Citiraj:
Placebo-efekt nije ništa drugo nego učinak dobre vijesti, a ako je vijest povezana s liječenjem, učinak će biti i veći
Placebo je ono što se "sviđa" Placebo dolazi od lat. riječi placere (ugađati, sviđati se). Placebo doslovce znači "ugodit ću". Obrnuto, nocebo znači "naškodit ću". Poznata je činjenica da sretne i optimistične osobe imaju jači imunitet, manje obolijevaju i brže se oporavljaju od bolesti. Iz tih podataka laici izvlače banalan i neprimjenjiv zaključak: pacijent treba samo postati sretan i optimističan pa će i liječenje biti uspješnije!
Na žalost, ni raspoloženje ni imunitet nisu pod voljnom kontrolom pojedinca pa čovjek ne može snagom odluke postati optimističan i otporan na bolesti. Bilo bi drsko i nehumano optužiti pacijenta da je sam kriv što se razbolio ili što ne uspijeva ozdraviti zbog toga što nije odlučio biti zdrav ili otporan. Kad bi te osobine čovjeku bile na raspolaganju, nema dvojbe da bi ih baš svatko odlučio posjedovati.
No, u mozgu ipak postoji mehanizam koji jača imunitet i pospješuje oporavak! U medicini je poznat kao placebo-efekt. Biološke je prirode, posve realan i mjerljiv, ali nije u domeni volje nego vjere. Djeluje otprilike ovako: ako pacijentu date kocku šećera ili neku drugu neaktivnu tvar, a kažete mu da ste mu dali lijek, postoji 30 do 40 posto izgleda da će mu se poboljšati zdravstveno stanje, barem kada su posrijedi simptomi.
U istraživanju placebo-efekta na sveučilištima u Michiganu i Princetonu dobrovoljcima su u ruku davani elektro-šokovi ili toplinski udari. Doživljena se bol očitovala na moždanoj aktivnosti na očekivan način, uz aktivaciju poznatih neuralnih tokova. Potom su voditelji pokusa ispitanicima rekli da će im ruku namazati mašću koja će spriječiti bol, a zapravo je to bila obična krema za kožu. Ispitanici su poslije izjavili da osjećaju manju bol, snimke moždane aktivnosti potvrdile su slabiju aktivaciju neurona za bol, ali i uključenje dijelova mozga koji inače reagiraju kad pacijent uzme analgetik. Nakon toga su dobrovoljcima opet namazane ruke, ali im je ovaj put rečeno da je krema samo placebo. I subjektivan osjećaj boli i moždana aktivnost opet su bili jednaki kao prije.
Rezultati studije objavljene u American Journal of Psychiatry pokazali su, pak, da pacijentima s teškom depresijom placebo izaziva slične promjene u moždanoj aktivnosti kao antidepresivi. Dvostruko slijepo istraživanje uređajem za kvantitativnu elektroencefalografiju mjerilo je rad mozga 51 pacijenta koji su dobivali ili placebo ili jedan od dva antidepresiva tijekom devet tjedana. Nakon toga razdoblja ispostavilo se da su i osobe koje su pozitivno reagirale na lijek i one koje su reagirale na placebo doživjele jednako poboljšanje te pretrpjele promjene na istome mjestu, u prefrontalnoj moždanoj kori, iako nisu bile istovrsne.
Podrška pacijentu - sastavni dio terapije
Placebo-efekt uopće ne iznenađuje jer proizlazi iz utjecaja dobrog raspoloženja na zdravlje. Ako osoba od povjerenja kaže pacijentu da će mu dati sredstvo od kojeg će mu biti bolje, poboljšat će mu se raspoloženje zato što je doznao važnu i dobru vijest koja se tiče njegova zdravlja. Povjeruje li pacijent u tu vijest, pa makar ona bila lažna, lako je moguće da će se osjetiti bolje te da će mu porasti ukupna borbena snaga organizma.
Nocebo-efekt
Kao što postoji placebo-efekt, postoji i antiplacebo, odnosno nocebo-efekt. Ako pacijentu podmetnete pravi lijek, odnosno date mu ga bez njegova znanja, učinak će biti smanjen jer je pacijent ostao bez dobre vijesti o tome da je dobio sredstvo od kojeg će mu biti bolje! U praksi se takvo što ne provodi, ali se događa nešto drugo i slično: provođenje terapije bez dodatne psihološke potpore! Svaki bi sudionik u procesu liječenja, od portira u ambulanti ili klinici, preko medicinske sestre do liječnika, morao biti svjestan da uskraćivanje psihološke potpore umanjuje učinak terapije bez obzira na to o kakvoj je bolesti riječ.
I loša vijest nemedicinske prirode može imati antiplacebo-efekt. Ako pacijent čuje da ga je bračni partner napustio ili da mu je, dok je u bolnici, opljačkan stan (bila to istina ili ne), reakcija će biti stresna, što će usporiti ili čak preokrenuti pozitivan tijek liječenja. To je razlog zbog kojega sve bolesne osobe treba zaštititi od negativna stresa u najvećoj mogućoj mjeri.
Vjerojatno bi sličan učinak na liječenje imala i povoljna vijest medicinski neutralna sadržaja. Zamislite da bolesnik, igrač lutrije, usred tretmana dozna da je dobio milijun eura! Što mislite bi li mu organizam od te spoznaje ojačao ili oslabio? Isto bi se dogodilo kad bi povjerljiva osoba pacijentu priopćila da je dobio golemo nasljedstvo ili glavni dobitak na lutriji i to mu potkrijepila dokazima, makar i krivotvorenima. Jamačno bi kod određenog broja oboljelih i tada došlo do izvjesnog poboljšanja jer bilo koja uvjerljivo prezentirana dobra vijest ima blagotvoran učinak na zdravlje.
Placebo-efekt nije ništa drugo nego učinak dobre vijesti, a ako je vijest povezana s liječenjem, učinak će biti i veći. To ne znači da učinak stvarnog lijeka ne postoji niti da se bilo koja terapija smije zasnivati isključivo na placebo-efektu. To samo znači da je tijekom terapije liječnikova obveza da u razumnim okvirima pacijenta hrabri, to jest da ga opskrbljuje dobrim vijestima vezanim uz mogućnost oporavka.
Jer, ako i davanje placeba ima izgleda poboljšati pacijentovo stanje, onda taj efekt treba rabiti uvijek, pa i onda kad se, što je i uobičajeno izvan kliničkih ispitivanja, pacijentu daje stvarna, aktivna terapija. Zašto propustiti učiniti baš sve što ide pacijentu na ruku?
Placebo-efekt počiva na vjeri, a ne na volji. Otkrijete li oboljelome da ćete mu dati tvar bez aktivnih sastojaka te mu kažete da će se oporaviti bude li vjerovao da će mu biti bolje, njemu neće biti bolje. Bit placebo-efekta jest u tome da pacijentu ulijete vjeru koja će dalje raditi svoje. To ujedno znači da su osobe sklone utjecaju religije ili kultova prijemčivije na placebo-efekt nego znanstvenici i intelektualci. Racionalne i informirane osobe imunije su na puku sugestiju jer su sumnjičave te vjeruju isključivo u ono što mogu vidjeti i opipati. Osobe slabijeg obrazovanja koje nisu nikad čule za nešto poput placeba, koje i ne razmišljaju da bi im liječnik (ili svećenik ili bilo tko treći) mogao reći nešto što nije istina idealni su kandidati za placebo-efekt.
Moguće je da u ove dvije skupine ljudi mozak i živčani sustav malo drukčije funkcioniraju. Naime, kao što svaki osjećaj, raspoloženje, misao ili životni stav imaju biološki supstrat, tako je i placebo-efekt ovisan o moždanoj aktivnosti, a ona u najvećem dijelu ne ovisi o volji pojedinca.
