Je li to ljubomora ili??

Moj dječačić ima 5 mj,inače je vedra i vesela beba ali imamo jedan problem u zadnje vrijeme.Moj nećak ima 2ipol godine,živi blizu nas i viđamo se gotovo svakodnevno,no u zadnje vrijeme se ta viđanja pretvaraju u katastrofu jer je izrazito agresivan prema mome N.To je počelo odjedanput.Stavlja mu jastučiće i igračke na glavu,poteže ga za ruku,grize,nekad dođe iz čista mira i počne ga ljubiti i grlit i već iduće sekunde kaže-ti si zločest i onda moramo uzet N da ne dobije ozbiljne batine :lol: to su grebanja,udaranja,griženja,prstić u oko itd(naravno sad ne uspije ga ozljediti jer je uvijek netko tu ali meni treba savjet kako se postaviti)Jako volim svog nećaka,znam da je malen i da ne kuži da je opasno to što radi i neželim ga povrijedit nekom neprimjerenom reakcijom.Njih dvojica su skupa skoro svaki dan,obožavao ga je donedavno a sada svaki susret završava plačem i vriskom.Baš smo pazili da ga ne zapostavimo dok je maleni u blizini,bio je uključen u sve i ponašao se zaštitnički a što se odjednom desilo...
Molim mame dječice tog uzrasta ili ako ste imali takvo iskustvo-što se desilo u toj malenoj glavici?

gdje su njegovi roditelji da je to dijete stalno kod tebe?

Njegovi roditelji su s njim,ponekad ga ostave kod mene ako moraju nešto obaviti ali rijetko.Uglavnom dođu na kavu s njim ili navrate jer jako blizu živimo

Meni to uopšte ne zvuči kao stvar za smijanje, dijete može povrijediti drugo dijete i sasvim slučajno, običnom nepažnjom, a kamoli kakvim guranjem prsta u oko i sličnim užasima.
Evo ja baš sad kuburim s tim a oboje djece koja su u pitanju je moje.

Ti potezi od nećaka mi baš zvuče kao ljubomorni ispadi, možda se kod njega kući dešava da mu se prigovara u smislu "kako beba fino spava/jede/sluša, a ti...", to zna izazvati rat na duge staze a nekad i u potpunosti narušiti odnos, govorim iz ličnog iskustva.

Sa druge strane, možda je samo ispitivanje nečeg novog u životnom okruženju, čisto da vidi šta će se desiti ako napravi ovo ili ono.

Ali ni tad nije prihvatljiva bilo kakva grubost, pokušaj dopustiti da mu bude blizu, da ga dodiruje, ispituje ali samo uz tvoju neposrednu blizinu i upute, tako da mu nije zabranjeno nego ga usmjeravaj kako šta treba (lagano, polako, nježno)
Tako ja radim

Citiraj:

---

znam da je malen i da ne kuži da je opasno to što radi

---

u toj dobi kuži ako mu netko objasni. jeste mu objasnili i popričali s njim?

moje dijete ima 2,5 godine i nećakinji staru 11 mjeseci i jako dobro zna kako se ponašati prema njoj i čime joj može nauditi.
a imala je manje od 2 kad se malena rodila, pa je i onda razumjela kako se ponaša s bebama i što je opasno.
razgovarajte s dječačićem :)

Jesi li sigurna da mu netko ne priča o bebi u nekom negativnom kontekstu? Pitam zato jer mi kolegica stalno priča o nećaku starom 3,5 god. koji je izrazito agresivan prema 2 god. mlađoj sestrični. Kod njih je problem bio u tome što su mu baka i deda cijelo vrijeme govorili u stilu "ako ne pojedeš, doći će S. i pojesti ti sve", "ako ne pospremiš igračke, dat ćemo ih S. kad dođe" tak da sad na kraju malu moraju jako čuvati jer ju on udari čim ju vidi.

nataša-nije smiješno ali nije ni tragično,nerijetko je dio svakodnevnice mnogih obitelji.malenome lijepo objasnimo da nesmije tući bebu zato i zato i da ga smije pomaziti itd.nitko nije grub prema njemu ne komparira ga se s bebom niti je sva pažnja usmjerena prema bebi i zato sam otvorila topic i lakše mi je kada ljudi kažu da se dešava

mislila sam da ga čuvaš dok starci rade pa da se osjeća zapostavljano zbog bebe.definitivno bi već mogao itekako razumjeti da se to ne smije,ali to je ipak stvar odgoja doma.nije to tvoje dijete,pa predlažem da i sa roditeljima popričaš o tome,da ga oni malo doma obrade,a ne da prebacuješ sve na sebe.imaš ti svoje dijete za koje se moraš brinuti.

Citiraj:

---

ivila prvotno napisa

ta viđanja pretvaraju u katastrofu jer je izrazito agresivan prema mome N.
Stavlja mu jastučiće i igračke na glavu,poteže ga za ruku,grize,nekad dođe iz čista mira i počne ga ljubiti i grlit i već iduće sekunde kaže-ti si zločest moramo uzet N da ne dobije ozbiljne batine :lol: to su grebanja,udaranja,griženja,prstić u oko itd(naravno sad ne uspije ga ozljediti jer je uvijek netko tu sada svaki susret završava plačem i vriskom.

---

dakle meni ti to uopće ne izgleda kao dio svakodnevnice obitelji.neki dijelovi da ali u cjelini ipak opet savjetujem da popričaš sa starcima od nećaka.i da,znakovito je što dijete koristi riječ za tvoje dijete zločesto. :/
isto mi je palo na pamet da ga negativno uspoređuju sa bebom.

Kod tako male djece uvijek treba jako paziti. Mala djeca su "gruba", nisu svjesna svoje snage i mogu ozlijediti nehotice. Mada ovo ponašanje mi i nije baš previše uobičajeno. Kakva je reakcija njegovih roditelja kad se njihovo dijete počne tako agresivno ponašati?

Citiraj:

---

lasica prvotno napisa

Citiraj:

---

ivila prvotno napisa

ta viđanja pretvaraju u katastrofu jer je izrazito agresivan prema mome N.
Stavlja mu jastučiće i igračke na glavu,poteže ga za ruku,grize,nekad dođe iz čista mira i počne ga ljubiti i grlit i već iduće sekunde kaže-ti si zločest moramo uzet N da ne dobije ozbiljne batine :lol: to su grebanja,udaranja,griženja,prstić u oko itd(naravno sad ne uspije ga ozljediti jer je uvijek netko tu sada svaki susret završava plačem i vriskom.

---

dakle meni ti to uopće ne izgleda kao dio svakodnevnice obitelji.neki dijelovi da ali u cjelini ipak opet savjetujem da popričaš sa starcima od nećaka.i da,znakovito je što dijete koristi riječ za tvoje dijete zločesto. :/

---

Ja bih prije pomislila da nećak prenosi ponašanje kakvo dobije od svojih roditelja na dijete, dakle da njegovi možda njemu govore da je zločest, a možda ga fizički kažnjavaju. Ne mora biti točno, i ne bih htjela osuđivati ili uvrijediti koga, navodim kao mogućnost. Pada mi na pamet da moja curka (2,5) prema mlađoj sestrični često ponavlja fraze koje njoj upućuju stariji, ponaša se prema njoj "odraslo", navlači joj kape, prigovara što je napravila nered. Čini mi se da je njoj mlađa beba nešto kao živa igračka, kojoj ona glumi odraslu osobu i ponaša se kao što je vidjela da se odrasli ponašaju prema djeci.
Njih dvije se često i potuku oko igračaka, premda njih nitko ne tuče. U nekoj umjerenoj količini smatram to ipak normalnim dječjim ponašanjem.

Može biti i sto drugih stvari, možda je doživjelo neku agresiju u vrtiću pa to prenosi u odnos s bratićem, ili jednostavno malo izraženija ljubomora. Ne bih se previše uzbuđivala ako roditelji starijeg djeteta ne ignoriraju to što radi. Smatrala bih da je to faza i radila na tome da je što prije prebrodi. Treba spriječiti ozljede, razgovarati s djetetom, sve dok ne prođe.

reakcija njegovih roditelja je da ga odmaknu od nike,smireno mu objasne zašto nesmije to,to i to raditi i svi skupa nastojimo odreagirati što "pedogoškije"
razmišljala sam i mislim da je uzrok tome možda to što sam ja njega jako puno čuvala i posvećivala mu puuunooo vremena prije nego što se Niko rodio
on je jedno divno dijete i kako je moja sestra počela raditi kad je bio skroz mala beba ja sam svo svoje slobodno vrijeme posvećivala njemu
šetali smo,slagali legiće,igrali se,išli skupa na more itd
mislim ja njega zaista obožavam i nisam ga sad izolirala(naravno,on ima mamu i tatu ali nas dvoje smo na jedan poseban teta-nećak način povezani)samo što sada nemam zbog bebe i još nekih obaveza toliko vremena za njega kao donedavno a po prirodi je malo posesivan

Prvo sam bila i pomislila da si ga najvjerojatnije prije rođenja svojeg djeteta čuvala, on te "svojata" i tvoja beba je njemu zapravo uzela tebe na jedan određeni način. Jedan tren ju ljubi, zapravo se tebi želi umiliti, a drugi tren ga tuće, jer je isfrustriran određenim gubitkom tebe. Da ja bih rekla da je jako ljubomoran. Sad druga je stvar kako on tu ljubomoru pokazuje. Najbolje bi možda bilo da kroz igru, ili kad postane takav da ga pitaš zašto je beba zločesta, što je beba napravila. Možda ti odgovori, jer on je ljut, pa mu onda nekako pokušati objesniti da ti njega i dalje jako voliš...
Nažalost svoju ljutnju pokazuje onako kako je naučio, neću odmah okriviti roditelje (možda dijete ide u vrtić, bake , djedovi, tete čuvalice...).

recimo njemu uopće ne smeta da njegova mama uzme niku ali kad je on kod nas nikako mu ne odgovara da je držim bebaća.recimo danas je niko bio s tatom a ja sam s išla u trgovinu i povela nećaka,njemu je to tako puno značilo,malo smo svratili do parkića kupili kinderjaje i onda mi je rekao(inače je mali mudrac :lol: )-niko bi pakaj sad(niko bi plakao) jej je puno zima(jer je hladno)
voljela bi ih nekako sprijateljit ali mislim da će to pričekati bolje dane :)

Trebat će puno vremena. Moj najstariji sin još nije prihvatio u potpunosti seku. Dok seke nema, najbolje dijete na svijetu, a kad je seka tu, a to je 99% vremena sodoma i gomora. Bio je 4 godine sam, centar svijeta i još nas ne želi dijeliti s nikime. Seka na najmlađeg ne reagira baš nešto. Hoće mu tu i tamo staviti dudu ili dati igračku. Za sada ga je samo maznula kutijom po glavi i par puta zgrabila za ruku. Strah me uhvati kad vidim kako se igra s bebom lutkom. Kopa joj okice, čupa nogice...Sve će doći na svoje, samo strpljenja.

Citiraj:

---

dani1 prvotno napisa

Trebat će puno vremena. Moj najstariji sin još nije prihvatio u potpunosti seku. Dok seke nema, najbolje dijete na svijetu, a kad je seka tu, a to je 99% vremena sodoma i gomora. Bio je 4 godine sam, centar svijeta i još nas ne želi dijeliti s nikime. Seka na najmlađeg ne reagira baš nešto. Hoće mu tu i tamo staviti dudu ili dati igračku. Za sada ga je samo maznula kutijom po glavi i par puta zgrabila za ruku. Strah me uhvati kad vidim kako se igra s bebom lutkom. Kopa joj okice, čupa nogice...Sve će doći na svoje, samo strpljenja.

---

nekoj djeci treba puno vremena da prihvate "pridošlice"
često to bude mukotrpan i bolan proces
znam par slučajeva gdje je veliko dijete počelo mokriti nekontrolirano

Vizavi privikavanja na pridošlicu, moj Gabi štrajka oko hrane.

Ali me ipak najviše brine ovo

Citiraj:

---

dani1 prvotno napisa

Mala djeca su "gruba", nisu svjesna svoje snage i mogu ozlijediti nehotice.

---

Valja imati četvere oči otvorene i biti svake sekunde na oprezu, naporno i nimalo jednostavno.

A što se pažnje tiče, nema veze što nije sva pažnja usmjerena prema bebi, stvar je u tome da je sva poažnja donedavno bila usmjerena prema nećaku a sad mora da dijeli. To se valjda uči s vremenom.

Ne znam ni ja puno o ovome, tek sam zapala u sličnu situaciju kao i ti. Baš dobro da si otvorila temu, meni ne bi palo na pamet

Ljubomora je vrlo teška stvar za roditelje, a svako dijete je drugačije i nema univerzalnog recepta kako postupiti i reagirati. S ljubomornim djetetom treba što više razgovarati, posvetiti mu puno pažnje i nježnosti. Recimo moj najstariji kad mu se rodila seka nije bio agresivan prema njoj. On je bio ljut na nas. Dobro da se nije odselio kod bake. Svako jutro pokupio bi svoju robicu i otišao k baki(na donji kat). Ja oko toga nisam traumatizirala i nikako branila (makar mi je bilo teško) i nakon nekog vremena ga je popustilo. Samo treba shvatiti da se dijeca doista osječaju nesretno i da su ljuti, jer im je to novo biće poremetilo njihov svijet, osječaju se ugroženo i treba im pomoći.

ima JJ jedan primjer kako reagirati u takvom slučaju (u Ovo sam ja tko si ti)
U tom trenutku, kad starije dijete napadne mlađe, treba starijem dijetetu posvetiti pažnju, obratiti mu se i reći nešto kao: Palo mi je na pamet ti se možda čini da se previše bavimo bebom. Nisam o tome do sad razmišljao, ali sam vidjeo da si je udario pa mi se učinilo da se možda tako osjećaš. Što ti misliš o tome?

Koliko god to čudno zvučalo :/ Zapravo mi je ovo najčudnije što sam ikad pročitala od JJ. Zbilja ne znam kako je on to zamislio, najbolje sami pročitajte to mjesto jer ja ovo interpretiram po sjećanju. A možda bi i pomoglo, ne znam.

ljubomora baš poremeti dječiji ritam.nikako ne kužim kako neka djeca bez problema obožavaju odmah i prihvate prinovu a neka to nikako nemogu odmah i treba im vremena.
vidim po nećaku,po njegovim reakcijama da zapada u potpuno iracionalna stanja :oops: kad krene prema mome N
čovjek mora biti taktičan stvarno
i baš kao što je rečeno-na oprezu!!

Ja sam to kroz šta prva djeca prolaze kad stigne prinova sebi predstavila ovako - kako bi se ja osjećala da sad MM dovede još jednu da mu bude druga žena :mrgreen:
I da živimo zajedno i da moram sve da dijelim i još k tomu i da je volim!
Mislim :evil: teško bi to bilo izvesti bez bunta pa makar se radilo o najboljoj prijateljici.

Nije lako djeci, stvarno im treba pomoći

Citiraj:

---

Nataša,Sarajevo prvotno napisa

Ja sam to kroz šta prva djeca prolaze kad stigne prinova sebi predstavila ovako - kako bi se ja osjećala da sad MM dovede još jednu da mu bude druga žena :mrgreen:

---

Baš to je i JJ napisao

Mi smo imali sličnu situaciju u obitelji. Malena nećakinja je 6 godina bila centar svijeta,jedino unuče. Na svim okupljanjima su se svi jako puno bavili njome,pogotovo mm i ja. I obožavala nas je naravno. A stvarno smo se trudili. Ja sam joj donosila voštane pastele,plastelin,kod nas je bojala vodenim bojama mislim prvi puta. Idila. E onda sam ja ostala trudna. I ne samo ja ,nego i tri moje šogorice (jedna je mama od male). Mogu samo reći da je sada situacija sve samo ne idilična. Ona se jako povukla u sebe. I više se nitko ne bavi njome. Katastrofa. Mene je to jako mučilo prije,a sada prihvaćam situaciju takva kakva je. :cry: Pored moga jako aktivnog djeteta koje visi s lustera ako ga ne gledam jednostavno mi je nemoguće baviti se još jednim djetetom. Za mm-a nemam opravdanje iako on izjavljuje da je umoran :/ (to je dijete njegovog brata). Najgore od svega toga je to što ona ogroooomna bliskost koja je među nam postojala-sada je nestala i kao da je nikada i nije bilo. :cry: :cry: Tužno.

spring-pokušaj pronaći malo vremena i za nju.ja za svog nećaka uvijek pronađem vremena.a mislim da bi i mama od te djevojčice možda trebala više obratiti pažnju na nju.povlačenje u sebe je znak za uzbunu tj za reakciju

Ma naravno da odvojim malo vremena,ali mislim da to njoj jednostavno nije dosta. To je kap u moru s obzirom kakva je situacija bila prije. Ma složena je to situacija. Naime njeni roditelji baš i nisu tipovi koji pokazuju djeci osjećaje (tipa maženja,ljubljenja,sjedenja u krilu) pa je ona taj emocionalni aspekt mislim dobivala od svih nas. U tome leži glavni problem. Mislim da su roditelji mogli "nadoknaditi" nekako taj gubitak vremena od svih nas,a nisu nego sada ispada da je izgubila sve. Možda konfuzno pišem,ali ja sam dosta emocionalna osoba pa mi je to sve grozno,pregrozno. Ja svog sina možda i ugnjavim ponekad silnim maženjem,a i nju bi da mi dopusti ali više uopće ne dopušta da joj se netko približi. :(

Ivila još samo da te pohvalim što si tako dobra teta svom nećaku. Treba uz svoje malo dijete odvojiti i vremena i energije za bavljenje drugim malim djetetom. Dakle :naklon:
Vrlo često s mm-om komentiram koliko smo se mi puno bavili malenom,i da bi voljeli da je naš M. u situaciji da se netko tako bavi njime-puno bi time dobio. No obzirom da je obiteljska situacija tako specifična (odjednom puno malih beba)-nema šanse za to. No on će zato imati priliku odrasti uz još troje koji su gotovo godište što mislim da je isto velik plus. Ipak ne mogu se oteti dojmu da su ovi manji ipak zakinuti za dobar dio vremena koji nisu u mogućnosti dobiti od bake/djede/stričeva...

ma nećak je meni prebitan,mi smo baš razvili odnos blizak otkad je bio beba.išao je samnom svugdje,kad sam diplomirala on je bio glavni na promociji :) i uvijek je imao poseban sentiment prema meni.najsmiješnije je bilo kad je od svih igračaka htipo jedino slušalice "kakve teta ima" pa su mu ih kupili.onda je tražio i mali autić hitne pomoći :lol: :lol:
koliko je vaš sin star?
žao mi je djevojčice koju ste spominjali.zatvaranje u sebe je trauma za svako dijete.roditelji žele najbolje sigurno,al kao što jedan mudar čovijek kaže:za sreću djeteta je potrebno tako malo..a nevjerojatno je koliko često upravo to malo nedostaje :cry:

Citiraj:

---

ivila prvotno napisa

ma nećak je meni prebitan,mi smo baš razvili odnos blizak otkad je bio beba.išao je samnom svugdje,kad sam diplomirala on je bio glavni na promociji :) i uvijek je imao poseban sentiment prema meni.najsmiješnije je bilo kad je od svih igračaka htipo jedino slušalice "kakve teta ima" pa su mu ih kupili.onda je tražio i mali autić hitne pomoći :lol: :lol:
koliko je vaš sin star?
žao mi je djevojčice koju ste spominjali.zatvaranje u sebe je trauma za svako dijete.roditelji žele najbolje sigurno,al kao što jedan mudar čovijek kaže:za sreću djeteta je potrebno tako malo..a nevjerojatno je koliko često upravo to malo nedostaje :cry:

---

Super ti je nećak :) . Uopće ne sumnjam da ćete vi ovaj problem ljubomore uspješno riješiti sudeći po tvojoj angažiranosti.
Moj M. će uskoro 23 mjeseca. :heart:

23 mjeseca?moj nećak je malo stariji :)
a curica o kojoj ste pričali koliko je stara?posvećuju li joj roditelji dovoljno vremena u smislu igre i slično?

Citiraj:

---

pomikaki prvotno napisa

ima JJ jedan primjer kako reagirati u takvom slučaju (u Ovo sam ja tko si ti)
U tom trenutku, kad starije dijete napadne mlađe, treba starijem dijetetu posvetiti pažnju, obratiti mu se i reći nešto kao: Palo mi je na pamet ti se možda čini da se previše bavimo bebom. Nisam o tome do sad razmišljao, ali sam vidjeo da si je udario pa mi se učinilo da se možda tako osjećaš. Što ti misliš o tome?

Koliko god to čudno zvučalo :/ Zapravo mi je ovo najčudnije što sam ikad pročitala od JJ. Zbilja ne znam kako je on to zamislio, najbolje sami pročitajte to mjesto jer ja ovo interpretiram po sjećanju. A možda bi i pomoglo, ne znam.

---

Ne znam sjećam li se toga iz te knjige ili iz neke druge, ali baš mi se svidjelo. Djetetu treba priznati njegovu emociju. Ono se osjeća loše zato što se osjeća loše. Znači, ljubomorno je - naravno da je ljubomorno pa više nije jedino. A roditelji su oduševljeni tim novim malim bićem, od njega se očekuje isto, ma i njemu je drago i zato misli da nešto nije s njim uredu kad osjeća ljubomoru. Onda kad mu se stalno govori: 'ma naravno da ti voliš bebu' i sl., a drugi osjećaji se prešućuju ono misli da je loše i da to treba skrivati. Zato je važno na glas izreći i ove neugodne osjećaje. Možda i dodati kako i nama cijela ta nova situacija s bebom ide malo na živce. Ne treba pretjerivati, ali nije to izmišljanje, beba stalno plače i oko nje je puno posla i svi imamo manje vremena za druge stvari. Naravno, ovo je potpuno drukčije od kritiziranja i etiketiranja koja se opet često da čuti: 'ti si ljubomoran' i sl.
Napominjem kao i pomikaki, ovo je moja vlastita interpretacija.

mi imamo obrnutu situaciju.
mali, 3 godine, strašno je ljubomoran na stariju sestru, 13 godina.
to već traje mjesecima i čini mi se da je svaki dan sve gore i gore.
nema tih riječi i objašnjavanje kojim nismo pokušali, on želi biti jedan i jedini. u rijetkim trenucima ju zagrli i poljubi, možda jednom tjedno, ostatak vremena ju tjera od mene, muža, iz kuhinje, iz sobe... sve je njegovo, ništa nije njeno.
znam da će sve to skupa proći, ali mi žao nje, jer joj fali on kao brat a ne kao netko tko ju stalno tjera i sve mi se više čini da se i ona počela udaljavati od njega, što ni pod koju cijenu ne želim da se dogodi.

oduvijek smo prema djeci isti, nikada nismo pravili razliku, niti jedno uzdizali iznad drugog. ona nije nikada pokazivala ljubomoru, a on - strahovito ljubomoran.

Spring, ima li ikakve šanse da ti svoju nećakinju zamoliš da ti 'pomogne' oko bebe? Oko hranjenja i pravljenja kašica (pa nek jedu oboje), oko mijenjanja pelena, kupanja isl?

Mene jedino to spašava, da svog starijeg (5 godina) što više uključujem oko malenog (5 mjeseci).

A i mimo bebe ga 'upošljavam' u kuhinji, sjecka mi povrće, ubacuje u šerpu, soli isl, mijesimo zajedno tijesto, mutimo kolače...čak hoće i pelene da pegla :mrgreen:

Da probaš?

Citiraj:

---

ivila prvotno napisa

23 mjeseca?moj nećak je malo stariji :)
a curica o kojoj ste pričali koliko je stara?posvećuju li joj roditelji dovoljno vremena u smislu igre i slično?

---

Ona sada ide u prvi razred. Dakle školske obaveze su krenule-jedan posve novi svijet. Voli ići u školu i mislim da je to jako dobro za nju jer je pametna djevojčica koja se u školskoj sredini može odlično ostvariti. Kao što već rekoh,mislim da su emocije i njihovo izražavanje problem koji prvenstveno njeni roditelji mogu riješiti. Ali nažalost vidim da i kod mlađeg djeteta slijede taj jedan "hladni" obrazac ponašanja i pri tome ne vide da je u tome nešto loše. Jednostavno su takvi.Dakle ne vidim baš nešto što bi se moglo promijeniti,nažalost. I baka i djeda stalno spominju da im je žao nje.

Citiraj:

---

Nataša,Sarajevo prvotno napisa

Spring, ima li ikakve šanse da ti svoju nećakinju zamoliš da ti 'pomogne' oko bebe? Oko hranjenja i pravljenja kašica (pa nek jedu oboje), oko mijenjanja pelena, kupanja isl?

Mene jedino to spašava, da svog starijeg (5 godina) što više uključujem oko malenog (5 mjeseci).

A i mimo bebe ga 'upošljavam' u kuhinji, sjecka mi povrće, ubacuje u šerpu, soli isl, mijesimo zajedno tijesto, mutimo kolače...čak hoće i pelene da pegla :mrgreen:

Da probaš?

---

Mi se baš ne viđamo na dnevnoj razini (oni stanuju dosta daleko od nas) tako da mi ovo baš i nije moguće. Kada se vidimo,igramo se svi zajedno,ona,moj M. koji je oduvijek jako društven,voli djecu,a pogotovo stariju i njen mali braco. Ona je prema njima dobra (nikada nije pokazala nikakvu agresiju) ali od nas odraslih se jako povukla. Ta igra ne traje dugo jer mislim da joj je stvarno dosta malih beba (roditelji joj jako puno uvaljuju brata da ga čuva-njih dvoje se sami igraju). Ma njoj bi trebalo organizirati neke aktivnosti koje su njoj primjerene i zanimaju je i mimo tih malih ali na kraju ispadne da nitko za to nema ni volje ni interesa :evil:
niti vidi da tu postoji neki problem. Pričala sam puno o tome s mm-om; on koji se prije puno njome bavio sada tvrdi da on ne može obavljati posao njenih roditelja :evil: . Ljuta sam na njega zbog toga. Ja se stalno nadam da kada ovi manji malo ponarastu,bolje će se svi moći uklopiti u neku zajedničku igru. Ali što s njom do tada? Izgleda da samo ja tu vidim problem. Da mi je dijete barem malo mirnije mogla bi joj se ja više posvetiti ali M. je stvarno raketa,nikad na jednom mjestu.
Odužih,Nataša super je što tvoj tako pomaže oko radnih aktivnosti. Da imam mlađe dijete isto bih tako postupila.

Citiraj:

---

Ms. Mar prvotno napisa

Citiraj:

---

pomikaki prvotno napisa

ima JJ jedan primjer kako reagirati u takvom slučaju (u Ovo sam ja tko si ti)
U tom trenutku, kad starije dijete napadne mlađe, treba starijem dijetetu posvetiti pažnju, obratiti mu se i reći nešto kao: Palo mi je na pamet ti se možda čini da se previše bavimo bebom. Nisam o tome do sad razmišljao, ali sam vidjeo da si je udario pa mi se učinilo da se možda tako osjećaš. Što ti misliš o tome?

Koliko god to čudno zvučalo :/ Zapravo mi je ovo najčudnije što sam ikad pročitala od JJ. Zbilja ne znam kako je on to zamislio, najbolje sami pročitajte to mjesto jer ja ovo interpretiram po sjećanju. A možda bi i pomoglo, ne znam.

---

Ne znam sjećam li se toga iz te knjige ili iz neke druge, ali baš mi se svidjelo. Djetetu treba priznati njegovu emociju. Ono se osjeća loše zato što se osjeća loše. Znači, ljubomorno je - naravno da je ljubomorno pa više nije jedino. A roditelji su oduševljeni tim novim malim bićem, od njega se očekuje isto, ma i njemu je drago i zato misli da nešto nije s njim uredu kad osjeća ljubomoru. Onda kad mu se stalno govori: 'ma naravno da ti voliš bebu' i sl., a drugi osjećaji se prešućuju ono misli da je loše i da to treba skrivati. Zato je važno na glas izreći i ove neugodne osjećaje. Možda i dodati kako i nama cijela ta nova situacija s bebom ide malo na živce. Ne treba pretjerivati, ali nije to izmišljanje, beba stalno plače i oko nje je puno posla i svi imamo manje vremena za druge stvari. Naravno, ovo je potpuno drukčije od kritiziranja i etiketiranja koja se opet često da čuti: 'ti si ljubomoran' i sl.
Napominjem kao i pomikaki, ovo je moja vlastita interpretacija.

---

Tako nekako, malo si to bolje objasnila :)

Ono što mi je bilo čudno je to što se inače uvijek savjetuje ne posvećivati pažnja djetetu koje čini prekršaj, ili ga prekoriti, kazniti, poslati u sobu na hlađenje i slično, a pažnju posvetiti djetetu koje je bilo žrtva.

Ovdje se savjetuje obrnuto. Ali čini mi se dobro što se traži uzrok problema i pomaže se i djetetu da ga shvati. Ta metoda meni uvjek pomaže (nemamo problem ljubomore, jer je dijete samo jedno, ali uobičajeni tantrumi često se mogu ublažiti ili spriječiti ako se uspije naći pravi uzrok tom ponašanju).

da malo po dignem temu-pomikaki,spring,dani,tashunica,lasica kako su vaše "ljubomore"?
kod nas ljubomora jenjava polako,našli smo neke metode zajedniče suradnje i igre i s ljubavlju smo bez posljedica rješili pitanje ljubomore

Baš mi je drago da čujem da ima pomaka na bolje :)

A nemoj da se ljutiš na izjave TM, u pravu je kad kaže da nije njegovo da preuzima na sebe / na vas obaveze drugih, koliko god to nemilosrdno zvučalo. Onda bi se situacija mogla samo dodatno iskomplikovati ako vam neko prigovori u stilu "šta se petljaš gdje ti nije mjesto" ili već u tom smislu, valjda razumiješ na šta mislim.

A nije da i kod nas nema ljubomore, npr. G je štrajkovao oko hrane, znalo se desiti da po cijeli dan ne jede, čak ni da ga neko hrani isto nije htio i ništa nije pomagalo, ni lijepo, ni ružno, ni obećanja ni ucjene ni prijetnje. jednom 24 sata nije jeo. Al se snalazimo nekako.

Nekad bi on malog i ugrizao ili udario, sigurna sam, ali ne usuđujem se čekati da se nešto desi tako da ih nikad ni na sekund ne ostavljam same i uvijek imam četvere oči otvorene. Zamorno ali preživjeću!

Ma mi se svakodnevno trudimo i pazimo jedni na druge, sve će bit ok, samo živce na špagicu. Kad mi je najteže i kad su nemogući, ja se samo sjetim sebe. Ja sam dobila brata sa 6,5 godina, uf kako sam ljubomorna bila.