Dijete doslo kuci s ogrebotinom po licu

Ne znam da li je to normalno, ali prica ide ovako...

Dijete krenulo s dvije godine u jaslice i sve je bilo super.

Sljedece godine su je premjestili u drugu grupu, u vrtic. Na pocetku pedagoske godine je bilo veoma lose, nije se dala u vrtic, govorila je da je djeca muce, cak je pocela mucati i ponekad je mokrila u krevet. Nije bas najbolje govorila, pa nisam razumjela o cemu se tocno radi. Jednom je opet dosla s ogrebotinom odmah ispod oka i trazila sam razgovor s ravnateljicom. Jedva sam dobila taj razgovor, dosle su psihijatar, pedagog i jos neke osobe iz strucnog tima. Ravnateljica je bila veoma ljuta sto to nisam rijesila samo s tetama. Inace su samo 4 djece prebacili u tu grupu, pa sam htjela cuti strucno misljenje, a ne samo tete koje su ih dobile. Objasnjenje je bilo da se dijete najvise igra sa tim djecakom koji ju je ogrebao, jer bi je inace sigurno slucajno ogreblo drugo dijete. Napali su me da ih optuzujem da mi je zbog njih dijete dobilo traume i pocelo mucati i mokriti, te da to netko cuje, mogao bi pomisliti svasta.
Poslije tog razgovora sve se nekako smirilo i dijete mi vise nije doslo sa razdrapanim licem.

Sve do pocetka ove pedagoske godine. Kako je proslo ljeto, kcer mi se pocela zaliti da joj je dosadno i nede joj se u vrtic, a tijekom ljeta joj je bilo lijepo u vrticu. Danas se vratila sa novom razderotinom po licu koju joj je nanjela jedna curica koju voli i koja nam je dosla i kuci u posjetu. Opet u blizini drugog oka, duzine 2-3 cm i sirine par milimetara. Navodno je htjela puhati balone od te curice pa ju je ona ogrebla. Kcer mi je rekla i da su neka djeca nju i neku drugu djecu tukla. Kada sam je pitala sto su tete rekle na to, odgovorila je da tete nisu niti vidjele kad su ih tukli. Moli me da je vise ne vodim u vrtic da je opet ne povrijede. Veoma se boji.
Kad sam dosla po kcer u vrtic, teta nista nije rekla. Ni da je imala nezgodu, niti ista drugo.
Napominjem da je rijec o gradskom vrticu, ne o privatnom, a niti o igraonici. Dakle, svi bi trebali imati zavrseno adekvatno skolovanje.

S obzirom da sam zabrinuta za djetetove oci, potencijalne oziljke po licu koji ipak u tankom sloju ostaju, a i za njezino mentalno zdravlje, molim za savjet...da li je to normalno? Sto uciniti sa djetetom, tetama, strucnim timom, ravnateljicom...?

Inace sam bila veoma zadovoljna, ali ovakve stvari me stvarno zabrinjavaju :/

pa jeste li uopce porazgovarali s tetama mislim onako "prijateljski" ne napad jer se moze desiti da dijete uzmu na "pik" pa ...nebi bilo ugodno dijetetu u vrticu...neka samo malo pripaze i kazem ako su tete ok ,,,,shvatit ce jer ipak nemogu nadgldat njih 20 djece al ako ih se skrene paznja na neke dogadaje tete ubuduce vise pripaze ako nisu ok .....e onda je malo zeznuto .....

:/

Moja je došla i s ogrebotinom i s ugrizom.
Uvijek tete kažu što je bilo i nikada od toga ne pravimo drame.
Ja imam dvoje djece. Posvade se u sekundi, počupaju i svašta nešto, a kamoli njih 20 u grupi.
Ima osjetljivije djece i one manje osjetljive.
Isto tako ima manje i više osjetljivih roditelja.
Ali mislim da baš nije fer tražiti razgovor s ravnateljicom a ne prije toga popričati s tetama. I ja bih bila ljuta da sam ravnateljica i da za svaku ogrebotinu i svaki ugriz roditelji traže sastanak sa mnom.

evo, i moja dva dana zaredom dolazi s ugrizom. Sto ja znam - ljuta sami zao mi ju je ali, opet, klinci su to, nemam potrebu raditi tko zna kakvu frku. Konacno, i moje starije dijete je u jaslickoj dobi nekoliko puta ugriznuo drugu djecu...Ono sto mi se svidja je da su tete odmah sve ispricale nama, paziti ce malo vise na tog djecarca, proci ce...

Dijete koje muca i mokri u krevet zbog vrtića, ne vjerujem da bi moglo mijenjati stavove o tom istom vrtiću :/ Nisam stručna, ali čini mi se da su problemi tipa mucanje i mokrenje u krevet znak neke ozbiljnije traume. Ne vjerujem da bi par udaraca druge djece izazvalo takvu reakciju djeteta. Isto tako ne vjerujem da bi dijete s vremena na vrijeme voljelo ići u vrtić da je to od vrtića. :/

I slažem se s curama da bi trabalo prvo razgovarati s tetama, a onda ako je potrebno ići do ravnatelja.

I možda da dogovorite susrete sa vrtićkim psihologom da se vidi zašto je dijete počelo mucati i mokriti u krevet?

Irs, puno hvala na pojasnjenju. Pokusati cu traziti tete da malo vise pripaze barem sad na pocetku.

ana.m, ni mi nismo pravili drame dok to nije pomalo postalo ucestalo i uvijek po licu. Mislim da ni ti ne bi bila sretna da si u pubertetu imala oziljke po licu od onog sto su te namjerno izgrebala druga djeca u vrticu.

ana.m i bubica, hvala na pojasnjenju da je to ipak ucestala pojava.

Ninci, pitala sam psihologicu i rekla je da je to normalno. Kcer mi je prestala mokriti u krevet, ali jos uvijek muca. Rekla je da cekam, da mozda samo prode.

Pa čekaj malo, ako joj ostaju ožiljci, a tete o tome ništa nisu rekle...? :? :/
Nemoj me krivo shvatiti, ali tete meni kažu i za najmanju ogrebotinicu.
Doduše, za jednu jako malu na ruci, koju joj je slučajno napravio najmlađi bebač u grupi Iva je tjedan dana govorila da ju je "obrebao Filip", čak i kada se više nije vidjela.
Ja ti odmah pitam kaj je nekaj ako tete i same prije toga ne kažu kaj se desilo!
Naravno da ne bih šutjela i trpila, pogotovo ako je učestalo, ali za takve teže slučajeve još nisam čula.

Ni meni nisu normalne ogrebotine koje ostavljaju ožiljke i još k tome na licu! :/ Ako je tako, onda mislim da bih razgovarala s tetama, ravnateljicom, svima redom...a ako vidim da ne ide, prepisala bih dijete u drugi vrtić.
Ne mogu ni zamisliti da djeca djeci ostavljaju stalno ožiljke! :shock:

Prema napisanom, da se razlučiti da oni koji imaju i stariju djecu puno bolje doživljavaju ograbotine, ugrize, čupanja i sl.

Da me se na bi krivo shvatilo, ne podržavam to, ali da se to dešava...dešava se. Kada se nađete u situaciji da to netko radi vašem djetetu, pgotovo prvi put, ogorčeni ste i ljuti. Kasnije ako se to ponovi - bijesni, pa kakve su to tete i roditelji. Kada vas jednog dana teta dočeka i kaže da je vaše djete to napravilo nekom drugom - zastanete i ne znate što bi rekli, pa inače to ne radi, nikada nije. Kada vam drugi put to kaže, to prihvatite kao dio odrastanja. Ovako sam to ja doživjela.
Moji se doma počupaju i pogrebu puno puta. A budem pored njih i samo na njih pazim.
Za takvo nešto sigurno ne treba okrivljavati tete. Samo tražite da vam uvijek kažu što se točno desilo, da možete VI popričati sa svojim djetetom kod kuće o tome. To je nešto što će proći, neće radi toga poslati nasilnici...

Već sam to napisala na više topica, ali evo i ovdje.
Moje starije dijete je dolazilo iz vrtića s ugrizom na obrazu, više puta.
Moje mlađe dijete je nekoliko puta ugrizlo drugo dijete.

Ne znam što mi je kao roditelju bilo gore. Nijedan od njih nije agresivan, ali kao što kaže AndrejaMa, to je jednostavno dio odrastanja.

meni bi i povremene ogrebotine i ugrizi bili normalni, naravno, strah te je da se nešto ozbiljno ne dogodi i razgovarat ćeš s tetama, ali s druge strane meni je jasno da ne mogu uvijek vidjeti i spriječiti sve. Ali očekujem da hoće popričati sa mnom.

Mucanje, mokrenje u krevet mi je puno više zabrinjavajuće ali opet mogu pretpostaviti da je dijete došlo u neku fazu kad mu je sve to bilo previše stresno a da nitko za to direktno nije kriv. Ipak, svakako bih tražila razgovor s tetama i psihologom, da se vidi što se točno događa.

To što dijete čas voli a čas ne voli vrtić, možda mi najviše upućuje da je povremeno maltretirano od strane određene djece, tim više što se promjene događaju kad se dijete premjesti iz jedne grupe u drugu. Sasvim je realno da bude perioda kad je možda nasilno dijete više odsutno iz grupe (zbog bolesti ili ljetovanja) ili možda ima neko vrijeme drugi fokus pa se dijete osjeća dobro, a onda se zareda par dana da ga netko maltretira. Ako moli da ne ide u vrtić jer se boji, to treba ozbiljno shvatiti.

Još mi se ne sviđa što je osoblje nesuradljivo, što im nije pravo kad tražiš razgovor. Možda si trebala prvo govoriti s tetama a s ravnateljicom teka ako one odbiju suradnju, možda nisi bila taktična, ne znam, ali ako ti se čini da jednostavno ne žele surađivati, to nije ok.

Što se tiče dječjih ogrebotina, ja sam prva kao mama jako osjetljiva na njih, kao i na bilo kakve rane, masnice jer upućuju na to da je moje dijete nešto boljelo, da je netko bio grub. To me brzo prođe ako vidim da nije ostavilo nikakvu traumu na dijete, kad mi teta ispriča šta je bilo i kako su rješili sukob, da su se pomirili i slično.
Ako bi vidjela da netko sustavno maltretira moje dijete i da se moje dijete boji ( pogotovo ako počne mucati i mokriti u krevet) tada bi to bila druga situacija.
Sad malo iz perspektive tete 8)
Nakon godina iskustva, ja obavim i kratak pregled djeteta dok mi ujutro dolazi u skupinu i upitam roditelje za sve ogrebotine, rane i sl. jer je bilo slučajeva da te optuže i za neke prastare rane. Pogotovo prijavljujem sve što se dogodi u vrtiću jer roditelj mora sve znati. Kojiput nije lako objasniti ima svakakvih situacija i roditelja, ali ja ipak radije sve iskreno velim i ispričam se jer sam uvijek ja odgovorna. Ne treba uzimati olako takve stvari. MOja kolegica je doma zvala roditelje da veli kaj se dogodilo jer je zaboravila reći.
Molly, nadam se da imaš dobru komunikaciju sa tetama, zatraži s njima individualan razgovor, reci sve šta te muči, već si razgovarala sa stručnim timom i oni su te savjetovali. Ako nakon svega misliš da nema pomoći i da tvojem djetetu nije dobro u toj skupini, da sa strahom ide u vrtić, pomozi joj i traži premještaj u drugu grupu. Već je velika i razgovaraj s njom. Pitaj je da li to želi. Šta ona kaže na sve to?
Iskreno se nadam da će se rješiti situacija, da će joj vrtički dani ostati u lijepom sjećanju kako i treba biti

Što se tiče dječjih ogrebotina, ja sam prva kao mama jako osjetljiva na njih, kao i na bilo kakve rane, masnice jer upućuju na to da je moje dijete nešto boljelo, da je netko bio grub. To me brzo prođe ako vidim da nije ostavilo nikakvu traumu na dijete, kad mi teta ispriča šta je bilo i kako su rješili sukob, da su se pomirili i slično.
Ako bi vidjela da netko sustavno maltretira moje dijete i da se moje dijete boji ( pogotovo ako počne mucati i mokriti u krevet) tada bi to bila druga situacija.
Sad malo iz perspektive tete 8)
Nakon godina iskustva, ja obavim i kratak pregled djeteta dok mi ujutro dolazi u skupinu i upitam roditelje za sve ogrebotine, rane i sl. jer je bilo slučajeva da te optuže i za neke prastare rane. Pogotovo prijavljujem sve što se dogodi u vrtiću jer roditelj mora sve znati. Kojiput nije lako objasniti ima svakakvih situacija i roditelja, ali ja ipak radije sve iskreno velim i ispričam se jer sam uvijek ja odgovorna. Ne treba uzimati olako takve stvari. MOja kolegica je doma zvala roditelje da veli kaj se dogodilo jer je zaboravila reći.
Molly, nadam se da imaš dobru komunikaciju sa tetama, zatraži s njima individualan razgovor, reci sve šta te muči, već si razgovarala sa stručnim timom i oni su te savjetovali. Ako nakon svega misliš da nema pomoći i da tvojem djetetu nije dobro u toj skupini, da sa strahom ide u vrtić, pomozi joj i traži premještaj u drugu grupu. Već je velika i razgovaraj s njom. Pitaj je da li to želi. Šta ona kaže na sve to?
Iskreno se nadam da će se rješiti situacija, da će joj vrtički dani ostati u lijepom sjećanju kako i treba biti

jesam li dobro shvatila?
dijete je voljelo ići u jaslice, prebačena je u drugu grupu, drugim tetama i onda više nije htjela ići u vrtić.
tokom ljeta je opet voljela ići u vrtić?
ako sam dobro shvatila možda se ne slaže s tetama. probaj razgovarati s njom, pa s tetama. a onda polako i sa stručnim timom. vidi mogu li je možda premjestiti u drugu grupu, ako je u tome problem.

molly, čitala sam nekoliko puta postove i neke stvari mi nisu jasne...
1. zbog čega je dijete prebačeno u drugu grupu i tko je o tome odlučio? vi ili ravnateljica? ako je ona, jeste li se vi složili s njom?

2. kada se kod djeteta primjetilo da loše proživljava adaptaciju na novu grupu, jeste li razgovarali s tetama i psihologom o tome?

3. da li sam dobro shvatila da ste odmah nakon ogrebotine, bez razgovora s tetama, zatražili razgovor kod ravnatelja?

4. jeste li pričali s djetetom što radi u vrtiću tih 5 dana (od početka pedagoške godine)? zbog čega joj je dosadno? jeste li upoznali tete s tim problemom i porazgovarali o tome što rade i što bi se vašoj curki moglo ponuditi? da li je možda darovito/napredno/ s nekim posebnim područjima interesa dijete...?

5. kakve su to točno ogrebotine? nastale od noktića ili nečeg drugog? površinske ili?

eto, puno toga mi nije jasno pa želim provjeriti prije nego dam neko mišljenje i savjete, pa ako vam nije problem odgovoriti...

moj stav je ovakav..

svatko tko ima dijete mora biti svjestan toga na nikad neznaš kako će reagirati pogotovo kad je malen..
nikad nisam dramila ako bi bio ugrizen od drugog djeteta ili ogreban..

istu stvar moze napraviti i moje dijete drugome..
ZAR itko od vas moze garantirati za svoje dijete da neće isto to napraviti..
!??? :/

Mnogo hvala na odgovorima.
Ove godine sam odlucila i nesto konkretno poduzeti...
Njenoj teti sam odmah ujutro pred djetetom rekla da se boji ici u vrtic...odgovorila mi je da je dan prije ogrebena, da imaju neku novu djecu u grupi i da im je tesko. Rekla je da su i mame s tom djecom pa da moje mozda i zbog toga nece ici (njihove mame su s njima, a njena nije). Molila sam je da mi dijete malo ohrabruje ako bude pokazivala strah i rekla je da bude pokusala.
Poslije tog dana, dijete se vise nije toliko bojalo.
Otisla sam pedijatrici koja mi je rekla za neku kremu za oziljke i dala mi je uputnicu za Suvag, s obzirom da vec godinu dana muca.
I na kraju sam joj pocela govoriti da se mora nauciti braniiti, bez obzira na to sto ce se mozda netko ljutiti jer ga je udarila. I sama sam bila takvo dijete, a mama mi bas i nije pomogla time sto je govorila da se ne smije tuci ni svadati. Tek poslije dosta godina sam shvatila da se ponekad moram i potuci kako ne bih dobila batina. Od tada vise i nije bilo toliko potrebe da se potucem jer me nitko niti nije dirao.

bubicka:
1. Imali smo roditeljski sastanak gdje su rekli da je strucni tim zakljucio da su oni dosta samostalni i napredni da idu u tu vrticku grupu te da moraju napraviti mjesta za novu djecu u jaslicama. Nisu trazili nikakav pristanak, a i ja sam to shvatila kao malo vece zahtjeve u samostalnosti za nju, sto mi se cinilo u redu.

2. i 3. Ne sjecam se tocno, ali znam da sam povremeno nesto pitala i njene tete, a i druge, jer imaju neki program otvorenih vrata, a i bila je na dezurstvu zbog naseg radnog vremena. Kada me odgovori nisu zadovoljavali, a stanje se nije poboljsavalo, trazila sam razgovor s ravnateljicom jer sam mislila da ona zna zasto su je prebacili u tu grupu i kako to da su odjednom u toj grupi toliko nasilna djeca. (Za jedno dijete koje je s mojim djetetom prebaceno u tu grupu me jedna mama na roditeljskom sastanku u jaslicama napala da li sam ja njegova mama. Odmah su se digle i druge mame koje su to cule. Izgleda da se radilo o prilicno agresivnom djetetu.)

Jednostavno sam htjela i misljenje strucnjaka koji su tako sastavili grupu jer u prijasnjoj grupi nije imala nikakvih problema, a ovdje su je svi odmah tukli, grebali, grizli...bila sam zbunjena.
Mislila sam da mozda znaju i nesto vise o mucanju od mene, jer sam negdje procitala da to moze biti prolazno, a negdje da je od stresa. Dobila sam odgovor da treba cekati da samo prode. (Ove godine sam otisla pedijatrici i dobila uputnicu za pregled na kojem strucnjaci trebaju ustanoviti o cemu se radi, jer mucanje nije proslo.)

4. Nikada mi ne zna tocno objasniti sto je radila. Kao da zaboravi, ili samo ne zna objasniti. Jucer sam saznala da ovdje vise nema kocke.
Hvala sto si me sjetila da bi mozda bilo dobro reci teti za tu dosadu.
Inace su mi tete u vrticu znale reci da je napredna i dosta je toga zanima.

5. To su od noktica, samo ne mogu vjerovati da mali noktici mogu napraviti tako velike ogrebotine. Ne sjecam se da su djeca u vrijeme kad sam ja bila mala imala takve povrede od druge djece.
Povrsinsko je, ali ipak do krvi. Tesko mi je sto je po licu zbog oziljaka, ali mi je najgore sto je uvijek blizu oka. Cini mi se da u te djece roditelji, a mozda ni tete ne objasne koliko je to doista opasno i da ce, ako ozbiljno povrijede drugoga, morati zivjeti cijeli zivot sa spoznajom sto su strasno ucinili. Ja svojem djetetu uvijek mnogo napominjem takve stvari i poticem suosjecanje, npr. "Kako bi se ti osjecala da ti netko to napravi?" Ne kazem da moje dijete nece nesto slicno napraviti, samo mi se ne svida bas stav da je to normalno jer su mali. Plasi me to malo.

Citiraj:

---

Veki prvotno napisa

MOja kolegica je doma zvala roditelje da veli kaj se dogodilo jer je zaboravila reći.

---

Mene je prije koji mjesec teta zvala na mobitel kad su maleni zaspali jer je njezina smjena završavala, a htjela mi je osobno reći da joj je žao što nije stigla odreagirati i spriječiti drugo dijete da ugrize moje. Činjenica je da mi je malička imala gadan ugriz ispod oka, no nakon poziva sam očekivala nešto puno, puno gore. To nažalost nije bio prvi ugriz koji je dobila u vrtiću (i dalje se nadam da će ostati jedan od zadnjih), ali su mi svaki put tete rekle što se događalo i prije nego bih sama primjetila da ju je netko ugrizao.
No, iskustvo sa sinom (dok je bio mlađi i išao u vrtić u centru grada) nažalost mi nije ni slično ovom: kad sam rekla teti da mi dolazi doma svaki dan s novim ugrizom, ona je rekla da ni jedno od djece u grupi ne grize i da se on grize sam :shock: (naravno, ne moram ni spomenuti da bi se sam stvarno jako teško uspio ugristi na mjesto na kojem su se ugrizi nalazili).

Ocito su pristupi teta razliciti.
Sada znam da ih je skoro 30 u grupi i pretezno su djecaci, a i ovo se dogodilo na igralistu, od jedne djevojcice s kojom smo se upoznali i sada su prijateljice.
Mene samo muci sto je proslo vec dosta vremena, mazemo oziljak s onom nekom kremom za oziljke, a oziljak je i dalje tamo na licu duzine 1 ili 1.5 cm, pored oka :(
Shvacam da je tetama malo tesko s takvom grupom, ali mi je i ovo malo sokantno da djeca rade takve stvari. Cini mi se da djevojcicinoj mami nista nisu rekli da malo poprica sa svojim djetetom. Nikada mi nista nije spomenula.
Inace ocekujem da mi kazu kad moje dijete radi nesto lose pa da i ja s njom popricam o tome.