Rooming in s blizancima

Kome god kažem da želim rooming in s blizancima, svi me gledaju u čudu i komentiraju da nisam normalna ili barem da nisam svjesna što me čeka. Neki su čak uvjereni da to nije moguće, govore mi da ću kolabirati i ne propuštaju me podsjetiti kako će mi biti jako, jako teško. :/ Prije par dana u ambulanti mojeg socijalnog ginekologa medicinska sestra i neka žena koja se tamo zatekla kolutaju očima na moj izbor i prepričavaju svoja iskustva nakon poroda. Nisu imale blizance, a svejedno im nije bilo drago kad su im drugi dan nakon poroda donijeli djecu jer su još bile iscrpljene...
Pa dobro, znam da nas ima svakakvih i da nisu svi porodi jednako laki tj. teški, znam i to da postporođajna depresija može učiniti svoje, ali ipak mi je teško zamisliti umor koji bi bio jači od želje da napokon zagrlim svoju djecu, da uživam promatrajući ih satima, da ih privijem na grudi i grijem i hranim i razgovaram s njima. Već sad primjećujem razlike u bioritmu i načinu na koji se kreću i zato ne mogu dočekati da ih još bolje upoznam. Veselim se svakom trenutku koji ću uložiti u bavljenje tim malenim osobama. Želim znati kako dišu (doslovno i preneseno), osjetiti po čemu su slične, a po čemu različite i kad se jednom rode, sigurna sam da neću biti toliko strpljiva (da ne kažem nezainteresirana) da bi mi bilo što drugo u tom trenu moglo biti važnije. Jasno mi je da briga o dvije novorođene bebe možda nije najlakša stvar na svijetu, ali sigurno nije ni teža ni bolnija od odvojenosti, od činjenice da ne znaš na kojem kraju bolnice tvoje dijete sad možda neutješno plače, a ti si bespomoćna. Nikakve se fizičke boli ne užasavam kao toga. Ako je problem u umoru, ne razumijem jednu stvar. Ne očekujem da ću spavati 8 sati u komadu, ali već sam doživjela po nekoliko dana bez imalo sna pa ne shvaćam što tu može biti toliko nepodnošljivo da bih svojoj djeci radije priuštila njegu bolničkog osoblja, nego majčin zagrljaj?! Zar se ne može dojiti u polusnu? Zar je prematanje tako kompliciran posao? Budem li imala prirodan vaginalni porod, zaista me ničega nije strah, jedino me slučaju carskog malo brine kako ću u prvo vrijeme podizati i namještati bebe. Ali ni to valjda nije nepremostiv problem - nadam se pomoći medicinskih sestara, a još više da operacija ipak neće biti potrebna.

Voljela bih čuti iskustva drugih duplih mama s rooming inom kao i razmišljanja budućih duplih mama o istom. Je li to baš tako strašno kao što se priča? Kakvi su vaši stavovi i želje po tom pitanju?

Nemam iskustva sa blizancima, ali sam u bolnici bila cimerica mami blizanaca koja je rodila na carski, naravno bio je rooming in. Nije joj bilo lako, ali se trudila, doji jedno pa drugo, jedno plače, drugo spava... mi smo joj pomagale , sestre su joj pomagale, muž kad bi došao u posjetu. Bilo nam je smješno kad je jednom dojila jednog, a drugog bebača u krevetiću do svog nogom ljuljala :lol: Ni u jednom trenu nije rekla da ne može, samo je ponekad tražila pomoć, cimerica ili sestara.

Nisam imala dvojke, samo ti želim pružiti podršku :*
Rodila sam dva puta u dubrovačkom rodilištu gdje se rooming in podrazumijeva.
Oba puta sam bila potpuno iscrpljena, drugi put sam morala primati transfuziju radi anemije, nisam mogla hodati uspravno od slabosti, imala sam dvije epiziotomije i strašne hemoroide.
Svaki odlazak na wc trajao je min 15 min ( a kupaona je bila u sklopu sobe ).
Ipak, nikada nije došlo u pitanje da se itko drugi brine za moju djecu.
Sve sam radila poooolako, pooolako bih prenijela dijete k sebi, namjestila je za dojenje ( ležeći ), zaspala bi kraj mene ( s drugom sam već imala iskustvo s co- sleepingom ), onda bih je prenijela u krevetić.
Ako bi plakale dok sam u wc-u cimerice bi pomogle.
Vjeruj mi , meni je još najlakše bilo u rodilištu.
Svaki dan očišćena kupaona, posluženi doručak, ručak i večera ( ne baš kulinarske delicije ali jestivo ), dijete svaku večer okupano, po potrebi sestra promijeni dijete i posteljinu ako treba...
Jedino bi tebi možda dobro došao jastuk za dojenje ;)
Želim ti da dječica budu s tobom, ja ni ne mogu zamisliti drugačije :love:

odradila rooming in prije 6 tjedana...sve sam sam hendlala ali ja sam mama s iskustvom i imala sam vag porod bez rezanja...no uvjeti su bili bezveze...ništa nalik rooming inu kakav se profesionalno podrazumijeva (nisam mimoza ali u tom periodu ni tople vode nije bilo.....) otpušteni 3. dan a doma nam je rooming in bio ipak bolji :lol:

e, pa ja ću malo obrnuto. blizance rodila CR-om. bili su maleni i ležali na intezivnoj.
da je bilo drugačije, tih prvih dana-ja bih se upucala. razlog-užasne glavobolje (koje si netko tko takve nije imao ne može zamislit) izazvane spinalnom injekcijom.
nekih 5 dana sam mogla samo ležati, bilo kakvo pomicanje glave uzrokovalo bi još jače bolove.

nadam se da će kod vas sve proći super (jer kao što vidiš nije sve uvijek krasno i prekrasno).

Ja mislim roditi u Petrovoj, gdje je rooming in samo ako rodiš carskim rezom. I bila mi je želja da su bebe stalno uz mene. Kako za sad postoji velika vjerojatnoj vaginalnog poroda, htjela sam u apartman da bebe mogu biti stalno samnom. Iako bi tamo bila potpuno sama, OK posjete su tamo neograničene.
Ali kako se bliži trenutak, nekako se počinjem pitati dali stvarno želim da u onom silnom umoru i onoj boli, želim da su bebe stalno kraj mene jer iziskuju praktički pa stalnu brigu.
Rečeno mi je da kod prvorotki blizanaca, epiziotomija se izvodi u 100% slučajeva i da ju je gotovo pa nemoguće izbjeći.Znači biti ću rezana na ovaj ili onaj način, jedva ću hodati, neću moći sjediti, a bebe će tražiti brigu....ne znam,nisam pametna...
Nisam protiv toga,ali nekako uviđam da mi se to sve više čini prenapornim...u tih prvih 2-3 dana..

I ja ću obrnuto ;).
S obzirom da su rođeni ranije (u 33 + 3), prirodnim putem, prvih dana su oboje bili u inkubatoru, M. 6 dana, a D. 9 dana, tako da rooming in nije dolazio u obzir: išla sam ja njima na intenivnu, a ne oni meni u sobu.
Moram priznati, nije mi niti falilo, fino sam se 'odmorila', zarasla od epiziotomije, i tak.
Nemojte si ništa predbacivati ako ne bude rooming in. Bit će vremena doma za stalna druženja, ne vidim ništa loše da se majka odmori poslije poroda i skupi snagu za sve ono što je doma čeka :mrgreen:.
Želim vam da sve prođe u najboljem redu.

rodila sam na Sv. Duhu
nisam imala rooming in nažalost
bili smo dosta zajedno,no užasno mi je bilo svaki put kad su ih odnosili :(
nakon par dana su dobili žuticu,infekciju...završili u inkubatoru i onda je bila totalna koma
svima su donosili djecu,a meni ne :(
ja dajem glas za rooming in

Ma mogu ja shvatiti da postoje zaista teški porodi i da oporavak ne teče kod svakog jednako. Možda je nekim mamama s komplikacijama zaista potreban odmor i pomoć, ali ne sviđa mi se da se to uzima pod normalno unaprijed za svaku blizanačku trudnoću. Pa čak i kad se bebe rode kao nedonoščad ili su bolesne pa moraju biti u inkubatoru, mislim da postoji ogromna razlika u tome kako postupaju pojedine bolnice. Ima onih koje potiču i omogućuju da se roditelji brinu o bebama koliko god je moguće čak i onda kad zbog specifičnih problema nije moguć pravi rooming in, ali nažalost ima i onih drugih koje valjda misle da su vlasnici te djece. Čitala sam priče s poroda u kojima su roditelji dva tjedna nakon poroda svoju djecu mogli gledati samo preko stakla. :shock: :shock: :cry: E pa, teško mogu naći bilo kakvo opravdanje za nešto takvo. Ako mene pitate, ja bih takve stvari kažnjavala dugotrajnim zatvorom.

ja sam bila u sobi s ženom koja je rodila blizance, u terminu (39tjedan),
rodila ih vaginalno...
malci su bili cijelpo vrijeme s njome, dojila malo jednog malo drugog,
jedino bi ih navečer malo nadohranjivali jer joj mlijeko još nije nadošlo a oni bili veliki (čudno za blizance, al svaki je imal po 3200g...) i bili gladni...
doduše sestre su joj malo više pomagale i bile na usluzi neko mamama jede bebe, al tako mora biti...

Pandora, moja frendica je rodila blizance vaginalno, u terminu.
Imala je s njima 24satni rooming in.
Prvih 6 mjeseci ih je ISKLJUČIVO dojila, a inače ih je dojila do preko 3. godine.

A s druge strane, nekima je s jednim djetetom rooming in prestrašan, a mlijeko im "nestane" nakon mjesec dana.

Kad ti je nešto stvarno važno, a ti vjeruješ u sebe, onda ćeš to i ostvariti, bez obzira koliko djece si rodila.

Sretno :)

inace, prvo dijete sam rodila u petrovoj, klasični drip porod s epiziotomijom koja me boljela idućih mjesec ili čak dva dana.
i bez obzira što me užasno boljelo, što sam bila mrtva umorna, što nisam znala za sebe, svejedno znam da bismo i ja i zara bile sretnije i zadovoljnije da smo imale rooming in.
to je jedna od stvari za kojom ću uvijek, baš uvijek žaliti, ta trodnevna odvojenost u rodilištu. fućkaš odmaranje i oporavljanje, ja želim biti uz svoje dijete.

(zato s drugim djetetom nisam pristala na ništa osim apsolutno potpunog 24satnog rooming ina)

Maya u Petrovoj nema rooming in ni na carskom.
Ja jesam za rooming in POD UVJETOM DA TI SE POMAŽE. A meni se nije pomagalo a nisam ni na noge stala (carski). Djeca su na kraju ležala samnom na krevetu jedan iznad drugog , ja sebe namjestila na bok (inače se nisam mogla okretati s leđa na bok koliko me bolio carski) i tako svakom davala jednu cicu pomicajući se po boku malo gore malo dolje. Prema potrebi da cica dođe do usta. Ma muka živa bila ali sam preživjela.
A da ne padnu s kreveta, sam uz krevet stavila krevetić od cimerice a rupu koja je ostajala između krevetića i kreveta sam popunjavala narolanim bademantilom i pokrivačem od kreveta.
I bitno kad se tu i tamo pojavio netko od sestara uredno su ih uzimali s kreveta i stavljali u krevetiće jer tako ne smiju biti.
A oni su cicali svakih sat, sat i pol, nekad i češće. Ne u isto vrijeme što je ispadalo ko da stalno cicaju. Boravak od 4 dana sa sat vremena spavanja, vjerovao netko ili ne. Ni danas ne znam kako sam to uspijela.
I slijedečih 6mj su cicali svakih sat i pol do dva :mrgreen:

Sundance, to zvuči slično ko moj carski.
je, bilo je vrlo teško, i neću reći da nije. ali da smogneš snage za sve to, smogneš.
rooming in sam željela, i dobila, ali to nije to - trebala bi uz rodilju nakon carskog, osobito s duplićima, biti neka poznata osoba koja će pomagati i dodavati djecu i nositi ih da podrignu i sve.
preživjeli smo. ne bez posljedica, u mom slučaju pospartalne depresije radi odvojenosti, neispavanosti, užasne nepodrške osoblja.

srećom, imam i prvo iskustvo rooming ina s duplićima koje je bilo krasno,
okej, govorim o enormnom fizičkom naporu, no po prirodi stvari to ide nekako lako sa svim onim endorfinom koji nakon normalnog poroda nadođe.
da, teško je, da - treba ti netko mnogo više nego rodilji jedne bebe.
no ja sam ishendlala sama ta tri dana (prvi dan su mi ih nosili jedno po jedno, a onda sam rekla dajte mi ih oboje i to je bilo to već prvu noć....nisam niš spavala, dojenje non-stop i uduplo u svim pozama nakon epiziotomije, za prvorotku, nije baš pjesma, ali je bio gušt).

to ti pišem da vidiš da ima svega, i da ne ovisi niti sve o stavu i spremnosti, ni o fizičkoj izdržljivosti, ni o tome za što se izboriš.
ista ja, drugi put čak s iskustvom, a dva potpuno različiti iskustva poroda i rooming ina. različiti kao blizanci. :)

drži taj svoj pozitivan stav, daj sve od sebe,
ali budi spremna prihvatiti i ako ne krene sve kako si planirala, jer time si smanjuješ rizik od depresije - jednostavno je dobro biti realističan, a u slučaju blizanačke trudnoće realistično je biti spreman na sve ishode.

:love:

sretno, samo i dalje pozitivno!!!

Meni osobno je rooming-in bio fizički zahtjevan i jako iscrpljujući zbog uvjeta u kojima smo bili, jer sam završila na hitnom CR, pa mi se pojavio tromb u veni, tako da smo izašle tek 9-i dan iz bolnice (nisam spavala 8 noći :shock: ), ne znam kako i otkud sam skupila snagu al izdržala sam da prije toga ne kolabiram. Istina bila sam ko zombi, strava i užas sam izgledala al oporavila sam se nakon povratka doma.
Da su sobe 2-krevetne to bi bilo nešto drugo. Rooming-in nakon CR u takvim uvjetima grrr.....

Ali to su sve "posebne" okolnosti, u "normalnim" okolnostima kad se boravi 3-5 dana mislim da je to posve druga priča.Ti to možeš i bit će sve u najboljem redu.

A za sljedeće dijete opet bih uzela rooming-in (ajme prvi podoji :heart: ), a dotad će se nadam malo i uvjeti u bolnicama poboljšati.

Sretno!!!

Nakon svog iskustva, samo ću reći da mi je bilo naporno s jednom bebom (naizmjenice su ih donosili i bili su samnom većinu dana) i ja sam mislila da ću prolupati. Jer me bolila rana za poluditi, svako dizanje i lijeganje u krevet mi je bio psihička priprema od 5 min.Bebe su gladne, još nema mlijeka, pa dan-dva danonoćno masirati cice i izdajati se i oni ne znaju cicati, pa onda plaču (evo moji sedmi dan nakon poroda još ne žive samo od mog mllijeka, nego se malo igraju pa ih oni kasnije napucaju hranom).
Tako da tko god to uspije skidam kapu do poda....
Kako sam promjenila dosta odjela sad sam završila na odjelu gdje ih donose svaka 3 h jednog po jednog i tocicanje traje preko sat vremena (jedan bebač) jer ne zna sisati i treba ga stalno nutkati i gurati mu cicu u usta. Ne znam kad bi se otuširala ili pojela. A da još moram i po noći voditi brigu o njima mislim da riknula.

Jer ponavljam, jedno je baviti se bebama cijele dane i noći, a drugo je biti operiran (kod vaginalca ovako i onako prvorotke režu) i biti ko invalid s bebama koje traže svoje..

Nakon svog iskustva, samo ću reći da mi je bilo naporno s jednom bebom (naizmjenice su ih donosili i bili su samnom većinu dana) i ja sam mislila da ću prolupati. Jer me bolila rana za poluditi, svako dizanje i lijeganje u krevet mi je bio psihička priprema od 5 min.Bebe su gladne, još nema mlijeka, pa dan-dva danonoćno masirati cice i izdajati se i oni ne znaju cicati, pa onda plaču (evo moji sedmi dan nakon poroda još ne žive samo od mog mllijeka, nego se malo igraju pa ih oni kasnije napucaju hranom).
Tako da tko god to uspije skidam kapu do poda....
Kako sam promjenila dosta odjela sad sam završila na odjelu gdje ih donose svaka 3 h jednog po jednog i tocicanje traje preko sat vremena (jedan bebač) jer ne zna sisati i treba ga stalno nutkati i gurati mu cicu u usta. Ne znam kad bi se otuširala ili pojela. A da još moram i po noći voditi brigu o njima mislim da riknula.

Jer ponavljam, jedno je baviti se bebama cijele dane i noći, a drugo je biti operiran (kod vaginalca ovako i onako prvorotke režu) i biti ko invalid s bebama koje traže svoje..

Nakon svog iskustva, samo ću reći da mi je bilo naporno s jednom bebom (naizmjenice su ih donosili i bili su samnom većinu dana) i ja sam mislila da ću prolupati. Jer me bolila rana za poluditi, svako dizanje i lijeganje u krevet mi je bio psihička priprema od 5 min.Bebe su gladne, još nema mlijeka, pa dan-dva danonoćno masirati cice i izdajati se i oni ne znaju cicati, pa onda plaču (evo moji sedmi dan nakon poroda još ne žive samo od mog mllijeka, nego se malo igraju pa ih oni kasnije napucaju hranom).
Tako da tko god to uspije skidam kapu do poda....
Kako sam promjenila dosta odjela sad sam završila na odjelu gdje ih donose svaka 3 h jednog po jednog i tocicanje traje preko sat vremena (jedan bebač) jer ne zna sisati i treba ga stalno nutkati i gurati mu cicu u usta. Ne znam kad bi se otuširala ili pojela. A da još moram i po noći voditi brigu o njima mislim da riknula.

Jer ponavljam, jedno je baviti se bebama cijele dane i noći, a drugo je biti operiran (kod vaginalca ovako i onako prvorotke režu) i biti ko invalid s bebama koje traže svoje..

Da, da to je operacija i stvarno je naporno brinuti se za sebe a kamoli još za bebače. Sad vidiš kak je meni bilo sa dvije bebe 24h nakon carskog bez ičije pomoći dan i noć.
Ali sve se to preživi i zaboravi. Bitno da su bebe ok.
Zato kad sam došla doma briga o njima mi je bila pjesma.
Jedina dobra stvar u tom je bila da smo zato dojenje uspostavili odmah. Već su u bolnici obojica cicali istovremeno jer bi inače zidovi pucali od njihovog plača (imaju jak glas moja djeca :) ). Čak su se i sestre čudile koji sam majstor. A nije imalo veze sa majstorstvom već preživljavanjem u takvoj situaciji.

ma kad se dođe doma drugačije je i uvijek ti netko može priskočiti...mayo drži se :love:

Ja nemam blizance ali se moja T. rodila 2 mjeseca prerano. Na SD su mi svejedno (doduše, na moje traženje) omogućili rooming in. To ne bih mijenjala ni za što na svijetu.
A (kako sam dulje vremena provela tamo) upoznala sam dosta majki blizanaca koje su ta tri dana provele sa svojom djecom. Nekima je to "sjelo", nekima ne, ali to ovisi o tome kako se postaviš. Ako to želiš, samo naprijed. (A i oni endorfini koji "opale" po porodu nisu za bacit :) )

mayo, daješ sve od sebe, ne grizi se i trudi se i dalje,
mi smo uz tebe!
ne znam kad kažeš da "ne znaju cicati" dali to znači da teško namjestite ispravan položaj, ili da su jednostavno mali i slabi pa nemaju mnogo snage i zato podoj dosta traje......moguće je i da ne ogladne dovoljno ako dobivaju i bocu također. malo istražuj sve te mogućnosti,
a da je naporno non-stop dojiti, to dooobro znam,
no nekako tijelo bude sposobno za nadljudske napore, unatoč svemu.

pusa i hrabro iz sata u sat, pitaj malo detaljnije da ti netko pomogne s pravilnim položajem na prsima. uspiju li podrignuti?

:love:

zdravo svima!!!

novima i starima!!!

nema nas, nikako, ali evo, odvasmo tri svecice, a sa njima ja i tri godine!!!
u duhu nove epidemije proslavili smo ga u uzem krugu, bez igraonica, nema veze, bilo je lepo i manje naporno.

sto se tice porodjaja i prvih dana s bebama, prozivela sam bez dece, donosili su mi ih na podoj, a stalno sam zelela da ih imam sto vise pored sebe. Ne znas kako ce ti biti posle porodjaja, pa ova varijanta meni je bila u sustini dobra. U prva tri dana, organizam je bio u soku, pa mi je trebalo vise transfuzija, iako nisam izgubila mnogo krvi. Rodila sam ih vaginalno, bili su veliki (3100 i 3400).. i kada sam nakon tri dana pocela da hodam, onda sam morala neprekidno da hodam, gore dole, svuda, sto vise. Zujala sam svuda, mnogo sam bila van sobe, upoznala za tih 15 dana puno mama, druzila se, a za svaki podoj - tusiranje, izmuzanje, pripremanje, moj obrok, setnja, setnja, setnja, citanje, telefoniranje, poseta, sredjivanje, a uzbudjenje i iscekivanje.. ma kao za ljubavni sastanak!

Tako da varijanta "bebe ti donose na podoj" i nije tako losa. Bebe su toliko slatke, divne, gladne i upisane.. da te angazuju non stop, pa cini mi se da laganiji ritam na pocetku i nije tako los.

A za mame koje su mogle odmah za sa bebama sve - iskrene cestitke zelim!!! Vi ste mame onda jedno veliko ohrabrenje!!

pozdrav svima :heart: :heart:
svecice.jpg

hej, mici!
drago mi je čuti te!!:-)

svima pozdrav!