dilema oko kumstva

nasla sam se u dilemi oko krstenja moje bebe.

naime, kum koji nas je vencao je mm-ov dugogodisnji drug iz detinjstva.
to se nekako samo namestilo. druze se 100 godina i to je lepo, znaju se u dusu, mogu i da se svadjaju i mire, nekako dosli su u stadijum da su kao braca. ne braca u smislu idealnog, nego ono, mogu svasta jedno drugom reci, i nerviraju jedan drugog i to prodje, pa dodje i tako.

e sada, nekako se podrazumeva, ne znam zasto i kako da bi on trebao krstiti nase dete.
niko mu to nije obecao, rekao, trazio, ali se podrazumeva i mislimo da bi se on jako uvredio kada bi mi odabrali drugog kuma.

e sada, ja nemam nista protiv njega, o.k. smo skroz, nismo se svadjali, dobra sam sa njegovom zenom, sve u svemu znamo se vise od decenije svi zajedno i sve je tu o.k.

medjutim, ja dolazim u dilemu jer smatram da kum treba biti neki duhovni otac, pa makar to tako samo bilo na papiru.

meni on ne odgovara po nekim stvarima, onako energetski i mm se slaze sa tim misljenje, tj. njegovo je isto.

prvo nije blizak crkvi, krsten je ali nije praktikant, ne zna obicaje i tako.
nije nesto lud sa decom, ne ume sa njima. ima svoje, ali ga ni ne gleda prakticno jer mu nije zanimljiv tako mali, ceka da poraste pa kao onda.
lenje je kao batina.
skola mi nije toliko bitna u smislu visoke skole, ali makar vozacki da je polozio, nego lenj pa ne moze.
zaposlio se da ne bi umro od gladi, u poslednjem momentu.
svalercina je teska.
i tako..
mislim to su sve njegove stvari, ja nista nemam od toga, ali nekako sve se mislim da kum treba da bude nesto kao uzor, ili gresim.

skraticu sada da ne davim:roll:

da li je veca steta izabrati kuma za dete preko volje i ne ciniti losu energiju i pristati da bude kum za koga i ne mislis da je materijal za to..ili...... je ipak bitnije da to bude neko za koga mislis da je dostojan tog zadatka?

potencijalni dostojni nikada ne bi ocekivao tako nesto od nas, znamo se dugo, ali nismo nikada bili tako bliski. vredan je, obozava decu, crkveni praktikant, ali ne fanatik, zna obicaje, postuje obicaje.

ne zelim da napravim zlu krv oko svega

vase misljenje oko svega? ne mora konkretno da mi pomognete pri izboru nego mi treba vase vidjenje kumstva i tako to.

Ja mislim da ne treba oko svega toga raditi "čudo neviđeno". Kum može u trenutku izbora biti najlošiji izbor, a može biti najbolji da bolji ne može biti, a na kraju niti jedno, niti drugo nije garancija kako će to kumstvo kasnije izgledati.
Nema tu nekog univerzalnog pravila, ili preporuke. Ti i muž se dogovorite tko se vama trenutno čini kao bolji izbor i doviđenja.
Iliti kako kaže Mordana u Hugu (TV igrica prije 100 godina): izaberi jedan broj, sigurno češ pogriješiti. :mrgreen:

a ona stara narodna: i ovce i novce?! :mrgreen:

nek dijete ima 2 kuma i svi sretni i zadovoljni. vaš prijatelj sretan jer i onako očekuje da će biti kum, još mu lijepo objasnite da bi htjeli i drugog kuma koji je praktikant da malo dijete uvede u vjeru i svi sretni. :mrgreen:

da, to si u pravu. jos nismo zakazali krstenje, nije to nesto sto ce sutra da se dogodi, ali polako sam pocela da razmisljam o tome.
da, znam da nema idealnog izbora, hvala na misljenju

Nas je vencani kum takodje MMov drug 100 godina.Kada je bilo u planu da se vencamo-sam se ponudio a da mi nismo jos ni razmisljali o kumu.
Medjutim,nije ozenjen,veciti je momak,za decu ne mari(a samim tim ni ona za njega),krstio nam je dva sina ali kao i da nije,nista time blizi s njima nije postao i tako vec 10tak godina.
Za curicu sam u dogovoru s muzem izabrala za kumu svoju dobru prijateljicu.Pitali smo kuma da li bi se ljutio,on rekao na ne bi i svi zadovoljni.
Jednostavno sam mislila da devojcica treba da uz sebe tokom zivota ima zensku osobu za uzor(kumu)i mislim da sam dobro ucinila.Vreme ce pokazati da li sam bila u pravu...

mi smo izabrali ljude za kumove za koje smo smatrali da će im biti stalo i nismo pogriješili, stvarno vole našeg sinčića, i često se družimo.

Ako mislite da kum treba biti "duhovni otac" dijetetu te svojim primjerom svjedočiti život u duhu vjere, onda se pri izboru kuma svakako vodite tim kriterijem, bez obzira na svoje veliko prijateljstvo s osobom koja te kriterije ne ispunjava...
Mislim da se nitko razuman ne bi trebao uvrijediti, ako mu kumstvo, koje je možda očekivao, nije ponuđeno.

Vjenčani kum i krsni kum nije isto. Vjenčani kum je samo svjedok, dok je krsni kum osoba koja se obvezuje da će brinuti o vjerskom i duhovnom životu djeteta. To treba biti presudni kriterij pri odabiru. U ovoj situaciji, postupila bih po savjetu puntice - dva kuma, od kojih svaki ima svoje mjesto u životu djeteta.

Citiraj:

---

frost prvotno napisa

len je je kao batina.

---

i sad zamisli, ne do bog, al ti i tvoj dragi poginete, i dijete dođe njemu u ruke moš' mislit kak bi djetetu presvlačio pelene, zaposlio se i bilo kojim drugim primjerom vas zamijenio.

kuma mom djetetu je naj frendica koja je ateistica (ne treba mi Crkva (jer je ne priznajem kao instituciju) kao posrednik za kumstvo), treba mi osoba od povjerenja i osoba koja će mom djetetu bit majka ako mene nema - i ona to je.

Citiraj:

---

puntica prvotno napisa

a ona stara narodna: i ovce i novce?! :mrgreen:

nek dijete ima 2 kuma i svi sretni i zadovoljni. vaš prijatelj sretan jer i onako očekuje da će biti kum, još mu lijepo objasnite da bi htjeli i drugog kuma koji je praktikant da malo dijete uvede u vjeru i svi sretni. :mrgreen:

---

super ideja!!

Citiraj:

---

PericaY2K prvotno napisa

i sad zamisli, ne do bog, al ti i tvoj dragi poginete, i dijete dođe njemu u ruke moš' mislit kak bi djetetu presvlačio pelene, zaposlio se i bilo kojim drugim primjerom vas zamijenio.

kuma mom djetetu je naj frendica koja je ateistica (ne treba mi Crkva (jer je ne priznajem kao instituciju) kao posrednik za kumstvo), treba mi osoba od povjerenja i osoba koja će mom djetetu bit majka ako mene nema - i ona to je.

---

Joj, Perica kak si ti zabrazdila, to ne postoji.
U takvim užasnim situacijama, mislim da nema nikakve ma niti teoretske šanse da kum dobije dijete. Nema nikakve osnove.

Citiraj:

---

PericaY2K prvotno napisa

i sad zamisli, ne do bog, al ti i tvoj dragi poginete, i dijete dođe njemu u ruke moš' mislit kak bi djetetu presvlačio pelene, zaposlio se i bilo kojim drugim primjerom vas zamijenio.

kuma mom djetetu je naj frendica koja je ateistica (ne treba mi Crkva (jer je ne priznajem kao instituciju) kao posrednik za kumstvo), treba mi osoba od povjerenja i osoba koja će mom djetetu bit majka ako mene nema - i ona to je.

---

kako može ateist biti krsni kum djetetu u crkvi?
mi smo za nikinu kumu trebali donjeti potvrdu iz njene crkve!

Koliko kuzim Pericu, nije rijec o krsnoj kumi vec o nekom dogovoru izmedju nje i prijateljice.

Citiraj:

---

Kaae prvotno napisa

Koliko kuzim Pericu, nije rijec o krsnoj kumi vec o nekom dogovoru izmedju nje i prijateljice.

---

Ako je i tako, to što ona piše "preuzimanje djeteta" nema apsolutno nikakve veze s internim dogovorom, kumstvom, ili nečim takvim.

Tako je, ja sam joj rekla da je želim za kumu, ali ne Crkvenu.

A po Crkvi, zar nije kumstvo čin da dijete dobije ajmo reć osiguranje ukoliko ostane bez roditelja? Nastranu sada što Zakon kaže. Ako nije tako, čemu onda kumstvo u Crkvi? I kako je Crkva taaako jaka a pred zakonom kumstvo moš objesit mačku o rep i dijete se da npr. u dom? Nije mi jasno to licemjerstvo Crkve i Države.

Znači, Crkva kumi isključivo da bi naplatila obred krštenja, koji sukladno tome nema nikakve pravne jačine niti svrhe?

Citiraj:

---

PericaY2K prvotno napisa

Tako je, ja sam joj rekla da je želim za kumu, ali ne Crkvenu.

A po Crkvi, zar nije kumstvo čin da dijete dobije ajmo reć osiguranje ukoliko ostane bez roditelja? Nastranu sada što Zakon kaže. Ako nije tako, čemu onda kumstvo u Crkvi? I kako je Crkva taaako jaka a pred zakonom kumstvo moš objesit mačku o rep i dijete se da npr. u dom? Nije mi jasno to licemjerstvo Crkve i Države.

Znači, Crkva kumi isključivo da bi naplatila obred krštenja, koji sukladno tome nema nikakve pravne jačine niti svrhe?

---

Joj, sad si tek zabrazdila.
Kum "pred Crkvom" je osoba koja bi se trebala duhovno brinuti za dijete, uputiti ga u vjeru,...
Ako roditelji "zakažu" u vjerskom odgoj kum je taj koji bi "trebao" tu pripomoči.
Ali niti tu Crkva nije stroga, to su neke smjernice. Ja sam kao mlada djevojka bila krsna kuma jednoj djevojčici, kod nekih specifičnih problema, recimo vezanih za vjeru te obitelji, djevojčice, ja sam se obratila svečeniku za savjet. On mi je rekao da kao kuma nastojim pomagati tom djetetu i voditi ga koliko mogu, ali sve je ustvari na roditeljima (što je i logično), ne može jedan kum/kuma protiv roditelja djeteta.
Mislim da nema smisla raspravljati o tome. I sama si rekla da ne priznaš Crkvu i naravno da onda bilo što vezano za Crkvu tebi je glupost i mužnja love.

Kumstvo na krštenju nije pravna kategorija nego crkvena služba. To nema nikakve veze s državnom i državnim zakonima niti s pravom na skrbništvo nad djetetom u slučaju smrti roditelja. Ni uz najbolju volju ne mogu se dovinuti da shvatim što je u tome licemjerno. Što bi Crkva trebala, možda zahtijevati da njezini sakramentalni zakoni o kumstvu uđu u Obiteljski zakon?

Pitanje skrbništva je jedno, a pitanje kumstva drugo. Svrha kumstva je duhovne prirode - kum je tu da bi pomogao roditeljima u vjerskom odgoju djeteta, to jest u svemu onome što se preuzima primljenim sakramentom krštenja. Kumovi bi trebali biti neka vrsta duhovnih učitelja, koji svojim primjerom i životom potiču svoje kumče u vjeri. Kumstvo nije ceremonija i ne završava činom krštenja nego traje cijeli život, kao i kumstvo na potvrdi. Kumove treba pažljivo birati, jer se tu ne radi samo o lijepom običaju i potvrdi prijateljstva.

Hvala curke na objašnjenju.. Inače imam sve sakramente, al kolko se sjećam sebe i svog mog društva, kada se krizmalo (pri krštenju nismo svjesni što nam se događa), nije se pričalo kako je koga kum prosvijetlio i osvjestio vjerom, već kome je tko što poklonio (čak se kumove biralo po imovinskom stanju). Nadam se da su sada drugačija vremena za sve koji prakticiraju vjeru u sklopu Crkve.

Citiraj:

---

PericaY2K prvotno napisa

Hvala curke na objašnjenju.. Inače imam sve sakramente, al kolko se sjećam sebe i svog mog društva, kada se krizmalo (pri krštenju nismo svjesni što nam se događa), nije se pričalo kako je koga kum prosvijetlio i osvjestio vjerom, već kome je tko što poklonio (čak se kumove biralo po imovinskom stanju). Nadam se da su sada drugačija vremena za sve koji prakticiraju vjeru u sklopu Crkve.

---

To o čemu ste vi pričali i što niste shvatili bit, ne možeš svaliti na Crkvu, nego eventualno na obiteljski odgoj ili vjeronauk gdje ste trebali saznati te informacije. I vjerujem da ste te informacije i na vjeronauku dobili, druga stvar je što vam je to išlo kroz jedno uho unutra, kroz drugo van, uostalom kao i večini djece te dobi.
Isto tako, kod nas na Misli, svečenik kroz cijelu godinu napominje da kad završi Pričest i Potvrda da to nije kraj, da roditelji i dalje moraju voditi računa da djeca idu u Crkvu, a ne da se odlazak u Crkvu shvati kao obveza koja je nužna dok obaviš Potvrdu.
I što dalje Crkva može/treba? Da ide kod svakog doma i da ih za uši dovuče i prisili da slušaju?

Meni je Crkva usadila jedino grizodušje oko svega i svačega, konstantnu opsjednutost grijehom, floskule o paklu i slično. Tako da zbog toga nisam imala poriv nastaviti se u njoj duhovno uzdizati.

Da ne kažem da na zaručničkom tečaju ne smiješ ništa pitati što ti nije jasno - jer po Crkvi sve su to dogme koje se drži na pijedestalima i bezglavo poštuje, tako da su jedne naše prijatelje "udaljili s tečaja" jer su pitali što im nije bilo jasno. Kakva je to institucija koja se nameće strahovladom a ne širenjem znanja i spoznaja?

Ali Crkva zato nije zaboravila na mene, em što se financira iz mojih poreza, em svako malo nađem uplatnicu u sandučiću. Ko da im nešto fali. Pa pogledaj ti to bogatstvo: http://www.vatican.va/various/basili.../index-en.html

A da ne kažem da silom niču Crkve po Novom Zagrebu na ogromnoj kvadraturi jedna pored druge, a za izgradnju vrtića nema ni milimetra.

No dobro, sorry što sam temu skrenula na krivi smjer, autorici želim sve najbolje i nadam se da će se izbor kuma na kraju dobro odigrati :-)

Perice, brkaš Crkvu kao instituciju i ljude. Npr. može se dogoditi da u svojoj župi dobiješ baš lošeg svećenika, koji svima "zagorčava život", stvara xy probleme,... ali on je čovjek, a ne Crkva. Ne znači da je kompletno sve loše.
Ja bih rekla da Crkva ima svoje zakonitosti i kao i u svakom međuljudskom odnosu, ako tražiš nešto zauzvrat, moraš se i nekih postulata držati.
Mi smo prije par godina dobili novog svećenika, stari je preminuo. Mnogi ljudi ne vole ovog novog, jer je "zahtjevan". Ja to ne gledam tako, baš ga cijenim, jer je uveo red u totalni kaos koji je do sad vladao. Točno je propisao što se i kako na koji način može "dobiti" od Crkve.
Uveo je transparentna prava i obveze,...
A da ne govorimo da je uredio i Crkvu i župni ured u par godina, što nitko do sad nije učinio.
Uglavnom, da ne lutamo na daleko s teme, rekla sam što sam mislila.

Ako si zadovoljna - to je najbitnije, znači da si se tu pronašla i drago mi je zbog tebe :-)

Moram komentirati, kad su već i drugi otišli OT.

Vjerujem da je moguće da neki svećenik drugima usađuje "grizodušje oko svega i svačega, konstantnu opsjednutost grijehom, floskule o paklu i slično". Sama se s time nisam nikad srela, naprotiv, samo sam dobro dobila od svećenika u svom okruženju. Moj vjeroučitelj, osoba svetog života, je moj duhovni otac. Rekla bih da se te stvari rješavaju slobodnim izborom, barem je to lako u gradu. Ako ti se svećenik ne sviđa kao čovjek i svećenik možeš poći drugome.

Što se tiče komentara o crkvama koje niču u Novom Zagrebu, nakon šezdesetak godina njegovog postojanja, s toliko vjernika koji prije nisu imali adekvatne prostore u kojima bi mogli zadovoljiti svoje vjerske potrebe, mislim da nije korektan. A to da u Novom Zagrebu nema dovoljno vrtića nije istina.

Frost, ja oko sebe imam par dobrih prijateljica i svaku sam rasporedila za nesto, imajuci u vidu za koju bi ulogu koja od njih bila najbolja. I nema tu nikakve ljutnje niti medju njima. Ne znam bas obicaje pa se meni nije podrazumijevalo da vjencana kuma mora biti i krstena kuma. A ja sam bas nekako htjela da svaka ima neku ulogu u mom zivotu, mislim vecu od one samo prijateljske. Jedino sto smo se MM i ja dogovarali je da ako dijete bude curica-imat ce kumu, a decko-kuma. Dobili smo curicu a da je bio decko, onda bi MM-ov naj prijatelj bio kum. I to sam tako unaprijed rekla i svojoj potencijalnoj kumi-da se ne ljuti ali da bi mi to tako voljeli.
Mislim da je ipak bitno da vi osjecate da ste dobro izabrali, barem u datom trenutku. A naravno da nitko ne zna sto zivot nosi.

Draga Zdenka2, u svakom slučaju smatram da je Crkva (kao i bilo koja druga vjerska institucija) u društvu pozitivna u dijelu da je moralni stup društva. Bilo bi loše da nema tog elementa u našim životima.

Osobno, išla sam na vjeronauk još 1987. sa 7 godina, u Crkvu na Trešnjevci, u doba komunizma, kada se nije smjelo znat da ideš u Crkvu, i bili smo imali vjeronauk u podrumu na skrivenom, časna, 3 frendice i ja. A 1990. je na tom vjeronauku bila cijela škola...

Nemojte misliti da imam nešto protiv vjerskog učenja, Biblija je mudro štivo, i svi koji donekle žive u skladu s vjerom dobro čine.

Razlozi zbog kojih ne priznajem Crkvu kao instituciju su daleko dublji, a sastoje se od toga da
- ne podržavam nasilna pokrštavanja (krštenje novorođenog djeteta bez njegovog odobrenja/svijesti; uništavanje i pokrštavanje kultura Inka, Maya i ostalih naroda, križarske ratove kojima je cilj bio zgrtanje bogatstva...)
- me vrijeđa koliki ceh cijeli narod plaća Crkvi, a ona sjedi na polugama zlata
- čini me nesretnom da na svako dublje pitanje svakom svećeniku koje sam postavila, nisam dobila iole kvalitetan odgovor.

Tako da eto, to su neki od mojih razloga, i zato se duhovno snažim na druge načine (osvješćivanjem drugih vjera, istraživanjem npr. Mayanskog kalendara itd...)

To što idete u Crkvu ja poštujem i ako ste s njom kao svojim duhovnim vođom zadovoljni - meni je drago, jer je to pozitivno i čini vas boljom osobom. U svakom pogledu, jer nije bitno iz kojeg izvora čovjek napaja dušu, bitno je da je duša sretna i ispunjena.

:)

Draga Perice, ja poštujem tvoj odabir i razumijem da imaš razloga da budeš kritična i da odbaciš vjeru u kojoj si odgojena. To je tvoja stvar.

Rekla bih samo u vezi ovoga da se djeca nasilno pokrštavaju - djeca se krste odlukom svojih roditelja da ih odgajaju u vjeri. Tako bi se moglo reći da je svaka odluka koju donosimo o djetetu nasilna - da ga odgajamo u vjeri, da ga ne odgajamo u vjeri, da ide u vrtić, da ne ide u vrtić....

Ovo što govoriš o kulturama Latinske Amerike i križarskim ratovima dira u moj profesionalni živac (povjesničarka). Hajde, daj malo vidi što kaže novija historiografija o gospodarskim interesima europskih zemalja na tom području, o konkvistadorima i tko su oni bili, o ulozi isusovaca u Latinskoj Americi i svim, ne samo onim lošim licima križarskih ratova. Pravna povijesna slika nije tako crno-bijela kako ti govoriš i Crkva nema u njoj (samo) crnu ulogu.

Da se vratimo na temu... Baš smo u subotu obišli krsnu kumu naše djece (kum je, nažalost, pokojni već nekoliko godina). Kad smo odabirali kumove (isto za oba djeteta), odabrali smo ljude koji su nam dragi, s kojima dijelimo sustav vrijednosti, stavove i u koje smo se ugledali kao roditelje.