Odgoj nekad i sad

Evo da podijelim s vama nešto što već više vremena razmišljam. Naime puno se priča i piše o "novom" načinu odgoja djeteta: razgovor, bez batina, sloboda mišljenja ...(da ne nabrajam). Da odmah napomenem da i ja tako odgajam svoje dijete, ali sam puno puta naišla na situaciju gdje su dijeca bez kontrole. Uđu u trgovinu i sve diraju, trče, viču, ne šljive mamu ni 5%. Mame im kažu samo "ne diraj to" ili "smiri se dušo" a ovi ih niti ne čuju na što je mamini komentar:"kako su današnja dijeca nemoguća!". Nisu sve situacije uvijek takve, ali ima ih mnogo. Svugdje čujemo: ne vići na dijete, ne tuci ga, pusti ga da sam odluči... Stalno se kritizira stara metoda odgoja, ali kako vidim (i sjećam se) dijeca su nekada bila bolja nego danas ili je primjerenije reći odgojenija. Mislim da se uz sve te emocije koje mi sada dajemo dijeci i uz toliko ljubavi što im je pružamo, jednostavno zaboravilo da dijecu nije dovoljno voljeti nego ju treba i odgajati. Samo tako če jednoga dana postati ljudi kakvih se
možemo ponositi.
Ja sam dosta stroga za neke stvari i nemam problema s mojim sinom, zna se koje mama a tko sin, ali pogledajte samo u vrtićima i školama šta se dešava. Dijeca ne poštuju tete i učitelje, rade šta ih je volja. Znam za x slučaja gdje se javilo roditeljima da im je djete problem u školi ali ovi nisu reagirali nego su čak okrivili učitelja da šta bi on htio.
Ponavljam: nisam za batine niti za neograničene kazne, ali mislim da smo se svi pomalo pogubili u svim ti novim informacijama oko odgoja dijece.

Malo sam oduljila i možda nisam bila baš jasna. Rado ću nešto pojasniti ako treba.
Šta vi mislite o tome?

Slažem se da se brkaju stvari , ljubav je i kad koristiš zapovjedni ton. Dopuštati djeci sve, nije pravilno pritom mislim na situacije kad roditelj popušta samo za mir u kući.
Mia prolazi sve faze koje djete treba proći i mi je razumijemo, jer je to stvar odrastanja, ali kad se kaže Ne, ne stoji i ona ga poštuje jer je tako naučila.
Uvijek je stvar u roditeljima.

Ja se slazem da smo se mozda malo pogubili u "novim definicijama".
Po meni je o temi "stare" i "nove" djece sve fantasticno napisao Jasper Juul: "Vaše kompetentno dijete".

Super tema! O tome često mm i ja filozofiramo..
Po meni, kod klinaca je važno bit dosljedan i znati što želiš (jer, ruku na srce, mi htjeli-nehtjeli imamo ogroman utjecaj na formiranje tih malih ljudi). Mi smo se znali šaliti da bi ljudima trebalo izdavati dozvole za posjedovanje oružja, pasa i djece. Treba proći na testu inteligencije i pokazati osnovna znanja rukovanja i sigurnosti 8)

A mislim da je u ovom 'novom' pristupu, baš zbog loših iskustava u prošlosti (stroga i hladna disciplina) naglasak stavljen na 'topla i pristupačna'.. jedino se 'disciplina' negdje pogubila putem (efekt pokvarenog telefona).

Granice i ljubav.

Ja mislim da ta djeca koja tako trče po dućanima i uopće ne slušaju roditelje, koja rade kako ona žele i koja su problem u školi ili vrtiću nisu odgajana ni kao nekad ni kao sada, nego se o njima uopće puno ne brine i u većini su slučajeva prepuštena sama sebi... Roditelji se njima ne bave ni na ovaj ni na onaj način. Po mom mišljenju nije problem u tome što se s djecom "samo" razgovara, umjesto da ih se tuče (kako su se ko nekad djeca odgajala a s čime se ja uopće ne slažem) nego u tome što se s njima ništa ne radi, samo im se nešto uvali da ih se riješi i to je to....To je moje mišljenje!

Sin moje prijateljice (8 godina) joj je neki dan rekao "A sto ti mene, majke ti, ne istuces, umjesto sto mi toliko pricas"?

Napominjem da ga nikad nije tukla.



No comment

Da to se događa kad pričamo a ne zahtjevamo da nas se sluša. Mia zažmiri kad me ne želi čuti ali ja je onda primim za ramena ili joj glavu okrenem da smo oči u oči (ne na silu) i kažem joj da me gleda.
Onda dobro čuje.
Kratko i jasno.
Bez puno objašnjenja.

Neki sam dan čitala Djeca su iz Raja, i izvrsnih je pet koraka opisano za suradnju s djecom.
1. Ja: Mia bi li obukla cipele.
Mia ne reagira.
- Ponavljam već rečeno, nekoliko puta.
Ona ne reagira.
2. Znam da se zabavno igrati ali moraš obući cipele jer idemo van. ( Pokazati razumjevanje)
Ona ništa.
Ponavljam.
3. Mia, ako se sada obućeš možemo vani ići u knjižnicu, po sladoled, lizaljku (motivaciju koja će joj biti nagrada)
Ona ne reagira.
4. Zapovjdeni ton, jasno i kratko.
Ja: Mia želim da odmah obučeš cipele.
I to nekoliko puta ponovim, pa obično reagira, ustaje i oblači se kao da ništa nije bilo.
Ako ne pali dolazi 5 korak koji je umjesto kazne, batina, vrijeđanja...
Predah. Minuta za svaku godinu. U krevetić da malo sjedne i ohladi se. Uz to objašnjenje. Ne da razmišlja jer im tad nije do razmišljanja. Baca se i ljuti, ili viče kad je naglo prekinem u njenoj zabavi.
Ili u sobu, ako je ima.
Cilj je da se razljuti i isplače jer je poslje spremna na suradnju. Jer kad se tako protivi dogovoru obično je to zato jer je loše raspoložena, umorna, nervozna. I tad se najviše javljaju otpori. A poslije suza se osjećamo lakše za teret koji smo isplakali.

Ovo svaki put pali. Nekad i ne dođem nego do 3 koraka. Sve češće.

Poznajem puno mama koje jako vole svoju dijecu i stvarno se trude oko njih. Vole ih, maze i nikako ih ne zapostavljaju, ali jednostavno neznaju na lijep način naučiti dijete da bude poslušno i pristojno. Ako im daš savijet odbruse ti u smislu: to je novi način odgajanja, bez prisile. To je u redu u nekim situacijama, ali ne uvijek. Ipak smo mi roditelji i oko nekih stvari nema dogovora ni moljakanja. Ja za npr. cipele kažem jednom, dva put, a ako ne reagira oštrim tonom mu kažem da to nije zamolba i da sada nije vrijeme za igru nego neka posluša što sam mu rekla.
Točno je i to da dijeca ne slušaju to što im mama govori i super ti je LeaB način na koji natjeraš dijete da te čuje. Tako je i kod nas jedino što D.stavi ruke na uši. Uzalud nama priča dok se oni igraju jer ništa ne čuju.

Citiraj:

---

Pliska prvotno napisa

Tako je i kod nas jedino što D.stavi ruke na uši.

---

:lol:

:D tako i ja kad MM pocne pametovat. I jos pri tom pjevam.

..da, da, sve mi je to poznato..al za svaku stvar proći svih 5 koraka je teško, pogotovo kad trebaš stići ujutro na posao :mrgreen:
izdržim, ali zato su mi živci sve tanji i liječim se na poslu jedući svaki dan tople sendviče i sl. :njam, njam:

Maja Majica imaš pravo. No s obzirom da mi je bilo nezgodno cijelu knjigu prepisati...

Odgoj nekad = odgoj baziran na strahopostovanju =
djeca poslusna, ali iz krivih razloga.

Odgoj danas = tu jos necu pametovati - tek pocinjemo s time ;)

Ne generaliziram, naravno, ali ako je dijete poslusno jedino zato sto te se boji, to mi se ne svidja, jer se onda drugi aspekti roditeljstva zanemaruju, u smislu da je dijete manje otvoreno prema roditelju, jer ga se boji, teze izrazava ljubav, jer se boji i sl. Naravno da je poslusnije, opet jer se boji. I tako je, cini mi se, bilo u vecini slucajeva.

E, a danas su neki potpuno izbacili autoritet iz svojeg roditeljstva smatrajuci da je to novi nacin odgoja, pa kazu kako su im djeca nemirna. Ako nema dosljednosti i ako se popusta u situacijama kada se zeli smiriti napetost, onda dijete iskoristava to na sve moguce nacine i u raznim prilikama.

Odgoj danas bi trebao biti pristup starijeg prijatelja, brata uz puno ljubavi i crtanja jasnih granica oko vaznih stvari.

Ah, jadno moje dijete uz ovako filozofsku mamu :lol:

Ja koristim zlatno pravilo - tretiram je onako kako zelim da se mene tretira. S puno ljubavi i dosljednosti, ali dosljednosti samo u onim stvarima koje su mi zivotno vazne (a njih je tako malo), o svemu drugome se dogovaramo.

Kad pogrijesim, a grijesim svakodnevno, ispricam se i objasnim kako sam mogla bolje reagirati. I to nam sljaka.

Citiraj:

---

ana.m prvotno napisa

Ja mislim da ta djeca koja tako trče po dućanima i uopće ne slušaju roditelje, koja rade kako ona žele i koja su problem u školi ili vrtiću nisu odgajana ni kao nekad ni kao sada, nego se o njima uopće puno ne brine i u većini su slučajeva prepuštena sama sebi... Roditelji se njima ne bave ni na ovaj ni na onaj način. Po mom mišljenju nije problem u tome što se s djecom "samo" razgovara, umjesto da ih se tuče (kako su se ko nekad djeca odgajala a s čime se ja uopće ne slažem) nego u tome što se s njima ništa ne radi, samo im se nešto uvali da ih se riješi i to je to....To je moje mišljenje!

---

pitat ću te za mišljenje za koju godinu.
moja su djeca jednako ODGAJANA s puno ljubavi i pažnje.L.je mirno, poslušno i pristojno dijete,a D.je priča za sebe.on spada u grupu djece koju si ti navela,pa mi reci u čemu sam ja to pogriješila :?
nije svako dijete isto i koliko god mi pametovali i tvrdili da znamo pravo rješenje za uspješan odgoj to u praksi ne ispadne uvijek tako.
kao što sam već jednom rekla...lako je pričat dok su mali ;ja bi ovako ili moje dijete neće biti takvo:a savim druga priča je kad porastu i kad nisi pametan da li ispravno postupaš.

to ja vidim x puta u školi:

jedan brat super,a drugi..........

ili sestra ok,a mlađi brat.......

ili starije dijete da si sve lasi iz glave počupaŠ,sredjne poluproblematično,a najmlađe za primjer....

sad u jednom razredu imam puno mlađe braće i sestara i preprepredobri su-surađuju,komunikativni ,izvršavaju svoje obaveze

Je Dolega,to je isitna,vjerujem ti i znam da ima tajvih slučajeva,a i kak će biti meni vidjet ćemo.Ja sam to onak malo generaliziralai i ima takvih roditelja nažalost. Znate kaj mene ljuti...Ne današnja djeca, ovi do nekih 14 godina,nego današnja mladež...Brate mili, to je raskalašeno...A tko je kriv za to, to stvarno ne znam, ali je tužno. Ili društvo u kojem živimo ili (ne)odgoj. Ja nisam toliko stara ali ipak neke stvari ne mogu shvatiti i u moje vrijeme te rane mladosti stvari su ipak bile drugačije...

u prvom ili drugom razredu osnovne pita uciteljica tko dobiva batine kuci tj koga mama ili tata tuce.
svi digli ruku osim mene.
uciteljica od svih u razredu bas se meni obratila i pita zasto ja nisam digla ruku.
ja sva zbunjena kazem da mene niko ne tuce.
odem doma na kraju nastave sva nesretna zato sta sam se osjecala drugacije i pitam moju mamu zasto me nikad nije udrila.
kaze ona meni: pa kako cu te tuci kad sam te ja rodila? ja tebe volim najvise na svitu i zato te nikad ne bi mogla udrit.

naravno da me njen odgovor smirija i da sam posli ponosno isla u skolu jer mene niko ne tuce ( a tocno se znalo ko dobiva takve batine da ne moze sjediti od modrica)

ja kad vidim da netko tuce svoje dite odma mi prvo proleti kroz glavu kako ta osoba ne voli svoje dite ( mozda bas zbog materinog odgovora kojeg sam dobila ka dite)
isto tako udariti dite znaci da si izgubila kontrolu nad sobom i da si nesposoban izraziti se ricima ono sta zelis pa pokusavas strahom i sibom/kajisem i slicno nauciti dite ( pisem opcenito, nikome izravno upuceno.)

i da... moj mangup ima 2 godine ali ja sa njim mogu uci u bilo koju prodavaonicu bez straha da ce urlati i vristati ( od kad je prohodao on samnom svaki dan ide u prodavaonicu a sad vec mjesecima ide ko fol sam... ja do njega.... pa si kupi jednu bananu i bubicu i da pare na kasu)
znaci sve ovisi o odgoju i nacinu na koji ucimo dite.

inace potpisujem ono sta su napisale Mony i BusyBee

Slazem se da odgajanje dece, uz puno ljubavi i strpljenja, zahteva i postavljanje granica. Onda je svima lakse. Takodje, mislim da je bitno i razdvojiti bitne od nebitnih stvari, pa zabrane cuvati samo za one prve. Moja starija kcerica i ja smo jutros imale pravu scenu sa potokom suza, jer je gospodjica zelela da obuce suknju, a ja sam joj spremila farmerke. Na uzasnu dreku sa temom JA TO NEEECUUU, izbrojala sam u sebi do tri i mirno joj odgovorila kako nema odgovarajuce hulahopke uz zeljenu suknjicu. Na to je ona odjurila u sobu, pronasla druge hulahopke koje joj se slazu i pitala da li SADA sme da obuce ono sto je zelela. Naravno da sam joj dozvolila. Prvo, jer je saslusala sta sam imala da joj kazem, drugo, jer je sama smislila resenje, a trece, jer stvarno smatram da u ovakvim stvarima ne treba terati "mak na konac", prosto jer nisu toliko bitne.
Situacije u kojima su moja deca nemoguca mi se takodje desavaju i to najcesce kada su umorne, gladne i traze paznju. Zato gledam da ih izbegnem na sve moguce nacine ( ne decu, vec situacije ;)) Razgovor o pristojnom ponasanju vodimo kada smo svi odmorni i dobre volje i tada im objasnjavamo kako da se ponasaju kada mama i tata rade nesto vazno, kada smo u gostima ili na na javnom mestu... Toga se sete sve cesce, ali ne bas uvek...
Zato uglavnom, kada god mogu, dam im nepodeljenu paznju. Pola sata posvecenog bavljenja njima ucini ih dovoljno zadovoljnim da budu dobre narednih pola, dok pijem kafu ili citam Rodu... Tako to ide - ravnoteza, sretne one, zadovoljni i mi.

Aleksandar je sad u "neću" fazi. Gleda me u oči i radi upravo ono što sam mu rekla da ne smije. Cijeli dan ispituje granice mojih živaca. Priznajem, da ponekad puknem i onda se derem na sav glas (mada ni to njemu niš ne znači - malo se uozbilji a onda se počinje smijati)
Sad sam skužila da smo mi ustvari krivi jer mu ne postavljamo POSLJEDNJU granicu i nedosljedni smo. Uglavnom moram se držati onoga:
1. Molim te...
2. Rekla sam da ... Ako to sad ne učiniš, onda...
3. Ako ne sluša, napraviti ono "onda" iz točke 2.

U toj 3. točki je uglavnom bilo kod nas problem. Većinom je nismo provodili nego smo popustili ili prešli preko toga jer nam je već svega bilo dosta.

Ja u pravilu prvo tražim da se nešto učini, pa onda razumijem zašto neće, pa ponudim nagradu i tek onda zahtjevam. I ono što mi se u Djeca su iz raja sviđa je odgoj nagrađivanjem, a ne time ako ne pojedeš nema slatkiša poslije. Ja kažem ako pojedeš ručak čeka te čokolada.
Naravno da mi se zalomi i ovo prvo ali stvarno nastojim ispraviti se.

Netko je spomenuo da nije dobro da djeca slušaju zbog nekakvog strahopoštovanja, ali mislim da to baš i nije sasvim točno. Npr. koga i kada mi slušamo? Razmislite si malo! Jedina je razlika u "nekad" i "sad" da se strahopoštovanje sada ne postiže batinama. Ja sam nekoliko puta dobila batine kao mala, ne puno ali jesam. No kasnije nisu trebale batine već samo mamin pogled, a napominjem da je tata taj koji me je nekoliko puta lupio. Njega pak nisam previše šljivila. On bi galamio ali nije baš bilo nekog uspjeha dok mama bi nešto rekla jednom, pogledala posebnim pogledom i nije bilo diskusije. Uvijek smo imale super odnos i dan danas. O svemu se razgovara otvoreno. Mi smo jednostavno znali da su oni mama i tata i da ih se treba slušati. Bilo je dijece u školi koja su dolazila sva plava od modrica, ali mislim da ti roditelji nisu baš puno postigli tim načinom odgoja jer su se većinom dijeca inatila i skrivala to od roditelja.
Zato drage mame NE batinama ali DA dooooooobrom i dosljednom odgoju.

Citiraj:

---

dolega prvotno napisa

Citiraj:

---

ana.m prvotno napisa

Ja mislim da ta djeca koja tako trče po dućanima i uopće ne slušaju roditelje, koja rade kako ona žele i koja su problem u školi ili vrtiću nisu odgajana ni kao nekad ni kao sada, nego se o njima uopće puno ne brine i u većini su slučajeva prepuštena sama sebi... Roditelji se njima ne bave ni na ovaj ni na onaj način. Po mom mišljenju nije problem u tome što se s djecom "samo" razgovara, umjesto da ih se tuče (kako su se ko nekad djeca odgajala a s čime se ja uopće ne slažem) nego u tome što se s njima ništa ne radi, samo im se nešto uvali da ih se riješi i to je to....To je moje mišljenje!

---

pitat ću te za mišljenje za koju godinu.
moja su djeca jednako ODGAJANA s puno ljubavi i pažnje.L.je mirno, poslušno i pristojno dijete,a D.je priča za sebe.on spada u grupu djece koju si ti navela,pa mi reci u čemu sam ja to pogriješila :?
nije svako dijete isto i koliko god mi pametovali i tvrdili da znamo pravo rješenje za uspješan odgoj to u praksi ne ispadne uvijek tako.
kao što sam već jednom rekla...lako je pričat dok su mali ;ja bi ovako ili moje dijete neće biti takvo:a savim druga priča je kad porastu i kad nisi pametan da li ispravno postupaš.

---

Nema ništa loše ako dijete i trči po dućanu, neka djeca su stalno i pokretu. Pogotovo ako ne divlja. Velika je razlika u veselom trčkaranju i divljanju. No ono što se meni nekad čini da roditelji ne poduzimaju ništau slučaju da jeca divljaju. Samo : LJubavi nemoj trčati ! - Pa dalje stoji u redu.
Moja frendica tako radi. I sve je to ok, no samo je jedan propust: Odeš do djeteta i čučneš se pa to ponoviš i zabaviš ga s nečim. - Hajde pomogni mi nosti košaru, uzmi mlijeko...
Mia kad uđe u dućan od,ah krene kod Kinder jaja i ostalih gluposti. Pa kad odreagiram ovako kako sam napisala, ode i donese mlijeko...

I još nešto da dodam. Ovo ljeto je moj tata čuvao Daniela koji je napominjem jako živo dijete i dosad ga nije previše slušao jer je znao da mu može jesti s glave. Tata se malo bojao kako će to sve ispasti ali sam mu ja rekla neka mu jasno prvi dan kaže da ga on sada čuva i da ga mora slušati. Onako ozbiljno gledajući ga u oči. To je i napravio i Danieel je bio uzorno dijete. Tata nije mogao vjerovati. Ja sam mu na to rekla da galama ničemu ne služi, a batine su zabranjene (a nebi ga tata ni lupio) nego da je on dovoljno bistar da zna kod koga si šta smije dozvoliti. Tako su sva dijeca. Ovisno kako se mi postavimo, tako će se i oni ponašati.

Citiraj:

---

Netko je spomenuo da nije dobro da djeca slušaju zbog nekakvog strahopoštovanja

---

ja se s tim slažem. ne želim da me dijete sluša iz STRAHOpoštovanja, želim da me sluša iz poštovanja. a pravo dječje poštovanje proizlazi jedino iz dubokog povjerenja i ljubavi.

Preuzeto s T-portala:

---
Starinski, bakin odgoj vraća se u modu

Biti roditelj danas i nekada nije isto. Oni nekadašnji ne razumiju da se pampersice nakon jednog korištenja bacaju u smeće i da stara dobra 'čuška' baš i nije najbolje rješenje jer bi teta iz vrtića mogla na razgovor pozvati gospođu iz socijalnog! Baka bi im sad svašta rekla…

Što ako vam kažemo da se taj 'starinski' odgoj vraća u modu? Kako to obično i bude, mama i tata su uvijek u pravu. Znači li to da ćete im morati priznati da su bili u pravu i kada su vam prigovarali da krivo odgajate svoje dijete?

Cijela jedna generacija roditelja upravo je shvatila da su popuštanjem i lijepim riječima od svojih potomaka napravili razmažena derišta. Po tadašnjim sugestijama, tzv. permisivni roditelji su djeci prije svega nastojali biti prijatelji, a tek onda roditelji. Tako su djeca sama odlučivala kada im se spava, što bi za ručak, kada je pravo vrijeme za izlaske i, naravno, dokada se smije ostati vani. Sve to uzrokovalo je generaciju koja misli da sve mora biti po njihovom ili, drugim riječima, neposlušnu djecu koja misle da im roditelji uopće nisu potrebni.

Na sreću jednih i (ne)sreću drugih starinski odgoj vraća se u modu! Vrijeme će pokazati je li to još jedan od trendova koji se izmjenjuju sve češće ili trik psihologa koji moraju povećati prodaju svojih knjiga.

Rekla sam ti ja da će sve doći na moje!
Da vas podsjetimo, po pravilima 'starinskog' odgoja vi ste odgovorni za svoje dijete, koje mora izrasti u odgovornog i pametnog čovjeka.

Da biste to postigli, morate biti spremni na izdavanje naredbi, povisivanje glasa, postavljanje jasnih pravila i na odrješito i glasno 'NE'.

MALI ŠLAMPAVCI MOGU VOLJETI I POVRĆE

U Americi i Engleskoj pojavio se niz priručnika za roditelje koji ne znaju takav odgoj. Među mnoštvom simpatično napisanih savjeta pronaći ćete i razne trikove kako djecu natjerati da jedu zdravu hranu, da odlaze na vrijeme na spavanje te kako postaviti granice ponašanja koje dijete ne smije preći. Oni u rukavu imaju i trikove pomoću kojih svoje male šlampavce možete naučiti da suđe sa stola odnesu u sudoper, spuste dasku i, ne biste vjerovali, da za ručak uvijek traže povrće!

Permisivni roditelji, koji su djecu odgajali po 'novim' metodama, nažalost su se suočili s činjenicom da su cijelog sebe podredili djeci u želji da ih dobro odgoje, a zauzvrat su dobili razmaženu djecu. I tako sada imamo dvije generacije razmaženih i svojeglavih 'klinaca', pa kad ne znamo što bismo s njima, vratit ćemo se starinskom načinu odgaja i pokušati spasiti što se spasiti da.

A poznati psiholozi su u knjigama ponudili hrpu korisnih savjeta, no mi ipak predlažemo da za dobar savjet pitate mamu ili baku!

a ima i srednji put - AP :)

Ja zelim da me djeca slusaju kao sto i ja slusam njih.

Citiraj:

---

violet prvotno napisa

Preuzeto s T-portala:

Da biste to postigli, morate biti spremni na izdavanje naredbi, , postavljanje jasnih pravila i na odrješito i glasno 'NE'.

---

Evo to ja mislim. Ljubav je neizmjerna, no ne isključuje zapovjed.
Pa djete tek zna koliko ga se voli ako reagiramo razumno na njegove postupke. Nije mjerilo ljubavi popuštanje=ignoriranje. To je poruka koju djeca dobivaju kada su oni glavni.

Važno je suosjećati, tješiti, razumjeti, razgovarati. To znači voljeti.

Meni ovaj gore clanak izgleda kao povrsno prepricano ono sto se moze naci kod Searsa recimo.

Citiraj:

---

Lutonjica prvotno napisa

ne želim da me dijete sluša iz STRAHOpoštovanja, želim da me sluša iz poštovanja. a pravo dječje poštovanje proizlazi jedino iz dubokog povjerenja i ljubavi.

---

Za nalijepit na zid..

necu puno mozgat. puno ste lijepih stvari rekle.

mene su dresirali. i to grubo.

ja se trudim odgajati. i trudim se to raditi njezno.


ali i ja grijesim. nekad vise, nekad manje. ali grijesim. a najgore greske su one kad radim ono sto se radilo meni. dresiram. fuj.

pa ne znam kako da počnem. Moja A. je ponekad jako tvrdoglava :? i naporna. Ne znam kako da s njom postupam.Ponekad mislim kako sam daleko od pojma dobre mame. Jer više ne mogu naći načine kako da je "natjeram" da nešto napravi. Npr. prije nekoliko dana rekla sam da pokupi igračke. Morala sam ponoviti 10-15 puta, a one uopće ne reagira. Dobro kad ja nekad imam "snage" sa njom se potezati i nagovarati, ali ponekad stvarno ne mogu. Onda ja "puknem" i vičem, i onda sam nesretna jer se nisam mogla savladati. A ponekad i zaplačem, jer pomislim : Ako mene četverogodišnjakinja ne sluša pa što će biti za nekoliko godina? Sjedit će mi na glavi?

Pokušaj sa koracima koje sam opisala na početku teme. Ili još bolje pročitaj knjigu
Dr. John Gray – ''Muškarci su s Marsa, žene su s Venere, djeca su iz raja''.

Ovako odgajati je zapravo teže za nas, jer traži više našeg angažmana.
Lako je flisnuti, viknuti i dijete onda od straha posluša.Ali ako dijete ne posluša, treba, ah čuda, ustati, dignuti guzu i reagirati!
Često vidim i čujem roditelje kako viču nemoj ovo nemoj ono. Sve je nemoj, dijete opet radi po svom, a roditelj samo melje i ne reagira.
Znam da smo mi još na početku, ali zaista SVAKI put reagiram kad kažem nemoj. Ustanem i mislim da je to jedini način. I kad kažem ne, što je vrlo rijetko, zaista i mislim ne. .

Citiraj:

---

LeaB prvotno napisa

Citiraj:

---

Pliska prvotno napisa

Tako je i kod nas jedino što D.stavi ruke na uši.

---

:lol:

---

ovo je i nas slucaj :lol:

ja mislim da smo jako opterećeni ponašanjem današnje mladeži i opasnostima kojih je svaki dan sve više i da više uopće ne reagiramo spontano! ok je obogatiti znanje literaturom ali sve je to samo "spika", malo se toga može primijeniti na našu situaciju (uglavnom strani autori, drugačiji životni stil, standard...), pa koliko god ja bila za AP i ja sam only human, puknem ponekad (najgore mi je kaj se onda fakat ja osjećam loše), a uglavnom iz istog razloga umor zbog posla (kuća, profesija), trenutno bed raspoloženje, kakva depra iz uobičajenih egzistencijalnih razloga... i skužila sam da se uz malo prakse i samokontole i to može spriječiti. Mislim da si ne smijemo predbacivati pokoji "proboj", ako smo uglavnom zadovoljni svojim metodama odgoja, ovo ne bi smio biti nikakav big deal. Sve se u životu uči, pa tako i odgoj djece, meni je sa drugim puno lakše upravo zato jer sam opuštenija i imam određenu sigurnost, a da su majstori u izbacivanju nas iz ravnoteže-jesu. :evil:

ja mislim da smo jako opterećeni ponašanjem današnje mladeži i opasnostima kojih je svaki dan sve više i da više uopće ne reagiramo spontano! ok je obogatiti znanje literaturom ali sve je to samo "spika", malo se toga može primijeniti na našu situaciju (uglavnom strani autori, drugačiji životni stil, standard...), pa koliko god ja bila za AP i ja sam only human, puknem ponekad (najgore mi je kaj se onda fakat ja osjećam loše), a uglavnom iz istog razloga umor zbog posla (kuća, profesija), trenutno bed raspoloženje, kakva depra iz uobičajenih egzistencijalnih razloga... i skužila sam da se uz malo prakse i samokontole i to može spriječiti. Mislim da si ne smijemo predbacivati pokoji "proboj", ako smo uglavnom zadovoljni svojim metodama odgoja, ovo ne bi smio biti nikakav big deal. Sve se u životu uči, pa tako i odgoj djece, meni je sa drugim puno lakše upravo zato jer sam opuštenija i imam određenu sigurnost, a da su majstori u izbacivanju nas iz ravnoteže-jesu. :evil: