kakva sam ja to mama?

Već me danima muči to pitanje,a proteže se moglo bi se reći mjesecima.Naime,s Josipom provodim po cijeli dan,obavljam oko njega sve ono što se obaviti mora-hranjenje,presvlačenje,kupanje,šetnje.Međutim problem se javlja kad se trebamo zabaviti,pričati mu,nasmijavati ga.Ljubim ga i mazim,uživam ga gledati,promatrati,ali ne znam kako komunicirati.Ja to još uvijek ne znam.Znam da me može biti sram uopće to i priznati,ali sve me više to izjeda i molim vas za savjet.Najgore mi je to kad i pokušam nešto čini mi se kao da me ne šljivi pa se još bolje ubediram.Znam da djecu treba animirati,i svu tu teoriju,ali praksa bar kod vlastitog djeteta baš mi i ne ide.Užasno mi je teško što se on skoro uopće ne zna naglas smijati i malo više pričati.Je,krivica je samo moja i htjela bi to ispraviti što prije,ali kako da se opustim.
Samo me nemojte osuđivati molim vas jer mi je dovoljno što već sama sebe požderem radi toga.

Pa draga Koka on je jos mali,sta ima veze sto se ne smije naglas,mnoga se djeca ne smiju naglas,vec se kese kao i moja Dora.Ti kazes da ga treba zabaviti a sto je setnja ili kupanje za njih isto tako zabava.Beba od pet mjeseci da te ne sljivi!?Mislim da se bez potrebe uzrujavas.

Koka, kad ga kupaš, presvlačiš itd., pričaj mu šta mu radiš. Ja sam ponekad sama sebi blesava kad mu stalno pričam iste stvari. I kad mu pjevam pjesme od Gibbonija jer neznam dječje... Nemoj bit takva prema sebi! Nisi ti ništa kriva i nisi napravila nikakvu štetu. Možda te u zadnje vrijeme sve muči, rekla bi po postovima. Ma dobra si ti mamica svom maleckom! Samo se malo opusti i nemoj se opterećivati tim stvarima. Pusa!

Hvala cure!

Koka, vjerojatno si pod komunikacijom koja te muci mislila na verbalnu. Ali u komunikaciju spada i sve ovo sto si napisala- ljubljenje,, mazenje itd. Osim toga, bebe bitno direktnije osjecaju stvari iznutra, tako da ja vjerujem da Josip zna sto i kako mama osjeca za njega.:heart: Mislim da im je cak (pogotovu dok su tako mali) bitnije ovo iznutra (mene moji stalno skeniraju, a ako je nesto cudno, odmah panika ;)

Ti si dobra mama, ali si možda toliko jako odrasla mama da si zaboravila kako je dobro nekada biti samo dijete. Malo se proglupiraj, opusti, pjevaj pjesme koje jako, jako davno nisi, pleši onako kako si nekada davno plesala, valjaj se po tepihu ko palačinka i još puno toga što ti padne na pamet. A da bi sve to mogla opušteno - radi to dok ste skroz sami doma i nitko te ne gleda i ne sluša osim tvog malog čeda. A on ionako nikome još dugo neće moći ispričati tvoje gluparije....
I da, zaboravila sam ti reći da se TI moraš smijati...

Moja se mama opustila tek sa svojim unucima. Iako je s nama uvijek bila ozbiljna, obožavam je baš ovakvu šašavu kakva je sa mojom djecom i ne mogu je prepoznati koliko je podjetinjila. Da je barem takva bila meni i sestri...

joj,ja se toliko kreveljim i valjam po krevetu sa malenom da se nekad pitam sta bi rekao neko da me vidi u toj i toj pozi.... :lol:

draga,pricaj puno,smij se puno,mazi ga,ljubi i to je to!!

Ma cuj, njemu je samo 5 mjeseci, pa uopce ne kuzi sta pricas, dakle, samo pricaj! Ja ponekad cijelu seriju na tv odgledam "naglas" (jedino je tako mogu pratiti s njim) i cijelo vrijeme mu se smijesim, mijenjam jacinu zvuka i gestikuliram, a Sven misli da se stalno njemu obracam i cijelo vrijeme se smije, pa super i meni i njemu! Ma oni su ti jadni mali i smotani, jedino im je bitno da je mama tu i da im se obraca, tu ne mozes pogrijesiti nikako! Sigurna sam da im iz njihove perspektive sve mi djelujemo zabavno i budalasto!

Pitaš kakva si ti to mama?
Svome djetetu jedna jedina i najbolja!!!
Vidjela sam i druga dva topica koja si nedavno otvorila pa mi je u potpunosti jasno zašto se tako osjećaš. Mislim da bi ti najbolji način opuštanja mogao biti jednostavno se koncentrirati samo na sebe i bebana. Pokušaj barem neko vrijeme ne slušati ljude oko sebe, isključi se, neka ti ono što govore na jedno uho uđe, na drugo izađe. Razmišljaj o tome kako je on 9 mjeseci bio dio tebe, i kako ste čvrsto povezani....nitko ne može komunicirati s njime bolje od tebe. Uživaj u svome djetetu i ne dozvoli nikome da te ometa u tome.

Iz početka sam samo šutala, a ona bi me gledala jednim okom dok bi sikila, pa mi je izgledalo glupo što šutim, kao da hoće nešto više. Nemam dara za pričanje ali imam dobar glas i nekad sam uživala pjevati po kući. Pa sam se vratila pjevanju! Mislim da je "problem" MM i njegova obitelj (živimo iznad svekija), oni se nikad nisu glupirali, jednom sam ih probudila dok sam pjevala pod tušem i to su toliko puta prepričavali kao anegdotu da mi je postalo neugodno! A u "bivšoj" kući bi se susjedi zabrinuli ako ne bi čuli "operu" nekoliko dana!
Mislim da se bespotrebno brineš, ti si savršena mama svom bebanu! Kažeš da ga ljubiš i maziš, pa što ćeš više! Btw, bembolina obožava "šamaranje" poljupcima, u jedan obraz, pa u drugi, pa u nos, pa u bradu pa opet obraz!

[quote="Paulita"]Koka, kad ga kupaš, presvlačiš itd., pričaj mu šta mu radiš. Ja sam ponekad sama sebi blesava kad mu stalno pričam iste stvari. I kad mu pjevam pjesme od Gibbonija jer neznam dječje... /quote]

Ja nisam znala ni te, vec sam pjevala Hajde Kato, hajde zlato sa mnom celer brati..., pa Marjane, Marjane i na kraju Sve pticice iz gore... dok sam je hranila, presvlacila, kupala... uvijek... I ona ih je sve znala, pa kad bi stala s pjevanjem, ona bi malo pricekala i pocela sama: maja maja je bio znak da je na redu Marjane Marjane... Eh , rasplakat cu se - moja koka je sad velika i ima 9 godina :smajlic frustriran jer bi htio jedno malo:

Ja ponekad ne znam šta bi mu pričala, pa izmišljam
nekakve priče koje nemaju veze s vezom.
Momentalno je Filip opsjednut s bagerima, dizalicama i mješalicama, pa su priče ugl. vezane uz tu tematiku. Ja samo što ne prasnem u smijeh od gluposti koje izmišljam, a on čim ja stanem s pričom kaže: "Mama jos picati (pričati)"

Citiraj:

---

Mamasita prvotno napisa

Pitaš kakva si ti to mama?
Svome djetetu jedna jedina i najbolja!!!
Vidjela sam i druga dva topica koja si nedavno otvorila pa mi je u potpunosti jasno zašto se tako osjećaš. Mislim da bi ti najbolji način opuštanja mogao biti jednostavno se koncentrirati samo na sebe i bebana. Pokušaj barem neko vrijeme ne slušati ljude oko sebe, isključi se, neka ti ono što govore na jedno uho uđe, na drugo izađe. Razmišljaj o tome kako je on 9 mjeseci bio dio tebe, i kako ste čvrsto povezani....nitko ne može komunicirati s njime bolje od tebe. Uživaj u svome djetetu i ne dozvoli nikome da te ometa u tome.

---

bravo mamasita, nisi to mogla bolje sročiti, baš to i ja mislim i šaljem koki jedan virtualni zagrljaj

Cure su ti sve rekle.

Ja sam svojoj pricala non-stop, o svemu sto sam radila, citala sam joj knjizice, pjevala, objasnjvala sta se dogadja u filmu, ... kad smo bile vani, sve sto gledam i vidim sam joj prepricavala...

I ja sam pjevala sve sto mi padne na pamet (nisam znala bas puno djecjih): partizanske, internacionalu, moon river... i onda ti cetverogodisnjakinja sjedi na WC-u i kaka (s otvorenim vratima), a ti cujes iz WC-a: "to je nama nasa borba dalaaaaa" :lol:

Ti si svom Josipu najbolja mama.
Molim te, ma kako to okrutno zvucalo, pokusaj malo manjevremena provoditi sa svojom mamom, jer ona nesvjesno jako rusi tvoje samopouzdanje. Referiram na onaj drugi topic.

Neke zene jednostavno nisu u stanju verbalno komunicirati sa bebom i to nije nista neobicno.

Kao i druge cure, preporucujem ti pjevanje za pocetak. KAd vidis reakciju, sigurno ces biti potaknuta i na neku ludu pricu sa svojim sincinom. Cak i ako ne bude islo...sigurna sam da ce Josip, kad-tad preuyet inicijativu.
A sta....nismo svi navijene igracke. I ja nekad nisam u stanju glasa pustiti. Ali nekad je osmijeh, zagrljaj i pogled dovoljan.

Ah, hvala ti MamaMajica

Ja necu pametovat jer su fakat cure sve rekle.
Samo sam se prisjetila jedne cimerice iz rodilista koja mi je nakon prvog dana sa mnom u sobi rekla da fakat ne zna kako se sjetim svega sto malenome pricam :lol:
Ja sam mu stalno brbljala kako je najbolji, najljepsi... i ko zna jos sta. A to radim i danas. Pa kad je istina :heart:

A evo i moje iskustvo, prvih par mjeseci mi se događalo da krenem Nevi neš brbljat, opisivat kaj radim,... pa nakon nekog vremena sam skužim da već neko vrijeme šutim.. pa sam se brinula koji mi je vrag; znam da maloj treba komunikacija, a ja sve u tišini!?! E, al to ti sve sjeda kasnije! btw ja sam inače brbljavi tip, ali nekako sam skužila da se moja mala u toj dobi najviše okupirala gledanjem kaj ja radim (nosala sam ju u marami po cijeli dan i obavljala razne stvari uz nju).

Dođe vrijeme kad se beba počne smijati dok ju škakljaš i onda skužiš da to radiš non-stop jer ti je to super slatko. Pa dođe vrijeme kad propuzi i hoće se igrati lovice pa ti je to preslatko i po cijele dane samo pužete po kući. I dođe vrijeme kad pokazuje prstom stvari i zahtijeva da ih imenuješ i pozorno bulji u tebe u iščekivanju informacija o zanimljivom predmetu. Pa ti je to mrak i sve pokazuješ i imenuješ i opisuješ..

Beba ima svoj razvoj i putem se razvijaju određene potrebe. Priroda je super zamislila da su te potrebe u to vrijeme tako preslatke da si mama ne može pomoći da ih ne zadovoljava. Tako da ne brini. Sad ti je beba u fazi kad ju trebaš držati u svojoj blizini i raditi svakodnevne stvari koje su joj ful zanimljive. Profitira ona i sad od tvog pričanja, ali ne toliko kao kasnije i ne toliko koliko sad profitira od promatranja kako funkcionira svijet. Dakle, radiš sve super!

Cure su ti već sve napisale....I meni je bio bed šta da mu pričam i kako,a sad mu pričam kao navijena :lol: izmišljam pjesme,brojalice,pričam mu šta ću kuhati,kakvo je vrijeme vani i tak....ja mislim da je važniji ton od riječi

Ti si svojoj bebi najbolja mama na svijetu! Samo se vi mazite!

Ma imate vi pravo iako sam i sama ustvari to znala,ali mi je očito nedostajalo samopouzdanja.Malo sam i ja olabavila glede nekih stvari pa je sve to skupa lakše.Josip kao da se preko noći mijenja pa sad sve bolje surađujemo i komuniciramo.

ja bih komentirala samo ovo (cure su ti inače sve super rekle)

Citiraj:

---

njemu je samo 5 mjeseci, pa uopce ne kuzi sta pricas

---

smatram da bebe jako dobro sve kuže, pa čak i male, male, najmanje. od rođenja uče komunicirati, i verbalno i neverbalno.

stav "mali je, još niš ne kuži" može dovesti do toga da u konačnici ne slušamo svoje dijete i da ne smatramo da je ono što ima za reći (ili pokazati) nama (i drugima) važno.

a to je onda strašno loše i za djetetovu ličnost i za naš odnos s njim.

Svakako nisam mislila da ne kuzi razliku izmedju recimo psovanja i tepanja, nego da ne kuzi sadrzaj recenica i temu, bitna je intonacija. Mozda su vase bebe jako napredne, pa i odgovaraju na pitanja. Moja ne.

Citiraj:

---

mamaiSven prvotno napisa

Svakako nisam mislila da ne kuzi razliku izmedju recimo psovanja i tepanja, nego da ne kuzi sadrzaj recenica i temu, bitna je intonacija. Mozda su vase bebe jako napredne, pa i odgovaraju na pitanja. Moja ne.

---

Mojoj mrvici je dovoljno da joj se bečim i govorim bu-bu-bu-bu i mi-mi-mi karikiranim glasom i nešto što zvuči kao ua, ua, čšš, čšš, čšš!

ja sam ista ti preozbiljna i jednostavno mi to kreveljenje i pričanje nije išlo ali kako smo rasli jednostavno me moje zlato naučilo da budem opet dijete
sada ima skoro 4god i da znaš kako se zabavljamo ..........
bez brige to jednostavno dođe