Vjerujete li u sudbinu??

Vjerujete li u sudbinu??
Vjerujete li vi da je negdje nešto zapisano za svakog od nas, da li sudbina mozda obješnjava one slučajeve tipa; nikad pušio umro od raka pluća ( mozda mu je tako sudjeno, ali eto nije pusio pa je to cudno, da je pusio rekli bi pa dimio je cijeli zivot kao lokomotiva), nikad pio umro od ciroze jetra, dok je primjerice mom susjedu koji loče vec 30 godina svaki dan ocito drukcije sudjeno, ako je alkohol toliko stetan mislim da bi u 30 godina ubio vec svaku jetru, cula sam za covjeka koji je svaki dan radio i taj dan zena ga nagovori da ostane kod kuce i on taj dan pogine u kuci, neki padnu sa 12 kata i ostanu zivi ( mozda mu jednostavno nije sudjeno i prezivio bi i pad aviona taj dan, dok neki se spotaknu nezgodno udare glavom i ode nema ga vise....mozda je doslo njegovo vrijeme)......ne znam meni se čini da bar jedan dio života ili neki tijek je određen sudbinom, naravno da nije sve i sad ćemo sjest i čekat što će se dogodit, neki naši postupci su ipak naši postupci, bilo bi grozno da je sve sudbina , daje osjećaj kao da smo tu na Zemlji nečije marionete .....ali sve mi se više čini da ako je nekom suđeno da ode u 30.god. da će otić kako kod on živio samo će bit razlika u priči; ako je bio drogeraš, nepošten i sl. reći će nije ni čudo nije on imao budućnosti, a za nekog dobrog, marljivog :ajme bio je dobar, krasan čovjek, zdrav...samo odjednom preko noći........ a opet ispada da bi po tome mogla svaki dan skakat sa prvog kata i prezivljavat dok ne dođe TAJ DAN :/

Vjerujem u Boga.
U sudbinu ne.

Citiraj:

---

vještičica prvotno napisa

Vjerujem u Boga.

---

A to bi vjerovatno onda značilo da vjerujem da svatko od nas ima put koji je Bog odredio.

Meni se čini da ljudi vjeruju u sudbinu jer nisu u stanju prihvatiti/preuzeti odgovornost za svoj život, svoje postupke pa je lakše okriviti sudbinu za loše stvari koje ima se u životu događaju...

E sad, imati peh ili sreću sjesti ili zakasniti npr. na neki avion pa doživjeti nesreću ili slično... ne znam, to je slučajnost (ako tako nešto postoji) ili baš to što ti kažeš - sudbina!

ja vjerujem u sudbinu
vjerujem da će se neke stvari dogoditi onako kako ti je zapisano ali ne mislim da zbog toga treba sjediti skršenih ruku i čekati da ti se dogodi što ti je suđeno
po mom treba se boriti za svaki dan sreće u životu bez obzira da li ti je npr. suđeno da umreš s trideset ili sto godina jer uostalom nitko od nas ne zna što mu je sudbina namjenila
i da vjerujem u sudbinu oko nekih velikih i bitnih stvari a sve ostalo je uvjetovano našom voljom( npr. netko puši ili pije ili se drogira jer je to stvar nekog njegovog izbora a ne stvar sudbine)
i mislim da su sudbina i Božja volja zapravo ista stvar a kako će to netko imenovati ovisi samo o tome da li je netko vjernik ili ne, ali da li nešto postoji što uvjetuje bitne odrednice u našim životima-ja vjerujem da postoji

Citiraj:

---

RozaGroza prvotno napisa

Citiraj:

---

vještičica prvotno napisa

Vjerujem u Boga.

---

A to bi vjerovatno onda značilo da vjerujem da svatko od nas ima put koji je Bog odredio.

---

Ne
To bi značilo da vjerujem u lični izbor. Niko drugi od Božijih stvorenja ga nema, samo ljudi.
To je najveći dar koji je Bog podario čovječanstvu - mogućnost izbora (i branje plodova koje izbor donese, kakvi god da dozriju)

netko je mudro rekao "Navike oblikuju čovjekov karakter, čovjekov karakter je njegova sudbina" ovo je nekako najbliže onom što mislim o sudbini.

Kad ovako realno razmišljam, ne verujem u sudbinu. Ni u boga. Ni u bilo kakvu ideju da neko upravlja našim životima, usmerava ih ili na bilo koji način određuje. Po meni je sve (od začeća do smrti) jedan nepregledni niz slučajnosti koji me fascinira (zašto baš ja od svih spermatozoida, zašto baš MM isto tako, baš u istom gradu, pa onda zašto baš Nađa..... fenomenalno mi je kad razmišljam o tome). Ali prosto ne mogu da poverujem da je to negde zapisano (kako, zašto, ko to određuje???).
Ali znam ponekad da kažem, onako u priči da je nekome nešto suđeno i tako to, mada ja tad mislim na taj niz slučajnosti...

A ja ne vjerujem da postoji slučajnost, nikakav susret, ni poznanastvo, ništa nije slučajno :love:

Citiraj:

---

bubica27 prvotno napisa

A ja ne vjerujem da postoji slučajnost, nikakav susret, ni poznanastvo, ništa nije slučajno :love:

---

E al ja ne bi mogla da spavam onda od silnih pitanja :mrgreen: Ako nije slučajno, ko je onda to smislio, isplanirao.....
Mislim, možda bi se to dalo objasniti da se neke energije privlače ili tako nešto, a ja sam ti persona koja bi za sve neko naučno objašnjenje. ;)

Citiraj:

---

vissnja prvotno napisa

Ako nije slučajno, ko je onda to smislio, isplanirao.....

---

Tko..pa On, tko drugi :mrgreen:

Ne vjerujem u boga, al vjerujem u slucajnosti. Vjerujem jer mi se stalno dogadaju, ponekad su toliko intenzivne da budem stvarno fascinirana.
Ali isto tako vjerujem da samo krojimo svoju sudbinu. Uzdaj se u se i u svoje kljuse je moj moto.

Dal mi je MM suden? Ne znam, al nas je spojio niz slucajnosti. Mozda nebi razbila auto da nisam taj dan ustala 5 min kasnije nego inace.
U jednog svog bivseg sam se smrtno zaljubila kad sam ga vidjela na tv-u. 3 godine kasnije zaljubila sam se ponovno u njega ne znajuci da je on taj isti. Mozda je slucajnost, mozda je podsvjesno...ko bi znao?

Uglavnom, slucajnosti su moja svakodnevica i to mi zivot cini zanimljivijim.

Vjerujem u Boga. I to bi bila ta tzv sudbina. Ustvari mislim da se On na smiješne načine poigrava nama, napravi spoj više čudnih susreta, događaja i sl. pa nas pušta da se u tome snalazimo kako znamo. A ako propustimo prvu šansu, dobijemo drugu, treću i rezultat će doći kad tad. Ne znam jeli vam se to događalo, meni je masu puta kad ovako gledam unazad. Ako nešto zahebem, dogodi se sklop drugačijih situacija koje opet vode do istog cilja a da nisam toga ni svjesna.

Mislim da mi je muž suđen ali ne u onom smislu da je on ljubav, princ mog života i slične bljuzgarije. Mislim da mi se morao dogoditi zbog tisuću razloga, zbog djece koja su me svojom specifičnom osobnošću učinila ovakvom kakva jesam, zbog mjesta gdje živim...ali ne mislim da baš on mora biti isti onaj s kojim ću ostariti..ko zna, možda i je ali nemam taj osjećaj.

Mislim da je u životu previše slučajnosti iz kojih se razvilo nešto predivno i čudesno, da bi bile samo slučajnosti

Citiraj:

---

točkalica prvotno napisa

...ako je alkohol toliko stetan mislim da bi u 30 godina ubio vec svaku jetru,...

---

ja bih ovo pripisala našim različitostima, a ne sudbini.
načelno, alkohol/droga/cigarete... su štetni samo posljedice njihove konzumacije nekoga sustignu prije nekoga kasnije.

Čovjek je stvoren slobodan, ima slobodnu volju da djeluje i oblikuje svoj život. Predodređenost ne postoji.

Citiraj:

---

Zdenka2 prvotno napisa

Čovjek je stvoren slobodan, ima slobodnu volju da djeluje i oblikuje svoj život. Predodređenost ne postoji.

---

Vrlo zanimljivu raspravu na tu temu dao je Daniel Dennett u knjizi "Evolucija slobode". Priznajem da je knjiga prilično zahtjevna i da sam je teško mogla pratiti, ali vjerujem da bi više filozofski nastrojenim čitateljima predstavljala pravi užitak.

Hvala na preporuci, potražit ću je.

Citiraj:

---

vještičica prvotno napisa

Vjerujem u Boga.
U sudbinu ne.

---

Kod mene je obrnuto, zanimljivo. :) Kao što pjesnik jednom reče, ima neka tajna veza... Valjda nas sve spajaju neke sile. Već sam više puta u životu doživjela situacije kojih je bilo previše da i nazovem slučajnostima.

mislim da svatko od nas sam oblikuje ono sto jest i svojim djelima ili nedjelima stvara izvjesne preduvjete za buducnost i daje smjer i oblik svom zivotu,pa cak i nacinom na koji se nosi s poteskocama i nepredvidenim situacijama.Svatko je kovac svoje srece. ;)

Ja htjela napisati ovo o kovaču svoje sreće, ali očito i drugi ljudi to misle... :love:

Vjerujem u vlastiti izbor. Trudim se najbolje što mogu i ne opterećujem se previše čak ni razmišljanjima o sudbini. A ako tu slučajno "ima nešto" , sigurno je na mojoj strani... :mrgreen: