pomoć psihologa ili forumašica
Ne znam da li je ovo pravi put ali ako nije valjda će već netko znati što dalje.
Dakle, imam curicu koja ima 2 god. i 10 mjeseci. Nas dvije smo same od njenog 8 mjeseca života i otac je viđa vrlo neredovito, u najboljem slučaju jednom mjesečno, a pauze znaju biti i 3,4 mjeseca. Ona je sad krenula u vrtić i valjda je to potaknulo stalno isto pitanje - gdje je moj tata. Do sada smo se nekako borili ali sad je to pitanje koje mi postavi barem 20 puta dnevno i niti jedan odgovor je ne zadovoljava. A on kada napokon dođe po dijete ( bude s njom max 2 sata) dođe pijan i naravno kaže da nije. Moje pitanje za vas što je gore za dijete - da ga uopće ne viđa ili da ga viđa tako neredovito pa onda joj nikako nije jasno gdje je nestao? I drugo pitanje - što da radim kad se on pojavi poslije 3 mjeseca po dijete i dođe pijan? Kako da joj kažem ne možeš ići s njim a kako da je pustim s njim kad je pijan? Znam da ne postoji univerzalan odgovor jer je svako dijete ličnost za sebe, ali bilo kakvi savjeti i iskustva bi mi puno značilo.
pomoć psihologa ili forumašica
s njim se može sve dogovoriti, on na sve pristaje kad pričamo (premda se naši razgovori rijetki) ali nastavlja dalje po svome
obratila sam se CZSS, rekli su mi da im pošaljem dopis
kako mu mogu dati dijete kad je pijan? on kad dođe je ne mogu zaključiti da je pijan, on je u toj fazi da mu je alkohol nužan za norrmalno fukcioniranje. ja ga i pitam ali on laže, kaže da je pio jučer, i onda tek rekonstrukcijom događaja dođem do zaključka da nije jučer nego da je došao po malu iz birtije.
a to da će ona nešto vidjeti, da je on drukčiji, različit.... ne znam baš. ona u njemu vidi boga i ništa manje od toga. i pati što ga nema, što ne dolazi.. jednog dana će vjerovatno shvatiti da je "drukčiji" ali mene je strah što će biti do tada
hvala za ideju da kažem daje tata bubini, meni to još sto godina ne bi palo na pamet, probat ću to. ako još tko ima kavih dobrih odgovora molim postajte ja baš ne znam lagati. premda, ona je još pre mala da razumije razloge. ona samo pravi razliku između ima i nema, a njega nema.
ali u svakom slučaju puno hvala cure
da, i dobra je ideja da nađem još nekoga tko je u sličnoj situaciji kao i nas dvije da ona vidi da nije jedina. jedino je teško realizirati tu ideju. ja u zagrebu ne poznam baš pre više ljudi, tu sam doselila tek nakon faksa,a i ove koje znam svi imaju obitelji. palo mi je na pamet da možda odem u onu udrugu samohranih roditelja.