Ravnatelji i njihov utjecaj na razvoj škole

nisam znala kako sročiti naslov... ali, od jučer, nakon roditeljskog sastanka, nešto razmišljam.
naša je škola prilično zapuštena. uređuje se samo ono što je vremenom postalo neupotrebljivo... čak se ni trava ne kosi... dvorište se ne zaključava pa pseća govanca i narkomanske šprice čine našu svakodnevicu...
...a slušam o ravnatelju jedne druge škole koji je uložio napor i vrijeme za dobrobit škole... dao napraviti lift za invalide, organizirao čišćenje i održavanje okoliša, potrudio se da školska užina bude za djecu dobra i zdrava
(u razredu moje kćerke samo 1 (jedan) učenik prima školsku užinu!)
e da, upravo je ta užina kamen spoticanja jer zbog njene nekvalitete djeca sama užinu ili donose od kuće (što je rjeđe) ili je za vrijeme odmora odlaze kupiti u obližnje pekare i trgovine.
to je nešto protiv čega se ravnateljsvo buni jer su oni odgovorni za djecu u vrijeme nastave... ali isto tako ne poduzimaju ništa da se potreba za odlaženjem izvan školskog dvorišta smanji.

... i tako se ja pitam koliko te stvari oko funkcioniranja na zadovoljstvo osoblja, učenika i roditelja ovise o ravnatelju?

Moje je mišljenje da o ravnatelju SVE ovisi. I neka se nitko ne pravda da smo na budžetu i da svi imaju isto novaca. Ravnatelj može pomaknuti planine (nažalost, samo ako želi i ima ambicije). Svjedočila sam tome u vrijeme mog 4 godišnjeg staža u jednoj slovenskoj školi.

Slažem se s Čokoladom - dobar ravnatelj može puno toga dobroga učiniti za školu, a osim toga, potiče sve ostale da rade - i one koji bi kod lošeg ravnatelja bili skloni zabušavanju.

slažem se s curama
i školski uvjeti ovise možda i 85% o ravnatelju...
ne samo školski - to se odnosi isto tako i na vrtiće ...

Može učiniti sve, samo ako želi.
Naš je ok po tome pitanju i rado sasluša nas roditelje. Navrati svaki put kad imamo roditeljski, tek tolko da nas pozdravi i pita jel imamo kakvih problema.
Ja se ne ustručavam javiti mu se bilo mailom ili osobno.

a istu plaću dobivaju bez obzira da li se trude ili hvataju krivine.

baš sam uočila kako među kolegama nisu omiljeni oni nastavnici koji se trude djeci čim više znanja prenijeti pa organiziraju vannastavne aktivnosti.
u našoj školi, izgleda, većini odgovara takva klima jer ih nitko ne tjera da se trude. :/

Sad ne stignem ali večeras ću napisati što je sve ovaj "moj" Slovenac radio za školu (i za svoje zaposlenike).

Pratim pozorno...

Čoksa, nemoj nam zaboraviti napisati slovenska iskustva!

(jer i ja mislim da ravnatelji mogu svašta!)

Moram spomenuti da je dotični ravnatelj već 20 godina (ja sam tamo bila od 1992. do 1995.) te da se radi o manjem gradu sa samo jednom takvom školom (radi se o glazbenoj školi).

Kao ravnatelj nastavio je raditi u nastavi.

Poznavao je pretke svakog učenika do u 3. koljeno.

Prije sezone upisa pripremio bi reklamne letke i osobno ih nosio u sve škole u tom gradu i po svim okolnim selima i mjestima, te vodio sa sobom svoje učenike koji bi u tim školama nastupali. Naravno da bi uzeo brojeve telefona svih đaka koji bi pokazali interes za upis te nazivao njihove roditelje. Posebno bi radio animaciju za manje atraktivne školske programe, doslovno bi išao ljudima kući.

Kroz par godina osnovao je puhači i simfonijski (!!!) orkestar sastavljen od đaka (i nastavnika u početku dok đaci nisu stasali za popunjenje svih mjesta) koji su hrlili na cjelojutarnje subotnje probe (on je bio i dirigent).

Stalno, ali doslovno svaki dan bi hodao po općinskim uredima i "strukturama" žicajući novce za ovo i ono, nije mu bio problem posjetiti lokalne obrtnike, bolje firme i tvornice u istu svrhu. Nema što nisu sponzorirali - nabavku instrumenata i opreme, plakate za koncerte, izradu logotipa i web stranica, učenička putovanja po zemlji i inozemstvu...
Školu je odmah po preuzimanju dužnosti iz temelja obnovio, tj. potrudio se da ta stavka uđe u lokalni i državni budžet (nakon 10 g. toliko se proširila da je krenuo u lobiranje za novi prostor, i to takav da mu na početku te avanture ni najveći optimisti nisu davali ni 1% šanse...ne moram napomenuti da škola već par godina JEST u tom prostoru, apsolutno vrhunski opremljena).

Kadar je nabavljao isključivo provjereni, nije bilo baba ni stričeva, a ako bi novozaposleni u startu pokazao manjak ambicije obavio bi s njim "prijetaljski razgovor".

Od zaposlenih je zahtijevao jako puno, ali je i puno davao: sufinanciranje usavršavanja i magisterija, posebni "crni fond" za isplaćivanje stimulacija prema osbnoj procjeni koliko se dotični nastavnik ekstra trudio i angažirao(napr. 1993. bih tu i tamo uz plaću od 800DM dobila po 100DM) što zakon naravno nije poznavao, ali bi on pronalazio "rupe", zatim plaćanje svakog dodatnog sata s učenikom kojeg se spremalo za natjecanje (u praksi bi to bilo bar 100% više sati kroz 4 mjeseca, a naravno da nikome nije palo na pamet muljati i pisati neodrađene sate).

U zbornicu je ulazio svaki dan u 13.55 (radilo se samo popodne) i eventualne zaostale nastavnike nenametljivo podsjetio da je vrijeme da budu u razredu. Ako bih tijekom popodneva ostala u zbornici duže od 5 minuta odmah bi to primijetio i pitao da li mi je to neki učenik bolestan.

Od nastavnika koji su putovali izdaleka (ili iz HR) zahtijevao je dolaze ranijim vlakom , a ne onim kojim bi u školu stigli na knap (knap je značilo 10-15 min. ranije) jer vlak može i kasniti.

Vrlo često bi dolazio na nastavu i u kutu sobe odsjedio pola sata te bešumno izašao.

Sjedio je na apsolutno svim internim/školskim priredbama svih nastavnika (njih dvadesetak).

Kad su bile važne priredbe/koncerti po gradu na kojima bi škola sudjelovala ili bila pak sama organizator nije bilo govora da svi nastavnici neće doći, petak, svetak...putovao po 100km ili ne, imao si biti tamo i primjerom pokazati učenicima i roditeljima zašto je to važno.

Pokazivao bi apsolutno razumijevanje za privatne ili poslovne probleme i pokušavao na svaki način pomoći (savjetom, financijski, angažmanom kod "struktura")

Svake se godine išlo na višednevni izlet nastavnika (50% plaćala škola) uz obaveznu večeru pred BiNG blagdane.

Nije bilo te knjige/nota/i sl. opreme koju on nije mogao nabaviti, ako treba direktnom narudžbom u inozemstvo i još bi se ispričavao što ćemo čekati na isporuku koji tjedan.

Kad nije odmah imao rješenje problema ili bi možda bio neupućen ili nekompetentan za nešto jednostavno bi rekao: čuj, nemam pojma , bi li mi mogla pojasniti, daj mi neko vrijeme da proučim, jesam li to dobro napravio, treba li nekako drugačije...

Apsolutno je stajao iza nastavnika, a probleme bi rješavao u četiri oka, ako treba i vrlo oštro.
Njegova bi bila zadnja. Uvijek.


Hm...ne mogu se više sjetiti, ali sigurno bih još štošta mogla napisati.

Takvo šefovanje nažalost ima i posljedice po njega: kojekakva predinfarktna stanja i stalno izbivanje iz obitelji i sve što s tim ide.
Samo, nekako se mislim kad bi oko nas bili takvi ravnatelji u bar 50% - tnoj koncentraciji gdje bi bio kraj HR školama?

Joooj, zvuči presavršeno...
no, odmah mi se nameće nekoliko pitanja:

1. kad je bilo tako dobro, mora da te nešto jako snažno vratilo natrag?
2. jesi li ovo ikada pričala svome sadašnjem ravnatelju?
3. iz tvog posta vidim da je tvoj bivši ravnatelj osobitu brigu posvećivao funkcioniranju škole i svojim nastavnicima; da li je bio isto takav i prema svojim učenicima? (npr.nagrađivao je nastavnike koji su djecu pripremali za natjecanja, da li je i kako nagrađivao i te učenike?)...

...i, ako se dosjetim, pitat ću još...

Učenici nisu dobivali nagrade, osim javnog nastupa, članka u novinama i sl.
Otišla sam jer nisam više mogla izdržati takav tampo putovanja (svaki dan min. 3 sata), a osim toga tamo sam bila ipak stranac unatoč položenom njihovom stručnom ispitu.
Svake se godine u lipnju davao natječaj za moje mjesto i da se neki Slovenac javio ja bih po sili zakona odmah izvisila. OK, ravnatelj jest natječaje za takva "popunjena" mjesta objavljivao u "poljoprivrednim časopisima" :mrgreen: , ali ipak...
Za preseljenje tamo i čekanje državljanstva nisam imala interesa.

Ima li interesa domaćih ravnatelja za ovakva iskustva? .
Da bi pomaknuo planinu trebaš ići po žabokrečini oštro i zamjerit se jako, a malo tko ima snage za to. Podmetanja i osvete HR su nacionalni sport, a u kolektiv ćeš se ionako vratiti jednom.
Drugo, ovakve je stvari puno lakše provesti u manjoj sredini.
Treće, nema u Slovenaca one: nemoš ti mene malo platit kolko ja mogu malo radit.

po svemu što si navela, ima tu posla i za više od jednog ravnatelja!
zapravo, ne bi bilo loše da postoje dva ravnatelja - jedan za struku, a drugi za tehnička pitanja, ali da onda zaista i rade svoj posao.
teško je u jednoj osobi naći sve tražene kvalitete.

upravo je najveći problem ono "ne talasaj" da se nekome ne zamjeriš.

čokolada :heart:

Citiraj:

---

čokolada prvotno napisa

Moje je mišljenje da o ravnatelju SVE ovisi. I neka se nitko ne pravda da smo na budžetu i da svi imaju isto novaca. Ravnatelj može pomaknuti planine (nažalost, samo ako želi i ima ambicije). Svjedočila sam tome u vrijeme mog 4 godišnjeg staža u jednoj slovenskoj školi.

---

Potpis.

Citiraj:

---

čokolada prvotno napisa

Moje je mišljenje da o ravnatelju SVE ovisi

---

http://www.vecernji.hr/vijesti/gotov...t-clanak-47189

pitam se postoji li korelacija između obrazovanje ravnatelja i situacije u školi? :mrgreen:
mislim na sve apekte: pedagoške, organizacijske, kadrovske i materijalne...

btw: s obzirom na navedene podatke :/ još nam škole i dobro funkcioniraju

evo, malo nečega u što se i ja razumijem :mrgreen:
definitivno ovisi sve o...ali ne bih rekla samo ravnatelju, nego o stručnom timu, i to i u školama i u vrtićima.jer nekada je to pedagog, nekada psiholog koji je jaka ličnost da drži stvari pod kontrolom

i onda je puno toga moguće - evo prije par godina, pedagoginja jednog gradskog vrtića dobiva na mjesto ravnateljice po političkoj liniji mladu djevojku, bez ikakvog iskustva, bez dovoljne stručne spreme. moram pripomenuti da se radi o gradu srednje veličine a ovaj vrtić je jedini državni.
pedagoginja s velikim trudom uspjeva maknuti ravnateljicu, a zna se što u današnje vrijeme znači ići protiv političke struje, i ona postaje ravnatelj. i to prekrasni ravnatelj.

utjecaj vrha ustanove odražava se do zadnjeg učenika. nastavnici/odgojitelji su poticani, zadovoljniji, pa onda i učenici/djeca osjećaju tu vibru.upravo je to nedostatak kod recimo privatnih vrtića (ima izuzetaka) jer je tamo osnivač/ravnatelj otvorio ustanovu motiviran novčanim dobitkom. to osjete i njegovi zaposlenici itekako.

ne znam da li ste čuli za OŠ u Virju. moram skrušeno priznati da ja tuka donedavno nisam ni znala gdje je Virje :oops:
http://www.os-fvsignjara-virje.skole...ex.php?cat=200
Ravnatelj u školi Virje bi nam svima trebao biti uzor. Zamislite školu koju vodi osoba o kakvoj možete maštati da je ravnatelj kao što čokolada priča.
samo jedan prizor iz škole Virje može vam reći sve
-na hodnicima (naglašavam-hodnicima :) ) vise originali hrvatskih naivaca, od Rabuzina na dalje...

Nije li upravo ta virovska škola bila prva koja je uvela elektroničke školske ploče i još brojne novotarije? Sve što imaju, cijene i koriste.

Kak god bilo, kapa dolje!

elektroničke ploče nisam vidjela, al me impresionirala učiona za likovni gdje djeca imaju prilike oko sebe na zidovima gledati sve originale domaćih autora ili eventualno reprodukcije stranih.
e, da, jedan rabuzin na hodniku je 4x4 metra veličine, znači negdje skoro do poda. i djeca prolaze pored.
pitali smo ravnatelja u čemu je tajna njihovog odgoja djece, jer škola je ogromna, učenika je jako puno a nikada ništa nije bilo oštećeno.
Rekao je - od prvoga dana ih učimo da paze...što mene ostavlja s velikim upitnikom iznad glave -pa dobro, uče ih i drugi. On je nato rekao da ih od prvoga dana i uče s kolikim su vrijednostima okruženi, a da ih već u vrtiću pripremaju u kakvu će školu doći. I da ga citiram, kad me već krenulo :mrgreen: "Teškoće nisu bitne, bitni su ljudi"

Fegusti..skupi grupicu roditelja, napravite prijedlog ravnatelju što bi se moglo napraviti, potaknite i njega i roditelje da se više trude.
Od nekud incijativa mora krenuti, neka krene od tebe, ako imaš volje "probijati led", sretno i lijepo od tebe da primjećuješ, trudiš se!