Odnos djece i životinja

Nisam našla onu našu staru temu o mačkama u kući, pa sam otvorila novu. Od prvog dana otkako smo doveli mačku u kuću (sad već 4 mjeseca) primjećujem koliko to dobro utječe na djecu. Naravno da su o hrani, vodi i WC-u brinuli 2-3 dana, ali to nije ni bitno. Sviđa mi se to koliko su nježni prema maci. Vole je maziti i igrati se s njom, ali je uopće ne gnjave. Vole je promatrati kad se igra i aktivno sudjelovati u njezinoj igri. Jako vole i natječu se u tome u čijem će ona krevetu spavati dok su oni u školi. Inače, otkako se potpuno priviknula, spava najčešće kod mene. M. , kao i uvijek, svako jutro dolazi k meni u krevet i uživa kad Emili hoda po njemu i prede kao traktor. Mi odrasli isto tako uživamo u njezinom društvu, mislim i više nego djeca. Uglavnom, dolazak te pete članice obitelji bio je pun pogodak. :-)

Evo i malo slikica naše Emili.
http://s900.photobucket.com/albums/a...Emily%2009-10/

samo da velim da je maca :zaljubljen:

Jako lijepa maca. :zaljubljen:
(Pretpostavljam da je "plemenita"...?)

Prekrasna je maca :zaljubljen:, podsjeća me na našu koja je nestala ljetos. MM i njegov sin iz prvog braka jako su bili vezani uz nju (dolutala je kao vrlo mladi mačić i ostala sedam godina s njima/nama) i ništa im nije bilo teško u vezi s njom, ni ustati u pet ujutro i dati joj jesti kad bi grebala po vratima. Odtugovali smo nekoliko mjeseci (oni više nego ja :oops:), MM-ov sin neko vrijeme nije htio niti čuti za novu macu, no nedavno su ipak izrazili želju da opet nabavimo macu.

Maca je stvarno prekrasna, a i tema je zanimljiva.

Leu jako zanimaju životinje (kao i valjda svu djecu), stalno priča o tome da bi željela psa, ima točnu ideju kakvog psa želi - mora biti mali, bijeli i imati uši prema dolje, sve u svemu ja sam zaključila da joj se sviđaju pudlice. Na maškarama u Samoboru smo pretrčali pola grada za jednom pudlicom koju je htjela pogledati.

Ja sam kao dijete silno željela imati psa, roditelji su bili protiv, pa sad, valjda i radi te tuge iz djetinjstva, ne bih željela da se to ponovi sa Leom. Dakle - ja sam za psa. MM je već manje za psa, nije baš niti oduševljen idejom životinje u kući, a niti idejom da šeće pudlicu (kaže on - kao Modni Mačak :mrgreen:), on bi da Lea bude veća pa da može preuzeti veći dio odgovornosti za životinju, jer kaže da već vidi sebe kako se jedini brine o psu.

Ja pak znam da dijete uopće ne može preuzeti brigu o životinji i da će to u stvari biti moj i MM-ov pas, to i Lei pokušavam objasniti, ali ono što mene brine jest baš ovo o čemu Zdenka piše da njena djeca rade: ja se brinem hoće li se Lea htjeti igrati sa životinjom, hoće li joj biti zanimljiva i draga, hoće li ju paziti - ili će joj dosaditi nakon par dana kao što joj dosade igračke? E to nikako ne bih voljela da se dogodi. Koliko god joj objašnjavam, ne znam koliko ona shvaća kakva je to odgovornost kad uzmeš životinju.

Maca je predivna, jel ruska modra?
Inače, potpuno se slažem da briga oko životinje može jako pozitivno djelovati na djetetov razvoj.
Sjećam se da je meni moja Nera (njemački ovčar) pomogla da se otvorim, bila sam jako sramežljiva i povučena kao mala. Godine provedene s njom u igrama i šetnji ostale su mi u trajnom sjećanju. Sva briga oko hranjenja, četkanja i šetnji bila je moja, unatoč velikom strahu mojih roditelja po tom pitanju:mrgreen:
Mi smo upravo u kupovini, doduše ribica jer ih L. Jako voli.
Mama navija za veću živinu, ali to će malo pričekati.
Drago mi je za vaše pozitivno iskustvo.

Citiraj:

---

Mima prvotno napisa

Ja pak znam da dijete uopće ne može preuzeti brigu o životinji i da će to u stvari biti moj i MM-ov pas, to i Lei pokušavam objasniti, ali ono što mene brine jest baš ovo o čemu Zdenka piše da njena djeca rade: ja se brinem hoće li se Lea htjeti igrati sa životinjom, hoće li joj biti zanimljiva i draga, hoće li ju paziti - ili će joj dosaditi nakon par dana kao što joj dosade igračke? E to nikako ne bih voljela da se dogodi. Koliko god joj objašnjavam, ne znam koliko ona shvaća kakva je to odgovornost kad uzmeš životinju.

---

Možda da jednostavno pričekate još malo dok Lea poraste?
Mi nikad nismo imali psa, ali u jednom periodu imali smo kanarince o kojima smo se u potpunosti brinuli brat i ja. Ali tada smo bili oboje u višim razredima oš (i kasnije).
Trenutno sam protivnik životinja u stanu, bar kad sagledam naše radno vrijeme - veći dio dana smo izvan kuće, a ne bih željela ostavljati životinju (psa, mačku, kanarinca ili hrčka, svejedno) samu u 4 zida. Ali za one s drukčijim dnevnim rasporedima - zašto ne? Lijepo je da djeca zarana nauče brinuti o nekome, pa makar i "samo" kroz igru.

To u svakom slučaju, a definitivno ne smije baka čuvati Leu (niti povremeno) jer ne možemo baki dati da se brine još i o psu, niti bi ona to htjela. Kod nas je tako da je MM dosta kod kuće, doduše u ovom trenutku ja niti ne znam koliko je vremena psu podnošljivo da bude sam.

Prošli vikend smo na sanjkanju susreli jedan par koji je imao - afričkog tvora. Prekrasna životinjica, a posebno nas je oduševilo to što spava 20 sati na dan :mrgreen: Naravno da je Lea odmah poželjela tvora za ljubimca, no kasnije sam čula d aih nije baš najlakše pripitomiti a da znaju i opako gricnuti (pa i za vrat).

Mi imamo afričkog tvora, ali sam ja svoju Anđu nabavila puno prije nego što je Laura bila i u planu. Užasno sam oprezna s njom, laura bi ju gnjavila žnjarala dragala i sve ostalo međutim ono što je kod tvorova specifično je to da nikad neznaš kako će se ponašati, odnosno da li će gricnuti ili ne.
Laura se nikada ne igra sama s njom, daje joj hranu i vodu uvijek u prisustvu mene ili MM i užasno pazim da ju slučajno ne gricne da joj se ne zamjeri. Naime, tvoreki grickaju ne samo kao napad (i napadaju jako rijetko) već je to njima poziv na igru.....
Sve u svemu, mislim da tvor definitivno nije idealna životinja za malo dijete. Mada mi nije palo na pamet da se riješim Anđe kad sam ostala trudna jer mi to ne bi bilo fer prema toj dragoj životinjici

Ja nisam bila neki veliki ljubitelj životinja, ali je Ana odmalena trčala i grlila sva stvorenja na 4 noge. Sjećam se ljetovanja kada smo sa njezine 2,3 godine morali trčati ali za svakim pesom da ga "podlaga". Tako je prije dvije godine k nama došla maltezerica Mala, prekrasno stvorenje u koje smo se svi zaljubili. Osim Male tu je i maca koju je jesenas dovukla sa ceste. Da mi je prije par godina netko rekao da ću u kući imati mačku i psa rekla bi da je lud, ali količina ljubavi i veselja koju nam međusobno daju je nemjerljiva i sada uopće ne mogu zamisliti da ih nema. Svatko ima svoje obaveze uključujući i Anu koja ih obavezno hrani/nama je olakotna okolnost da imamo dvorište/

I ja sam se dugo opirala dolasku životinje, jer sam imala previše fizičkog posla s djecom. No većoj djeci (moji su 8 i 9) doista nedostaje društvo životinje. To im omogućuje izravan odnos s prirodom, sa živim bićem koje se ponaša na neki svoj, instinktivan životinjski način, a opet je spremno na suživot s njima. Za djecu je zgodno to što u kući postoji netko manji i slabiji njih, za koga treba brinuti i biti odgovoran. Iako redovitu brigu o životinji vode odrasli, djeca se ipak kroz to uče što znači biti odgovoran za stvorenje koje je potpuno ovisno o čovjeku. Osim toga, naučili su da životinja nije igračka, uvijek na raspolaganju nego da ima svoju volju, svoje potrebe koje treba poštivati. To je izvrsna lekcija o granicama.

Moja djeca su dugo vremena htjela psa, ali smo se ipak odlučili za mačku, jer ona mnogo više odgovara našem stilu života. O tome treba voditi računa kad se uzima životinja, jer je to za dugo vrijeme i nije mala briga. Slažem se s tanjom da nije fer životinju dugo ostavljati samu. Mačke dosta spavaju, pa mislim da i Emili prespava veći dio vremena kad nas nema doma. Srećom, stvari stoje tako da ne mora svaki dan mnogo vremena provoditi sama. To bi joj bilo teško bez obzira na dugotrajno spavanje i na aktivnosti koje naizgled isključuju čovjeka (jako puno vremena posvećuje čišćenju i njezi krzna). Zna se ona povući na mirno mjesto, npr. neki od dječjih kreveta kad njih nema doma i tamo na miru njonjati, ali ipak najviše voli sve što radi raditi u blizini čovjeka. Slatko je kako svoje aktivnosti seli za nama po kući. Ona je baš onako svoja; podsjeća me na lisicu iz Malog princa i njezin dugotrajni proces pripitomljavanja. Nije lako osvojiti njezinu ljubav, ali zato to donosi još veću radost. Drago mi je da su djeca to shvatila i približavaju joj se tempom koji ona zadaje.

Dragonfly, Emily nije ruska modra nego kartuzijanka. Uzeli smo tu vrstu zbog prekrasnog izgleda i svojstava: mirna, pouzdana, prilagođena životu u kući, zabavna, umiljata, pametna. Ona je potpuno neagresivna - uopće ne grize ni ne grebe. Ni kad ju je strah ni kad je djeca zagnjave (događalo se kad su im došli prijatelji, pa su se htjeli malo pokazati) nema šanse da napadne. To mi se jako sviđa kod nje. Kao djevojka sam imala sijamsku mačku i bila sam neprekidno izgrižena i izgrebena. Sad više nisam nimalo raspoložena za to i zbog sebe i zbog djece. Jako mi se sviđa ova mačkica sa svojim pouzdanim karakterom.

Iz istih razloga ni mi ne želimo psa (tj. želimo, pogotovo ja, ali nam je jasno da je prevelika briga s obzirom na naš radni tempo). Istina, naša je maca dosta vremena provodila vani, po našem i susjedovim dvorištima, a u kući bi bila predvečer, navečer i noću, uglavnom kad bismo mi došli doma i kad bi ona ogladnjela i htjela spavati, nije s njom bilo puno posla.
Zdenka, gdje si nabavila kartuzijanku, i ako si je kupila, je li skupa (može i na pp :-))? MM-ov sin bi htio sibirsku šumsku macu, ali je ona 1.000 kn, i to nam je malo previše.

Vikki, javi mi jesi li dobila poruku, jer je ne vidim u kasliću Poslano.

Još ima jedna super stvar kod kartuzijanki, a to je da se jako vezuju uz ljude. Jesu teritorijalne, ali ne tako izraženo kao druge vrste nego se više vezuju uz ljude. Jedan od Emilinih nadimaka je Mačkopas.

Citiraj:

---

Zdenka2 prvotno napisa

Još ima jedna super stvar kod kartuzijanki, a to je da se jako vezuju uz ljude. Jesu teritorijalne, ali ne tako izraženo kao druge vrste nego se više vezuju uz ljude. Jedan od Emilinih nadimaka je Mačkopas.

---

Super! Naša (ne znam kojeg je roda) nije bila vezana uz nas, tj. dala bi se maziti samo kad je tražila jelo, inače je stalno imala neki svoj đir.
Dobila sam pp.

Bas zanimljiva tema...kao sto se vidi iz potpisa, mi imamo poprilican broj zivotinja, zivimo u kuci i sve su vani, u smislu vani imaju kucicu/box, vani jedu i spavaju, ali slobodno udju u kucu i odspavaju malo na klupi u predsoblju ili na podu ili "ukradu" neku slasticu. E, sad, nasa mala Klija ima 15 mjeseci i jako je zanimljivo gledati "interakciju" - zna imena svih 9 (!) pasa i tocno zna kako je kojem ime. 3 macka su druga prica - oni bas nisu za druzenje i njih ne dozivljava tako prisno. Jako je njezna sa psima, to smo je od prvog kontakta ucili i cesto ih zna "dlagati". Oponasa nas kako im dajemo zapovijedi, ali oni je jos bas ne fermaju...Vjerojatno zato sto su njene zapovijedi "na kineskom".
Nedavno nam je netko pred ulaznim vratima ostavio stenca (po onoj gdje je 9 ima mjesta i za 10) i kako je to cudo bilo toliko sitno i neuhranjeno morao je biti u kuci. Kad se malo oporavio, poceo ju je hvatati za rucicu i buduci ima male ostre zubice, bilo je ogrebotina. Pokazala sam joj kako mu reci ne,ne i zaprijetiti mlatilicom za muhe. Nisam bila sigurna da bas dobro radim, bojala sam se da ce ga udarati, ali dobro je shvatila da treba samo "priprijetiti"...Uglavnom, zelim reci da je bas zanimljivo pratiti kako se dijete razvija uz zivotinju i kakve sve posebne vjestine moze steci uz tu interakciju - uvazavanje drugog bica i njegovih potreba, granica... A i psi su zanimljivi u odnosu na nju - svaki ima svoju filozofiju, u skladu sa svojim karakterom - oni koji su i inace frajeri je bas ne dozivljavaju, a kujice sa majcinskim nagonom su ju lijepo prigrlile, jave joj se i dopuste malo "dlaganja"...

[QUOTE=Zdenka2;1547231]...Uglavnom, dolazak te pete članice obitelji bio je pun pogodak. :-)

zato što je bio u pravo vrijeme.
baš mi je drago zbog vas.

ja sam malo žalosna zbog odnosa mog trogodišnjaka prema psu... baš je nasilan prema njemu, šutira ga, gađa igračkama... ne znam odakle mu taj poriv. :(

Mi nemamo doma životinje, ali moja mama ima dvije mace tak da sam ga odmalena učila kako da se ponaša prema njima. Nažalost, on je bio kao mali tako oduševljen njima da je vrištao od sreće kad bi ih vidio i otada ga zaobilaze u širokom luku. Nije pomoglo ni što je njega to oduševljavalo pa ih je kasnije namjerno znao poplašiti :roll:. One su već mace u godinama, jedna je 10, a jedna 11 godina.
S vremenom se, srećom, ipak malo ''uozbiljio'' pa to ne radi, one ga i dalje zaobilaze, ali se tu i tamo daju pomaziti i moram reći kako je stvarno nježan prema njima (da ne spomenem kako su mu najbolje frendice kad za stolom jede nešto mesnato :mrgreen:

S psima si nije nešto, jedno vrijeme ih se čak i bojao, sad u zadnje vrijeme tu i tamo pomazi pokojeg psića.

Zdenka, moram ti reći da ti je maca prelijepa, a sinak prezgodan! :heart:

Maca je frajerica, kako samo hladnokrvno sjedi na rubu police...prekrasna je!

mi imamo macu i ela je jako mala i obožava ga gledati i doticati.
kad je filip bio mali moji su roditelji imali mog starog psa, filip ga je obožavao ikad je bio bebali ali poslije nekako ne toliko. mislim da moj sin nije baš ljubitelj životinja i to mi je ponekad žao. ja sam valjda jedina majka koja nagovara svoje dijete da bi imali psa. on bi imao zmiju, ali to je jedna druga priča.
općenito, mislim da mala djeca često nemaju osjećaja za diranje životinja i da se moramo pomiriti s tim da će ih pokušati stiskati, nositi i slično i paziti na njih u tom periodu oko 1-2godine.i ponavljati milion puta što ne smiju i da životinje boli i sl., jednostavno im to nije lako utuviti u glavu (vjerujem da postoje izuzeci).

Prekrasna maca!

Kako je Zdenki pun pogodak bio dolazak mace, tako je nama bilo kad smo nabavili pesicu, kad je veliki bio u 13. godini. Trebali smo i ranije!
Imali smo otprije mačku, potpuno moju macu, šizavu i zahtjevnu mačju jedinicu koja nije dobro prihvatila dijete, pa se nije uopće brojala kao ljubimac koji pozitivno utječe. Ona ne želi da je se dira, a tada veliki a sada mali naprosto ne mogu odoliti da je ne probaju malo pomaziti, a ako to ne ide onda ugnjavit. Kako ona ne voli djecu, velikom, sad već momku, povremeno dopustii da je dira, a malog obilazi u širokom luku.
Srećom smo u međuvremenu preselili u kuću i proširili mačje carstvo pitomijim primjercima. :mrgreen:

Inače, mačke mogu bit same u stanu ali u tome ne uživaju. Ako i spavaju 20 sati na dan, žele to raditi u društvu. Jedna od najvećih naših grešaka bila je što nismo uz prvu mačku nabavili odmah drugu, tim više što je došla kao vrlo malo mače od 6 tjedana, što po mom iskustvu daje jako zahtjevna bića.

Razmišljala sam o još jednoj mački, iako naša maca nije puno sama. Ne znam kakvu mačku dovesti - je li najbolje da bude ista vrsta i malo mače?

Citiraj:

---

Zdenka2 prvotno napisa

Razmišljala sam o još jednoj mački, iako naša maca nije puno sama. Ne znam kakvu mačku dovesti - je li najbolje da bude ista vrsta i malo mače?

---

Mi imamo tri i prema našem iskustvu najbolje je malo mače suprotnog spola, naravno, oboje bi trebalo kastrirati.

Kod moje mame su dvije, mama i kćer i to se točno hijerarhijski vidi. Najbolje mi je kako mama konstantno žica hranu, koju onda ne pojede do kraja te ostavi kćeri.:heart:

Moj tata je imao velikog sivog mužijaka koji je bio sin sitne, nagluhe ženkice iz susjedstva. Premda je već odavno bio odrastao i po svemu fizički superiorniji od nje, ona ga je godinama hranila svojim ulovom, čistila mu krzno i branila ga od ostalih mačora.
Stari je stalno gunđao da mu mačak nije dovoljno macho :lol:

L. od uvijek jako voli zivotinje i imamo akvarij sa ribicama i puzevima. ona uredno bira nove ribice i svakodnevno ih sa tatom hrani. mislim da su djeca premala za tako veliku (samostalnu) odgovornost ali da ju mogu obavljati uz nas i ucit se tako istoj.

al opet ribe i psi su nebo i zemlja sto se tice zahtjeva :)

Moram prijaviti da nam se od prije nekih mjesec dana obitelj povećala, mislim na mačju. Uz Emily, naši članovi obitelji su još dva premila i prelijepa stvora, ocicati Lilly i Romeo. Za razliku od Emice koja se pokazala društvom za odrasle, Lilly i Romeo su pravi dječji prijatelji i velika radost svima u kući. Ono što s djecom nisam postigla na drugi način, postigla sam s njima - hrane mace, čiste za njima, maze ih brinu za njih. Svi četvero se divno zabavljaju, igraju, maze, ljube, spavaju zajedno. :)
http://s900.photobucket.com/albums/ac210/Zdenka2/

prekrasne su ti mace !

Ajme, Zdenka, prekrasne su ti sve mace!!! Jesu li ove nove mace isto neka pasmina? I kako to da su vam se pridružile? :)

A o odnosu djece i životinja ne treba ni pričati...treba doći kod mene pa vidjeti što je ljubav :heart:

Divne su ti, divne!!:zaljubljen:

hoćemo priču o novim macama !!! :-)))))

Citiraj:

---

maria71 prvotno napisa

hoćemo priču o novim macama !!! :-)))))

---

X

Može, može priča.... Ima nas još mačkoljubaca.

Jesu li ove nove abesinke ili egipatski mau ili nešto treće???

Predivne su mace!!!!!
Mi za sad imamo štenca, ima 7 mjeseci i super se uglavnom slaže s N. Ona ga nekad malo zagnjavi ali nastojim to spriječiti.
Nadam se da ćemo u (skoroj) budućnosti imati i mačkicu.

Priča o mojim macama je jednako lijepa kao što su i one lijepe. Počelo je tako da smo se MM i ja sažalili nad vlastitom djecom kojima smo htjeli darovati ljubimca, a zapravo smo ga darovali samo sebi. Emica je prelijepa, mirna, mazna maca, odana i privržena, ali samo odraslima. S djecom nije razvila nikakav odnos osim miroljubive koegzistencije. Djeca su prema njoj bila jako nježna, trudila su se, ali ništa. Jednog dana mi je M. rekao: Mama, ti i tata imate mačku, a mi imamo ukras u kući. Tada je počelo naše razmišljanje o drugoj mački i raspitivanje koja bi to vrsta mogla biti. I tako, sasvim slučajno, preko prijateljstva koje je vezano uz moju djecu, došla sam u dodir s grupicom ljubitelja životinja i malo po malo saznala priču o jednoj posebnoj osobi koja uzgaja posebnu vrstu mačaka - ocicate. Kroz sve intenzivnije kontakte postalo je jasno da mi želimo jednog ocicata. No kad smo se došli upoznati s posebnim macama i njihovim posebnim ljudima, mačor od kojeg to nismo očekivali pokazao je da mu se jako sviđamo, baš jako i to svi mi. Vidjeti ga u zagrljaju s mojim opreznim i malo suzdržanim M. bilo je presudno. No bila je tu i još jedna maca koja je isto zaključila da joj se sviđamo i da se baš ne bi rado odvojila od svog velikog brata. A mi smo uvidjeli da se ne možemo odvojiti ni od jednoga od njih. I tako su došli u našu obitelj. Prijateljske su naravi, vole ljude, zaigrani su, zabavni, pametni, prelijepi i ne možeš ih ne voljeti. Oni su baš oni pravi ljubimci koji su trebali našoj djeci. Sudjeluju u svim dječjim igrama, u kućanskim poslovima, u svemu što ljudi rade, a cijelo to vrijeme predu kao traktore od puke sreće što su s ljudima.

Pripadaju pasmini ocicat - rijetkoj, pogotovo u nas, a nastala je miješanjem gena abesinske, sijamske i američke kratkodlake tabby mačke. Ta kombinacija dala je nešto sasvim novo i prelijepo - mace egzotično-divljeg izgleda, a prijateljske i nježne naravi, po odnosu prema ljudima slične psećoj. Malo su veći od prosječnih mačaka, pogotovo naš Romi, koji će sigurno u odrasloj dobi biti jedan od većih mužjaka.

Eto, to je ukratko priča o našim novim članovima obitelji.

:heart:

A kako je Emica prihvatila pridošlice?

Ne baš dobro, previše se od njih razlikuje. Ono što je za njih igra, za nju je napad. Iako je starosjedilac, nije glavna. S druge strane, oni su joj jako zanimljivi i prihvatila je neke oblike ponašanja od njih. Malo ih odvajamo, malo ih spajamo, pa ćemo vidjeti kako će ići.

lilly i romeo su mi predivni ,osobito na onoja slici kad ovoje gledaj uu kameru

eto mi cekamo trojceke i imamo razmazenu buldogicu doma koju ne bi dala ni za sto na svijetu...mislim da ce se bebice i ona nauciti druziti skupa...u pocetku ce biti cudno ali poslije bu se pasica primirila....eh da imamo i rotvajlere

Zdenka, prekrasne mace! Sigurno uživate s njima i one s vama!

Mogu li malo uzurpirati temu i postaviti pitanje onima koji imaju obične mačke u dvorištu? Naime, mi smo jučer klincima nabavili malu, žutu Simonicu domesticus. Ja mačke ne puštam u kuću (imamo mačora i psa, ali oni se ne daju dirati), imaju dvorište na raspolaganju i štalu. Dakle, ona će biti vani, što znači da neće biti baš čista. Dajete li vi svojoj djeci da diraju takve vanjske mačke? Naime, ona se da dirati, za razliku od mačora, ali sad me strah da ne poberemo nešto od nje! Dlaka joj izgleda sjajno, nigdje nema golih mjesta, lišajeva ali me je strah! Ema mo k tome ima osjetljivu kožu. Šta vi radite, samo ih hranite i gledate ili??
Oprosti Zdenka na otimanju prostora!

Mi imamo vanjsko-kućne mačke i pse, koze, magarci i konji su nam vanjski ;-). Svih naravno diramo, mazimo, grlimo, ruke se peru, a životinjice se redovito cijepe, kontroliraju, razglišćuju i to šta već ide. Zapravo ja ne vidim veliku razliku da li su vani ili ne. Gliste i buhe dobiju i kućni i vankućni ljubimci, a što se tiče neznam, gljivica ili što bi već mogli dobiti od mačaka, vodimo brigu već i radi samih životinja da budu zdrave .