Može li neka iskustva onih koje su rodile bez ikakvih lijekova za pojačavanje trudova, ublažavanje bolova i sl. Zanima me za PRVO DIJETE. Meni je to trajalo 17 sati i još bi da nismo išli na carski.
Pitam se jesam li pogriješila što nisam htjela drip, možda je moglo sve ispasti bolje. Sreća je što nije bilo značajnih posljedica za mene i bebu.
Ne treba znaciti da bi bilo brze/bolje.Citiraj:
Pitam se jesam li pogriješila što nisam htjela drip, možda je moglo sve ispasti bolje. Sreća je što nije bilo značajnih posljedica za mene i bebu.
Ja sam u prvom porodu dobila drip i opet mi je porod trajao 17 sati, 17 sati neizdrzivih trudova koji su se kacili jedan na drugi, bez predaha.
kod mene je trajao 13 sati, s dripom, mislim da je drip puno ubrzao stvar jer mi je doma pukao vodenjak a s obzirom da nisam imala trudove morali su ih izazvat...jer ako plodna voda dugo curi postoji mogućnost infekcija... meni drip nije bio niš strašno...
Nema tu pravila, samo prosjeci i statistika :). Kako kaže prof. Dražančić, u modernoj opstetriciji smatra se da rodilja ne bi trebala dočekati dva izlaska ili dva zalaska sunca, pa tako aktivno vode porode i požuruju ih da završe ili u 24 sata ili prije. Iz toga se, pretpostavljam, može zaključiti da bez intervencija traju i dulje.
E sad što bi bilo da je bilo, nemoguće je reći. Možda se moglo napraviti i nešto drugo što ne uključuje lijekove, a što bi ubrzalo porod, kao što je npr. zamračiti prostor u kojem si bila, stišati buku, osigurati mir, reći toplu riječ i sl. No, pitanje je je li uopće postojalo nešto što je usporavalo porod i ometalo ga, tj. bi li i u optimalnim uvjetima on trajao toliko. Ti najbolje znaš kako si se osjećala i što ti je smetalo.
mene zanima što znači 17 sati? 17 sati od prvog truda? 17 sati intenzivnih trudova? 17 sati od pucanja vodenjaka?
moj prvi porod, s dripom i svim popratnim lijekovima, trajao je 20 sati od prvog najslabijeg truda. dakle 20 sati trudova, od početnih do zadnjih.
drugi porod, prirodni, bez ičega, počeo je spontanim pucanjem vodenjaka, a trudove sam dobila tek puno sati nakon toga. taj porod je od puknuća vodenjaka trajao nekih 16 sati, ali je od prvog osjetnog truda do poroda prošlo samo 6 sati.
Ovo sa pucanjem vodenjaka na pocetku poroda je vrlo cesta indikacija za drip, a ako pogledas kakva je praksa vani onda shvatis da to i ne mora biti tako jer nije cudno da trudnicu sa puknutim vodenjakom posalju doma da ceka trudove. Naravno ako je sve u redu.
Postoji mogucnost infekcije te se zato uvodi antibiotik intravenozno, a istovremeno se zaboravlja da se rizik od infekcije povecava upravo vaginalnim pregledima koji su u nasim rodilistima uobicajeni.
Moje iskustvo sa dripom je negativno u smislu da mi je totalno poremetio moje trudove, nije ih pojacao nego ih je zbrkao, nisam znala gdje je kraj a gdje pocetak ... o boli necu govoriti, za dlaku sam izbjegla carski rez i sad mi se to ne cini kao pobjeda nas sistemom vec upravo suprotno. Moj porod je trajao 24 sata od pucanja vodenjaka.
Koliko ce trajati porod uvelike ovisi o okolini koja te okruzuje kada porod krene, o tvojim strahovima, o ljudima koji te okruzuju u trenutku poroda ... i sve je jako individualno. Mozda bi moj porod i u neinterventinim uvjetima trajao jednako dugacko, ne mogu to tvrditi. Iskustva govore da drugi porod obicno traje krace od prvog, i da receptori za oksitocin aktivnije reagiraju pri drugom i svakom iducem porodu, posebno ako si dojila ... na kraju krajeva i ti se upustas u koliko-toliko poznatu avanturu pa se lakse opustas i prepustas.
Definiraj malo "trajanje poroda".
Meni su oba puta trudovi počeli u noći, oko 4, ali bili su toliko slabi da sam oba puta spavala do 6-7 sati (svako 20-tak minuta bi me probudili sasvim lagani trudovi).
Prvi put u bolnicu sam došla u 8.30, u rađaonu sam ušla oko 9.30 rodila sam u 9.50.
Drugi put sam u bolnicu došla oko 9.00, nije mi pucao vodenjak pa su me pustili da hodam, u 12.00 su mi pukli vodenjak i rodila sam u 12.15. Pitam se jesam li trebala dozvoliti da ga puknu odmah po dolasku :-|
koliko traje?hmm..kako kome...do mene su prvorotkinje rađale u roku od 15min što su ušle u boks pa do mene koja je to uz kontrakcije učinila nakon 34sata (da dobro čitate)......svaki put bilo je kraće
hihi
Rodila sam u roku 4,5 sata od prvog prirodnog truda, bez dripa, ali vodenjak mi je puknuo kod kuće, cca 4 sata prije toga. Sam izgon na stolčiću je trajao max 10-15 minuta.
Kad sam shvatila da su "osjeti u križima" zaista trudovi (a to je bilo nakon spontanog puknuća vodenjaka), oko 17 pa do izlaska posteljice, 3 sata i 20 minuta. A ta neka lagana zatezanja(bezbolna)su trajala od ujutro, no mislila sam da su to predtrudovi koje sam imala par dana prije.
Osobno računam da mi je porod trajao oko 3 sata, jer ne mogu reći da sam bila "u porodu" dok nisam zaista bila "na drugoj planeti"...
Koliko čitam po literaturi, nekad zna i više od dva dana trajati...
Ali veliko je tu pitanje okolinskih uvjeta i ljudi koji su oko žene - to može jaaaako produljiti i otežati sve skupa.
Dakle: od spontanog, visokog prsnuća vodenjaka i ubrzo zatim početka trudova pa do poroda carskim prošlo je 17 sati.
Atmosfera je bila i više nego ugodna - jedna mirna starija primalja je cijelu smjenu bila u blizini, zamračen, klimatiziran prostor, partner s nama, sloboda kretanja itd...
A svejedno su se trudovi nakon cijelog dana usporili, pa se pitam je li problem bio u mojoj glavi ili je takav organizam, pa sam trebala dopustiti da mi pomognu onako
kako medicinari jedino znaju - lijekovima. A tko bi to znao na početku..? Ev. za drugi put.
Usporedila bih to s psihološkim problemom: psihijatar je doktor kojii će ti dati tablete da izliječiš simptome bolesti, dok će ti psiholog razgovorom pomoći da sam riješiš
uzroke problema. Recimo. Doula je u neku ruku psiholog, a bolnice je nemaju. Primalje koliko god dobre i pitome bile su za ništa kad im je ctg sve i zovu doktora čim 'zapne'.
Jako je teško znati što bi bilo kad bi bilo...Da li je došlo do neke promjene (prostora, osoblje, nešto bitno tebi emocionalno/mentalno...) nakon čega su trudovi usporili?
Ako ne želiš da seciramo ovako tvoju ipak intimnu situaciju, možemo i na pp...
trudovi od ponoći...tek oko pola 4 skužila da su to trudovi a ne crijeva...do 10 ujutro stigli na 5-6 minuta (bolni kao M, ništa strašno)...u bolnicu stigli u 10.30, čekala do nekih 11 na pregled otvorena 8 cm.
Kako bi išlo dalje bez ičega nažalost neznam...nisam ni znala da mi daju drip..nekih sat vremena bila na dripu i malac se rodio....sigurno bi trajalo dulje al moji T nisu uopće bili bolni, bili su pravilni i lako ih je bilo prodisati (zadnji moji trudovi su bili na 90)...poslje dripa su išli do 120 ako se dobro sjećam al su nepravilni, teško bi ih prodisala jer nije bilo nekog tempa..
kod mene do lekova celih 15 sati aktivnog poroda.
posle 15 sati ali lekove. smatram da su trebali da me ostave bar jos 5 bez icega jer sam posle 15 sati bila otvorena 6 prstiju, bolno, ali mislim da kad je krenulo islo bi brze nego kad su me 'ubrzali" i pobrljali sve
nisam napisala da je od prvog truda do poroda prošlo malo manje od 14 sati...
Pa vjerovatno su te PITOME primalje primjetile nekakav problem na ctg-u čim su zvale doktora. Možda ti je trebala nekakva medicinska intervencija, a ne masiranje leđa i topla riječ doule.Citiraj:
aro32 prvotno napisa
Jel bi ti drip pomogao da ne završiš na carskom možda bolje trebaš postaviti pitanje onom liječniku koji ti je drip htio dati jer ga je možda želio dati iz nekog razloga.
prvi porod:
39 dana SVAKI dan imala sam lazne trudove. u prosjeku su trajali 2 sata i onda su prestali. kad su krenuli pravi, nisam ni skuzila koliko sam vec oguglala na to. vodenjak su mi pukli kad sam dosla u rodiliste nakon sto su se trudovi spustili na 5 minuta. u radjaoni sam provela nekih 40 minuta. porod kao takav bio mi je super! zeza me jedna prijateljica da mi je porod bio "dobar provod". bez dripa.
drugi porod:
vodenjak je sam pukao. nisam imala trudove, dobila sam drip, bilo me strah za poludit. od prvog truda do poroda prosla su tocno 3 i pol sata. bilo mi je teze nego prvi put.
Koliko god "misteriozno" i nevjerojatno zvučalo, ali ponekad zaista topla riječ ili prava riječ može doslovce djelovati da žena u par minuta dođe od 5 na 10 cm otvorenosti. Jednako tako negativna rečenica može doslovce sve zaustaviti, čak i ponovno vratiti otvorenost sa 7 na 3 cm.
U svakom slučaju tako nešto nema negativne nuspojave, dok neopravdana medicinska intervencija može imati cjeloživotne negativne posljedice.
Preporuka koja se meni sviđa je isprobati neinvazivne metode (prilagodbe okoline potrebama žene koja rađa, micanje svih izvora adrenalina, itd) a ako to ne upali, onda je bolje CR nego ženu i bebu mučiti s još nekoliko sati dripa i onda ipak opet ići na CR...
No u rodilištima neće biti neinvazivnih pokušaja nego medicinskih intervencija koje pokreću kaskadu intervencija nepovratno.
U svakom slučaju, postoji razlog zašto su trudovi stali, a što ne mora biti radi nefunkcionalnosti organizma - ponekad nam jednostavno beba da malo odmora prije nego krene silovito, ponekad je zaista to promjena u vanjskim okolnostima. A dati drip na loš ctg je staviti bebu pod značajno jači stres...
meni 4 i pol sata od prvog truda do poroda
Meni skoro 3 dana otkako sam prokrvarila pri zadnjem pregledu. Strpali su me odma' u bolnicu "za svaki slučaj" jer sam imala puuuno godina. Dijete se 2 i pol dana odlučivalo (kapa dolje ekipi na Sv.duhu, pustili nas na miru, nisu forsirali) i kad su konačno trudovi krenuli, bilo je 4 i pol sata "aktivnosti" sve skupa.
niti u jednom porodu nisam dobila drip niti ikakve druge kemijske "odmagace/pomagace"... u prvom porodu mi je dr pri pregledu prokinuo vodenjak (bez pitanja), u drugom i trecem vodenjak je puknuo spontano i nakon cca dva sata krenuli su trudovi (mozda i manje, ne sjecam se), u cetvrtom sam dozvolila prokidanje vodenjaka pri izgonu.
svi su trajali izmedju pet i sest sati (od najslabijeg truda ili puknuca vodenjaka do izgona)...
kod mene se ona teza o "naslijedjivanju" porodjajnih "muka" pokazala tocnom. moja je mama isto radjala brzo i efikasno (rekla bih jos brze i efikasnije od mene)...
Od prvog truda, do izgona 4 sata.
S tim da ja uopće nisam imala one slabe trudove kojii traju satima. Pojavili su se odjednom, na 3 min, poprilično bolni. Vodenjak su mi prokinuli prije izgona zbog zelene plodne vode!
Meni 1.put su trajali 24 h ako ćemo brojat one prve "da li je to to?"...a u rodilištu sam bila 4 h...i nisu bili strašni,pl.voda pukla sama...ALI trudovi su stali na kraju na izgonu-od frke vjerojatno-a tako i drugi put kad su odmah počeli ozbiljno šiškat a trajali su od prvog možda 7 h ( najslađi su bili u autu di je i pukla voda)...tad su mi dali i drip koji nije imao vremena djelovat jer sam došla na sam finish (hehe)...eventualno treće kad legaliziraju porod doma... :)
Ovisi kako se gleda...trudove imala 42 sata prije nego je pukao vodenjak.Bili su neredoviti(mijenjalo se vrijeme razmaka ovisno o mirovanju ili hodanju-u šetanju na 5 min,čim bi sjela,na 20/30min) i tako sam ja to vrijeme bila doma.Vodenjak je na kraju pukao u 02 ujutro i odmah su trudovi bili očajno jaki,bolni i na 3 min. Dok sam se spremila,došla i legla u boks prošla su još 3 sata,bilo je već 05h.U boksu sam ležala do 8 kad sam rodila,dakle još 3.Ja gledam da sam rodila za 3 sata tog ležanja u boksu jer to je bilo najteže.Ako gledamo od pucanja vodenjaka onda je moj prvi porod trajao 6 sati.Ako gledamo i trudove koji su krenuli dva dana ranije sve skupa oko 48h.Ja zaista gledam samo tih 3(6) sata jer to je bilo teško,a sve ostalo zanemarivo.Trudovi uz održan vodenjak su puuuuno blaži čak i za mene koju sve boli i lako ih je bilo izdržati.
Moj prvi porod: ukupno 36 sati. Trudovi su od samog početka bili snažni i bolni, jedino što su se pojavljivali u duljim vremenskim intervalima, a kasnije u sve kraćim i kraćim. Bol inače jako dobro podnosim, tako kad velim da su bili bolni, zaista jesu. Nakon prvih cca 12 sati, trudovi su prestali i pojavili su se opet nakon otprilike 4 sata. U toj pauzi sam uspjela odspavati. Doma sam odradila narednih 8 sati trudova, kad su bili na 3 minute otišli smo u rodilište i tamo sam odradila još 6 sati u predrađaoni i 6 sati u rađaoni. Pred sam kraj, recimo zadnjih 10-ak minuta, sam dobila drip jer su, kako mi je rečeno, kontrakcije oslabile.
Mislim da bih rodila i brže da nisam slušala savjete babice da moram prodisavati trudove u vrijeme kad sam imala snažan nagon za tiskanjem. U tom slučaju bih vjerojatno rodila dva-tri sata prije, i bez potrebe za dripom.
Drugi porod: 8 sati trudova, od čega 7 i pol sati kod kuće, 20 minuta u autu (puko vodenjak po stražnjem sicu), 3 truda na hodniku rodilišta, u rađaoni niti 10 minuta. Rodila sam u svojoj odjeći, na MM su samo nabacili ogrtač, nije niti jaknu stigao skinuti. E, taj porod mi se sviđao! :-)
Od prvog truda do rođenja djeteta 11h, ali s dripom.
Drugi put bez dripa 10h.
Ne znam kako definiraš ovo pitanje, tj. od kada misliš, od prvoga truda ili?
Meni je vodenjak pukao oko 2sata, prvi vrlo blagi trudovi oko 4, a zatim oko 6 su krenuli intenzivno da bi oko 7 bili na dvije minute. U 8 smo bili u bolnici, od oko 9ipo u rađaonici gdju su mi trudovi opali od stresa izazvanog pokušajem da me se stavi na drip, oko 10 ipo su opet krenuli luđački da bih rodila bez dripa i ikakvih lijekova točno u 12.15 sati.
Sve skupa 10 sati.
Na tvom mjestu se ne bih grizla jer je primjerice u dobrom dijelu europskih zemalja praksa da se čeka čak i 48 sati od pucanja vodenjaka za uopće odlazak u bolnicu ili eventualne druge medicinske interencije, ako se za njih pokaže potreba.Kod nas je praksa do 12 sati bez dripa, a onda je presing da se ide na drip ili carski ako je potreba.
Prijateljica je uspjela odbijati drip oko prvih 15 sati, na kraju je popustila i opet je sljedećih 10 sati bila na dripu i to najjačoj dozi.Rekla je da je mislila da će ispaliti glavom. Bebica je bila ok, voda ok i mislim da bi i bez dripa jednako čekala da je uspjela odoljeti pritisku, no razumijem nije to tako lako.
ja racunam da mi je prvi porod trajao oko 2,5 sata, toliko je otprilike proslo od trenutka kad mi se ucinilo da se trudovi osjecaju pa do samog poroda...ne znam kad je vodenjak puknuo, a ni trudove otvaranja nisam osjecala skoro uopce, jedino kad je istiskivanje pocelo ti trudovi su bili intenzivniji, i trajali su oko 45 minuta...
I mene ovo zanima.Citiraj:
Indi prvotno napisa
Mene su prvi trudovi poceli loviti poslije 6 ujutro, nadalje bili redoviti, a oko 20h krenuli na 5-7 minuta, sto mi je bio znak da je vrijeme krenuti do rodilista (voznja od gotovo sat vremena). U rodiliste sam dosla oko 21h, u ponoc su me poslali u radjaonu, a rodila sam tocno u 02:00h.
Vodenjak je puknuo u toku poroda, negdje izmedju 24:00 i 02:00h (sto nisam uopce osjetila). Sve to bez dripa.
EDIT GORNJEG POSTA: provjerila sam u mom dnevniku jer sam vec zaboravila detalje. :oops: Trudovi su poceli oko 6:30h, u rodiliste smo krenuli sat vremena kasnije nego sto sam gore napisala, oko 21h.
Hvala. Da, i meni se u tom trenu činilo da je CR na kraju krajeva bolji za bebu. Ionako je doktor rekao da ne može više drip kad je ctg pokazao loše. Odnosno, da se ispravim - u jednom periodu ctg nije pokazivao NIŠTA (?!), što mi je bilo sumnjivo: kroz dan su me mjerili uobičajenim aparatom na 'ležećki' jer telemetrijski ctg nije radio. Zatim je došla druga sestra u smjenu nakon 12 h i, čudom popravila telemetrijski. Kad su me navečer mjerili njime odjednom nema dobrog očitanja, zove se doktor u smjeni, zove se kirurg, ide se na CR. Tak da sumnjam da je ona išta popravila i, drugo, u stojećem/hodajućem očitavanju ctg možda ne hvata dobro otkucaje čs.Citiraj:
kailash prvotno napisa
Kužiš, trudovi su počeli lagano, postupno se pojačavali, otvaranje je pretpostavljam bilo sporije. No onda su usporili, oslabili. S jedne strane, posrijedi je bila iscrpljenost, a s druge - nisam znala što se događa i što da očekujem, niti mi je tko to znao reći. Jedino bi me primalja povremeno priupitala "osjećate li pritisak IZA" (!?). Naravno da ju nisam skužila, valjda nije htjela bit nepristojna pa latinski reći anus :oops:. Valjda je mislila da sve znam kad sam došla s planom poroda, ali jedno je literatura, a drugo stvarnost. Trebala me podsjetiti/uputiti; darling, nažalost, nije bio toliko upućen u sam 'proces'.Citiraj:
U svakom slučaju, postoji razlog zašto su trudovi stali, a što ne mora biti radi nefunkcionalnosti organizma - ponekad nam jednostavno beba da malo odmora prije nego krene silovito, ponekad je zaista to promjena u vanjskim okolnostima. A dati drip na loš ctg je staviti bebu pod značajno jači stres...
Od vodenjaka, ali zapravo od prvog truda, što je kod mene bilo ubrzo. Sad kužim da vas je puno prvo dobilo trudove. Ja sam željela prvo trudove, onda bih ziher još bila ostala doma; zbunilo me ovo s vodom, prestrašili su me potencijalnim infekcijama u roku 12 h jer se onda mora ubrzati porod itd... Nadala sam se da će ići spontanim trudovima.Citiraj:
Indi prvotno napisa
Da, i mene bi to zbunilo (i prepalo). Ali, kod mene su uvijek prvo išli trudovi. Drugi put sam u bolnicu došla potpuno otvorena, a nagon za tiskanje mi je počeo dosta prije pucanja vodenjaka. I tako sam hodala, odmarala, svako malo tiskala, a vodenjak se ne da i ne da. Čim su mi ga probili rodila sam.
Svakako, sretno drugi put i ne opterećuj se onim što je prošlo i završilo sretno :-)
Da, da svakako. Što je bilo, bilo je i ne može se vratiti. No, ja ipak ne mogu taj doživljaj opisati 'predivnim', kao ti u potpisu. Mogu se samo tješiti da je ispalo najbolje moguće, a to nije neki sretni feeling. To je, onak :-| (ni v rit ni mimo, kak bi rekli naši stari)Citiraj:
Pcelica Mara prvotno napisa
Meni je od pucanja vodenjaka do poroda prošlo 10sati, a bebica se rodila s verniksom na sebi, znači još je dosta mogla tako stati. Inače, kad je meni pukao vodenjak išla sam još jednom čitati istoimenu temu kako bih se hrabrila da je sve u redu i da ne trebam žuriti i onda nisam žurila. Infekcije unutar 12 sati su uglavnom povezane upravo se pregledima u bolnici, i rijetko, gotovo nemoguće, čini mi se, da se dogodi kod spontanoga prsnuća i čekanja kod kuće, naravno, ako je sve ostalo u redu.Citiraj:
aro32 prvotno napisa
Praksa "vanka" je čekanje katkad čak i do 72sata jer se vodenjak obnavlja unutar 2sata i rijetko kad sva voda izađe odmah u velikome mlazu. Meni je je curkala na početku, onda je stala i zapravo je ostatak izašao s malecom. Na spomenutoj temi imaš primjere cura koje su čekale i cijeli dan, znači 24 sata od puknuća i sve je bilo u redu.
I još jedno, ja sam se recimo maksimalno pripremala zadnjih 20dana i čitala o prirodnom porodu i zašto je drip loš, tako da sam svu sam energiju uložila u to da mi ne daju dripa, no zanemarila sam druge aspekte tipa da ih upozorim da me ne režu i da mi ginić ne naliježe na stomak jer je to imalo za posljedicu potpunu rupturu rodnice koja je doslovno eksplodirala i rascjep otišao u debelo meso, a sve jer sam bila izložena pritisku dijela osoblja koje me htjelo staviti na drip. Ne moram ti reći da sam mjesecima bila ogorčena na takva rasplet moga efikasnoga i prirodnoga poroda koji je bio za poželjeti. No, tako je bilo, od žaljenja nemam koristi, treba zaboraviti i napraviti sve da drugi put bude bolje. I s vremenom doista bude bolje i prestane to žaljenje, a ostane samo prihvaćanje jer drugo se ne može.
Nadam se da će nam objema sljedeći put biti kako smo željele.
He he; hvala, Indi. :kiss:
Prvi otprilike 12 sati, a drugi - vodenjak pukao oko 01.00 a rodila u 05.28. Gledajući žene oko sebe na dripu bila sam presretna što nisam ništa dobila, istina da sam kod prvog prirodnog poroda rodila malo iza njih, ali isplatilo se. Kod drugog sam čak rodila prva iako sam došla i po par sati iza nekih. Inače sad sam 100% sigurna da je veliki dio toga u glavi i da se treba koncentrirati isključivo na bebine signale, vjerujte mi koliko god zvučalo nevjerojatno, ali čak se uspijete malo odmaknuti od boli. Sretno!
Ne sjećam se takvih signala. Kad si u 'gostima' pratiš signale domaćina i pokušavaš se njima prilagoditi da te ne bi 'neuslužili'.
Ak uspiješ na trenutak biti mentalno sam sa sobom kad ti nitko ne upada u prostor, super si napravil'.
E, moram malo skrenuti s teme, sjetih se još jednog primjera vrlo male koristi od sestre 'primalje'.
Samo mali uvod: prvi ti je porod, informiraš se kako god znaš (iz priča, knjiga, neta, gledaš film), radiš neki plan. Strunjača ti se učini kao dobra ideja za izgon; naravno da ne znaš kako to u praksi izvesti i nadaš se da će ti primalja tu uskočit'.
Pikiram ja tako tu strunjaču (ima tamo i stolac i stolčić). I što ona mene pita? "Gospođo, kako ste vi to zamislili; gdje da ja stanem?" :-o WHAT DO I F... CARE where you should stand! Nije ona bila neljubazna, nego uistinu nije znala (starija gospođa). I naravno da joj nisam to rekla, sažališ se nad njom i popustiš. Glupost.
Nije da planiram popravni ispit, ali bih s ovim što sad znam definitivno sa sobom vodila jednu 'sestru Rodu'. :yes:
To me podsjeća na priču kad primalja nije pristala na stolčić jer bi se u tom slučaju morala presvući u hlače :roll:
Indi baš mi je žao da je tako završilo...
aro32 sviđa mi se kako si opisala ovo s gostima/domaćinima.
Hvala Kailash!
Meni je žao jer sam psihički bila spremna, ali doslovno, roditi doma, samo da ne uranim tamo previše kako bih izbjegla mnoge stvari, no...što je tu je.
Treba gledati pozitivno, sad imam iskustveno "opravdanje" za braniti prirodni porod i sve njegove aspsekte, tako da nije svako zlo za zlo.
Pogotovo kad mi netko kaže da je "naša" bolnica super. Je super je u usporedbi s nekima, ali može i mora bolje jer je veliki dio toga samo stvar dobre volje dijela osoblja.
No, da ne skrećem s teme.
Aro, koja tragikomedija!
nazalost nisam naletila na neku studiju o tome da li je "lakse i jednostavnije" bez lijekova (pitanje je da li bi farmaceutske kompanije ovo i odzvolile :mrgreen:), ali s kime god sam se susretala i zapocinjala ovu temu. definitivno su zene uvjerene da je lakse bez icega (barem one koje imaju oba iskustva).
A najlakse je kad je mama uvjerena da moze i zna ;-)