Nazivanje Centara ili SLANJE MAIL-a ???

Znam, znam da je pitanje kao da sam pala s Marsa. Svrstava se u kategoriju utopistickih pitanja kao kad ce doci do centralnog informatickog sistema s bazom podataka.

No ipak, dopustite mi da primjetim da neki CZSS imaju elektronicke adrese i zeljela bih znati da li se netko "usudio" na njih i obratiti i da li je bilo odgovora? Zamolba se naravno salje postom (ne mozemo ocekivati da printaju stotine stranice nasih dokumenata i pisama), no kasnije? Da li se ono redovno zvanje domova moze (ili treba) zamijeniti s kojim mailom (mailovi cekaju da se osobe vrate s pauze, a nama omogucava da ne upadnemo u neko nezgodno vrijeme).

Ima li tko koje (pozitivno) iskustvo?

I vjerujte mi ne poitam iz ljenosti. Samo se stavim na mjesto osobe koja pokusava raditi, a stalno joj zvoni telefon...

Nazivanje. Elektroničko pismo nije isto što i razgovor.

Ma imas pravo. Cijelo jutro sam provela na telefonu, jer trazim profesora francuskog za sina i nije isto kao mail. Ipak sam nakon razgovora napravila neku top listu koja ne ovisi samo o cijeni sata i imenu osobe.

ja bih ipak probala i mailom.
što te košta?
ne mislim da mail može biti zamjena za zvanje, ali kombinacija jednog i drugog mi se čini ok.

Iako smo tek friško poslali zamolbe i zovemo otprilike dva mjeseca moram reci usprkos donekle uvrijezenom mišljenju, da smo moja iskustva u kontaktu sa centrima uglavnom pozitivna.
Najčešće su to kratki razgovori, tipa nemamo djece ali vi mozete nazvati svakih par mjeseci, nekoliko puta sam uspjela malo duze popricati.

Treba pokušati razumjeti i drugu stranu, njima je posvojenje samo jedan djelić posla, prisustvuju često ružnim životnim pričama i situacijama, i samo su ljudi kao i mi, sama sam u centru vidjela par ružnih scena s psihički bolesnim osobama i s jednim alkoholičarem i koliko one moraju ostati sabrane i smirene da takve osobe smire i rješe situaciju.

Prednost meila je što može pričekati da prođe krizna situacija u uredu (i ja sam čekajući na obradu bila svjedokom ružnih scena) i što meil neće zazvoniti osobi spremnoj za izlazak na teren. Mana je to što se ne zna tko čita meil centra, koliki je put do nekog tko ima veze s posvojenjima.
Možda bi bilo dobro u telefonskom razgovoru s pojedinim centrom pitati je li slanje meila prihvatljiva opcija.

Meni su bas danas u jednom centru rekli da jos nemaju u uredima internet i da je u tijeku proces informatizacije i da se nadaju da jos nce morati dugo raditi ovako nepovezani i bez interneta. Tako da mi se sudeci po tome slanje mailova ne cini korisno.

Slazem se s VlVl da je najbolje savjetovati se s centrima da li imaju obicaj raditi s mailovima. U idealnom slucaju nasloviti mail direktno na osobu koja se bavi pitanjem posvojenja.