Što mislite o ovome - priča i igra se s nekim koga nema

... i ne, nije sama sa sobom.
Primijetila sam to već davno, dok je još bila skroz mala, tipa, gledala bi u neko mjesto (prazan zid po mome) i smješkala se, gestikulirala..
Sada ima 2 godine i zbilja je prekrasna. Igramo se, mazimo, voli ljude, na djecu se navikne za pola sata (jedinica je i uglavnom stalno sa odraslima), voli pjesmice (zna ih puno) i crtiće.
Ali događa se, vrlo često, da u trenutku odluta i počne očima pratiti nešto što ne postoji, smijuljiti se tome, ponekad i na glas, i raditi neke pokrete rukama. Dok to traje, teško će se odazvati bez obzira koliko ju zovem, osim ako spomenem Doru (najdraži crtić) ili čokoladu, jednostavno je u svom svijetu. Napominjem da to nije pogled u prazno i ne izgleda kao igranje sa samom sobom, nego ona gleda nešto i izgleda kao da s time komunicira. Uglavnom za vrijeme 'toga' ili hoda lijevo-desno ili u krug. Nekad i samo sjedi (npr u autu).To su primijetili svi koji su bili s njom 2 sata u komadu, bake, dide, teta koja ju čuva, naši prijatelji. Mi to zovemo da priča s anđelima i pomalo se šalimo s tim, ali u biti je stvarno čudno i počinje me brinuti. Utješno je što se ona u tim fazama gotovo non-stop smješka, ali nekako mi nije svejedno to gledati po nekoliko puta na dan, kao da nije s nama nego tko zna gdje.
Jedina čudna stvar koju bih uz ovo mogla naći kod nje je način kako se uspavljuje, naime legne na trbuh i počne se kretati kao žaba u mjestu, i to je tako otkad je prvi put legla na trbuh. Dok to radi isto je 'odsutna', ali to je više kao neki polusan.
Inače, kažem, stvano je divna curica i ne primjećujem ništa zabrinjavajuće.

Sjetila sam se sličnog topica koji sam otvorila prije par mjeseci, ali stvarno ne znam odgovor, možda djeca stvarno nešto vide što mi ne vidimo. Kod nas se nije više ponavljalo, osim jedne večeri kad smo ležale u polumraku, pa je pokazala gore neku curicu. Nisam ju puno ispitivala o tome jer je bila umorna pa mi se činilo da priča gluposti u polusnu.

http://www.roda.hr/rodaphpBB2/viewto...1934d44ae73092

uguglaj malo - izmisljeni prijatelji i evo jedan tekst http://www.roda.hr/tekstovi.php?Teks...D=156&Show=464
u svkom slucaju, sve je to ok :)

Ovaj moj komentar Ti neće dati tehničke odgovore ali ćeš se Ti bolje osjećati....

Pročitaj roman Da me barem možeš vidjeti Ce(kršitelj koda) Ahern ....

nama je upravo zmaj stao prljavom nogom na strop u dnevnom boravku :roll:
svi smo mu morali vikati -jesi ti normalan zmaj, sram te bilo da te sram bilo! a tata je svečano obećao da će sutra sve počistiti maramicom.

Citiraj:

---

Čupko1 prvotno napisa

... i ne, nije sama sa sobom.
Primijetila sam to već davno, dok je još bila skroz mala, tipa, gledala bi u neko mjesto (prazan zid po mome) i smješkala se, gestikulirala..
Sada ima 2 godine i zbilja je prekrasna. Igramo se, mazimo, voli ljude, na djecu se navikne za pola sata (jedinica je i uglavnom stalno sa odraslima), voli pjesmice (zna ih puno) i crtiće.
Ali događa se, vrlo često, da u trenutku odluta i počne očima pratiti nešto što ne postoji, smijuljiti se tome, ponekad i na glas, i raditi neke pokrete rukama. Dok to traje, teško će se odazvati bez obzira koliko ju zovem, osim ako spomenem Doru (najdraži crtić) ili čokoladu, jednostavno je u svom svijetu. Napominjem da to nije pogled u prazno i ne izgleda kao igranje sa samom sobom, nego ona gleda nešto i izgleda kao da s time komunicira. Uglavnom za vrijeme 'toga' ili hoda lijevo-desno ili u krug. Nekad i samo sjedi (npr u autu).To su primijetili svi koji su bili s njom 2 sata u komadu, bake, dide, teta koja ju čuva, naši prijatelji. Mi to zovemo da priča s anđelima i pomalo se šalimo s tim, ali u biti je stvarno čudno i počinje me brinuti. Utješno je što se ona u tim fazama gotovo non-stop smješka, ali nekako mi nije svejedno to gledati po nekoliko puta na dan, kao da nije s nama nego tko zna gdje.
Jedina čudna stvar koju bih uz ovo mogla naći kod nje je način kako se uspavljuje, naime legne na trbuh i počne se kretati kao žaba u mjestu, i to je tako otkad je prvi put legla na trbuh. Dok to radi isto je 'odsutna', ali to je više kao neki polusan.
Inače, kažem, stvano je divna curica i ne primjećujem ništa zabrinjavajuće.

---

Pa jesi ikada popričala s svojom curicom o tome što točno vidi? Mislim, sa 2 godine već može reći dosta toga, pa mislim da ne bi bio problem da ju pitaš ili?

U linkanom teksu što je stavila flower piše, citiram
''Zamišljeni prijatelji najčešće se javljaju kod trogodišnjaka i četverogodišnjaka.''

A Čupko1 navodi da njena djevojčica od najranije dobi 'vidi' to nešto,
koliko sam shvatila ne igra se s 'tim' niti priča, samo se smješka i čudno i odsutno ponaša :/
Nebi htjela nikoga plašiti, možda je sasvim normalno, nemam iskustva,
ali Čupko ako tebe brine obrati se za početak pedijatru.

ja mislim da je to ok :)
moj sincic (21mj) ponekad sam u sobi prica i nesto rukama objasnjava, mase, ama bas kao da nekome nesto dokazuje, uvjerava ga :mrgreen:
a kada se zaigra auticima (uvijek ih voza gurajuci ih SAMO kaziprstom) nema sanse da ga dozoves, makar mu se unio u lice, tek nakon hej hej pokusaja, pogleda me i nasmije se :mrgreen:
inace on je jedan zivahan (i previse) decko, poceo je uveliko pricati itd. itd.

svi oni imaju neke svoje faze i fazone :)

ajte vrit, sad cu opet rikavati od straha :nope:

Moja Jana nikad nije sama; s njom su i Hlapić i Bundaš i Amadeus i Andrea i Ana i Kenny i krava Rumenka (ups, to je ona)... Uglavnom, uvijek ih je još 2-3 koje moramo obući, nahraniti, staviti u auto, na WC...
I razgovara se s njima, a i mi se moramo :)

Baš u toj dobi, oko 2 godine, imali smo Tandila koji se nekako s vremenom pretvorio u Ninu te je još uvijek sa nama.

Moji su veliki, ali i danas povremeno imaju prave igrokaze i zajedno i svaki posebno... Meni je to baš zgodno. Razvija kreativnost i maštu... Pomoglo nam je i u rješavanju noćnih mora. Vjerujem da je to normalni dio razvoja djeteta, samo je kod nekih jače izraženo, a kod nekih prođe manje uočljivo.

Bobo, Špek i Kečap bijahu naši ukućani od 2,5 - 4,5. godine. U međuvremenu su Špek i Kečap bili odselili, a Bobo je ostao.

Lara je imala imaginarnu prijateljicu koja se zvala Punina :roll:

živi na moru a mi u Zg pa su redovito razgovarale telefonom
ponekad nam je bila u gostima par dana

Citiraj:

---

čokolada prvotno napisa

Bobo, Špek i Kečap bijahu naši ukućani od 2,5 - 4,5. godine. U međuvremenu su Špek i Kečap bili odselili, a Bobo je ostao.

---

:lol: ma otkud samo takva imena?

Nego šalu na stranu, i ja mislim da je to dobro da razvija dječju maštu. Mada, dijelom nekako i mislim da djeca "nešto vide ili osjećaju", što god to bilo. I čim je dijete veselo i ne boji se, mislim da je sve u redu.
Vjerujem da oni u tim godinama još imaju "to nešto prirođeno" što je kod nas sputano da svijet ne doživljavamo više istim očima.

a da je pitate da vas upozna sa svojim prijateljima?
iz ostalih priča kužim da su roditelji bili upoznati s imaginarnim drugarima i to prihvatili kao fazu.

Citiraj:

---

fegusti prvotno napisa

a da je pitate da vas upozna sa svojim prijateljima?
iz ostalih priča kužim da su roditelji bili upoznati s imaginarnim drugarima i to prihvatili kao fazu.

---

Svakako probajte upoznavanje.
Sjećam se kako je moja curica bila oduševljena što sam prihvatila Tandila.

sad citam i isto mi se postavi pitanje - otkud im samo takva imena? :lol:
nas sustanar se zvao Domek :mrgreen:

nika ima zamišljenu sestricu marinu (koja je koji put sa nama, pa umre, pa opet oživi...) i peseke brunu i emu!!

Ja sam imala izmišljenu prijateljicu, toliko dugo da je se sječam (znam joj i ime, ali mi je trenutno mozak blokirao :mrgreen: ). Ja nisam vidjela nikoga, tj nije bila vizija, ja sam je zamišljalam, bila je pored mene kad god mi je trebalo (kad bih bila sama ili mi je bilo dosadno). Isto sam u tom periodu bila jedinica. Kad se seka rodila moje prijateljice je polako nestalo. I dan danas imam sposobnost da se gotovo potpuno isključim iz realnog svijeta, npr. perem suđe i počnem zamišljati neku situaciju u kojoj bih se voljela nači. I nemam pojma kad sam prije oprala gomilu. To naravno ne znači da je situacija ista, ali vjerovatno je i mojoj majci bilo malo spooky kad bih ja tražila da se sa mojom prijateljicom ophodi kao samnom.

s nama je uvijek Kiki tj. Miki...bilo da kakamo, kaka i Miki, bilo da jedemo jede i Kiki....veselim se jer imati u toj dobi role and play je znako jako dobre povezanosti moždanih polutki......u kasnijoj dobi to je već nekaj drugog... :lol:

mi moramo jesti izmišljenu hranu, gladiti izmišljene životinje (ili što već jer ih ima raznih) a bed je ako fulaš pa ono što ti donese pojedeš umjesto pomaziš...
često je odsutan i ako ga tad zovem isto mu se moram unijeti u lice da me čuje...
ima bujnu maštu i stalno nešto melje, izmišlja, brblja...
mislim da je sve to ok...
i ja sam bila zaigrano, maštovito dijete, stalno u svom svijetu, i sada imam bujnu maštu i stvarno premaštovite snove (morala bi probat ove tehnike uz pranje suđa, tog se vidiš, nisam sjetila :lol: )
sjećam se, kao dijete, kad sam čitala knjige (a čitala sam od rane dobi jaaako puno) nitko me nije mogao dozvati dok me ne bi dodorinuli...

I ja sam uvijek izmišljala i koliko me pamćenje služi, jako lijepo mi je bilo u tim mislima.
Na žalost ili na sreću tog se nisam riješila ni danas, imam svoj čudesan svijet :oops: o kojem nikom ne govorim i ne volim ga dijeliti s nikim, samo ću reći da tamo maleni miševi imaju velike šarene šešire :mrgreen:
...dok drugi meditiraju, viču, živciraju se, itd...kad im je teško, ja odem u svoj čudesan svijet.
Dapače, samo mi je pomogao u životu i sto puta kad se bliži dan D odem tamo gdje sam sama, gdje je uvijek lijepo. Doduše, mm zna da postoji moj svijet i podržava ga :mrgreen:

Ne vidim ništa loše u tome, djetetu ću u svakom trenutku pomoći u maštarijama i podijeliti ih s njom, jednom kad odraste, moći će povuči crtu između onog što želi i što ne želi, da li će biti realnija, daleko od maštanja ili će kao mama uvijek voljeti otići tamo daleko, gdje je uvijek lijepo :heart:

kažeš miševi sa šarenim šeširima... zgodno... kod mene su velike koke s mašnama na glavi.
nisam primijetila da djeca idu mojim stopama.

evo, da nadodam...
sinoć tj. jutros od 4 do 5 ujutro je gledao u strop... pitam ga što ima, što gleda... kaže anđeo :saint:
pitam ga jel mu što kaže ili radi nešto, kaže ne... pitam jel veliki ili mali, kaže mali... tko bi ga znao... :roll:

Zna on :heart:
Ne brini, dijete mašta, ima bujnu maštu i to je lijepo :heart:

fegusti :love:

Citiraj:

---

Strobery Shortcake prvotno napisa

Ja sam imala izmišljenu prijateljicu, toliko dugo da je se sječam (znam joj i ime, ali mi je trenutno mozak blokirao :mrgreen: ).

---

Sjetila se, zvala se Hadna :) !

Citiraj:

---

maxi prvotno napisa

Lara je imala imaginarnu prijateljicu koja se zvala Punina :roll:

živi na moru a mi u Zg pa su redovito razgovarale telefonom
ponekad nam je bila u gostima par dana

---

Je, moja ima frendicu koja zivi tam di zive klokani..i isto si spikaju s telefonom. :mrgreen:
Uvijek je imala zamisljene neke prijatelje, i to mi je ok.
No ovo o cemu se prica..smijuljenje i tako neka odsutnost..to mi se cini nes drugacije.
No ja sam panicarka pa jelte..

Citiraj:

---

mikka prvotno napisa

ajte vrit, sad cu opet rikavati od straha :nope:

---

pa ... možda ima dar da vidi ...

moje mišljenje je da im se sad razvija mašta i da svašta sad primjećuju, vide, i sl. F. se naime boji stričeka već 2 mj.jednostavno ga uhvati strah i kaže da ga vidi. To je počelo otkad se počeo igrati sa zamišljenim čavlima, kuhati izmišljenu hranu, prodavati nevidljive predmete te prepričavati svoje snove. :)

Citiraj:

---

kahna prvotno napisa

U linkanom teksu što je stavila flower piše, citiram
''Zamišljeni prijatelji najčešće se javljaju kod trogodišnjaka i četverogodišnjaka.''

A Čupko1 navodi da njena djevojčica od najranije dobi 'vidi' to nešto,
koliko sam shvatila ne igra se s 'tim' niti priča, samo se smješka i čudno i odsutno ponaša :/
Nebi htjela nikoga plašiti, možda je sasvim normalno, nemam iskustva,
ali Čupko ako tebe brine obrati se za početak pedijatru.

---

x
nekako mi se iskustvo cupkine djevojcice razlikuje od ispijanja zamisljenih kava sa izmisljenim prijateljima... nadam se da nisam u pravu, ali da je rijec o mom djetetu, odvela bih je u pedijatra.

Citiraj:

---

spunky125 prvotno napisa

F. se naime boji stričeka već 2 mj.jednostavno ga uhvati strah i kaže da ga vidi. To je počelo otkad se počeo igrati sa zamišljenim čavlima, kuhati izmišljenu hranu, prodavati nevidljive predmete te prepričavati svoje snove. :)

---

Meni "vidi striceka" i "prodaje nevidljive predmete" nije ista stvar. :/
Mislim, mozda klinci zbilja vide drugacije..

Čupko, ako već nisi, preporučujem da dijete odvedeš barem pedijatru, ako je neuropedijatar "izvan dometa".
jer je ovo:

Citiraj:

---

događa se, vrlo često, da u trenutku odluta i počne očima pratiti nešto što ne postoji, smijuljiti se tome, ponekad i na glas, i raditi neke pokrete rukama.

---

gubitak svijesti sa automatizmima

a ovo:

Citiraj:

---

Uglavnom za vrijeme 'toga' ili hoda lijevo-desno ili u krug.

---

automatizam

ovo:

Citiraj:

---

legne na trbuh i počne se kretati kao žaba u mjestu, i to je tako otkad je prvi put legla na trbuh. Dok to radi isto je 'odsutna',

---

takođe može biti automatizam, mada prema opisu može biti i masturbacija

Oni koji malo više proučavaju literaturu duhovne i paranormalne tematike znaju da se vrlo često spominje kako sasvim mala djeca mogu komunicirati i vidjeti "duhove". U knjigama o reinkarnaciji postoji i mnogo svjedočanstva o sjećanjima iz prošlih života, točno bi opisivali mjesta, imena roditelja i braće i slično. To sve traje vrlo kratko, kako djeca rastu i počinju se zaista "sjećati" događaja iz ovog života gube kontakt sa tim čudnim svijetom, nevidljivim bićima i takva ponašanja postaju sve rjeđa dok potpuno ne nestanu.

Nekom možda glupo, ali ja se baš ne usudim rugati iz toga... :mrgreen:

ejla, nitko se ne ruga, mi smo samo zabrinuti i da je nase dijete u pitanju, odveli bi ga lijecniku, nista vise.

Ja uopće nisam mislila da se netko ovdje ruga, mislila sam općenito...

Teško je procijeniti nama ovako preko ekrana jer je ne vidimo. Meni nisu čudne izmišljene priče kod djece jer radim u vrtiću pa se svašta naslušam.

Evo, baš ove godine imam u skupini dječaka koji nam je ispričao kako je on nekad imao roditelje i brata, naveo je i njihova imena, o tom bratu priča s puno uvjerljivosti u nekom čudnom prošlo-sadašnjem vremenu (imena mi zvuče sjevernjački, kao da potiču iz skandinavskih zemalja).

Priču završava sa konstatacijom da su njegovi mama i tata bili stari pa su umrli, a sad ima mladu mamu i tatu (navodi imena). On je prvo njihovo dijete i nema braće ni sestara).

Ne znam koliko je djevojčica verbalno jaka da možete porazgovarati s njom o tome s kim se ona igra, tj. kome se smješi? Mislim da je bitno da li će ona vama pričati o nekim likovima i za nju stvarnim osobama ili za vrijeme takvih radnji nije ničega svjesna i ne može vam ništa konkretno ispričati.

Citiraj:

---

Sanjica prvotno napisa

Ne znam koliko je djevojčica verbalno jaka da možete porazgovarati s njom o tome s kim se ona igra, tj. kome se smješi? Mislim da je bitno da li će ona vama pričati o nekim likovima i za nju stvarnim osobama ili za vrijeme takvih radnji nije ničega svjesna i ne može vam ništa konkretno ispričati.

---

Potpis na ovo

Citiraj:

---

MGrubi prvotno napisa

Citiraj:

---

mikka prvotno napisa

ajte vrit, sad cu opet rikavati od straha :nope:

---

pa ... možda ima dar da vidi ...

---

potpisujem.... ;)

mikka, nije to ništa strašno :mrgreen: ... naprotiv, meni je to prekrasno...
nekima taj dar nestane nakon par godina, a neki ga obnove kasnije. ovisno o tome koliko su otvoreni, i koliko se s tim mogu nositi.

Mikka, plašljivice :love:

Nego, mislim da je negdje već bio sličan topic prije par godina. Tada je moja Neva bila mala (ispod dvije godine) i viđala likove oko nas. Uglavnom bi bio isti lik, s ponekim iznimkama. Mene je u početku oblijevao hladan znoj, kasnije sam navikla. I ne, to nisu bili izmišljeni prijatelji, imala je i to. I to je bilo sasvim drugačije.

Tipičan primjer, sjedimo na ljuljački u vrtu, ona se odjednom sva ozari gledajući negdje u daljinu, veselo se osmjehne i mahne. Ja pogledam, nigdje nikoga. Pitam nonšalantno kome maše, a ona meni zbunjeno "pa stličeku" (ono kao, pa kaj ne vidiš, kaj me pitaš takve gluposti).

Eto, Martin izgleda ušao u istu fazu. Već desetak dana po kući viđa nekog "stličeka" i veselo ga pozdravlja. Jedino, on me obavještava da je sliček tu, dok je Nevi bilo u početku neobično što ga ja ne primjećujem. No to je možda samo do osobnosti. Martin me ima tendenciju obavještavati o puno stvari koje se podrazumijevaju da i ja vidim, ali eto želi me obavijestiti..

Tako da sam ja i više nego uvjerena da to nema apsolutno nikakve veze niti s bujnom maštom niti psihološkim problemima niti normalnom razvojnom fazom u kojoj imaju izmišljene prijatelje. Oni jednostavno vide nešto što smo mi prestali..

Mikka, i ja sa ovog topica kidam na lijevo :)