Zahtjevno dijete - vasa iskustva?

Kai je od rodenja pokazao da spada u grupu zahtjevne djece ili ljepse receno to je djete sa visokom razinom potreba (dr. Sears). Prvih 5 mjeseci je bilo iznimno tesko, neprekidno je cendrao, nije mogao biti sam ni minutu, preko dana nije imao nikakav ritam spavanja, podoj je trajao 3 minute (a tako je i danas) i pri tom bi mahao rukama i nogama (sada se cijeli koprca), imala sam dojam da stalno nesto hoce ali ga nista ne cini sretnim, mrzio je biti u kolicima i u auto sjedalici. Ja bi ga po cijele dane nosila na rukama i padala od umora. Bila sam ocajna i stalno sam si mislila ma ovo ne moze biti tako tesko pa ovo bi trbalo biti nesto najljepse. Ono sto sam zakljucila je da ovaj moderan nacin zivota kojim jako puno nas zivi nije prirodan i zato roditeljstvo postaje pretesko. Naime, u cijeloj prici smo nas troje – mama, tata i beba – nema baka, djedova, teta i ostale prosirene rodbine; druga stvar je sto tata radi po 10 sati dnevno sto znaci da sam ja sama s bebom po cijele dane; a treca stvar je odogoj koji primjenjujemo – povezujuce roditeljstvo – dakle dijete se nikad ne ostavlja da place, stalno se nosi, spava s nama i tu apsolutno nema mjesta odmoru.
Sa 7,5 mjeseci Kai je propuzao i odmah se ustao na noge. Apsolutno nikad nema mira, jedino vrijeme kada miruje je nocu dok spava ( a i to se mjenja), dok se doji mlati nozicama, dok jede za stolom cupka, po cijele dane je u pokretu stalno se dize, puze, pada, otvara ladice, grize, cupa.....Sada sa 10mj smo opet u jako teskoj fazi da sam ja na totalnom rubu zivaca i snage. Od jutra kad se probudi hvata mi se za nogu i ne dozvoljava mi niti onaj higijenski minimum, ako se maknem onda pruza rucice i vice ''mamamama'' i cendra (ovo ruzno zvuci ali je upravo tako, to nije plac), presvlacenje je posebna prica, apsolutno mu je nemoguce promjeniti pelenu a da se on par puta ne digne na noge, nijedna igracka ga ne moze okupirati, osim ako sam i ja snjim na podu. Cak sam odustala i od kuhanja rucka, cekam da MM dode s posla pa onda kuham. Ne zelim zanemarivat djete i pustat ga da place, ali s druge strane zelim samo 5 minuta da mogu na miru otic piskiti. A jos uz sve to me grize savjest jer se u 9mj vracam na posao a Kai krece u jaslice i znam da cu zaliti za ovim vremenima koliko god su bila teska. Naravno i ono sto sam zaboravila naglasiti da je on kao i vecina takve djece jako napredan. Nedavno sam bila na predavanju o motorickom razvoju u prvoj godini i shvatila da je on do kraja 8mj savladao ono sto bi trebalo do kraja 11mj. Dok ovo pisem on spava jedan od dva dnevna spavanja koja traju po 40min (ni minutu duze) s tim da ga treba nositi da bi zaspao bez obzira koliko je umoran....
Malo sam ovo oduzila ali morala sam to izbaciti iz sebe.
Kakva su vasa iskustva ako imate zahtjevno dijete? Bilo bi mi lakse da znam da nisam sama.

nisi sama :mrgreen:

ja imam takvu, k, s tim da sam ja bila mjesecima sama s njom i starijim, bez muza. mislila sam da cu iz koze iskociti. tvojih 40 minuta sna je meni science fiction, k. bi spavala po 10 minuta.

uzas, pisat cu ti jos, eno je opet cendra, tome nema prestanka :mrgreen:

http://www.roda.hr/rodaphpBB2/viewto...r=asc&start=50

na izazovima roditeljstva mozes vidjeti da nas ima jos :mrgreen:

ovdje ti je link, pa ako te malo utjesi... ugl. nisi sama :* i na zalost, ne mogu reci da ce proci, ali ti mogu reci da je meni bilo puno lakse kad je krenuo u vrtic, a ja na posao. naravno, ova zahtjevnost nije nestala, samo se svela na par sati dnevno (umjesto 24/7).

Joj, Ivana, kako to sve poznato zvuci! I po dobi su blizu (moj malac je 2 tjedna mladji). Propuzao sa 6,5 - jedva sam cekala, misleci kako cu onda biti malo slobodnija, ali sam se naravno prevarila. Onda sam jedva cekala da se digne na noge, kao bit ce lakse i opet se gadno prevarila. Uglavnom, sve je teze i teze, ako je slucajno minutu-dvije sam, bez da cendra, bez da mi se lijepi za noge ili juri za mnom, odmah mi postane sumnjiv, i to s dobrim razlogom: to znaci da je dohvatio neku zicu, ili uspio otvoriti neku ladicu, ili se pokusava popeti na stolic... Nasrecu, po prirodi bas nije cendrav, veliki je veseljak i stalno se smije, ali mora biti po njegovom. I vidim da ce biti sve teze i teze, jer mi sve teze prolazi odvratiti mu paznju kad mu iz ruke otmem zicu ili mu ne dam da kopa po smecu :roll: . I mi prakticiramo povezujuce roditeljstvo, ali malac bas ne voli biti puno na rukama pa mi bar ledja ne umiru. Rodjakinja mi ima slicnog klinca, sad je star skoro 2 godine i nazalost jos uvijek joj je jaaako naporno. Uvijek su mi takva djeca bila zabavnija i zanimljivija (i danas tako mislim, unatoc iscrpljenosti!) i stvarno ne bih mijenjala nijednu njegovu karakteristiku, ali mi je ponekad toliko neopisivo tesko da sam na rubu placa od umora :/ .

Po meni je dobar termin kojim Karp (u "Najsretnije dijete u kvartu") opisuje takvu djecu: izazovna djeca. Kaze da ima 10% djece koja ispunjavaju neke od nabrojanih osobina. Moj sin ima ih sve.

I moj mali jako kratko jede (to je ipak gubitak vremena), ali je zato na cici svaki cas pomalo. A nova fora je da cica 2-3 min., pa se makne i malo skace, pa se vrati (i ljuti ako sam slucajno vec spremila cicu!) i potegne jos par puta, i tako ga moram dizati i spustati po 5-6 puta. Svaki put (ako ga netko drugi ne drzi na rukama) dodje za mnom na WC, dorucak i rucak (njegov) spremam u ono malo vremena dok spava (izracunala sam da spava max. 10-ak sati dnevno kad se sve zbroji). Nama rucak, kao i ti, kuham kad MM dodje doma ili kad mi dodje mama. Igracke su zanimljive doslovno po par sekundi - uglavnom prolaze one s kojima se moze lupati i stvarati velika buka. Presvlacim ga tako da ga lovim po krevetu (nema sanse da mirno lezi na ledjima!), a hlace mu navlacim tako da ga drugom rukom drzim u zraku.

Evo, sad sam se i ja ispuhala. Jako je tesko odgajati takvu djecu, ali je stvarno istina da i jako puno daju, kuzim to vec i sad dok je tako mali. I kad gledam tudju, mirnu djecu, koja mirno sjede u kolicima, ne trgaju kapicu s glave, jedu bez da oko sebe naprave rusvaj i razmrljaju klopu po usima, kosi i ocima, zaspu u kolicima igrajuci se sa zveckicom... - ipak mi je drago da je moj harambasa bas takav kakav je :heart: !

nismo u ovoj skupini, ali si me katapultirala u ovo (za mene prestrašno i prenaporno) razdoblje.
tvoj malac makar zaspe 2xpo 40 minuta. moja je spavala 2-3 puta po 15 minuta tokom dana, navečer ne bi zaspala prije ponoći, budila se po noći, ujutro u 6 je već dozivala za hranjenje.
ja sam bila na rubu živčanog sloma.
i svaka godina je donosila nove izazove i nove borbe jer je ona stvarno prezahtjevno dijete.
nikad se nije znala sama zaigrat, odlazak bez nje na wc je bio utopija, a uz sve to je i jako plačljivo dijete (bez obzira šta netko kazao ja tvrdim kako sam njenom plaču najviše ja i mm kumovali jer smo na svaki kme skakali ko opareni. i falili.).
i danas je ona zahtjevno dijete, teško odgojivo, tvrdoglavo.....ali natprosječno inteligentno. inače ne uspoređujem djecu, ali kad gledam nju, njeno razmišljanje i rezoniranje, govor, komunikaciju.....ona je debelo ispred svojih vršnjaka i to za (brat-bratu) par godina.

tako da ti mogu samo kazat: ooooh kako dobro znam kako ti je je :mrgreen: jer sam u svemu pripoznala svoju malu i moju "patnju". a s vremenom mi nije ništa bilo lakše, samo smo se navikli i prilagodili.

Uh.... i ja imam jednog takvog doma.....
Piškim dok on stoji ispred mene i drži me za koljena. I još ga moram zabavljati da tu i ostane inače krene lizati odvod ili zavlačiti se iza školjke. Što prljavije to bolje.
Kuham kada je muž doma. Kavu, čaj, tost i sl uspijevam napraviti tako da ga odnesem na drugi kraj dnevnog pa imam par sekundi dok on ne dopuže do mene u kuhinju.
Njegovo hranjenje nazivam ekstremnim dojenjem jer obično zauzima nemoguće poze. Zadnje mu je da dubi na obrazu sa guzom u zraku i ispruženim nogicama koju naglo spusti.
Spava max 10 sati dnevno. Puzi i u snu. Zato ga ne mogu pustiti da sam spava jer može opasti s kreveta. U krevetiću bi lupio glavom pa bi se probudio a i postalo me strah da ne ispadne iz njega.
Diže se na noge. Penje se uz namještaj i pri tome koristi kutije i igračke da stane na njih i proba dohvatiti ono što ga zanima.
Zna reći mama i zna da sam to ja. I nešto slično riječi daj. I to ponavlja stalno.
Upravo je napunio 11 mjeseci.

A još sam uz to i opet trudna pa je postalo još malo napornije.

Ali preživjet ću. I volim ga baš takav kakav je jer me svaki dan nasmije do suza sa nekim svojim idejama.

Drage mame puno vam hvala sto ste u tako kratkom vremenu nasle vremena i odgovorile mi na post. :heart:

Naravno da mi je ipak lakse jer vas stvarno ima puno.
Mozda nasa djeca spadaju u neku novu generaciju, a mi se nismo spremni nositi s njima jer je vecina nas odgajana disciplinirajuce sto mi odbacujemo. I zapravo nemamo podrsku najblizih (bake, djedovi i sl.) u nasem odogoju upravo zato sto njima nije jasno zasto ne bi djecu odgajali kao sto su i oni nas.

Htjela sam vam jos dodati da sto se tice spavanja sam i ja izracunala da Kai spava oko 12 sati dnevno, sto ocito i nije tako lose jer vidim da je vama i gore od toga. S tim da jos nikad nismo prespavali noc u komadu, ali se bar nocno dojenje od prije par dana svelo na 3-4 puta, sto je super malo.

Ako netko otkrije neku korisnu knjigu kako pristupiti takvom dijetetu neka javi. Naime ja ne bi htjela propustiti da ucinim nesto korisno za Kaia dok je na vrijeme. Nekako imam filing da bi takvo dijete trebalo usmjeravati da iskoristi te svoje napredne potencijale koji ga i cine tako zahtjevnim ali da ne znam tocno kako. Naravno da se ja trudim puno raditi s njim ali to je vise onako neko ''samosnalazenje''. npr. vec sad primjecujem da se jako trudi ponavljati rijeci i glasove koje mu ja naglasavam i sl. Nadam se da ce netko uskoro prevesti Searsovu Fazzy baby - ne da mi se citati na engleskom jer bi mi i to bilo prezahtjevno :)

Pozdrav svima i drzite se...

Ako je netko zahtjevan,onda je to moj Roko.
A da se stalno ne ponavljam,mogu potpisati sve što je Loryblue napisala...oduvijek vas pratimo u stopu i bio bi to zanimljiv susret i upoznavanje :mrgreen: :love:

Citiraj:

---

Loryblue prvotno napisa

tako da ti mogu samo kazat: ooooh kako dobro znam kako ti je je :mrgreen: jer sam u svemu pripoznala svoju malu i moju "patnju". a s vremenom mi nije ništa bilo lakše, samo smo se navikli i prilagodili.

---

Mislim da je ovo jako važno...dugo smo se "borili" protiv takvog zahtjevnog bića,a onda shvatili da se to ne može promijeniti i sad živimo najnormalnije s tim.
I sa dosta živaca manje :mrgreen: :roll:

Ali kao što neko kaže- nama fakat nikada ne može biti dosadno ;)

ok cure...sad mi je definitivno lakse :mrgreen: ja sam mislila da i mi spadamo ovdje ali sam se prevarila :lol:

valjda bude bolje kad krenu u skolu ;)

L&L0809 procitala sam ovaj link sa jedno pet prekida jer je veceras jedna od onih veceri kad se Kai neprekidno budi i ja na kraju odustanem od potencijalnog odmaranja pred TVom ili druzenja s MM i odem spavati jer znam da se Kai onda bar nece buditi svakih 5 min. Drago mi je da se o tome sto vise raspravlja.
Na tom linku neke mame spominju rutinu i ja se moram s njima sloziti jer vidim da je to jedna od dobrih stvari. Zahtjevnom dijetetu je tesko nemetnuti rutinu ali je i korisno jer mu daje osjacaj sigurnosti.
Nasa rutina se svodi na to da smo ga od 2mj poceli nositi u 20h na spavanje - prije je to bilo uspavljivanje sisom, pa nošenje, a sada je to vecera, tuširanje, pa nosenje dok ne zaspe (sisa vec odavno ''ne pali''). Cinjenica je da se on probudi vec za 40 min(ne znam sta je u tih 40 min, ali to je bas neki njegov ritam) ali to bude u polu snu pa ga ja tad podojim i on nastavi spavati. Nekad kao vecera se opet ubrzo probudi, a nekad cak odspava 2 -3 sata tj. dok ne dodemo u krevet. Jos je jedna dobra stvar kod zajednickog spavanja i to sto se mi nikad ne dizemo nocu da bi ga nosili vec ga ja uvijek nekako smirim sa sisanjem. Nadam se da se necu ureci :lol: sad kad sam to napisala i da ce tako biti i dalje, jer se onda bar fizicki odmorim.

I jednog dana kad budu odrasli i stajali pred oltar sa svojim odabranicima, sve to zahtjevno će vam biti nešto najljepše doživljeno.

Nemam ni približno zahtjevno dijete pa ne mogu znati točno kako vam je, ali sam sigurna kad kažem da će sve to jednom nedostajati :heart:

Moj najstariji je bio takav od prvog trena.
Prezahtevna,nervozna beba,koja nikada nije spavala osim dok sisa.
A sisanje je bilo takvo da tri puta povuce i zaspi,cim ga spustim-dere se.
I tako danju i tako nocu.Grcevi poceli sesti dan i trajali neprekidno puna 4 meseca.
Stalno je bio na rukama,nosenje,ljuljanje,pevanje do iznemoglosti.
Kako je rastao,to njegovo nezadovoljstvo je samo dobijalo nove dimenzije.
Hiperaktivan,motorno presposoban,ziv,i zivcan.
Nikada se nije mogao smiriti da zaspi,vec je to uspavljivanje trajalo bukvalno satima,a u 5.30 je vec bio oran i cio..
Kada je propuzio,na tim svojim kolencima je trcao kao maleni konj.Nismo ga mogli nahvatati po kuci.Pentrao se da dohvati slike sa zida,cackao struju,wc mu je bio omiljen.....
S njegovih 8 meseci sam ostala ponovo trudna,sto mi je jos otezalo svakodnevicu.
Kada je sa 17 meseci dobio brata,postalo je jaaako tesko.Jos uvek malen da shvati ikakvu opasnost,ja prezaposlena,povazdan sama s njima,sam bog zna kako sam uspela sve to.
Jednom je ugurao sraf kasicicom u uticnicu i napravio kratki spoj u celom stanu.Ne znam kako se to dogodilo,ali dogodilo se.Metal se zavario za m,etal,te eto dozivotnog suvenira.Kasicica je imala plasticnu drsku a on gumene djonove,te eto ostao je ziv :mrgreen:
Sada ima 9 godina i divan je momak.Pametan,super u skoli,ali nemir u njemu i dalje zivi.Nema mira ni kada jede ni kada spava,stalno je u pokretu,nema se vremena za gubljenje :lol:
Sreca te je sportski tip,aktivno trenira,pa svoj visak energije tamo potrosi pa nas manje muci po kuci.
U svojoj sobi ima kos,pa igra kosarku kad god moze :/ Kod njega nema "praznog hoda :x
Zato je njegov mladji brat susta suprotnost,pa sam se makar uz njega malkice odmorila,tacnije komplementarni su,pa mladji smiruje starijeg a stariji tera mladjeg u akciju :mrgreen:

Citiraj:

---

traktorka prvotno napisa

Ako je netko zahtjevan,onda je to moj Roko.
A da se stalno ne ponavljam,mogu potpisati sve što je Loryblue napisala...oduvijek vas pratimo u stopu i bio bi to zanimljiv susret i upoznavanje :mrgreen: :love:

---

da, da.....njih dvoje u akciji a nas dvi zadnjim atomima snage pozovemo hitnu pomoć da nas pokupi jer nam iz džepa viri već spremna uputnica za vrapće :lol:
a na tu scenu bi moja L. rekla: "ne brini, proći će...." i okrenila se novim nepodopštinama. :mrgreen:

Citiraj:

---

traktorka prvotno napisa

Citiraj:

---

Loryblue prvotno napisa

tako da ti mogu samo kazat: ooooh kako dobro znam kako ti je je :mrgreen: jer sam u svemu pripoznala svoju malu i moju "patnju". a s vremenom mi nije ništa bilo lakše, samo smo se navikli i prilagodili.

---

Mislim da je ovo jako važno...dugo smo se "borili" protiv takvog zahtjevnog bića,a onda shvatili da se to ne može promijeniti i sad živimo najnormalnije s tim.
I sa dosta živaca manje :mrgreen: :roll:

Ali kao što neko kaže- nama fakat nikada ne može biti dosadno ;)

---

kažeš sa dosta živaca manje, a ja kažem kako živim s malim ostatkom (nekad jako dobrih) živaca. :mrgreen: ali s ovakvim ditetom kao što je moja L. stvarno čoviku ne može bit dosadno. ako ništa drugo makar jednom dnevno te izbaci iz takta, a onda to kompenzira takvim obrazloženjima i raspravama da ja ostanem bez riječi i odgovora. jer ako se njoj ne razgovara o problemu koji je stvorila nema šanse da će do razgovora doć. njen je odgovor: "nećemo sad pričat o tome, imamo i drugih tema" :shock:

Ima i kod nas takvih elemenata - jako joj je izražena volja, teško podnosi skretanje pažnje, totalno kužim ovaj odlazak u WC zajednički (kod naše nema šanse da joj se zatvore vrata - tj. da je, recimo, sa mnom u kuhinji i ide do tate, i on u WC-u zatvorena vrata (ili obrnuto), lupa, lupa i šizi dok se vrata ne otvore, presvlačenje je isto najčešće igra lovice, bilo kakva zavezivanja, a pogotovo AS, teško podnosi, jedino po čemu iskače od opisa je spavanje, koje je jako dobro (kuc-kuc da se ne ureknemo). Ali, isto tako, čini mi se da će bit puna štoseva, jedino bih jako volila kad bi stalo negodovanje u autu jer mi jako volimo putovati i to me fakat stresira jer je i minimalna vožnja nakon par semafora vika i negodovanje zbog AS.

Evo i nas u klub. A ja se mislila izvući sa samo jednim (pre)zahtjevnim :mrgreen:
Uglavnom, hrpa dodirnih točaka sa vašim klincima osim izuzetka što se ovaj moj hahar obožava voziti u kolicima i autu. Tako da kada ne znam više što bih izađemo van, gdjegod. Onda on kulira, gušta i pjevuši a ja liječim živce (osim ako ih ovaj drugi vani ne dokrajči).

Citiraj:

---

Pepita prvotno napisa

I jednog dana kad budu odrasli i stajali pred oltar sa svojim odabranicima, sve to zahtjevno će vam biti nešto najljepše doživljeno.

Nemam ni približno zahtjevno dijete pa ne mogu znati točno kako vam je, ali sam sigurna kad kažem da će sve to jednom nedostajati :heart:

---

Vjeruj mi ,neće. :)
Moj hahar ima sedam godina i uživam u trenutcima kad vidim da je manje zahtjevan,zreliji i da se zna nositi sa svojim karakterom.
Zahtjevnost(kao takva) mi nikad neće faliti.

Ni meni nece faliti, osobito kad s drugim znam (bar za sada) kako je umirujuce imati i jedno easy going dijete. :)

Citiraj:

---

ina33 prvotno napisa

... jedino bih jako volila kad bi stalo negodovanje u autu jer mi jako volimo putovati i to me fakat stresira jer je i minimalna vožnja nakon par semafora vika i negodovanje zbog AS.

---

E ovo je i nama totalna koma! U stresu sam vec kad trebamo otici na drugi kraj grada, dalje se nismo ni usudili (sreca pa su obje bake i dede u Zg!), sve me strah kako cemo na more. Tjesim se da ce dotad vec biti u AS okrenutoj u smjeru voznje pa mu mozda bude zanimljivije :/ . A mozda nas spasi i to sto na autocesti nema semafora, oni su ipak najgore zlo - jos ga kako-tako uspijem smiriti dok auto vozi, ali kad stane krecu urlici :roll: .

Ni meni nece faliti zahtjevnost kao takva, sama po sebi. Ali mislim da Pepita nije to htjela ni reci, nego ono sto je cinjenica - da ce nam faliti te prve godine, sa svim dobrim i losim stranama. Godinama se tako i tako lose istopi pa covjek ima osobinu da uglavnom pamti lijepe dogadjaje. Dokaz je i to sto muskarci uglavnom prepricavaju vesele dogodovstine iz vojske i pritom se ludo zabavljaju!

A silna energija i inventivnost mojeg "zahtjevnog" djeteta beskrajno su mi dragi. A svjesna sam da bez "zahtjevnosti" ni toga ne bi bilo, bar ne na taj nacin. To je jednostavno jos jedna crta njegovog karaktera koja dolazi u paketu. Da imam mirno dijete, nesumnjivo bi mi fizicki i psihicki bilo lakse, ali svjesna sam da bih time izgubila i ove ostale strane koje toliko volim...

Citiraj:

---

Alyssa prvotno napisa

A silna energija i inventivnost mojeg "zahtjevnog" djeteta beskrajno su mi dragi. A svjesna sam da bez "zahtjevnosti" ni toga ne bi bilo, bar ne na taj nacin. To je jednostavno jos jedna crta njegovog karaktera koja dolazi u paketu. Da imam mirno dijete, nesumnjivo bi mi fizicki i psihicki bilo lakse, ali svjesna sam da bih time izgubila i ove ostale strane koje toliko volim...

---

Ja u pretjeranoj zahtjevnosti ne vidim veliku pozitivu,a bome niti romantiku.
Nažalost,masu puta moj sin nije dobivao onoliko koliko bi trebao moje pažnje i na onaj način na koji bi trebao jer sam ja bila iscrpljena njegovim kroničnim zahtjevima.
Prihvaćam ja njega kakav je i volim ga,ali ne uživam u toj crti njegovog karaktera.I nije tu stvar samo silne energije,to se vidi kad su mali.
Nego kasnije u paketu dolaze i druge stvari,a to je nošenje sa samim sobom i svijetom oko sebe.

Citiraj:

---

BusyBee prvotno napisa

Ni meni nece faliti, osobito kad s drugim znam (bar za sada) kako je umirujuce imati i jedno easy going dijete. :)

---

X

vidim da vas ima jos koje ste sa zahtjevnim djetetom vrlo brzo opet ostale trudne :mrgreen: to je mozda ono podsvjesno u nama, ako nam je 1. dijete zahtjevno, drugo mora biti mirnije, pa cemo ga sto prije napraviti :)
moj Lovro je izrazito zahtjevan, uglavnom sve isto kao i kod vecine vas, a od kad je Lorena dosla, naucila sam sto znaci imati easy going dijete (bar za sad, nadam se da ce tako i ostati).

moramo se samo oboruzati strpljenjem i znati da smo i mi (ili nase bolje polovice) nekad bile takve (pa to su ipak nasa djeca, nisu karakter dobili od postara :) )

Ma nisam ja romanticna, jednostavno su mi takva djeca oduvijek draza, kao i odrasli uostalom, nekako uvijek podsvjesno zavrsim u drustvu takvih osoba. Cinjenica je da su takva djeca u pravilu znatizeljnija, upornija, inteligentnija, inovativnija, pustolovnija... A da je to ponekad tesko za ishendlat, pa i njima samima, to je jasno, ali mislim da je to ipak jako koristan i kvalitetan skup osobina. A sto se tice mana, koji karakter (i koja osoba :? ) ih nema?

A sto se tice pruzanja adekvatne paznje, citam na drugoj temi (Da li ga nositi kada ne trazi?), koja prikladno stoji uz bok ovoj, da slican problem imaju i roditelji tzv. mirne djece - ne znaju pruzaju li im dovoljno paznje ne zbog toga sto previse traze, nego upravo zbog toga sto premalo traze :) .

Citiraj:

---

sirius prvotno napisa

Ja u pretjeranoj zahtjevnosti ne vidim veliku pozitivu,a bome niti romantiku.
Nažalost,masu puta moj sin nije dobivao onoliko koliko bi trebao moje pažnje i na onaj način na koji bi trebao jer sam ja bila iscrpljena njegovim kroničnim zahtjevima.
Prihvaćam ja njega kakav je i volim ga,ali ne uživam u toj crti njegovog karaktera.I nije tu stvar samo silne energije,to se vidi kad su mali.
Nego kasnije u paketu dolaze i druge stvari,a to je nošenje sa samim sobom i svijetom oko sebe.

---

Potpis! Pogotovo u boldanom dijelu.

MM i ja smo oboje bili jako mirna djeca, ali po nama najvise iz razloga sto su nas tako ukalupili pa nismo uspjeli izraziti svoje prave karaktere.
Dok sam bila trudna MM je stalno govorio kako bi volio da nase dijete bude mali hahar sa jakim karakterom da bude drugaciji od nas i eto zelja mu se ispunila.
I koliko god je tesko i kada bi ga najrade ostavila u kreveticu da place nakon sat vremena neuspjesnog uspavljivanja na rukama, znam da to ne bi bilo dobro jer bi ga slomila i unsitila onaj njegov pravi karakter s kojim se eto kao i sve vi ucim nositi iz dana u dan.
I vec sad znam da cu zaliti za ovim danima koliko god su teski jer cesto navecer zalim sto je zavrsio dan i to osobito onda kad imam jako tezak dan i jedva cekam da prode. Onda se Kai uvijek nekako smiri kod uspavljivanja i pokaze se ona neka blagost na njegovom licu, šmrc, šmrc...
zasto ne mogu i mama i tata zajedno na porodiljni, bas bi nam bilo super :lol:

Citiraj:

---

BusyBee prvotno napisa

Ni meni nece faliti, osobito kad s drugim znam (bar za sada) kako je umirujuce imati i jedno easy going dijete. :)

---

Ajme, bojim se da ovo neću dočekati, a da sam jučer s divljenjem i žalom gledala mamu koja se normalno s djetetom vozi u AS - moram priznati da jesam - a, ono, ona skroz nesvjesna da je to neko postignuće, njoj je to normala.

A propos vožnje u smjeru vožnje, kod nas je još i gore jer je prije bila manja i više spavala u autu, a smjer vožnje joj ne znači ništa ako se ona ne želi voziti, a još manje želi biti vezana, a nevezana vožnja nije opcija, tako da je vožnja stres par ekselans, tim više što smo se mi često u prilici voziti, MM i ja živimo za putovanja, bar smo prije živjeli.

Rečenica od Brunde da se takva djeca teško nose sa sobom i svijetom oko sebe me zabrinjava, ali skužit ću valjda kad do toga dođe i moći ću se s time nositi tada. Doduše, ja teško nošenje sa sobom i svijetom oko sebe vidim i kod jednog primjerka izrazito mirnog, Gandijevskog djeteta u svojoj okolini - doduše, nije toliko teško nošenje sa sobom, ali je sa svijetom, a pogotovo s drugima tj. drugom djecom, jest.

Kod moje cure me iznenađuje, a istovremeno koji put i oduševi žestina osjećaja i želja - recimo, more - od prvog trena je u njega zaljubljena, klikće "mooje", "mooje", ušla je u njega presretna, mašući rukicama od sreće, ali izlazak - to je bila prava tragedija, di se meni srce paralo jer sam vidila koja joj je to koma i onda se oprostila od dragog mora jecajući, u stilu Romea i Julije - sad smo rastavljeni, ali sastat ćemo se opet "pa-pa, mooje! pa-pa!" Doduše, ta žestina osjećaja i jakost volje imaju praktične implikacije jer je šlihtanje svakodnevice pravi izazov. Baš me zanima kako će to biti u vrtiću i imam li neku realnu sliku svog djeteta, ali bojim se da imam, jer je pamte svugdje gdje dođe zbog tog slatko/gorkog dojma - slatke pojavnosti i žestokog karaktera, pri čemu je, barem se meni tako čini, izuzetno šarmantna i komunikativna. E, i mi isto nismo strogo u ovoj skupini, nego u 1-3 - 15 joj je mjeseci...

Moj mlađi, ovako temperamentan i hirovit, bolje je funkcionirao u jaslicama od starijeg povučenog i plahog djeteta (u toj dobi).

Razvoj situacije - sad kad su oba u školi (završili 1. i 2. razred) vidim da kod nas i nije bilo neke bitne razlike u količini pažnje. Bilo je razlike u pristupu i načinu ophođenja. Starijega je trebalo poticati, naučiti da se oslobodi i iskaže svoju pravu prirodu (rezultat: u 2. razredu 5,0 i pohvala za uzorno vladanje, iako je u prvi krenuo s rješenjem o individualizaciji). Njemu smo posvetili puno vremena jer je morao vježbati govor, motoriku i slično.

Mlađi, talentirano i vrckavo živo dijete, funkcionirao je odlično u jaslicama i dobar dio godina u vrtiću, aliiii kad je došao u školu, shvatio je da se razred i svijet ne vrti samo oko njega.
Njemu smo posvetili puno vremena jer je morao naučiti izlaziti na kraj sam sa sobom i svojim burnim emocijama, pa mu je trebao "buffer" (i dan danas je tako, iako u manjoj mjeri).

Stariji nije prespavao noć do treće godine. Mlađi se ni dan danas ne da ujutro iz kreveta. Svako dijete ima svoje specifičnosti i traži od nas točno određenu vrstu pažnje, skrojenu njegovim potrebama.

I da, naše osobne ambicije, hobiji, stremljenja i drugo već su dugo "po strani" iako primjećujem napredak - djecu zanima isto što i nas: mlađi sa mnom vježba yogu, a stariji s tatom rastavlja elektroniku. Nekako se sredilo...

Postojao je užasno užaaaaasno zahtjevan period za koji ni mm ni ja ne znamo kako smo uopće preživjeli, dok mlađi nije napunio 3 godine, kad je bilo teško i naporno. Nosili smo ih, vukli, uspavljivali, hranili, pazili, pjevali im, čitali im, trpali ih u as, učili plivati... ne znam ni ja. Sada je to pjesma... Djeca se osamostaljuju, a ja se borim s podvojenim osjećajima oko toga... Ponekad mi je :/ ali ipak češće ovako :D .

Citiraj:

---

Peterlin prvotno napisa

Sada je to pjesma... Djeca se osamostaljuju, a ja se borim s podvojenim osjećajima oko toga... Ponekad mi je :/ ali ipak češće ovako :D .

---

Zamantrat ću si na temu ovog zadnjeg odlomka, nema mi druge :)! I opalit ću maštariju kako se jednog dana hepi vozimo u autu na neki daleki put i kako će cura bit jedna baš onako stamena fajterica (već joj sad tepam da je to moja Ani četri pištolja, ali da se neće fajtat sama sa sobom :)!

Citiraj:

---

sirius prvotno napisa

Citiraj:

---

Pepita prvotno napisa

I jednog dana kad budu odrasli i stajali pred oltar sa svojim odabranicima, sve to zahtjevno će vam biti nešto najljepše doživljeno.

Nemam ni približno zahtjevno dijete pa ne mogu znati točno kako vam je, ali sam sigurna kad kažem da će sve to jednom nedostajati :heart:

---

Vjeruj mi ,neće. :)
Moj hahar ima sedam godina i uživam u trenutcima kad vidim da je manje zahtjevan,zreliji i da se zna nositi sa svojim karakterom.
Zahtjevnost(kao takva) mi nikad neće faliti.

---

Nisam mislila baš doslovno na to što proživljavate.
Mislila sam na to da će jednog dana to što je sada zahtjevno postati drago i dobro dijete, osoba, čovjek ili kako već hoćete.

Naravno da umor koji osjećate neće nedostajate, nego onako okvirno gledano, jednog dana će vam se to sve činiti drugačije :mrgreen:

Ja sam bila užasno zahtjevno dijete i moja mama je uvijek govorila da se bojala drugog djeteta :mrgreen:
Sada kaže da bi dala svaku neprospavanu noć da me može samo malo nositi u rukama :mrgreen: :heart:

Citiraj:

---

Alyssa prvotno napisa

Jako je tesko odgajati takvu djecu, ali je stvarno istina da i jako puno daju, kuzim to vec i sad dok je tako mali. I kad gledam tudju, mirnu djecu, koja mirno sjede u kolicima, ne trgaju kapicu s glave, jedu bez da oko sebe naprave rusvaj i razmrljaju klopu po usima, kosi i ocima, zaspu u kolicima igrajuci se sa zveckicom... - ipak mi je drago da je moj harambasa bas takav kakav je :heart: !

---

A poznato je da takva djeca ne daju ništa... :roll:

Citiraj:

---

Anci prvotno napisa

A poznato je da takva djeca ne daju ništa... :roll:

---

:?

Citiraj:

---

Anci prvotno napisa

Citiraj:

---

Alyssa prvotno napisa

Jako je tesko odgajati takvu djecu, ali je stvarno istina da i jako puno daju, kuzim to vec i sad dok je tako mali. I kad gledam tudju, mirnu djecu, koja mirno sjede u kolicima, ne trgaju kapicu s glave, jedu bez da oko sebe naprave rusvaj i razmrljaju klopu po usima, kosi i ocima, zaspu u kolicima igrajuci se sa zveckicom... - ipak mi je drago da je moj harambasa bas takav kakav je :heart: !

---

A poznato je da takva djeca ne daju ništa... :roll:

---

:) Bez brige ,majke zahtjevne djece tako se tješe.To su sve predrasude.
Naime,imam kod kuće po jedno od svake vrste.

Citiraj:

---

Alyssa prvotno napisa

Citiraj:

---

Anci prvotno napisa

A poznato je da takva djeca ne daju ništa... :roll:

---

:?

---

pa ispalo je da djeca koja su u stanju sama zaspat u kolicima uz zvečku nemaju, hm...a,da, te "napredne potencijale" :mrgreen:

Sirius, nije to nesto cime se ja tjesim, niti uopce imam ikakav razlog za to - moje dijete je moje dijete, takvo kakvo jest, volim ga najvise na svijetu, i ne trebam se tjesiti po sistemu "pa ipak nije tako grozno", jer je meni upravo takvo savrseno, kao sto vjerujem da i mnoge druge majke misle za svoju djecu. Istaknula sam par postova prije samo cinjenicu da mi je naporno, ali nijednom rijecju nisam rekla da mi je ruzno. Zato mi i jest drazi Karpov izraz ("izazovno" dijete) nego uvrijezen ("zahtjevno" dijete). Jer nije po sumnjam i da su predrasude, jer sam navela nesto sto isticu strucnjaci u poduljem popisu literature :mrgreen: . Ponovno sam procitala dio svog teksta koji je Anci citirala i uz najbolju volju

Sorry, moje "zahtjevno" dijete stisnulo enter prije nego sto sam napisala post do kraja :lol: .

Trebalo je pisati: ... i uz najbolju volju nisam uspjela naci dio teksta kojim bi se trebao uvrijediti netko tko ima manje "zahtjevno" dijete :? . Jesam li ja negdje mozda napisala da moje dijete vise daje od nekog drugog, ili je pametnije, ili ljepse, ili...? Rekla sam da meni odgovara karakter mog djeteta i da je [/i]meni drago sto je upravo takav. A ako cemo iskreno, nijedno dijete (bar jos u ovoj dobi) ne "daje" nista, jer je po svojoj definiciji sebicno, programirano za opstanak i zbog toga orijentirano iskljucivo na sebe i svoje potrebe - kako "zahtjevno" tako i "nezahtjevno" dijete. Empatija, dijeljenje, nesebicnost, pozrtvovnost,... sve to dolazi puno kasnije u zivotu. A to sto meni moje dijete daje vise od nekog drugog djeteta nema samo veze s njegovim karakterom nego i s mojim. I mislim da njegova "zahtjevnost" i njegove potrebe nisu vece ni manje od nekog drugog djeteta, samo su drukcije i kao takve teze ili lakse meni k'o roditelju za ishendlati. Pojednostavnjeno, potreba jednog djeteta za mirom i odmorom jednako je jaka kao potreba drugog za skakanjem i akcijom, samo sto ce roditelj drugog djeteta cesto imati malo naporniju zadacu.

Citiraj:

---

BusyBee prvotno napisa

Ni meni nece faliti, osobito kad s drugim znam (bar za sada) kako je umirujuce imati i jedno easy going dijete. :)

---

moja polako pokazuje da će bit ista buraz :shock:

Moje dijete nije zahtjevno, barem ja ne vidim to tako. Koncentracija joj traje dosta dugo, pogotovo kad su slikovnice u pitanju. No, kad je riječ o spavanju, ta mala ako spava sve skupa 6, 7 sati u 24 sata...Stalno se budi. Prek dana "ubije oko", po noći se baca, cendra, cica, cica, cica, cica...izluđuje me. Nju isto nervira to što ne može spavati, pa onako "ružno" cendra, izvija se po krevetu. Ne znam što je to s tim spavanjem

meni 'zahtjevnost' ne pretpostavlja toliko nemir i zivost, koliko nekakvo nezadovoljstvo koje neke bebe cesto pokazuju, i ogromnu potrebu za tudjim angazmanom. Mislim dakle na bebe koje su cesto nezadovoljne, koje uzasno puno placu i cendraju, i traze konstantnu paznju (a ne samo prisutnost), i vrlo brzo i burno reagiraju kad nije po njihovom.
E, to je ono s cim sam se ja jako tesko nosila.
I ne mogu bas reci da bih se rado vratila u te prve mjesece nakon sinovog rodjenja, iako imam i mnoge lijepe uspomene, naravno. Sad mi je s njim puno ljepse, i puno vise uzivam.
Tako da skroz potpisujem sirius!