Kako se stavovi promijene...

Sigurna sam da postoji slična tema, ali je kroz malo browsanja nisam našla :) .
Na ovu me je temu potakla prastara epizoda Kućanica koju sam jučer gledala, u kojoj se spominje dojenje petogodišnjeg djeteta i zgražavanje okoline. Da sad ne ulazim u nebitne detalje i spominjem kako je to dojenje završilo, htjela sam ispričati priču o sebi.
Prije dvije godine i ja bih bila ta koja se zgražava. Ma što prije dvije godine, još sam negdje oko registracije na forum mislila slično. Onda sam počela listati ove stranice i tražiti razloge mama koje produženo doje (samo mala napomena-moja je definicija produženog dojenja oduvijek bila "nakon dvije godine"), međutim, ni to mi nije sjedalo. Često sam znala pročitati da je teško početi doživljavati svoju bebu kao već odraslije dijete, kad je stalno s tobom, kad voli svoju ciku, kad to ne ide samo tako, da se jedno jutro probudiš i zaključiš da to već predugo traje. Svejedno sam mislila "OK, sve je to super, ali :/ "... I onda, paf, jučer gledam tu seriju i shvatim, ne da sam zgrožena dojenjem, nego reakcijama zgražavanja! :shock: Nisam ni primijetila koliko mi je to postalo lijepo i prirodno, samo po sebi razumljivo da mama želi dojiti dok god to želi i njeno dijete.
Ideja dojenja mi je oduvijek bila bliska, ali sad mi se baš uvukla pod kožu, postala mi je "projekt" među bliskim osobama (zna kahna kako tražim savjete za prijateljicu :love: ). A priča o tome kako je moj tata kao četverogodišnjak trčao za svojom mamom po ulici i tražio sisu, više mi nije isusebože, nego samo potvrda da i takvi, eto, izrastu u normalne ljude koji nisu bolesno vezani za mamu-naravno, to mi je bio argument broj 1 zašto je produženo dojenje loše.
Htjela sam to podijeliti s vama, jer mislim da u RL baš ne bih naišla na razumijevanje onoga o čemu govorim, što uopće ni nije čudno, mislim da su rijetki oni koji promijene svoje stavove na ovaj način. Ne mislim reći da sam ja "prosvijetljena", nego samo to da nisam naišla na forum i na tolike priče mama koje doje do treće, četvrte, pete godine i sa tim se pričama u kontinuitetu susretala već osam mjeseci, ne bih vjerojatno ni ja promijenila mišljenje.
Do sljedećeg djeteta :mrgreen:

Moja Iva će uskoro 2 godine i još je dojim. Janko je u njenoj sadašnjoj dobi taman bio prestao.
Janko ima 5 godina i nikako ne mogu zamisliti da bi ga dojila, zapravo mi je pomisao na to baš nekako...odbojna. Sam prizor nezamisliv. Tako da recimo ja se na ono jučer ne bi niti zgražala, a niti bih rekla da je to baš super, jer mi uopće nije super. Ali tko voli nek izvoli.
Mada na kraju cijele one priče jučer ispada da je ženska malog dojila samo zato da se ne udeblja! :mrgreen:

Baš zato nisam htjela opisivati u detalje, da nam se tema ne bi izbanalizirala. A fakat mislim da to niti ne drži vodu :/
U svakom slučaju, niti ja ne mogu zamisliti da bih dojila Ivana kad bude imao 5 godina, ali zato jer je on bio takav. Mogu zamisliti da dojim nekog cicoljupca toliko dugo.

Janko je bio veliki cicoljubac i dan danas dok seka doji, pokušava zavuči glavu u majcu i sl. ali meni to uopće ne paše i ne dozvoljavam mu to.
Zapravo mi je i poprilično nelagodno kada to radi!

Meni je misterija kako ja nisam imala nikakvih stavova o dojenju :/
Apsolutno nikakvih razmišljanja.
Pojam dojenja za mene se pojavio kada sam u 6 mj. trudnoće spazila mokru majicu na mjestu bradavica,
to me potaklo na traženje, čitanje i informiranje što me naposljedku dovelo do Rode :heart:

Samo čin dojenja vidjela sam kada je mama dojila seku (cca 3 mj) ali to mi je u magli,
sljedeće čega se sjećam je šogorica koja privija dijete na prsa, grči noge, grize usnice, bolno zatvara oči i plače dok dijete doji :/

Pojam "velikog" djeteta na cici susrela sam ovdje, kada sam već dojila mog cicoljupca, tako da mi to nikada nije bilo čudno,
a još manje bi bilo sada, štoviše uvijek zamišljam Luku da će dugo dojiti ( barem do pete :mrgreen: )
jer ne mogu zamisliti da je drugačije.

Tako da eto, u mom slučaju nije bilo promjene mišljenja u tom smislu.
Bilo je otkriče jedino da beba = duda i bočica, nije pravilo :)

Potpisujem kahnu!

Ni ja prije djece nisam imala stav o dojenju, jednostavno o tome nisam razmišljala dok mi nije zatrebalo.

Meni je isto prije par godina bilo :shock: kad sam čula da jedan klinac od 3 godine sisa, sada mi je to potpuno "u redu" :heart:

Evo jedne divne priče na tu temu - A da mi je netko rekao da će prije voziti bicikl ...

Dojenje je lijepo, produženo dojenje mi je također lijepo. A najljepše mi je kad sami napustimo neke predrasude, a da ni ne skužimo kad se to desilo. Imam i sama takvih primjera. Da sam se sa nekim spoznajama jednostavno rodila, vjerojatno ne bih imala dovoljno razumijevanja za one koji su još uvijek 'na drugoj strani'.

O dojenju nisam nikad razmišljala dok nisam rodila. U biti, nisam ni onda previše razmišljala, podrazumijevalo mi se da ću dojiti i točka.

Prestali smo kad je L imao skoro godinu dana. Jedan dan sam mu ponudila cicu i nije htio, drugi dan isto, treći isto i onda sam odustala.
Pretpostavljam da je tu ovo sramota reći ;) no moram priznati da sam mrvicu i odahnula kad smo prestali.

Ne mogu se zamisliti kako dojim petogodišnje dijete i sumnjam da će se to ostvariti.. ali ne kaže se zabadava "nikad ne reci nikad" :mrgreen:
Ne znam, vjerojatno bih se malo iznenadila da u gradu vidim mamu kako doji "bebu" od šest godina. Mislim da je bio na Rodi link za video gdje mama doji curu od 7,8 god (po mojoj procjeni) - mene osobno nije oduševio, no sto ljudi, sto čudi.

Isprike, pobjegao mi je krivi smajlić..

Ja se ustvari i ne sjećam da sam imala neki posebno drugačiji stav prije djece od ovoga danas. Nisam previše razmišljala o duljini dojilačkog staža, a sigurno se nisam zgražavala kada bih čula da netko doji svoje dijete više godina.
Prvoga skoro pa i nisam dojila i bilo mi je jako žao. Do drugoga sam o dojenju strašno puno naučila i znala sam da ću ga dojiti. Koliko, ovisi isključivo o njemu.
Ja sam puno više svojih stavova promijenila vezano uz odgoj i općenito neke poglede na život i svijet oko sebe.

Citiraj:

---

Brunda prvotno napisa

Ja sam puno više svojih stavova promijenila vezano uz odgoj i općenito neke poglede na život i svijet oko sebe.

---

Nije tema, ali ovo moram potpisati.
Stvarno sam svakojake gluposti prije mislila, na sreću tu je moj anđeo koji
je probudio ono nešto u meni
i naravno Roda koja mi je dala potvrdu da je ok i prirodno slušati srce i instinkte, :heart:
a ne bake, dede, običaje.....da ne nabrajam

ja moram reći da sam imala i da bih se sada pokrila ušima na svoje komentare (naravno ne pred njom) o prijateljici koja je dojila svoju 20mjesčnu kcerku. tada ja još nisam imala dijete ni u planu, ali mi je to bilo preeestrašno! sad niti ne razmišljam o tome da bih ga trebala prestati dojiti i užasno glupa, ali zgražam se nad ljudima koji se zgražaju što još dojim (P. ima sada 16 mjeseci). i da, moram reći da je dijete, ali i Roda, promijenila moj stav o mnogočemu.

Potpisujem kahnu. Prijateljica je preda mnom dojila svoju curicu u vrijeme kada ja nisam imala dijete ni u peti i ja sam se skroz šokirala. MAlo se slobodnije prešetala nepokrivena i nisam to mogla shvatiti. Danas dojim sve u šesnaest u potpuno hostile okolini po tom pitanju i mogu razumjeti njeno ponosno pokazivanje čina dojenja i sram me što nisam to razumjela.

Baš sam se pitala postoji li ovakva tema, jer mi iste stvari padaju na pamet. Dakle i meni je prije bilo totalno uvrnuto kada bih čula da netko doji dulje od godinu dana, no kako moja mišica raste stavovi se mijenjaju. Toliko da za razliku od većine meni ni filmić o dojenju osmogodišnje curke nije čudan ni stran nego krasan :mrgreen: mada mislim da ja ne bih nikad tako ali tko zna... :mrgreen:
I da, hvala rodama koje su temeljito utjecale na moje nove poglede tako da se ne dam pokolebati kada počnu napadi na "naše dojenje" :love:
Možda uskoro otvorim i temu "želim upoznati neku dugodojilju" da se ne osjećam kao Pale sam na svijetu jer ne znam nijednu koja nije virtualna (osim sebe) :)

Meni stavove nije promjenila Roda...niti bilo koja druga udruga ili forum. Promjenilo mi ih je moje dijete. Tek kad sam postala majka shvatila sam da bih za svoje dijete učinila sve na ovome svijetu, pa ako ono to želi i dojila ga do 25.-te. Nažalost, nismo uspjeli dugo dojiti i to nikada neću prežaliti.
Pogled na moje 18 mj. staro dijete i pomisao da je dojim, mi uopće nije odbojna. Ne znam, možda mi bude odbojna pomisao da je dojim kada bude imala 5 godina. :/ Znam da mi i dalje nije baš lijep prizor vidjeti petogodišnjaka kako doji. Ali drugačije je sve kada je tvoje dijete u pitanju. Vidjet ćemo...

Inače, kad se sjetim koje sam sve stavove imala, a moje ih je dijete promjenilo. Pa sad spavamo zajedno u krevetu (inače je to bilo nezamislivo), nije u životu dobilo po guzi (a toliko sam puta rekla za neko dijete "da je moje...." ...sad to vjerojatno drugi govore za moje dijete :mrgreen: ) i milijun sličnih stvari. Sve je lako pričati dok nisi majka. Meni je majčinstvo donijelo jednu potpuno novu dimenziju ljubavi, a samim time i nova razmišljanja :)

Ninči, nisu ni meni stavove promijenile rode nego su mi dale hrabrosti da se suprotstavim svima kada mi prigovaraju zbog dojenja prevelikog djeteta. A i moram priznati da možda ne bih bila baš tako sigurna u sebe i dobrobiti produženog dojenja da nemam na Rodi crno na bijelo :mrgreen:
Hoću reći da nisam baš tako jaka bez obzira na moje instinkte i ono što mi srce kaže da je dobro ako je cijela moja okolina protiv toga (npr. na zadnjem pregledu kod pedice ista mi je rekla da OBAVEZNO moram prestati dojiti jer nikakve više koristi od toga, samo mi se dijete emocionalno previše veže za mene - nije mi bilo baš lako razuvjeriti MM, ustvari mislim da ga ni sad nisam razuvjerila nego trpi mene tvrdoglavu :mrgreen: )[/b]

I meni je produženo dojenje bilo SF. Znala sam ja načelno da je dojenje super i da bi ga trebalo prakticirati barem u prvim mjesecima ali nakon godine dana bilo mi je :roll: . No u trudnoći sam puno čitala i donijela odluku da ću dojiti godinu dana jer je to potrebno djetetu.
Onda se rodila T. - 2 mjeseca prerano. Ona u intenzivnoj a ja "bez mlijeka". I najednom je dojenje (točnije spavanje na sisi i izdajanje) postalo najnormalnija stvar na svijetu.
A danas nakon 9 mjeseci ne mogu ni zamisliti da bih dojenje prekinula u skorije vrijeme. (Mada kako "voli" dohranu nisam sigurna da bi to bilo uopće izvedivo :) )

Citiraj:

---

kanna prvotno napisa

ja moram reći da sam imala i da bih se sada pokrila ušima na svoje komentare (naravno ne pred njom) o prijateljici koja je dojila svoju 20mjesčnu kcerku. tada ja još nisam imala dijete ni u planu, ali mi je to bilo preeestrašno! sad niti ne razmišljam o tome da bih ga trebala prestati dojiti i užasno glupa, ali zgražam se nad ljudima koji se zgražaju što još dojim (P. ima sada 16 mjeseci). i da, moram reći da je dijete, ali i Roda, promijenila moj stav o mnogočemu.

---

i kod mene ista stvar - istina mali cicoljubac moje prijateljice je imao 27 mjeseci, a meni je to bilo prečudno. i moj najzločestiji komentar - "pa on može sam u dućan po sendvič, a onda navrati na malo cike"
sad mi je to najnormalnija stvar.

ja nisam ni obraćala pažnju na cicaće prije, ak sam i vidjela . ko da nisam, mislim pa kaj me briga, dobro da sam baš vidjela dijete od 4 god vjerojatno bi se čudila, moj sad ima 2 god pa se nekad čudim i kad gledam kak cica smiješno mi bude..... tak dugi a leži priljubljen ko bebica i vuče cice.

Moja prica na tu temu i kako su se moji stavovi okrenuli za 180 stupnjeva :)

http://www.roda.hr/tekstovi.php?Teks...2ID=&Show=2403

anchie76 ja sam se rascmoljila :heart:
I dirnulo me ono o podršci TM jer je moj više protiv nego za :(

Pročitala sam jedan prekrasan članak na tu temu:
http://drmomma.blogspot.com/2009/07/...ghis-khan.html