strah od liječnika

U zadnjih mjesec-dva zaredao nam se neobicno velik broj posjeta liječnicima. L nikad nije voljela preglede, i ne samo preglede nego i neliječnička zadiranja u privatni prostor ali kako su ti posjeti bili rijetkost tako ni mene to nije previse zabrinjavalo. Nekako bi ih odradili i bili mirni godinu dana. Ali sad je to postalo nemoguće. Otima se, urla, nevjerojatno koliko snage ima u tako malom biću. Ja joj pokušavam objasnit, doma razgovaramo o tome kad je dobre volje. Imamo i stetoskop i zavoje i ostale kerefeke i ona uziva igrati se liječnika, u čekaoni je super raspoložena, sve redom zabavlja, pleše, pjeva ali čim uđemo u ordinaciju postane drugo dijete.
Ponekad odemo i do pedijatrice neslužbeno, kad nije bolesna, na druženje i gledanje ribica. Ni to ne pomaže. Svakim službenim posjetom ona je sve gora i gora tj njen strah je sve veći i veći.
Kako joj pomoći da prevlada taj strah? Ja sam sve svoje ideje iscrpila.

kao prvo nemoj ti biti u grču kakva će ona biti
sigurno to osjeti

moj se dere čim uđemo kod ped-a u ordinaciju, prije je plakao već kod sestre, nekad i u čekaonici

pomoglo je to da sam mu u par navrata prije odlaska ukratko rekla i POKAZALA (popipala po njemu) kaj će mu ped raditi

i svejedno se počeo plakati kad smo ušli, ali onda sam se dosjetila
i rekla mu - vidi, gle da doktor ima slušalice, sad ćeš vidjeti da će raditi sve kako sam ti opisala,
sreća pa je ped skužio na prvu i odmah se primio slušalica,
Luka je malo, ali malo negodovao ali je bio puno puno mirniji nego inače.

Eto, moje iskustvo, nadam se da će biti od pomoći

I moj je plakao već kod sestre. A onda je moj tata ispričao priču kako su mu u grlu/uhu/ilivećgdje zločesti(gormiti,schrederi i ostali) i da mu teta dr.treba pogledati kako bi mama išla kupiti sirup koji ima moć i mačeve i onda se oni bore unutra, nešto u tom stilu. Strah je prošao, a sad se s vrata dere :"teta daj papirić da mama kupi sirup!"
I njoj onda objašnjava detaljno borbu... :roll:

nekako smo izbjegli taj strah, on jedva dočeka ići dr. jer se ona bori prptiv bube, ali puno strpljenja, srdačnost prema dr. i tvoj širok osmijeh

Ajooj, kod nas koma sa prvim djetetom i sa drugim, stvarno sam na rubu od takvog ponašanja. Sve zna što će biti, zašto, koliko... ali prime ju strah, doktorica prilazi ili mi k doktoru i gotovo. Urlikanje do besvjesti. A manji čim uđemo urlikanje dok ne izađemo. Ne znam..., uvijek sam se trudila, davala naviše od sebe, ali ništa. Jedino što imam nervozu želuca nekoliko dana prije odlaska doktoru.... koma

I mi pokušavamo pronaći način da to savladamo. Naš je još mali (valjda), ima 1.5 godinu, pa mu možda ne mogu sve objasniti kao netko drugi starijoj djeci, međutim, kroz 3 neugodne posjete prethodnih mjesec dana vidim da ćemo morati (pokušati) pronaći neki način da mu te posjete učinimo bezbolnijnim i nadati se da nećemo morati ići često, jer mi je žao da toliko plače i da mu to predstavlja toliki stres.
Naime, i naš se igra u čekaonici, a kada vidi doktora, čak i s vrata susjedne sobe, počne plakati. Doma smo se igrali - čistila sam mu uši štapićima za uši, pa kada ih je sam uzeo u ruke i kopirao me, rekla sa m da će isto raditi i doktor i kada sam to ponovila rukom bi prilazio ušima i ponavljao radnju. Kada sam, međutim, kod doktora rekla da će sada to doktor raditi - ništa nije pomoglo.
Pitala sam doktora što napraviti - a on je hladno rekao - što manje predstava oko toga.
Svi savjeti/iskustva su dobro došla. Hvala ...

ja bi rekla da je kod tako malog klinca najvaznije da si ti mirna i sigurna, tu ces mirnocu onda prenijeti i na dijete. Normalno je da 18. mjesecna djeca kod doktora placu, oni na taj nacin izrazavaju svoj strah i nelagodu. Ako smo u toj situaciji i mi u grcu, neugodno nam je jer dijete plače, frustrirani, to samo pojacava nesigurnost djeteta. Tako da, mozda se doktor nespretno izrazio ali zapravo i je poanta u sto manje "predstave" + miran roditelj, tako da pregled prodje sto brze i sigurnije za dijete. Kako dijete raste tako se mogu uvoditi primjerene igre, razgovori i sl. Ima nesto o tome tu http://www.roda.hr/_upload/dokumenti...zacija_web.pdf

nasa kronologija sa starijim sinom otprilike:
prvi put kod pedice s 2 godine, pokusava mu pregledati grlo i uspijeva ali na silu. nakon toga je cesto imao viroze i sl pa sam odlucila prije nego uopce odem kod nje, izvadim u privatnom labosu krvnu sliku (tzv. bubamare) i vidim leukocite, tamo su tete koje vade krv super i malog nis ne boli jer imaju nekakvu spec. "spravicu", nikad nije bio problem vaditi krv a bio je bar 10 puta do sada.
doma smo za igru kupili doktorski set i igramo se "reci a" i sl.

sve u svemu jako suradjuje kad mora ici, vec znamo vrijednosti sa krvne slike kad dodjemo i nekoliko puta smo radili i briseve.cim izadje iz ordinacije sve zaboravi.

Moja curka sada ima 4 godine, do godine i pol pedijatrica joj nije mogla niti grlo pogledati na kontrolnom pregledu, pjenila se od plača i to već u čekaoni kad je sestru vidjela. Nakon toga je pedijatrica otišla u mirovinu a ja sam promijenila pedijatra i Dom zdravlja, problemi su bili kao rukom odnešeni, odlična je, surađuje pri pregledu, sve pet.
Nije mi jasno da li je to rezultat odrastanja ili promjene doktora (prije bi rekla to).