, ali samo kao baku. nikad kao mamu. zaboravila sam valjda da me ona od ponedjeljka do petka čuvala. i to jako brzo sam zaboravila, čim se mama vratila na svoje mjesto.

a uostalom, zašto bi druga godina bila važnija od prve godine, ha? kad je dijete non stop bilo s mamom?

i ovaj put ću se složiti s icyoh :mrgreen: , ja sam isto stajališta da je to žrtva mame. iako ne sporim da su prve tri godine jako važne u emocionalnom sazrijevanju djeteta, i nakon te tri postoji život. itekako. pa i sa stajališta djece - ko bi cijeli život trpio isfrustriranu mamu koja je nakon 3 teške godine faksa odustala od svog cilja. nakon što je jako rano ostala bez muža i morala sama prehraniti cijelu obitelj (ja sam imala 9 godina, a sestra 4 kad nam je tata umro), imala neku malu plaću i radila neki posao koji ne voli. a mora raditi. jer nema tko drugi umjesto nje. :/

cvijeto potpisujem cijeli tvoj post.

Citiraj:

---

cvijeta73 prvotno napisa

Citiraj:

---

pomikaki prvotno napisa

[Ona će zauvijek ostati druga mama (ili čak prva) svom unuku. I to treba poštovati.

---

eh, pomikaki, ja tebe ipak više ne potpisujem. :mrgreen: :*

---

dobro, neka ti bude, ipak imaš više iskustva. :)

Ja znam onako iz druge ruke za slučajeve gdje je u pitanju bilo više trčanje za lovom, i jedna žena koju znam na vrlo drastičan način ponavlja isto sa svojim djetetom, priča je :shock:

Hoću reći da uz spomenute priče o zamjeranju majci kroz cijeli život vjerojatno ide još par momenata, pretpostavljam da je toj majci ipak bio novac prioritet a djecu je odgajala po principu "bitno da preživi". Ti imaš drugačiju priču, moguće da je tebi mama uspjela ipak dati ljubav dok se borila za bolji život i sebe i djece, dok je Zorani i ostalima možda ostao jači osjećaj gorčine jer im se čini da su roditelji trčali za lovom a zanemarivali djecu...

Hvala vam puno svima na odgovorima. Ja sam tražila neko ohrabrenje i mogu reći da sam ga dobila i za ono što sam napravila i za ono što ću napraviti pa je dobro da imate različito mišljenje.
Teško mi je pisati o ovome pa je zato prvi post bio možda nedovoljno jasan. Što se tiče novaca i igračaka koje bih mu htjela kupiti - neradi se o tome nego nego o računima, a skoro mogu reći da mu jedva i pelene mogu kupiti (tu baka nekad uskoči).
Razdvojeni smo samo 6 mjeseci, a predavanja su mi uskoro gotova (4. godina - uskoro apsolvent - kolokviji, programi, seminarski, crtanje - i da je samnom to bi me odvlačilo od njega) i ne namjeravam ga naglo odvest od bake. Nije baš da nemamo nikakav odnos jer je sretan kad dođem i stalno me grli i mazi i svi ga zovu a on neće meni iz naručje, al ipak kad se udari ide njoj, naravno da se ja tu ne namećem jer ako se on u nje osjeća sigurnije onda ga pustim da se smiri, o tome pričam. Osim toga dojila sam ga prvih 8 mjeseci (tu je bilo problema i tada sam se učlanila na forum i dobila svu pomoć od vas forumašica). Nadam se da je i to stvorilo neku vezu između nas.
A ono što je najljepše od svega kad dođe mm i uzme sina, maleni zove i mene rukom da dođem i zagrli nas zajedno, pa pretpostavljam po tome da zna da moramo biti skupa i da smo mi njegovi roditelji.
Nadam se da nisam upilala.

Ma kakvo pilanje...
postavila si sasvim razumno pitanje...i vec svo to tvoje propitivanje govori da si brizna majka!
Nedaj se floki!
Drzim Vam palceve da faks i razdvojenost sto prije bude iza svih Vas...i da taj predivni zagrljaj bude svakodnevica! :heart:

atona, mislim da se ne trebaš brinuti. Vidi se da radiš najbolje za svoje dijete, i to je najvažnije. Puno sreće!

Evo ja iz svojih, vrlo ličnih, cipela da ti odgovorim...
Prije šest mjeseci postavila sam sličnu temu.
I kao i ti pokusala dosta "ne bi ja nikad", "ništa nije vrijedno..." itd, prošarano sa postovima podrške i razumijevanja.
Putujem svake nedelje sedam sati tamo, sedam sati nazad. Nikad ne izostajem, svaki sam petak tu. Nekad i četvrtak ako me puste da idem :)
Zdravstveno sam se srozala, finansijski takođe - radim za putni trošak :roll:
Imam još šest mjeseci, pa sam gotova. U prethodnih šest dolazila sam stalno, uklapala praznike, a i nju u nekoliko navrata dovodila u Bgd. Da vidi da postoji taj Bejodad, gdje mama ide da uči.
Kad sam ja tamo nju čuvaju svi. Tata, bake, djedovi, tetka, ujak... ima svoje drugare u parku, svoju rutinu. Okružena je ljudima koji je vole.
Svaki put kad dođem poleti mi u zagrljaj i obraduje se baskrajno. Nikad, ali baš nikad, nije tražila baku/dedu/tatu da poljube gdje se udarila ako sam ja tu.

Zato, atona, nos u knjigu, polaži ispite što brže, da što prije budeš sa svojim djetetom, i mogneš mu, od svojih para kupiti pelene :* :love: (P.S. pređi na platnene, jeftinije je ;))

sve ovisi o djetetu,neka djeca to dožive traumatično,nekoima je suprotno. Samo bih ti rekla da nastaviš sa faksom,vjerujem da ti nije lako,ali kad moraš,nemoj odustajati od faksa. Djetetu probajte što više olakšati tu razdvojenost.
:love:

moji roditelji, brat i ja smo do moje 11-e godine živjeli u istoj kući s didom i bakom (očevi roditelji), djed i baka su nas čuvali dok su starci bili na poslu, ja sam s 5 godina krenula u vrtić, brat isto

starci nas nikada nisu na duže vrijeme ostavili s didom i bakom (osim kad su odlazili na proslavu Nove Godine i tome sl.), ja sam ostala privrženija baki nego mami za razliku od brata koji je puno privrženiji mami, a s bakom već jako dugo ima dosta loš odnos...