Pretjeruje li se ipak malo.....?!

Ovih je dana većina dječice krenula u vrtić,
nekima adaptacija ide dobro, neki plaču, neki ne žele ni ući u nj, neki plaću čim dođu kasnije se smire pa im bude lijepo,
i tako, svako dijete reagira na neki svoj način...

Čitam ovih dana dosta po forumima, pa si mislim jel ipak roditelji malo previše drame oko tog odlaska u vrtić?
Mislim, i moja mala krenula u utorak, al nije mi sad to neki šok da bi padala u nesvijes u hodniku vrtića..... :/
Nikome se nije lako odvojiti od svog djeteta, znam, ja sam sa svojom curkom doma već tri godine, stalno smo zajedno, ali ipak sad je krenula u vrtić i uvjerena sam da će joj biti sve samo ne ružno/loše....

Jel mislim, da će dijete teže prihvatiti odlazal u vrtić ako smo mi zabrinuti, dižemo paniku, pa stalno dal će mu tamo biti dosadno, jel će ga tko udariti, kaj će jesti.............

Što vi mislite?


Neznam jel mi tema na pravome mjestu, ako nije, premjestite...
:*

ja nemam iskustva pa ovako napamet govorim

mislim da im osjetljive djece i osjetljivih roditelja
i mislim da je što se polaska u vrtić tiče to najgora kombinacija (kad su oboje osjetljivi)

al isto tako ne mislim da su jedni ili drugi namjerno takvi, to je jadnostvano tako, netko to teško podnosi...

Potpisujem betty.

Citiraj:

---

betty blue prvotno napisa

mislim da im osjetljive djece i osjetljivih roditelja
i mislim da je što se polaska u vrtić tiče to najgora kombinacija (kad su oboje osjetljivi)

al isto tako ne mislim da su jedni ili drugi namjerno takvi, to je jadnostvano tako, netko to teško podnosi...

---

da, ali mi smo ti koji bi trebali biti podrška djetetu u tom trenutku, pa nekako pregrmit to sve skupa bez da dijete osjeti našu nervozu....

Citiraj:

---

daisy may prvotno napisa

Citiraj:

---

betty blue prvotno napisa

mislim da im osjetljive djece i osjetljivih roditelja
i mislim da je što se polaska u vrtić tiče to najgora kombinacija (kad su oboje osjetljivi)

al isto tako ne mislim da su jedni ili drugi namjerno takvi, to je jadnostvano tako, netko to teško podnosi...

---

da, ali mi smo ti koji bi trebali biti podrška djetetu u tom trenutku, pa nekako pregrmit to sve skupa bez da dijete osjeti našu nervozu....

---

X na daisy

Ja si osobno ne mogu zamisliti situaciju kada netko napiše da dijete ne prihvaća vrtić u toj mjeri da ga ispiše iz vrtića.
Ja doduše imam sreće da mi nismo imali drame oko vrtića.
Meni je bilo teško, ali sma i bila sretna što imam izbora da djecu ipak ostavljam u stručnim rukama a za tako malo novaca.
Ali gore opisana situacija mi je nezamisliva. Što bih ja recimo napravila da sam imala takvo dijete??
Ne znam na koji način bih si priuštila da dijete u toj situaciji ispišem iz vrtića? Kome bih ga ostavila? Što ti ljudi tada ne idu na posao? Jednostavno ne razumijem.
Znam da ima lako i manje lako prilagodljive djece,a li ovo mi je stvarno nešto apstraktno!
I neka me netko sada opali po glavi, ali mislim da su u takvim situacijama i roditelji malo krivi jer puno oko toga drame.

Ljudi su razliciti.
Ne treba suditi o drugima na taj nacin, svatko se s trenutkom odvajanja nosi na svoj nacin.

glupo mi je govoriti bez iskustva...
prije cca godinu i pol kad je mali od kolegice s posla kretao u vrtić oni su to strahovito teško podnijeli (ispisali su ga) a ja sam se zgražala i govorila da bih ga samo šutnula i zavorila vrata
danas kad sam majka ne mislim tako... :mrgreen:

ali definitivno stoji da dijete osjeti našu zabrinutost i nepovjerenje i to mu otežava prilagodbu. O tome treba voditi racuna...

Da, svatko se nosi na svoj način, ali..
Ima situacija u kojima čovjek sebe treba staviti na drugo mjesto. Ovo je jedna od tih - moramo zaboraviti koliko je nama teško, mislim da nitko nije ravnodušan kada dijete ostavlja prvi puta u vrtiću, ali djetetu je puno lakše ako se mora nositi samo sa svojim emocijama, a ne još i sa našim.

Citiraj:

---

Bubica prvotno napisa

ali definitivno stoji da dijete osjeti našu zabrinutost i nepovjerenje i to mu otežava prilagodbu. O tome treba voditi racuna...

---

tako je,
;)

Citiraj:

---

Bubica prvotno napisa

ali definitivno stoji da dijete osjeti našu zabrinutost i nepovjerenje i to mu otežava prilagodbu. O tome treba voditi racuna...

---

Danas sam u fazi potpisivanja.. :)
Sa ovim se zaista slažem i iz iskustva (što osobnog što promatrajući djecu i roditelje iz naše grupe) mogu reći da što roditelji više dramatiziraju to klinci teže prihvaćaju ...

Ja sam jucer sretna izasla iz vrtica jer je zelio ostati (doduse nakon sat ipol kad sam dosla po njega docekao me u krokodilskim suzama), ali danas sam i ja placuci isla kuci jer nikako nije htio da ja odem.

Ne dramim ni oko cega, ali je isto puuuno teze ostaviti dijete u suzama, nego ga ostaviti kad on daje pusu za rastanak.

Citiraj:

---

Bubica prvotno napisa

ali definitivno stoji da dijete osjeti našu zabrinutost i nepovjerenje i to mu otežava prilagodbu. O tome treba voditi racuna...

---

Potpis.
I sad kad Jakov sa 8 mjeseci kreće na čuvanje ja se smješkam i kažem, on je prilagodljiva beba, teta je super, sve će biti ok, važno je da je cijela obitelj zadovoljna (i sita), a ne samo da smo zajedno 24/7.
Tako sam se postavila, samo da me Jakov ne razuvjeri :mrgreen:
Ozbiljno, ne želim da on osjeti moju nelagodu, moj strah. Pa ga onda ne smije ni biti (jer je teško pred djetetom skriti emocije)

Citiraj:

---

Mum2Be prvotno napisa

jer nikako nije htio da ja odem.

.

---

Ovo ja sam htjela naglasiti jer se njemu u biti i vrtic i tete i djeca svidaju, ali ne zeli da ga ostavim.

Citiraj:

---

Mum2Be prvotno napisa

Ja sam jucer sretna izasla iz vrtica jer je zelio ostati (doduse nakon sat ipol kad sam dosla po njega docekao me u krokodilskim suzama), ali danas sam i ja placuci isla kuci jer nikako nije htio da ja odem.

Ne dramim ni oko cega, ali je isto puuuno teze ostaviti dijete u suzama, nego ga ostaviti kad on daje pusu za rastanak.

---

Moj F ima iza sebe 2 godine jaslica i tek pred kraj prosle "jaslicke" godine znaci u svibnju/lipnju ove godine smo dosle do faze puse za rastanak! Nije bilo suza i plača i drame ali kažem sve do nedavno nije bilo ni puse - jednostavno bok i mahanje kroz prozor. Bez emocionalnih opraštanja...

ja osobno vjerujem da u ovim jaslicarskim godinama rastanci trebaju biti kratki i konkretni: pusa, teti na ruke, mah, mah i odlazak.

Ja tocno vidim F u ocima, kada se zbog neke moje zaboravnosti moram zadrzati minutu kako joj raste nada da cu ju odvesti sa sobom.
Kasnije, kada su veci onda ih, naravno, necemo ostavljati u teskim suzama i bacanju po podu, onda mogu razumijeti sve nase argumente, ali kada su mali najbolje razumiju da moramo otici kada stvarno i odemo :mrgreen:

Citiraj:

---

betty blue prvotno napisa

prije cca godinu i pol kad je mali od kolegice s posla kretao u vrtić oni su to strahovito teško podnijeli (ispisali su ga)

---

I tko je onda čuvao dijete?

Citiraj:

---

ana.m prvotno napisa

Citiraj:

---

betty blue prvotno napisa

prije cca godinu i pol kad je mali od kolegice s posla kretao u vrtić oni su to strahovito teško podnijeli (ispisali su ga)

---

I tko je onda čuvao dijete?

---

baka
premda, i ja još uvijek mislim da ima nešto u tome kako se postavi na početku, sigurna sam da dijete osjeti majčinu frustraciju, govorim o onoj "antefrustraciji", tj. kad je mama unaprijed zabrinuta

to me podsjeća na odlazak doktoru i priče o pikanju...

Moje dijete ima 21 mjesec, do sada ga je čuvala baka.
Od utorka je krenuo u jaslice. Moji osjećaji i razmišljanja vezani uz polazak u jaslice bili su isključivo pozitivni - i mislim da sam ih uspješno prenijela i na dijete. On inače obožava djecu, igru, prilično je samostalan u smislu da ni za koga nije pretjerano vezan, još ne priča. U grupi je sa još 18-tero dječice, on je najmlađi. Sva djeca osim jednog dječaka neprestano plaču i dozivaju mame. Prvi dan je moj malac sa oduševljenjem i velikim uzbuđenjem proveo vrijeme u jaslicama (ja sam čitavo vrijeme bila s njim). Kad je došlo vrijeme doručka i ručka prvi je sjeo za stol, tete su krenule stavljati slinčeke – on se pobunio jer slinček ne podnosi, one su inzistirale u nekoliko navrata i na kraju sam ih zamolila da ostane bez njega. Jeo je. Drugo jutro čim se ustao odjurio je prema vratima i pokazivao da želi ići u jaslice. Bila sam s njim 1 sat, pokupila ga nakon ručka – na bradi je imao krvavu ogrebotinu, te crvenilo iza vratića – rezultat borbe sa slinčekom i tetom. Naravno, nije jeo. Slijedeći dan sam zamolila da mu ne stavljaju slinček, jer je to jedina stvar koju tamo ne voli i ne želim da mu se zbog toga zamjere jaslice – teta je promijenila izraz lica, ali je ipak nakon dodatnog argumentiranja prihvatila taj prijedlog. Ipak, dijete nije htjelo za stol i nije ništa jeo – šteta je već počinjena. Trebam li spomenuti da se ni danas nije približio stolu i da nije jeo?
Odmah prvi dan su tete dječici (najstarije će u siječnju navršiti 3 godine) stavile na stol čašu punu našiljenih drvenih olovaka – neka djeca svoju tugu izražavaju bijesom – našiljene olovke su u takvom okruženju potencijalno oružje. Teta se opravdala riječima – prvi je dan, svi plaču, hoćeš ih nekako smiriti pa pokušavaš sa svim. :?
Ujutro dobivaju kakao, čaj, mlijeko iz kojih se doslovno diže para koliko su vrući – tri jutra sam na to ukazivala tetama – treće jutro je spremačica koja poslužuje hranu rekla da djeca moraju pričekati da se ohladi???? :shock:
Pod je prekriven sićušnim kockicama koja djeca bez ikakvih problema mogu staviti u usta i progutati – takvih kockica ima nekoliko kutija. Također su djeca prvi dan na podu pronašla nekoliko kamenčića i 2 sitna gumba.
Tete nisu ostvarile nikakav kontakt s djecom, već su odmah krenule sa strogoćom i uvođenjem reda, obraćaju im se oštrim glasovima, naređuju, nasilno posjedaju za stol, forsiraju slinčeke, čak ne daju djeci tješilice (stvari koje su mame donijele od kuće: dude, medeke, krpice itd...), ne nude ih vodom (dakle svi stalno plaču i u prostoriji je prilično toplo)... Iako je grupa skroz nova i nijedno dijete do sada nije pohađalo jaslice, dozvolile su da samo 4 mame budu s djecom prvi dan (na kraju smo bile samo ja i još jedna mama), drugi dan sam se već osjećala kao smetnja. Dakle, 19-tero djece je ostavljeno u nepoznatom prostoru s nepoznatim ljudima, ne razumiju zašto, samo im je teško i neprestano plaču i dozivaju mame, nitko ih ne utješi, podigne, pomazi.... Danas je 4-dan, situacija je identična prvom...
Iako je moje dijete svako jutro dosad pokazivalo interes za odlaskom u jaslice, vrlo blizu sam toga da ga ispišem i potražim alternativu jer zbog svega gore navedenog ne mislim da mi je dijete tamo sigurno.

Dakle, dramim li previše?

I zaboravih još: za vrijeme mog boravka tamo nerijetko sam čula jednu od teta kako kaže drugoj: "Pusti ga da tuli, nemoj ga dirati, on mora otuliti svoje!" - u situaciji kad se dijete plačući valja po podu. Ista teta djetetu koje plače i moli ju "Pocuvaj me majo!" strogim glasom kaže "Neću te nositi zato jer plačeš!". :shock:

Pa što se tamo događa dok nitko od roditelja nije prisutan??? :cry:

I kako će, pobogu, ta dječica zavoljet jaslice?

kinka, mogu reći samo da mi je jako žao što ste dobili takve tete i mogu garantirati da definitivno velika većina nije takva...

ok, svi znamo da 2 čovjeka sa 19 tužnih, neutješnih, uglavnom bespomoćnih jednogodišnjaka nikako ne mogu postići da svako dijete prime, zagrle, utješe, a uz to i nahrane, premotaju, umiju itd. jer svaka ima samo po 2 ruke... i to je jedna žalosna činjenica po našim jaslicama.... ALI - doista...tete koje si dopuštaju ovako grub nastup pred roditeljima naravno da ne ulijevaju zabrinutom roditelju ni najmanje povjerenja i smirenosti, već sasvim protivno...i ništa ih ne opravdava za takvu komunikaciju s djecom :(
primjetite li i idućih dana takvo postupanje, porazgovarajte s njima o tome što vam smeta, a ako ne pomogne, odite ravnateljici

Citiraj:

---

Lucija Ellen prvotno napisa

Ljudi su razliciti.
Ne treba suditi o drugima na taj nacin, svatko se s trenutkom odvajanja nosi na svoj nacin.

---

1001 x

Prije sam napisala duuugi post, pa ga zabunom obrisala, pokušati ću rekonstruirati.
Dakle ovo su činjenice s kojima se u svakom slučaju slažem:
betty blue:

Citiraj:

---

ja nemam iskustva pa ovako napamet govorim
mislim da im osjetljive djece i osjetljivih roditelja
i mislim da je što se polaska u vrtić tiče to najgora kombinacija (kad su oboje osjetljivi)
al isto tako ne mislim da su jedni ili drugi namjerno takvi, to je jadnostvano tako, netko to teško podnosi...

---

daisy may:

Citiraj:

---

Jel mislim, da će dijete teže prihvatiti odlazal u vrtić ako smo mi zabrinuti, dižemo paniku, pa stalno dal će mu tamo biti dosadno, jel će ga tko udariti, kaj će jesti.............

---

Lucija Ellen:

Citiraj:

---

Ljudi su razliciti.
Ne treba suditi o drugima na taj nacin, svatko se s trenutkom odvajanja nosi na svoj nacin.

---

To je dakle teorija, a u praksi je naš vrtić - jedini kojeg imamo jednak opisu koji je dala kinka. Tete isto tako.
Slijedeći problem je što sam ja roditelj koji nikako ne može podnjeti da je dijete tužno i da plače, ako za to stvarno ne postoji neki debeli razlog.
Problem je također što sam ja spremna u takvoj situaciji ići i "glavom koz zid". Što to znači? Znači da znam da bih bila spremna u krajnjem slučaju dati i otkaz u slučaju da mi nema tko čuvati dijete, a prilagodba ne ide nikako i teška je i nema pomaka na bolje.
Ok, večina će pomisliti, em sam bedasta, em naivna, em pričam gluposti, em ne bih dala otkaz da nemam zaleđe u lovi,...
Naravno svatko od nas negdje dođe pred zid i naravno da samohrani roditelj čije dijete uz to nema npr. tko čuvati neče dati otkaz i biti doma s djetetom, jer mu je onda ugrožena egzistencija.
Hoću reči, vjerujem da ima stvarno djece kojoj ne odgovara vrtić, ali ono totalno ne odgovara. Kad bih došla u situaciju da je moje dijete baš jedno od te rijetke djece, okrenula bih brda i doline da pronađem drugi način, drugi model koji bi nam odgovarao, pa i pod cijenu svojeg ostanka kod kuće. (Što bi naravno bio ogroman financijski problem).
Inače i moje dijete će jednog dana krenuti u vrtić, ali se nadam da ne prije nego što ocijenim da je spreman, a spreman bi kod mene značilo da ima puno veču potrebu za društvom nego za mamom ili drugom bliskom osobom.
I da, očito sam osoba koja radi drame oko vrtića i to priznajem. Radim ja drame i oko nekih drugih stvari. :mrgreen:

moje dijete još neko vrijeme čuva baka, pa kreće u vrtić. nadam se da će proći bez većih drama, ali naravno da se (valjda kao i svaka druga majka) neću reći bojim, ali ću sigurno razmišljati kako se drugi ponašaju prema njoj, da li će teta zapaziti da joj nešto treba, da li se upiškila ili sl. ali s druge strane mi je drago da će biti sa svojim vršnjacima i igrati se i komunicirati, što doma nikako nema, pa ću joj probati olakšati koliko mogu...

daisy may, velika je stvar i u godinama. Tvoje dijete ima 3 godine, a mnoga djeca kreću u jaslice sa godinu dana. To je razlika kao nebo i zemlja. Mi smo prvi pokušaj vrtića imali sa tri godine i ispisali dijete radi bolesti, a sad imamo novi pokušaj sa pet godina. I to je nebo i zemlja, i u tome kako se dijete osjeća, i kako se mi osjećamo.

Citiraj:

---

Bubica prvotno napisa

ali definitivno stoji da dijete osjeti našu zabrinutost i nepovjerenje i to mu otežava prilagodbu. O tome treba voditi racuna...

---

Nikad nisam shvatila korist od ove rečenice. Ja tu samo čujem:"Vi ste krivi što je nesretan."
I potpis na Luciju Ellenu.

Mislim da je puno i u tetama. Mislim da bih bila puno nemirnija da su onakve kakve opisuje kinka.

M. ne ide u vrtić pa nemam osobnog iskustva s vrićem/jaslicama, ali...
Kad sam počela raditi čuvao ju je tata (nekako smo usklađivali smjene), a prema potrebi su uskakali i roditelji od MM-a (s kojima živimo).
Rijetko sam je ostavljala sa svojom mamom koja živi malo dalje i ne viđa se s M. svakodnevno. Zašto - jer M. nije htjela. Ja jednostavno ne mogu raditi ako znam da mi dijete cijelo vrijeme plače. A tako je često bilo dok je ona bila kod moje mame. Ona nju voli, zna da je to none, ali neće ostat kod nje i gotovo. Sad, ne mogu ni zamislitio kako bi izgledalo da je trebala ostati u jaslicama sa tetom koju uopće ne poznaje i koja joj zasigurno ne bi posvetila toliko pažnje kao moja mama :/

Uskoro ću opet na porodiljski tako da M. i ovu godinu ostaje doma. Svakodnevno svjedočim čuđenju ljudi oko sebe kojima nije jasno zašto M. ne krene u vrtić jer "kako ću ja doma s dvoje djece" :? A meni pak nije jasno zašto bi moje dijete išlo u vrtić ako sam ja doma, s malom bebom, pa šta?

Zato, dramili bi sigurno i uopće ne mislim da bi to bilo pretjerivanje ili bez razloga. M. je takvo dijete, a ja sam takva mama.

Imamo i prikladnu majicu s natpisom "Sweet drama queen" :mrgreen:

Citiraj:

---

Mima prvotno napisa

daisy may, velika je stvar i u godinama. Tvoje dijete ima 3 godine, a mnoga djeca kreću u jaslice sa godinu dana. To je razlika kao nebo i zemlja. Mi smo prvi pokušaj vrtića imali sa tri godine i ispisali dijete radi bolesti, a sad imamo novi pokušaj sa pet godina. I to je nebo i zemlja, i u tome kako se dijete osjeća, i kako se mi osjećamo.

---

potpis kao kuća :)

Ima puno u našoj reakciji ali ne znaju sve mame kako se treba postaviti prema djetetu kad kreće u vrtić. Teško da neka mama želi svoje dijete učiniti nesigurnim i nesretnim jer se isto tako i ona osjeća.

naravno da roditelji to ne rade svjesno...isto tako nema koristi negirati da je odnos izmedju roditelja i djeteta dvosmjeran proces, pa ako smo mi zabrinuti i nesretni kada vidimo da je ono tužno i plače, na isti način je i dijete zabrinuto kada vidi da smo mi nesretni, nesigurni, zabrinuti. To nije samo pitanje vrtica vec i odlaska lijecniku, skole i tisucu drugih svakodnevnih situacija.
Dakle, nije poanta nabijanja osjecaja krivnje nego da roditelj koji zeli raditi na sebi osvijesti na koji nacin njegovo ponasanje utjece na djetetovo (i obratno, naravno).

a ove horor tete koje opisujete vjerojatno imaju svoju strucnu sluzbu ili ravnateljicu s kojima svakako treba razgovarati.

slažem se da smo svi različiti i da različito reagiramo u istim situacijama
ptičice idu tek dva dana i nemamo nekih problema niti drama
pričala sam im o vrtiću puna oduševljenja,govorila im kako se zove vrtić,tete,kako će se igrati s djecom i uživati
oni su tako i prihvatili vrtić (barem prva dva dana)
ja sam izlazila suzeći i s knedlom u grlu :roll:
zato što se razdvajamo,zato što je počeo novi period u njihovom životu,zato što su ušli u sustav,zato što u toj razdvojenosti neću vidjeti kako rade neke stvari prvi put.......zato što se s jedne strane veselim povratku na posao,a s druge se osjećam ko zadnja nemajka zbog toga veselja
da plaču sasvim sigurno bi se osjećala još gore

mislim da ne dramim :mrgreen: ja ću sasvim sigurno cmoljiti kad krenu u prvi razred,pa u peti,pa u srednju... :lol: ja sam cmoljava mama

Citiraj:

---

MIJA 32 prvotno napisa

slažem se da smo svi različiti i da različito reagiramo u istim situacijama
ptičice idu tek dva dana i nemamo nekih problema niti drama
pričala sam im o vrtiću puna oduševljenja,govorila im kako se zove vrtić,tete,kako će se igrati s djecom i uživati
oni su tako i prihvatili vrtić (barem prva dva dana)
ja sam izlazila suzeći i s knedlom u grlu :roll:
zato što se razdvajamo,zato što je počeo novi period u njihovom životu,zato što su ušli u sustav,zato što u toj razdvojenosti neću vidjeti kako rade neke stvari prvi put.......zato što se s jedne strane veselim povratku na posao,a s druge se osjećam ko zadnja nemajka zbog toga veselja
da plaču sasvim sigurno bi se osjećala još gore

mislim da ne dramim :mrgreen: ja ću sasvim sigurno cmoljiti kad krenu u prvi razred,pa u peti,pa u srednju... :lol: ja sam cmoljava mama

---

a cmoljenje na predstavi na kraju prve vrtičke godine, kad shvatiš koliko su narasli i promjenili se u tih desetak mejesci?


ja sam ridala ko kišna godina na toj predstavi kod T i već se sad pripremam da će isto bit kod J....

samo sam došla zahvaliti nebu i zemlji :naklon: :naklon: na tetama od M koje su sve suprotno od ovog opisanog u kinkinom postu.
:naklon: :naklon:

i mi smo od utorka u jaslicama.

mi smo super prošli s jaslicama.malo zna zaplakati kada odlazim ali to radi i kada ostaje kod baka i s tatom.bit je u tome da ja odlazim pa u jaslice ide brza predaja, plaće minutu i gotovo.sve super.voli djecu.tete su super.on je imao vatreno krštenje s jaslicama u ljetnim dežurama jer je bio bolestan cijeli 5 i 6 mjesec pa nije ni išao prije. navikao se da su svaki drugi tjedan druge tete i nije ga to uopće diralo.
znao je doći kući ugrižen,ogreban,udaren a sada i on to zna napraviti drugima u borbi oko nećega.naučio od drugih.
nismo uopće išli na adaptaciju,jer je kretao u 4 mjesecu i nisu mi dali.ostao je odmah od 8-14 h.
neznam imam valjda sreće s tetama a i ja sam uzivala u vrtiću kada sam bila mala i meni je to nešto super.
nije mi razdvajanje s njim i ostavljanje u vrtiću teško palo,fali mi ali vidim koliko je on veseliji jer ima djece i koliko novih stvari zna.počeo je sve jesti a kod kuće to nije htio.
neznam ali ja sam trenutno oduševljena.

kinka stvarno neznam kakve su to tete.

Evo na temi o vrtiću sam našla post od MGrubi, nadam se da se ne ljuti što sam ga tu kopirala:

Citiraj:

---

takva ti je bila i moja
cijelo je vrijeme držala svoju torbicu uza sebe i čekala me
pala je u depresiju, nije se smijala čitav dan, gledala u prazno ...

ispisali smo je, MM dao otkaz jer je moja plaća veča
trebalo ej 2 tjedna da dođe sebi, da se opet počne smijat

---

To je točno teška adaptacija o kakvoj ja govorim. Evo to je slučaj kad bih ja postupila jednako, ako ne bi bilo druge, dala bih otkaz i čuvala dijete.
Da li je to previše drame, ili zdrav razum, ne znam? :/

Citiraj:

---

Anemona prvotno napisa

Evo na temi o vrtiću sam našla post od MGrubi, nadam se da se ne ljuti što sam ga tu kopirala:

Citiraj:

---

takva ti je bila i moja
cijelo je vrijeme držala svoju torbicu uza sebe i čekala me
pala je u depresiju, nije se smijala čitav dan, gledala u prazno ...

ispisali smo je, MM dao otkaz jer je moja plaća veča
trebalo ej 2 tjedna da dođe sebi, da se opet počne smijat

---

To je točno teška adaptacija o kakvoj ja govorim. Evo to je slučaj kad bih ja postupila jednako, ako ne bi bilo druge, dala bih otkaz i čuvala dijete.
Da li je to previše drame, ili zdrav razum, ne znam? :/

---

Mislim da je to ekstreman slučaj, i hvala Bogu nema ih puno.
U takvom slučaju, da je moje dijete toliko nesretno, i ja bi razmišljala i o toj opciji.

Citiraj:

---

daisy may prvotno napisa

Ovih je dana većina dječice krenula u vrtić,
nekima adaptacija ide dobro, neki plaču, neki ne žele ni ući u nj, neki plaću čim dođu kasnije se smire pa im bude lijepo,
i tako, svako dijete reagira na neki svoj način...

Čitam ovih dana dosta po forumima, pa si mislim jel ipak roditelji malo previše drame oko tog odlaska u vrtić?

Što vi mislite?



:*

---

mi smo imali jako tešku adaptaciju, mala je dosta vezana za mene i ostanak u vrtiću joj je bio popriličan šok (kao i meni)...problem je bio i u tome što je tu prvu godinu dosta pobolijevala, pa je onda svaki čas bila kući...uvijek sam razbijala glavu na poslu da li je mala žedna, gladna, pospana, hoće li mi zafibrat tamo jer joj nos malo curi i slično....a njih 31 dijete u grupi na jednu tetu (uz samo dva sata preklapanja)....
mislim da je polazak u vrtić za svako dijete velika stvar i velika promjena u njegovom životu i nije mi čudno ako roditelji "drame" radi toga, jer večini djece ti prvi dani u vrtiću ipak teško padnu, baš kao i roditeljima......


:love:

eh, još nešto, ovi tjedan sam uzela godišnji tako da mojoj prinčipesi ne padne baš teško ponovni odlazak u vrtić (jer ovo se ljeto naučila spavati do 10-11), a također imamo 15-tak nove djece u grupi, tako da sam malo više bila prisutna u vrtiću ....uglavnom, želim samo reči bravo za tete...od tih 15-tak nove djece samo jedno jedino dijete je plakalo prvi dan....ma svaka im čast (našim tetama)...ma da vidite kako ih paze kad su na dvorištu :heart:

isto ko sto je netko vec napisao, nije isto dat dijete u vrtic sa 3 god, 1 god, il 18 mj kad je izrazen strah od odvajanja... i ovisi jos o tisucu drugih okolnosti, i moje misljenje je da nema smisla sudit drugima, svako zna najbolje za svoje dijete. nekom je nezamislivo jedno, nekom nesto drugo. netko ostavi bebu od 1o dana da cuva baka, mog malca nitko nikad nije cuvao osim mene i tate a ima 19 mjeseci... ja sam prva dva dana adaptacije bas bila sretna tj. veselila se kaj ce ic u jaslice, a 3 - 4 mi je stvarno bilo tesko, al nisam mu to dala do znanja. vec 4 dan tete su ga hvalile kak je bio super, " tjesio " malenog koji je plakao - dodavao mu je dudu i pokazivao autice, a dan prije nisam ga uopce cula da place i onda dosla gore, on nije vristao nego je tiho jecao i suze padale i naravno da nisam bila odusevljena s pomisli da ga sutra ujutro opet vodim i da mu dan zapocne sa suzama i ne znam zakaj je to drama.