Seliti se i kuda - da ili ne?

Razlog zašto sam otvorila ovu temu je taj što mi je MM danas preko chata po ne znam koji put napisao jer je pucao po šavu kako više ne može, citiram; smeta ga to što svoje znanje na kompjuteru ne može i nema gdje primjeniti jer živimo u vukohebini a drugo jer se ne može skoncentrirati pa mu niti ne padaju niti ideje na pamet, dalje; jer se ja i njegov otac ne možemo zaposliti na Plitvicama pa on sam radi za 5.000 kuna i hrani nas petero zato i imamo kredit da bismo imali za prehraniti se. Smeta ga što ja i svekrva jedna drugoj skačemo u usta kad god ona druga progovori zbog nervoze radi nastale financijske situacije / neimaštine. Također što je Lara nervozna zbog nicanja zubića a mi ne možemo do ljekarne udaljene 20-tak km po gel za ublažavanje boli:( Što nemamo novaca za normalan život i raznih drugih situacija pa da ne nabrajam.
I tako smo već razgovarali sa kumovima i prijateljima koji žive i rade u Zagrebu o mogućnosti seliti se ili ne u Zagreb ili drugdje ?
Ono što nas stopira dal da idemo ili ne jest sljedeće; od MM roditelji nemaju vozački za otići do doktora a bolesni su i djed ima primanja sa burze 1.200 kuna i to su im jedina primanja. MM plaća za oba stana režije + kredit i za hranu nam ostane nekih 500 kuna pa deda kupuje za svoje novce dalje hranu.
Jedan prijatelj nam ustupio svoj stan da ga iznajmljujemno za njega u sezoni od 6-9 mjeseca i zaradu dijelimo po pola s time da nemamo goste svaki dan. Tako da nam je zarada nekih 10 tisuća kuna pa se tu pokrijemo ljeti jer ne možemo to ušparati za zimu koja traje 6 mjeseci. Sve nam je daleko npr. pedijatar,ginekolog, zubaru idemo u Otočac (oko 60 km udaljeno), doktor u Korenici (20-tak km od nas udaljeno), Šoping za kupnju hrane u Korenici Merkator i u Gospiću ili Otočcu ( 60-70 km udaljeno Konzum). Za sve što trebamo i gdje idemo nam treba auto koji troši gorivo. Jednom odeš tamo i nazad i ode 100 kuna goriva.
Ja bi se selila a i MM al ne znam kuda jer je problem to što kad bismo i našli stan za unajmiti, MM treba naći prije od mene posao da bi ovdje dao uopće otkaz a ima kredit od oko 90.000 kuna do 2017.g. ukupno pa je to rizik. Ja bih čistila i peglala stanove ili čuvala djecu dok ne nađem nešto drugo. Govorim engleski, konobarila sam, radila kao pomoćna u kuhinji, u turizmu itd. Lara nema još dvije godine pa bih čuvala bar još dvoje djece u tome stanu da ju ne ostavljam drugim osobama nepoznatim tako naglo. Mislim, dali bi mi sve od sebe da se zaposlimo i da krenemo nekako dalje ali to je sve rizik. Jako nas je strah uopće pomisliti kako bi nam bilo i strah nas je krenuti jer nas niti auto baš ne služi, već je 9-ta godina a treba razne popravke.
Ne znam što bismo napravili pa pitam vas na forumu kakva imate iskustva i da li da se uopće upuštamo u ovakav rizik, znači krenuti ili ne kuda. A mislim da bi to bilo najbolje na jesen možda. Ne znam pa vas molim za savjete i što vi mislite?
I hvala vam puno od srca dok čekam:cekam::wink:

Nemam savjet, samo da ti dam zagrljajčić...
Ja sam imala priliku ostati i raditi u malom mjestu.
Ne bi nikad više, ali ti imaš složenu situaciju sa starijim ljudima i bilo kako bilo bit će nekome teško.

Zagreb nije raj na zemlji, kod mene je situacija da bih odmah iz Zg-a odletila k tebi :)

Znaš, svi misle da je život u Zg-u med i mlijeko, a onda kada počneš tu živjeti sav višak love ti ode na račune za komunalije koje svake godine dižu bez razloga, parkinge i javni prijevoz, pa kad su rasprodaje netko tko je željan stvarčica se nakupuje gluposti i ode lova... da ne nabrajam

Ne znam kojim se to informatičkim biznisom tvoj dragi bavi, ali ako radi web stranice i sl. za to mu ne treba Zg. - ja sam za svoj web site platila ženi u Puli.

Znaš kako to ide - odgovor znate najbolje ti i tvoj dragi.

A uostalom, dosta je toga i do organizacije - objedinite posjete zubarima sa šopinzima i kupujte unaprijed (npr. lijekove koje znate da će Vam trebat) - i sve obavite 1 mjesečno, punog gepeka dođete doma.

Raj na zemlji je onaj kojeg si Vi sami stvorite.

Kažeš da muž plaća za oba stana režije; ako imate svoj vlastiti stan i odete živjeti negdje drugdje, iznajmite ga ljeti, zarada bi onda bila oko 20 tisuća, zar ne?
Ako muž želi otići i profesionalno se afirmirati, pronaći će neko rješenje, nisu Plitvice tako daleko od Zagreba. I niste jedini koji su otišli od starih roditelja.
Ako vam se financije poboljšaju naći ćete i nekoga tko će baki i dedi priskočiti u pomoć s vremena na vrijeme uz malu naknadu.
Prvi korak je da tvoj muž pronađe bolje plaćen posao.
Ako je to njegova želja, podrži ga u tome. Ozbiljno to mislim. Ti i tvoj muž ste jedno drugome prvi, sve drugo će se posložiti.

Drage moje, stan je unajmljen sve dok je MM djelatnik nacionalnog parka, nije naše vlasništvo :(
Tak da ništa od biznisa. Ja sam se udala iz rodne Koprivnice (ljubav preko interneta) takva je sudbina i zavoljela Plitvice priroda je prekrasna :) Ne kažem da nam je ovdje loše samo je teško živjeti, jer samo ljeti dok je sezona ja mogu naći na 3-4 mjeseca posao u turizmu (primanje gostiju i čišćenje soba al bez prijave), tako puno ljudi radi za nekih 3-4 tisuće kuna ovisi o sezoni, dal je ona dobra ili loša. Vjerujte nebi ja nikuda išla odavde samo da imamo imalo šanse nešto početi. MM radi na raznim programima na kompjutoru mada mu je posao u firmi kontrolor kasa i blagajni i iventure. Ne radi web dizajn ali radi puno dugih stvari malo kompliciranije pa bi ga vjerojatno poželjele i velike informatičke tvrtke. Trenutno piše za jedan informatički časopis ovdje u Hrvatskoj pa tu kapne neka lova i tako, sve je to srednja žalost dok on ne može unovčiti svoje znanje. Kod nas na Plitvicama je hrana najskuplja u Hrvatskoj slično ko na moru usred sezone. Jučer smo razgovarali i uvidjeli da ne možemo ići na kraju nikuda jer ako i odemo moramo plačati režije + stanarinu gdje bismo eventualno našli stan + naši krediti + režije od 2 stana ovdje na Plitvicama. Tak da nema šanse nikako. Ah ništa svejedno vam hvala na pomoći, savjetima i podršci i valjda će se sve kocke sa vremenom ipak posložiti :(
:) :)

Citiraj:

---

lasada prvotno napisa

Drage moje, stan je unajmljen sve dok je MM djelatnik nacionalnog parka, nije naše vlasništvo :(
Tak da ništa od biznisa. Ja sam se udala iz rodne Koprivnice (ljubav preko interneta) takva je sudbina i zavoljela Plitvice priroda je prekrasna :) Ne kažem da nam je ovdje loše samo je teško živjeti, jer samo ljeti dok je sezona ja mogu naći na 3-4 mjeseca posao u turizmu (primanje gostiju i čišćenje soba al bez prijave), tako puno ljudi radi za nekih 3-4 tisuće kuna ovisi o sezoni, dal je ona dobra ili loša. Vjerujte nebi ja nikuda išla odavde samo da imamo imalo šanse nešto početi. MM radi na raznim programima na kompjutoru mada mu je posao u firmi kontrolor kasa i blagajni i iventure. Ne radi web dizajn ali radi puno dugih stvari malo kompliciranije pa bi ga vjerojatno poželjele i velike informatičke tvrtke. Trenutno piše za jedan informatički časopis ovdje u Hrvatskoj pa tu kapne neka lova i tako, sve je to srednja žalost dok on ne može unovčiti svoje znanje. Kod nas na Plitvicama je hrana najskuplja u Hrvatskoj slično ko na moru usred sezone. Jučer smo razgovarali i uvidjeli da ne možemo ići na kraju nikuda jer ako i odemo moramo plačati režije + stanarinu gdje bismo eventualno našli stan + naši krediti + režije od 2 stana ovdje na Plitvicama. Tak da nema šanse nikako. Ah ništa svejedno vam hvala na pomoći, savjetima i podršci i valjda će se sve kocke sa vremenom ipak posložiti :(
:) :)

---

ne kuzim zasto bi morali placati dva stana na plitvicama ako u jednom ne stanujete
slazem se sa cinjenicom da zivot u zg nije bajan i divan ali prednjaci samo u jednom, sto imas puno vise mogucnosti za bilo kakvo zaposlenje od drugih manjih gradova
uvijek je potrebna bilo kakva radna snaga dok manji gradovi, posebno turisticki orjentirani zive od sezone do sezone a davno su prosla vremena kad se moglo zivjeti od turizma cijelu godinu
ja sam uvijek da se pokusa i vjerovatno bi pokusala ali pametno, znaci da jedno od nas bar za pocetak pronade bolje placeni posao, dobro se organizirate, proucite .... sve ovisi o vama dvoma

znam par koji se iz dalmacije preselio u cakovec jer je ona tamo pronasla posao dok je on u takvom zanimanju gdje je bilo gdje mogao naci zaposlenje. Znaci ne mora to automatski biti Zagreb, moze biti i manji grad koji ti pruza mogucnost boljeg zivota

Muž ti u Zagrebu u IT-u sigurno može bolje zarađivati, samo je pitanje kako se sad uopće zapošljava, jer kriza je svuda.
Prvi korak bi svakako bio da on pronađe (dobro plaćen) posao.
Imate li gdje živjeti u Koprivnici?

Bolje da ne kažem što bih ja učinila... Nakon 30 godina u Zg još uvijek mislim da se u manjem gradu blizu velikog najbolje živi. Jučer sam gledala oglase za prodaju kuća u Koprivnici. ALI odluka nije samo u tome gdje te srce vuče. Bio je onaj topic "može li se preživjeti s 6000 kn u Zagrebu"... Teško je. A cijena nekretnina (okvirno) u Zg zna biti i duplo veća nego u Kc. A i razmislite o varijantama naselja tipa Velika Gorica, Dugo Selo i slično - blizu Zagreba, a ne U njemu.

Kako god bilo, lasada, držim vam četverostruke fige da nađete najbolje rješenje s kojim ćete biti zadovoljni, bar neko vrijeme...

Još mi nešto pade na pamet... Nije li Otočac u području posebne drž.skrbi ? Možda se može riješiti krov nad glavom na taj način..... Sorry ako je glupost, ne znam ništ o tome. ALi držim fige da netko zna i dojavi.

Citiraj:

---

Peterlin prvotno napisa

A i razmislite o varijantama naselja tipa Velika Gorica, Dugo Selo i slično - blizu Zagreba, a ne U njemu.

---

Da, ali onda treba uzeti u obzir da li si u zoni ZET-a ili ne. Prijevoz npr. iz Zeline i Samobora je jako skup.

Mi često maštamo kako bi bilo lijepo živjeti u nekom manjem mjestu, na selu. Mogla bih imati vrt, zasaditi neku mrkvu i krompir jer ovdje u Zagrebu
na balkonu teško da bi mi nešto uspjelo. Ne znam, možda mi se samo čini ali mislim da bi bilo ljepše živjeti na selu. Naravno da grad ima svojih prednosti
ali vuče za sobom i velik stres i stalnu trku negdje i za nečim. Ne znam što pametno reći...ostajem u svojim snovima i dalje :-)

Citiraj:

---

Peterlin prvotno napisa

Bolje da ne kažem što bih ja učinila... Nakon 30 godina u Zg još uvijek mislim da se u manjem gradu blizu velikog najbolje živi. Jučer sam gledala oglase za prodaju kuća u Koprivnici. ALI odluka nije samo u tome gdje te srce vuče. Bio je onaj topic "može li se preživjeti s 6000 kn u Zagrebu"... Teško je. A cijena nekretnina (okvirno) u Zg zna biti i duplo veća nego u Kc. A i razmislite o varijantama naselja tipa Velika Gorica, Dugo Selo i slično - blizu Zagreba, a ne U njemu.

Kako god bilo, lasada, držim vam četverostruke fige da nađete najbolje rješenje s kojim ćete biti zadovoljni, bar neko vrijeme...

---

Gorica je veliki grad, a ne naselje. (7 po veličini u hr)

Živim u jako malom mjestu u Međimurju koje se nalazi točno između Čakovca i Preloga. Je,istina,trebaš auto do posla, doktora,dućana etc.,ali se radi od 10-15 km. Kuće i stanovi u selima po povoljnim cijenama,mislim da već svi zaseoci imaju sve komunalne priključke osim kanalizacije,tri osnovne škole u mome okruženju su novoizgrađene. Posla ima i nema,to je globalna stvar,nema drugog pravila. I da, ima puno IT firmi....Blizu nam je Slovenija,Mađarska i Austrija-raj za šoping 8-).Jučer smo jeli punjenu papriku koja je rasla na par kvadrata našeg povrtnjaka:sing:.
I nije ovo nagovaranje već samo pokazatelj da ti Zagreb ne mora biti primarna destinacija ako hoćeš bar malo bolje živjeti. Tu je i Varaždin...a autocestom do Zagreba imamo sat vremena. Ak je provincija,onda je to provincija i pol :aparatic:(rekla bi moja mama Svaki cigo svog konja hvali....).

Slažem se da se ne treba ograničiti na Zgb. Ja sam iz Zagorja i mislim da je npr. Zabok perspektivan grad. Ima sve što vam treba na dohvat ruke. Vrtić, OŠ, Srednje škole, bolnicu, pedijatra,... Dobro je povezan sa Zgb. želježničkim, autobusnim i cestovnim putem,...
A cijene kuća, stanova su sigurno manje nego u Zgb.
U zadnje vrijeme je otvoreno i puno poduzeća, pa bi vjerojatno bilo šanse i za zapošljavanje.

Citiraj:

---

Nikiva prvotno napisa

Gorica je veliki grad, a ne naselje. (7 po veličini u hr)

---

Znam, draga, i Dugo Selo također ima status grada. Ali jako puno ljudi odande radi u Zagrebu. To sam htjela reći. Oprosti na odabiru riječi.

Citiraj:

---

Peterlin prvotno napisa

Znam, draga, i Dugo Selo također ima status grada. Ali jako puno ljudi odande radi u Zagrebu. To sam htjela reći. Oprosti na odabiru riječi.

---

To nije neka opcija. Mi u Gorici plaćamo nenamješten stann 300 EURA, a isti takav na Jarunu 350 EURA...dakle razlika nikakva, sigurno ne dovoljna za pokrit gorivo.
A npr. vrtići su skuplji, u Gorici je plin puno skuplji neg u Zagrebu i sl.
Tako da to i nije neka opcija.

Baš ste drage moje forumašice :) Pokušat ću odgovoriti svima na prijedloge pa krenimo ; Zašto Zagreb? Baš zbog toga što ima više šansi za naći posao. U Koprivnici sam rođena i moji roditelji imaju veliku kuću na selu, vrt i voćnjak ali MM ne želi iz stana ići živjeti na selo. Meni je bilo mojih 25 godina dovoljno živjeti sa roditeljima. Sada sam ovdje 6-tu godinu, znači sad imam 31 godinu i stan od 40m2 u najmu, i baš mi odgovara ovdje osim u dijelu da stan nemamo mogućnosti otkupiti jer otkupa nema :( Ja volim raditi i nije mi teško zasukati rukave niti za motikom niti čistiti i slično, ali neka samo moji roditelji uživaju, pored njih živi moj brat još dečko u bakinoj kući. U Koprivnici isto nebi našla ja posla osim konobarenja a to sam radila pa nebi to više osim ako ne moram. u Dugo selo nema šanse da idem jer tamo živi moj bivši ( totalni frik od kojeg sam jedva pobjegla iz te veze davno prije braka). Mislim da ćemo pričekati još neko vrijeme da vidimo što će se izdogađati ako 2012.godine uđemo u Europsku uniju možda se tada nađe kupac za zemlju od suprugovog oca jer nemamo para da nešto počnemo a i ta zemlja je 1/5, znači nije podijeljena. Kad bismo našli bogatog kupca podijelili bismo lovu na nas petero vlasnika i onda bismo mi mogli kupiti kuću ili stan i ovdje u blizini Plitvica pa bismo mogli i roditelje od MM odvesti doktoru i obaviti sve što treba. MM radi u uredu u nacionalnom parku za 5 tisuća kuna i ne obavlja težak posao ( radi na kompjuteru), osim što ga boli kralježnica od sjedenja. To radi već 13-tu godinu i tako je i krenuo sa zanimanjem za kompjuter i usavršavao se pa radi sve što se da raditi na kompu i to ga jako zanima i dobro mu ide. Nisam sigurna da bismo išli u druge gradove živjeti ali Otočac jest već jedan od kandidata al o tom potom kad za to dođe vrijeme. Pa drage moje, ako imate nekog poznatog ili znate nekog bogataša milijunaša da hoće kupiti zemlju pored velikog slapa na Plitvičkim jezerima, tamo se može baviti turizmom, imati ranč, poljoprivredu, šumu i životinje javite mi se :) Do čitanja

Peterlin da ti odgovorim, Grad Otočac nije na području od posebne državne skrbi :)

imam sestričnu koja ima puno djece, malo novaca i stručnjakinja je za životarenje. nekidan je opet došla "posuditi novce" od mene i onda mi je kao i uvijek ispočetka objašnjavla za kakve je sve pomoći dala molbu. sad ću bubnuti, ali da li bi ti možda mogla dobiti u zimi "pomoć za ogrijev" ili "jednokratnu pomoć" i što je s dječijim doplatkom? oprosti ako su ovo gluposti, palo mi je na pamet.

Citiraj:

---

lasada prvotno napisa

B...zemlju pored velikog slapa na Plitvičkim jezerima, tamo se može baviti turizmom, imati ranč, poljoprivredu, šumu i životinje...

---

evo sama imaš odgovor.

moji imaju zemlju u Cavtatu, da ja dolje živim, sve bi zasadila maslinama i smokvama, nabavila neku eko zaštićenu životinjsku vrstu - za sve bih dobivala državna poticajna sredstva i još prodavala plodove eko poljoprivrede. ne znam što tebe sprječava. ako imaš volje čistiti po apartmanima - pa ljepši a jednako zahtjevan ti je posao bavit se svojim rančem... još dijete u to uključiš i eto uživancije!

Citiraj:

---

PericaY2K prvotno napisa

evo sama imaš odgovor.

moji imaju zemlju u Cavtatu, da ja dolje živim, sve bi zasadila maslinama i smokvama, nabavila neku eko zaštićenu životinjsku vrstu - za sve bih dobivala državna poticajna sredstva i još prodavala plodove eko poljoprivrede. ne znam što tebe sprječava. ako imaš volje čistiti po apartmanima - pa ljepši a jednako zahtjevan ti je posao bavit se svojim rančem... još dijete u to uključiš i eto uživancije!

---

Ako ništa drugo "najmanji" problem koji ju sprečava je manjak novaca. Ipak za tako nešto treba veliki početni kapital.

Citiraj:

---

lasada prvotno napisa

Peterlin da ti odgovorim, Grad Otočac nije na području od posebne državne skrbi :)

---

A da se baciš na uzgoj lavande ili nekih kultura koje imaju dobre poticaje, ja bih to da imam zemlju :-) Država ti tu daje poticaj i ne treba ti baš neki veliki ulazni kapital.

MM ima preveliku plaću od 5000 kuna pa nema pravo na dječji doplatak, grijanje je centralno iz "kotlovnice" na mazut se griju sve zgrade njih 10-tak pa plaćamo grijanje nacionalnom parku kao i stanarinu, "jednokratna pomoć"- ništa od toga jer nismo socijalni slučaj, tj. troje nas je i možemo kao živjeti od jedne plaće, tu naravno ne uključujem od MM roditelje. Napisala sam da postojeća zemlja nije podijeljena da je 1/5 (znači ima 5 vlasnika). Nedaj Bože da nešto počnemo obrađivati ili saditi na toj zemlji svi bi se suvlasnici pojavili i nastao bi opći bunt. Oni nam prave inat i ne žele se odcijepiti od našeg dijela da nebi otac od MM imao od toga koristi. Naime on jedini ima prebivalište na Plitvičkim jezerima i mogao bi dobiti dio gdje je bilo kučište koje je srušeno u ratu. Pošto je kao povratnik iz rata dobio za otkupiti stan gdje žive sada do našeg stana nema pravo na obnovu srušene kuće. Tako da drage moje ništa od rada na zemlji mada bi se i mi rado dočepali bilo kojeg dijela samo da imamo ovdje nešto svoje i započeli normalan život. A i novaca se nema jer tu su životni krediti do 2017. godine. Aha srednja žalost :(

Citiraj:

---

lasada prvotno napisa

samo da imamo ovdje nešto svoje i započeli normalan život

---

Meni se čini da je ovo bit stvari (i dobro mi je poznat, jer sam ga živjela do svoje 35-e godine, dok nisu stvari napokon krenule u željenom smjeru). To je osjećaj da si se zaglavio u vremenu i prostoru, da vrijeme prolazi a ti ne ideš nikamo i ne vidiš ni svjetlo na kraju tunela. Zato je dobra ova tema - svi mi imamo u svojim životima prostora za takva razmišljanja.

Svatko od nas gleda problem iz svojih cipela. Ja sam doslovce bila bolesna ako nisam imala neku dinamiku u životu. Dok se nisam udala, mijenjala sam posao, mjesto boravka (bar na 6 mjeseci), pa onda je uslijedila udaja, djeca=sidro, pa su se prioriteti promijenili... Trenutno smišljam da li i kako preurediti kuhinju (nije mi sila, samo kombiniram, a možda se štogod i posloži) samo u svrhu psihoterapije. Ali nije tome davno da sam sjedila doma u grču i mislila kako moram nešto pokrenuti jer ću inače puknuti, a nezadovoljstvo raste, svi dani su ti isti, drugi ljudi žive drugdje i drugačije itd. Nije prestalo dok se nisam udala i riješila pitanje krova nad glavom. Dok si podstanar, stalno imaš osjećaj da bacaš tu stanarinu u kanalizaciju (da sam skupila na hrpu sve stanarine u Zg tijekom 19 godina podstanarstva, imala bi ne kuću nego palaču, ali nije mi bilo suđeno). Nema veze. Ako nemaš nikoga da ti u startu pomogne na neki način - smještaj, posao, bilo kaj (ja nisam imala stan, ali sam imala posao) to je jako JAAAKO teško. ALI ako sve stekneš vlastitim snagama, nikome nisi dužan čak ni zahvalnost. U većem gradu lakše je naći posao, ali je teže naći smještaj. Sve ima svoje... Godine idu, stambeni krediti su dugoročni i nije svejedno podižemo li ih s 25, 30 ili 45 godina. Isto vrijedi i za staž... Jako dobro razumijem zašto je pokrenut ovaj topic. Romantične predodžbe o lavandi, suvenirima i životu u nacionalnom parku nisu za ljude koji drže obje noge na zemlji i nemaju početnog kapitala. Još dodajte činjenicu da su nam roditelji iz dana u dan stariji i trebaju našu pomoć. Puno varijabli...

No, da ne tupim (kao obično) mogu samo poželjeti da se neki dobar posao na prikladnoj lokaciji ukaže što prije. To ne ide preko noći. Treba držati oči i uši otvorene za svaku mogućnost.

Peterlin, obožavam tvoje postove :) Uvijek mudri i puni iskrenosti i entuzijazma...

Lasada, samo hrabro, posložit će se već sve na svoje mjesto!

Peterlin draga, Vidiš da si sve u riječ pogodila. Znaš da su mi potekle suze kad sam čitala tvoj post i potpuno si u pravu. Ja nisam ljenguza, već 10 godina radim nakit od fimo mase, svekrva me naučila plesti pa pletem za sada lari. Kako sam ovdje udana od 2004. godine. Krenula sam sa bakama kolačarama od 2005. godine u sezoni peći one kolače zvane "Plitvička štrudla", dok nisu vlasnice tada jedinog obrta istoimenog naziva sredile stvar tako da je uprava nacionalnog parka odlučila uzeti stvar u svoje ruke i od sada ako hočeš prodavati i proizvoditi Plitvičke proizovde, moraš imati prvo prostor gdje to obavljaš i registrirati obrt i parku plačati 1.500 kuna mjesečno od 1.5.-31.10. najamninu za prodajna mjesta ( kučice od drvata koje je park napravio). I tu park dobro zarađuje tak da i od toga posla ništa. Puno sam ja toga htjela isprobati. Na postoječoj zemlji imamo par vočki drenjine ako znate što je to pa smo sveki i ja kuhale liker i sok od drenjka. I tu trebam imati ambalažu, neku vitrinu da bi mogla nešto prodati. Mislila sam dati napraviti vitrinicu sa ključem ove godine pa da ponudim svojim gostima koje primamo u apartman. Neki korisnici foruma mi kažu pa imate apartman. Da imamo ali to nije naš apartman nego je naš prijatelj bio tako velikodušan i ustupio nam da ga za njega iznajmljujemo a zaradu dijelimo na pola. Njegovi troškovi su oko 11 tisuća kuna godišnje za održavanje toga apartmana koji ima 85 m2 to su samo plaćanje režija a toliko mi zaradimo njemu i toliko nama. Tako da tih zarađenih 10 tisuća u ljeti na jednu sobu koja ide nama živimo preko zime i u siječnju već nestane taj novac jer najviše ide na hranu a vjerujte ovdje hrana nije jeftina. No dobro, da se ne ponavljam sve ste shvatle bit ove teme drage moje. Ja i MM bismo voljeli ovdje živjeti i baviti se turizmom ali nemamo od čega početi a za početi neku štednju nemamo novaca da izdvojimo bar za jedan ugovor. Ja imam štednju već 9-tu godinu al sam uštedila do sada 2 tisuće kuna jer nemam od kuda uštediti. Mislim nije me sram to sa vama podijeliti al neki mi ljudi idu na živce kad ja želim podijeliti svoje ideje i trenutne ne / mogućnosti i želim zauzvrat poneki savjet ili ideju da bar mogu znati da moja nadanja za bolje sutra neće i nisu još isčeznuli i da se i dalje nadam. Zato sam postavila ovu temu. A od MM roditelji nam mogu samo pomoći od čuvanja djeteta kao i sada do puno još toga kao i podrške a i ja i MM nismo takvi bezobrazni da bismo starce otkantali to nikako.Najviše nas muči i mene zanima pa ako tko od vas to zna dobro bi nam došlo da kaže, sljedeće; MM bi htio pokušati podnijeti zahtjev za odcijepljenje svog dijela zemlje koja je sada 1 / 5 vlasnika, ali bismo htjeli saznati da li za to postoji šansa ili način da uopće krenemo jer nam i za to treba neka lova. Jer čuli smo da ako se ostali vlasnici ne žele odcijepiti/ raspodijeliti zemlju a da otac od MM-a dobije dio gdje je bilo kučište kako bi on dao to MM, da bi sud mogao dati tu svu zemlju na javnu dražbu za išta. E, ako je to istina onda niti nećemo pokušati. Jer ostali vlasnici žele samu dobru paru a pošto su svi otišli u ratu i ne žive ovdje, država im je nekima dala stanove a neki su stekli od roditelja kao nasljedstvo tamo gdje žive al imaju i ovdje dio, njima ne treba ova zemlja ali ako se može za dobru paru prodati oni zadovoljni i zato tražimo kupca. Jer mi bismo sebi tada negdje kupili neku kuću jeftiniju jer su ovdje na Plitvicama zemljišta i kuće jako skupe. Vidjet ćemo možda ja nađem kakav posao drugi osim čišćenja soba ove godine jer nam treba svaka kuna pa smo se zato i odlučili pričekati sa drugom bebom 2-3 godine dok malo opet ne stanemo na noge, valjda. Vječni smo optimisti al već ko da više ne vjerujem u to.

Draga Lasada, stvarno ti se divim!
Za ovu zajedničku zemlju, mi takve imamo hrpu u Zagorju. Nama su na gruntovni rekli da odvjetnik mora sastaviti ugovor koji onda potpišu svi suvlasnici, ili ako su nepoznati ili slično diže se tužba. Mi smo od toga za sad odustali jer nam se čini skup postupak, ali ako netko ima neka saznanja i ja molim da to podjeli s nama.
Tebi, Lasada i tvojima želim najbolju moguću budućnost, hrpu novaca i posla i dječice i nemoj mi odustajati od Like jer je i moja mama od tamo rodom, ali svi su sad otišli i vlada pustoš. Nažalost razlog je upravo ovaj o kojem i ti pišeš, tamo jednostavno nema nikakvog posla.

Da, kad ljudima pričam da živim na Plitvicama ko da sam Boga primila za bradu :) Ljudi misle da je ovdje med i mlijeko i da se nemam pravo žaliti. Da tako je onima koji su se domogli para neću o tome ovdje godoriti na koji su se način domogli para u ratu pa sada imaju kučerine i vile sa 10- tak soba a ja za njima čistim za 4 tisuće kuna od 7-15 sati, primam im goste, pričam sa gostima na stranim jezicima i dajem gostima doručak. A sve bi to htjela ja raditi jednog dana sa svojim gostima a i još puno toga više :( Hvala ti na podršci :) Ne mogiposlati niti jedan smajlić ah, blje, pa zato šaljem pusu :X

Ja te potpuno razumijem,nedavno smo i mi bili u takvoj vakum situaciji i to dosta dugo vremena ali možda ti je najbolje pričekati da se neka riješenja sama ponude nego skakati pred rudo.Danas definitivno nikome nije lako ma gdje god živio i nigdje nema nekog izbora kao što je znalo biti.Ja živim u malom gradu (30000 stanovnika),prednost je što smo blizu Zagreba(40 km),veća je mogućnost izbora svega ali isto to ne rješava naše osnovne probleme a to je da smo 5 god. podstanari,da smo napravili kuću ali nemamo love da se uselimo,da je muž na burzi i ne znamo kako će biti sljedeći mjesec,da nas je četvero sa jednim primanjem,ali ja mislim da se neke situacije rješavaju same od sebe i ne trebaš vršiti nikakav presing sada kada znaš da smo svi u sličnim g.....a!Dajem prijedlog:kao novoosnovana obitelj imate pravo na području posebne državne skrbi na darivanje zemljišta i osnovnog građ. materijala pa se informiraj može li se šta napraviti u vezi toga npr. sisačko-moslavačka županija ima dobar dio pod PPDS (prema Karlovcu i Zagrebu) a relativno je blizu i masa ljudi putuje na posao busom ili autom.

Mi smo predali zahtjev za Stambeno zbrinjavanje kao mlada obitelj na području od posebne državne skrbi u 3 mjesecu 2009. godine zaokružili smo da tražimo zemlju i građ.materijal a pošto nas je troje imamo pravo na 55 m2 čini mi se, ali nisam sigurna u tu kvadraturu i ne znamo što je sa tim. Samo nas brine ako nam odobre jer ništa ne posjedujemo gdje će nam dodijeliti jer smo napisali na području općine Plitvička jezera. Znači da baš nismo u nekom zabačenom selu daleko od ceste :)