Dome slatki dome...

...ilitiga "der iz no plejs lajk houm"

Dakle: imamo vikendicu nedaleko od Beograda (20-tak minuta vožnje) na super mestu, blizu šume, kuća velika, plac isto, komšiluk fin, okruženje OK. Ima struje, vode, uličnog osvetljenja, ali i prostora za bosonogo hodanje, opuštanje, stapanje sa prirodom. Dete uživa tamo, bere voće, piški u travi, hoda golišava, poliva se vodom....
A ja ne mogu da ostanem duže od tri noći.... Dođemo u petak popodne, oduševljena, brzinski pospremim, večera i dete na spavanjac. Jedva čekam da svane, ptičice, doručak u bašti.... Drugo veče je OK, a u nedelju ujutru se već psihički pripremam da ćemo uveče kući. Ako slučajno MMov posao dozvoli pa ostanemo i treću noć meni neka knedla u grlu, fali mi moja kuća (osećaj je kao kad sam išla sa vrtićem na more pa mi je falila mama :roll: ). To uglavnom kada padne mrak (možda zato što nemamo tamo TV ni kompjuter). Danas dok sam se pakovala za kući smišljala sam kako opet da dođemo i kada, ali sinoć me ubi nostalgija.
Iskreno, to mi se dešava i kad negde odputujemo dalje, ali ne već treću noć nego posle nekih 10-14 dana i nekako lakše to prevaziđem što sam dalje od kuće.
Da li vam se to dešava?
Kako da prevaziđem to?

nabavi tv i internet... ;)

Koliko god je uvijek lijepo vratiti se kući, meni se nikada ne žuri i uvijek bih ostala još jedan dan.
I nikada mi nije teško spakirati karavanu, samo da se negdje ide i da nam gujica vidi puta... :mrgreen:

Citiraj:

---

vissnja prvotno napisa

Kako da prevaziđem to?

---

Kad smisliš način, javi i mojoj ženi, bit ću ti zahvalan... :mrgreen:

pipilica i ja obožavam pakovanje, i ništa mi nije teško, ali bih onda posle 3 dana opet kući, pa posle dan-dva dalje....

ja imam taj problem, ali samo trenutno jer smo preselili u svoju novu kuću, pa mi fali nakon par dana
ali inače, "nećemo noćas dooooooooooooma, doam nas znaju svi" i tako bih ja pjevala iz večeri u večer :mrgreen:

ne znam kako da ti olakšam, iako vjerujem da bi TV i net stvarno malo olakšali ostanak tamo

Javi i meni kad skužiš kako to riješiti. Kad bih išla zbrajati koliko sam od rođenja noći provela spavajući izvan kuće,... uključujući boravak u bolnici kad sam se rodila i kad sam ja rodila, mislim da je broj noćenja ispod 60, a 30 mi je godina tek. Nikad se nisam selila, i da uvijek mi je knedla u grlu npr. na moru. Može mi biti super, divno i krasno, ali oko 19 ili 20 sati mene lovi panika. Ja bih dooooma!!! Kao da imam 3 godine. Takav je i moj tata, brat i mama su totalna suprotnost. Naravno MM dobi slom živaca kad ja nakon što cijelu godinu gunđam i jedva čekam more, prvu večer izjavim da mi je nekako teško, fali mi kuća. :roll:

Citiraj:

---

Moover prvotno napisa

Citiraj:

---

vissnja prvotno napisa

Kako da prevaziđem to?

---

Kad smisliš način, javi i mojoj ženi, bit ću ti zahvalan... :mrgreen:

---

Moover, jel se mi poznajemo? :lol:

jooj, o tome sam baš i ja razmišljala neki dan. sudjelovala sam ne jednom događaju i mogla sam spavat na barci 3 dana a ja sam spavala samo 1. kuća mi je blizu tj. 10 minuta autobusom i ja sam obe noći išla doma spavat i napola dana došla doma sredila se, malo bila tu i onda natrag. sama sebi sam se čudila jer prije samo da nisam doma, a sada i ja osjećam kako mi je nekako lijepo doma.

mislim da sam se previše navikla na kolotečinu svojih dana i onda me valjda izbace iz te kolotečine i počne mi falit, iako ju volim promijenit.

Na godišnji kad idemo ok mi je, nakon 2 tjedna mi počne falit svakodnevni život. Nekako mi dosta uživanja! :lol:

Ja obožavam putovati i u biti nemam problema prvih 5 dana, al onda počinje faliti kuća, krevet, dvorište.
Ja bi najradije do mora pa svaki dan barem na spavanje doma i ujutro se opet vratim. Sad samo da mi more nije udaljeno min. 2 sata vožnje..mislim da se ne bi nikako isplatilo :lol:

sad si me bacila u razmisljanje... i mislim da se uopce ne mogu sjetiti da sam igdje patila za kucom i htjela ranije (ma, htjela uopce!) otici kuci :mrgreen:


u stvari, jednom samo - al tamo nisam mogla izdrzati samo zato jer je obitelj pusacka i to je jedini razlog zbog kojeg smo otisli ranije i, nazalost, vise nismo ni isli u duze posjete :/:/:/


u svim ostalim slucajevima, kuci me "tjera" jedino to sto sam unaprijed rekla da cu otici kuci :mrgreen:

Citiraj:

---

vissnja prvotno napisa

Iskreno, to mi se dešava i kad negde odputujemo dalje, ali ne već treću noć nego posle nekih 10-14 dana i nekako lakše to prevaziđem što sam dalje od kuće.
Da li vam se to dešava?
Kako da prevaziđem to?

---

Mislim da je tvoj "problem" što se unaprijed pripremiš kada ćeš kući pa se prema tome tvoja podsvjest vodi :/

Znaš da ideš na 3 dana i nakon 3 dana ti dosta.
Isto i s dužim izbivanjem...

Ja sam nekako kao litala, svugdje mi je dobro i ne fali mi kuća, znam da ću se kad tad vratiti :mrgreen:

Ali MM je priča za sebe, njemu valjda fali čim krene, pa radije niti ne ide :roll:
A kad ode Bože pomozi :saint: (tu mislim i na izbivanja od sat dva) :(

Citiraj:

---

Moover prvotno napisa

Citiraj:

---

vissnja prvotno napisa

Kako da prevaziđem to?

---

Kad smisliš način, javi i mojoj ženi, bit ću ti zahvalan... :mrgreen:

---

I MM-u se javi, lijepo molim
:mrgreen:

Meni ne fali kuća kao takva, ali mi znaju falit neke stvari iz kuće. Npr. kad smo na moru užaaasno mi fali vešmašina. I prvo vrijeme mi nije uopće bed prat veš na ruke, al onda dođe kritični moment i ja bi svoju vešmašinu... i svoju perilicu za suđe... i onu majicu rozu koju nisam ponijela, kvragu, što mi bi da sam baš nju ostavila... Ja sam kao dojenče, zarobljenik svojih navika i rituala, i svaka promjena mi u prvo vrijeme super dođe, ali ako mi dulje vrijeme nema moje rutine, počnem se osjećat izgubljeno.

Kao što kahna reče, možda stvarno podsvjesno imaš u glavi ta tri dana boravka na vikendici(u koju bih se ja,sudeći po tvom opisu, preselila sutra,samo da još ima tv i internet) i nakon toga nastaje ''panika''. Nekako se probaj opustiti i uživaj kad ti je Bog dao :) Donesi sebi neke stvari koje ti fale dok tu boraviš,a mogu ti boravak učiniti opuštenijim...
Meni dom ne fali,gdje god da odemo,nastojim što više uživati. Ali zato kad se vratimo ,nema mi ništa ljepše nego zaspati u svom krevetu. Jedino se mrzim pakirati,to mi je noćna mora,i uvijek ponesem više nego nam treba i sama sebi zakompliciram život...

Imam ja. Meni uvijek fali moj krevet. Kad sam bila klinka i kad sam se sa starcima vraćala sa mora, uvijek mi je bio neki poseban osjećaj ugledati obrise Zagreba, i uvijek bi pjevala: Vraćam se Zagrebe tebi...

Citiraj:

---

litala prvotno napisa

mislim da se uopce ne mogu sjetiti da sam igdje patila za kucom i htjela ranije (ma, htjela uopce!) otici kuci :mrgreen:
...
kuci me "tjera" jedino to sto sam unaprijed rekla da cu otici kuci :mrgreen:

---

potpis!

uvijek sam spremna za ić negdje. ali uvijek.
spakiram nas za 15 minuta max (uključujući odlazak u šupu po kofere i kopanje po istoj da dođem do njih).
i ako mi je dobro, a obično je, zadnja 2 dana se moram boriti sa osjećajem frustracije što se već vraćam kako mi ne bi upropastilo to malo vremena koje mi je ostalo.

pokušavam se sjetiti jesam li kao dijete bila "home-sick", ali mi ne polazi za rukom. mislim da čak kad smo bili na skijanju sa vrtićem i kad sam provela 5 dana bolesna u sobi, da mi je bilo strašno dosadno, ali sam samo htjela da mogu biti vani na snijegu, nije baš da sam patila za kućom.

moj nick kaze sve

meni je svugdje super, i psi i macke putuju uvijek sa nama, mobitel mi je u dzepu (a radim na tome da i to maknem da me niko ne moze pronaci ako ja to necu)

ufff ja dvaput upisala fakultet i dvaput odustala jer NISAM MOGLA bit nigdje nego u Losinju!!! Svaki put bi izdrzala mjesec dva i bila na rubu zivcanog sloma jer me jednostavno previse vuklo doma! Imala sam i drustvo i sve super ali jednostavno nisam mogla i jos uvijek ne mogu bit nigdje drugdje nego doma.
Ok je otic negdje na par dana otkacit se od svega ali mi i to nakon tjedan - dva bude previse...

A mozda sam ja samo jaaako razmazena :mrgreen:

I ja sam od ovih što ne pate za kućom, mene uhvati sreća čim se uključimo na autocestu, kod naplatnih kućica.. Jedino me ubi pakiranje, uvijek sam vukljala masu, ali sad s djetetom to je fakat eskaliralo... Tu bi mi trebala neka emisijica od Oprah i par buleta ono upute za dummies (kojih se vjerojatno ne bih pridržavala).

A apropos tog osjećaja kod tebe, možda se i ne radi toliko o home-sweet home, nego o osjećaju poremećenog plana - možda je to u pozadini?

Ma vraga, 24 sata na dan mi je falilo moje more, moj otok, moja kucica, moj krevet, moji dragi ljudi, ma SVE

Joj, ja jedva čekam da dignem sidro i da se ide nekamo.
Kofere ne spremamo, uvijek su na dohvat ruke. Imam u kompu liste s potrebnim stvarima za spremiti, za dva dana, za tjedan dana. I samo čitam i trpam. Spremni za 10 minuta.

Kod mene je obratno. Sad smo bili par dana na moru i nisam baš bila vesela što idemo doma. Tamo mir, tišina, ne brineš o ničem, a doma :roll:

vissnja, kritično ti je navečer.
A meni su večeri najnaj. Klinci spavaju, svijeća titra, čaša vina, ležim, svjetla u daljini, čavrljam s MM, ma nema boljega. 8)

Citiraj:

---

Matilda prvotno napisa

Joj, ja jedva čekam da dignem sidro i da se ide nekamo.
Kofere ne spremamo, uvijek su na dohvat ruke. Imam u kompu liste s potrebnim stvarima za spremiti, za dva dana, za tjedan dana. I samo čitam i trpam. Spremni za 10 minuta.

Kod mene je obratno. Sad smo bili par dana na moru i nisam baš bila vesela što idemo doma. Tamo mir, tišina, ne brineš o ničem, a doma :roll:

vissnja, kritično ti je navečer.
A meni su večeri najnaj. Klinci spavaju, svijeća titra, čaša vina, ležim, svjetla u daljini, čavrljam s MM, ma nema boljega. 8)

---

Debeli X. S time da sam ranije, ako bih negdje provela dva tjedna ili više, plačući išla doma... :lol:

Citiraj:

---

ina33 prvotno napisa

A apropos tog osjećaja kod tebe, možda se i ne radi toliko o home-sweet home, nego o osjećaju poremećenog plana - možda je to u pozadini?

---

Moguće da je ovo.
Jer i ja obožavam da idem svuda, uživam u samom putovanju, čak volim i da se pakujem....
Ali volim i da se vraćam...

Citiraj:

---

vissnja prvotno napisa

Jer i ja obožavam da idem svuda, uživam u samom putovanju, čak volim i da se pakujem....

---

da, ovo volim i ja, ali mi je maximum podnošenja tuđeg kreveta 10 dana, nakon toga sam već luda ko' puška i doma bi.

Citiraj:

---

vissnja prvotno napisa

Citiraj:

---

ina33 prvotno napisa

A apropos tog osjećaja kod tebe, možda se i ne radi toliko o home-sweet home, nego o osjećaju poremećenog plana - možda je to u pozadini?

---

Moguće da je ovo.
Jer i ja obožavam da idem svuda, uživam u samom putovanju, čak volim i da se pakujem....
Ali volim i da se vraćam...

---

Iz svojeg iskustva, ne vjerujem da je to. Ja mogu imati savršen plan za 10 prekrasnih dana, ali opet več prvi dan me lovi nostalgija. :shock:

Citiraj:

---

elin prvotno napisa

Kad sam bila klinka i kad sam se sa starcima vraćala sa mora, uvijek mi je bio neki poseban osjećaj ugledati obrise Zagreba, i uvijek bi pjevala: Vraćam se Zagrebe tebi...

---

ne mogu vjerovati, identicnu stvar sam i ja radila, hm, duze nego sto mi je ugodno priznati :mrgreen: i to iz petnih zila, moji jos imaju laganu nagluhost od moje dernjave

na temu. nemam pojma kaj bi odgovorila. meni je na nasoj viksi strasno dosadno :roll: ubije me pomankanje betona i jedva cekam da se vratim u zg vec nakon prve noci.
al kad odem na jedno mjesto koje volim imam osjecaj da bih mogla ostat zauvijek, nista mi ne fali.

Matilda, sviđa mi se tvoja lista u kompu...Morat ću i ja sebi složiti nekoliko jer se obavezno kod pakiranja pogubim :?

Po naslovu nisam mogla skužiti o čemu se radi, a kad sam pročitala bilo je :shock: :shock: :shock: :? - zar netko ne voli često zgibati, zar pati za kućom? Već za tri dana? :?
Drago mi je čuti da nas ima tako različitih. Čudila sam se djeci koja plaču za mamom (moja ne), a sad vidim da se to produži i u odraslu dob. I ja pišem popise, ali nisam dosad bila toliko pametna da ih spremim u kompjuter, hvala Matilda :D

Za koji dan idem ponovo na viksu i neću si zadati nikakav rok pa da vidimo kako će da bude.

MM i ja smo nekad maštali o životu na selu, da nam deca šetaju bosonoga, da imamo svoj vrt..... Ima nešto u ovom asfaltu što mi jezivo fali. Sad znam da ne bi bilo šanse da živim bilo gde drugde.

Jedino što mene izleči u takvim situacijama jeste pomisao na posao koji me čeka kad stignem kući:

- mrzim se pakovati i još više raspakivati/prati/vraćati na mesto
- torbe i kese na sve strane
- vetrenje stana
- deca podivljala ili od sreće ili od tuge što smo se vratili
- mm kog ne vidim naredna dva dana jer mu se nagomilao posao
- koleginica koja mi napravi ršum sa papirologijom na poslu pa umesto da tamo sumiram pluseve i minuseve svog odmora ja ne vadim nos iz knjiga puno radno vreme
...

Znači, čim me uhvati nostalgija za kućom ja si krenem mantrati ovu listu i u jednom trenutku dođem u ono stanje blaženstva kad poželim da zauvek ostanem tu gde jesam :lol:

I mi smo od onih kojima ne fali kuca,TV,net i slicne stvari.
Bitno nam je da smo u kompletnom sastavu i put pod noge :)
Isprobali smo avion, vlak,autobus i brod,ali auto nam je jos uvijek najdraza opcija jer stanemo gdje nam se svidi,zadrzimo se koliko nam odgovara i onda nastavimo.
Gdje smo,tu smo i dobro nam je.
Pravilo je da se ne gleda na sat,TV i komp se na odmoru rijetko pali,teme o poslu,racunima,obavezama koje nas cekaju...su strogo zabranjene.
Obozavamo "podivljati",ispasti iz "svakodnevne rutine" i uzivati.
I uvijek kad na cesti vidimo kamping-car krene tema...ah,kako bi bilo zanimljivo jedno ljeto provesti u takvom aranzmanu,ali ne stacioniran u nekom kampu,vec polako od mjesta do mjesta prokrstariti cijelu Jadransku obalu.

Citiraj:

---

Nena-Jabuka prvotno napisa

Po naslovu nisam mogla skužiti o čemu se radi, a kad sam pročitala bilo je :shock: :shock: :shock: :? - zar netko ne voli često zgibati, zar pati za kućom? Već za tri dana? :?
Drago mi je čuti da nas ima tako različitih. Čudila sam se djeci koja plaču za mamom (moja ne), a sad vidim da se to produži i u odraslu dob. I ja pišem popise, ali nisam dosad bila toliko pametna da ih spremim u kompjuter, hvala Matilda :D

---

Da, da, odem na put i onda plačem: Gdje je moja mammmmma?, Pa me mama otprati na posao, pa kad otiđe plačem: Ja bih mammmmuuuu!!! :lol: :roll:

Mhm, ja sam kao mlada živjela s ruksakom na jednom ramenu, tepla sam se okolo onak ciganjski, ali otkad su se djeca rodila NE DA mi se više...

Odemo mi, nema frke, ali ne više u tolikoj mjeri kao prije. Izgustirali smo se. Nije nam stalo. Komplicirano nam je... Zalijenili smo se. Izgovora koliko hoćeš... Ali vikendica nije daleko (ako nam se hoće, odemo doma, ako ne... nema veze, kak nas je volja) a i more smo rezervirali. Mislim, ne bih voljela da moja djeca budu prikraćena samo zato jer se meni ne da...

Dovoljno je spomenuti (neki dan smo se sjetili Jezerčice, istog trena pokupili stvari i frrrr odjurili tamo) i odosmo. ALi se rado i vratimo doma. Dome, slatki dome! Mislim da je to sindrom osoba koje su tek u kasnim godinama odlučile imati svoj dom. Svuda nam je dobro, ali doma ipak najbolje!

Pridružujem se onima koji se vole gnijezditi doma - strašno volim biti doma. Na putovanjima ima puno lijepih stvari, a najljepša je povratak kući. Koliko puta znam biti sretna u avionu ili nekom drugom prijevoznom sredstvu samo zbog činjenice da je usmjeren prema doma. To ne znači da bih mogla biti po cijele dane zatvorena u kući - pogotovo sad kad su ferije volimo otići van tu po gradu ili na izlete, ali najviše volim kad to traje samo jedan dan, a navečer se spava doma. Ponekad napravimo i dulje izlete, pa spavamo negdje jednu, dvije noći - pristanem na to iz racionalnih razloga, ali više volim spavati doma. Kad idemo na duže - na more, unajmimo komotni apartman kojeg privremeno pretvorim u svoj dom. Zanimljivo je da isti odnos imaju i djeca, pogotovo M. Kad smo se prošle godine vratili s mora kući njih dvoje su ljubili parkete u našem stanu. :roll:

Super je to što Zdenka kaže, i ja "podomaćim" svaku sobu, apartman, bilo šta gde boravimo.

Citiraj:

---

Ines prvotno napisa

identicnu stvar sam i ja radila, hm, duze nego sto mi je ugodno priznati :mrgreen: i to iz petnih zila, moji jos imaju laganu nagluhost od moje dernjave

---

ja to i dan danas radim, a evo ostarila :lol: :lol: 8) , doduše ne iz sveg glasa kao kad sam bila dijete, nego u sebi jer me sram ...tebi na obale Save..

vissnja samo si ti nemoj zadavati rok, ali brijem da ćeš po povratku pjevušiti i da će ti srce jače zakucati kad vidiš obrise svog grada. Ili si vezan za svoj dom ili ne.

Kao što kaže pjesma:

"Nekako s proljeća
ja se sjetim starih drugova
Probude se u meni
svi derneci pijani
Tad nosim stare cipele,
one znaju moje ulice"

Citiraj:

---

Zdenka2 prvotno napisa

Kad smo se prošle godine vratili s mora kući njih dvoje su ljubili parkete u našem stanu. :roll:

---

Ja sam mislila da to samo moj sin radi, ljubi sve po kući kada se vratimo sa puta...

Ja sam do nedavno bez problema putovala, odlazila kud god i nikad mi nije bilo do povratka niti sam o tome razmišljala. Međutim prije par mjeseci smo uselili u našu vlastitu kuću i baš sam se nekako vezala za nju. Stvarno mi je najlijepše kad sam u njoj, nekako sam mirna. Budući da sam iz Dalmacije, uvijek sam imala onaj predivan osjećaj topline kad bi vidjela more, onak "evo me doma napokon" a sad mi se to promijenilo, kad ulazimo u Zg mi je nekako toplo oko srca, nisam vjerovala da ću to ikad doživjeti :roll: Sad se spremamo još malo na godišnji, na more i jesam ja sretna ali stalno mi se mota po glavi, kako će moja kuća sama, cvijeće, trava....Milijun pitanja, a ne tako davno sam se smijala mami kako se može tako vezat za kuću, kao da je bitno gdje si, glavno da ti je dobro.... Valjda dođe s godinama ili kad prestaneš biti podstanar :lol:

E da, zaboravila sam napisati da se pridružujem i onom dječjem pjevačkom zboru: Vraćam se Zagrebe... :oops: