kako ga nauciti da sprema?

ok, prvo je to bilo bacanje igracaka, i nikako ga nismo mogli odgovoriti, pa smo mu onda dopusili da baca igracke, ali uvijek mu kazemo da onaj tko baci, mora i pokupiti. nista.

pa ga onda probali dobiti tako da ako nesto trazi, kazemo da prvo pospremi sto je bacio, pa ce onda dobiti sto zeli. to nekad pali, nekad ne. nekad treba puno vremena da ga ubijedim, a nekad se i rasplace jer ne zeli i ne zeli....to me izludjuje...

uglavnom, vise nemam recepta kako ga nagovoriti da sprema za sobom, i to nije jedna igracka, nego cijeli pod bude pun svega. a nece i nece kupiti, kako vi to rijesavate?

Ako sam dobro shvatila po potpisu,njemu je tek 2 god.?
Mislim da previse ocekujes od tako malog djeteta.
Naravno,uci ga i trudi se pokazati mu kako treba i sve to,ali i smanji ocekivanja,prihvati da ce to jos dobrano vrijeme biti uglavnom tvoja zadaca,pa ce ti mozda biti lakse.
Moja cura npr. ima 4 god i jos pocesto ostavlja svasta za sobom. Molim,prijetim,objasnjavam...cesto puta cuje od prve,cesto niti od petstoprve....Tako da tvoj jos ima vremena.

Ne rješavamo nikako, nego se oko toga ne uznemiravamo, nama je cijeli stan pun svega. Ili pospremimo skupa, ili ne pospremimo uopće, jer bu sutra opet sve isto.
P. ima 2 godine i ne gnjavimo ju puno s pospremanjem, MM ima 32 godine i on je beznadni slučaj, s njom se još lakše dogovorim da nekaj pospremi :-)

mi isto od nedavno spadamo u skupinu 1-3 pa sam malo virnula u ovu temu, wow ako uspiješ naučiti tak malog miša da sprema iza sebe!
ja još uvijek učim MM da to radi iza sebe8-)pa slijedom navedenog od malenog to još ne očekujem neko vrijeme. al da me nervira popikavanje preko hrpe igračaka koje se sam izbace iz kutije za igračke i više nikog ne zanimaju, nervira me, al to je tak...

mislite? da, ima 27 mjeseci. i ne mislim da je prerano, razumije on sve, samo ne zeli. cini mi se, ako ga sad ne naucim, da nece nikada ni nauciti. zato mi se cini logicnije dasada krenem s podukom.
hm, problem je sto on sve sitne komde baca ispod namjestaja i onda se moramo stalno zavlaciti.

ne znam kaj da velim, u toj dobi jesu dovoljno veliki da kuže a opet kad gledam malo oko nas ne znam niti jednog klinca cca te dobi da pospremi kad mu se kaže, barem ne znam slučaj da je tako a da se pritome ne pokušava ga s nečime podmititi ili mu reći tipa nema tog i tog ako to ne pospremiš. jedino dijete kaj znam da je uvijek pospremalo sve oko sebe sam ja ali kod mene je to već poremećaj i dan danas, pa sam bolesna ak sve nije na svom mjestu. ja sam kao mala slagala mami i tati ormare jer mi je to bila najdraža igra:roll:
sad se trudim ne uzrujavati ak nije sve na svom mjestu i čekam dan kad bu bio dovoljno veliki da mu kažem da u svojoj sobi koja ga već čeka uređena može radit kaj god hoće i baš me briga ak bu sve zatrpano al da više ne želim se popikavat preko legića, autića. kutija po dnevnom boravku ili kuhinji.

Jedan je jedini način - spremati s njim, tj. ON s tobom. I tako će biti do škole.... s usponima i padovima. Kasnije će trebati samo uputa, a moji još nisu dorasli do "samoregulacije" da spremaju za sobom. Stariji uredno vodi brigu o svojim stvarima, mlađega još treba podsjećati. Ali da, počeli smo relativno rano - kroz igru. Ne zato jer mi je bilo teško, nego zato jer nam je bilo zabavno od spremanja napraviti igru. Tako je i dan danas. I brzo je gotovo. Ne stignemo sve (ova godina mi je totalno naporna - uz osnovnu školu s boravkom još glazbena i treninzi) ali u dobi od 2-3 godine bilo nam je kao u raju... Ja krenem spremati i zovem ih "idemo spremati" a oni se utrkuju tko će prije i više pomoći. Kasnije je bilo faza durenja (kad je trebalo prekinuti igru) ali sve u svemu nisam nezadovoljna.

Moji u vrtiću su starija jaslička i kad je vrijeme spremanja, uglavnom svi sudjeluju (e sad, koliko i kako nije bitno, ne budimo cjepidlake :)).
Može se i malu djecu naučiti da pospremaju ali nemojmo očekivati čuda - posve sigurno neće pospremiti jedne igračke čim otkrije nešto zanimljivije u nekom drugom ćošku, eventualno će na kraju igre na roditeljski poticaj sve negdje utrpati. U tu svrhu su odlične velike plastične kutije (jer su prozirne) u koje redom ubacite sve, čisto da se nitko ne popikne na zaostalu igračku a tako malom djetetu olakšava spremanje jer se ne mora zamarati što stoji na kojoj polici i prema kojoj strani svijeta mora biti okrenuto.
Lucija ima 13 mjeseci i trenutno joj je fora nešto uzeti pa onda vratiti i tako unedogled. Kad primjetim da vraća, popratim to riječima "Lucija sprema" ili nešto u tom stilu, da poveže radnju s nazivom.

J ima isto 27 mjeseci.

Igra se kockicama, istrese ih iz kutije, nakon prestanka igre pospremamo zajedno, samo što on to ne shvaća kao pospremanje, nego i dalje kao igru.

Igra se s jednom vrstom igračke, ili kocke, ili autići, vlak i pruga, kućica, garaža. Nema sve igračke odjednom oko sebe, tako da na kraju igre nemamo puno ni za pospremati. Ili npr. spremi jedan autić u kutiju, ostalo je na meni.

I J isto zna baciti igračku ispod kauča ili ormara, ali samo zato da bismo zajedno krenuli u istraživački pohod izvlačenja i spašavanja igračke. :lol:
Njemu je to interesantnije nego sam čin bacanja.

Ne očekujem od njega da pospremi sve do zadnje, ili da uvijek bude raspoložen za spremanje, to mi je teško ostvariti i sa sedmogodišnjakinjom :roll::mrgreen:

Smanji količinu igračaka koja mu je dostupna. Rasporedi igračke u 3-4 kutije i svakih par dana ih mijenjaj tako da je uvijek 1 u opticaju, a ne sve. Osim manje količine za pospremanje, bit će mu zanimljivije, možda će se više igrati, nego bacati ih. A i lakše će mu biti pospremati 1 kutiju igračaka, nego 2. :mrgreen:

cokolina, svakako nije prerano da ga tome ucis.
ali jest prerano da ocekujes da ce stvarno i pospremati.

Citiraj:

---

Peterlin prvotno napisa

Jedan je jedini način - spremati s njim, tj. ON s tobom.

---

probala sam i tako, kao ja njemu pomazem, dodajem, zajedno slazemo, ali nece, nece ni tako. danas naprimjer nije nikako htio, bas nikako, samo je plakao.

Citiraj:

---

Matilda prvotno napisa

Smanji količinu igračaka koja mu je dostupna. Rasporedi igračke u 3-4 kutije i svakih par dana ih mijenjaj tako da je uvijek 1 u opticaju, a ne sve. Osim manje količine za pospremanje, bit će mu zanimljivije, možda će se više igrati, nego bacati ih. A i lakše će mu biti pospremati 1 kutiju igračaka, nego 2. :mrgreen:

---

s jednom vrstom? to kod nas ne pali, njega ne zadovoljavaju jedne kockice, jedan autic, oko njega mora biti sve na raspolaganju kako bi ispunio vrijeme. vrlo je aktivan. jedna igracka ga zadovolji na minutu, krene dalje. po ovome sto si napisala mogu zakljuciti da ti imas mirno dijete koje se samo zna igrati. ovaj moj nije taj "slucaj" :-)

al hvala na savjetu
sutra cu ga pustiti da radi sta hoce, a i sebe cu pustiti malo na miru, pa cemo vidjeti kako cu ja to podnjeti:-)

u vrtiću kad je filip imao 3.5godine kažu meni tete: filip ne želi pospremati igračke, kaže da njegova mama to nikad ne radi, ha, ha, ha. pa i ne radim, odgovorila sam; nekad ih samo nogom odguram u ćošak da se ne padnemo preko njih. gospođo, vi se šalite, ha,ha,ha. ali kad smo odjednom imali previše igrački počeli smo ih subotom, pri jedinom spremanju u našoj kući, sortirati u kutije zajedno. čak ni u ovim godimama ne znam kako bi ga motivirala na ovo jednom tjedno, teško motiviram i samu sebe.

Citiraj:

---

cokolina prvotno napisa

s jednom vrstom?

---

Ne s jednom vrstom. Npr. J ima u jednoj kutiji desetak onih malih autića, pa Lego kocke (nekakav bus sa figuricama i par kocaka), garažu, usnu harmomiku, jedne drvene puzzle itd. da sad ne nabrajam. Od svačega ponešto.

I nema veze miran ili nemiran. J se koji put zaigra sam, sa sestrom ili nas uzme za ruku, moraš sjesti i gledati kako se igra. :joggler:

Citiraj:

---

cokolina prvotno napisa

probala sam i tako, kao ja njemu pomazem, dodajem, zajedno slazemo, ali nece, nece ni tako. danas naprimjer nije nikako htio, bas nikako, samo je plakao.

---

Ni odrasli nisu svaki dan raspoloženi... U ovoj dobi bitno je BIRATI TRENUTAK kad je dijete raspoloženo. Prošli smo to... U nekoj dobi budu tužni ako im prekinemo igru. Probaj sutra ponovno, uz malu nadopunu - prije nego treba igračke pospremiti, NAJAVI mu da će uskoro večera, šetnja, ovo.. ono.... daj mu neki razlog zašto se igračke moraju pospremiti. U protivnom, na dobrom si putu da dijete stekne otpor prema tome, i to ti je generator nevolja.

moj nekad pospremi, nekad ne. najcesce upali ako mu kazem da cemo skupa ili, evo, ja cu pokupiti puzzle a ti pokupi kockice...
moram priznati da najcesce E. sve pokupi :oops:

Definitivno je u ovoj dobi spremanje moguce samo kroz igru, zajedno s odraslom osobom.
Jedino tako ga dijete i shvaca, a ne kao nesto sto se na kraju igre moze obaviti.. ali to su cure vec napisale.
A kasnije, kad skuze koncept spremanja... nece nikako pospremati. :mrgreen: (sala)

Citiraj:

---

mamitzi prvotno napisa

u vrtiću kad je filip imao 3.5godine kažu meni tete: filip ne želi pospremati igračke, kaže da njegova mama to nikad ne radi, ha, ha, ha. pa i ne radim, odgovorila sam; nekad ih samo nogom odguram u ćošak da se ne padnemo preko njih. gospođo, vi se šalite, ha,ha,ha. ali kad smo odjednom imali previše igrački počeli smo ih subotom, pri jedinom spremanju u našoj kući, sortirati u kutije zajedno. čak ni u ovim godimama ne znam kako bi ga motivirala na ovo jednom tjedno, teško motiviram i samu sebe.

---

tebe kad covjek cita misli kad udje u njenu kucu mora imati bager ispred sebe:lol:,
zbilja n ije tako. filip ima ogromnu sobu di se te igracke ni ne primjete.
inace volim da mi je uredno, ali nauciti ih da spremaju jer malo teze. i u to se mora uloziti punoooo volje i ienergije. doduse kod BC-a nesto manje nego kod balerine. njoj ne smetaju razbacane pelene od njenih beba po cijeloj kuci :roll:

Nisu premali za učenje dobrih navika. Nije bitno kako će to uraditi, ali je vrlo bitno da sudjeluju.Tako se uče odgovornosti . Znam da je puno lakše pustiti igračke po kući i ne obazirati se, to i ja nekad radim, ali ipak se trudim da ga nešto naučim. Ima 22 mjeseca i često pospremi igračke. Nikada ga nisam na to tjerala, uvijek je to kroz igru, ali moj I. obožava biti koristan. Ja ga otakd išta razumije uključujem u sve poslove po kući. On uživa. S mamom rasprema perilicu suđa i to mu je najdraže,usisava, briše prašinu... Je da mi treba za tu aktivnost sat vremena umjesto 10 min koliko je normalno, ali dok mu se još mogu potpuno posvetiti zašto ne.
NIKADA nije prerano za učenje dobrih navika...ali ništa na silu.

Meni se u jednom momentu učinilo da je moj B spreman da za sobom sve lijepo posprema (to je zapravo i radio, ali bez mog zahtjeva) pa sam od njega tražila da kad dođemo doma sam spremi kapu, šal, rukavice, cipele na mjesto.
Čim sam to počela tražiti, krenuo je otpor. Dolazilo je do toga da bi mi namjerno utrčao u dnevnu sobu sa blatnim cipelama, skakao po kauču i smijao se. Izluđivao me.
A onda mi se slika razmaženog djeteta odjednom okrenula u sliku djeteta koje mi na vrlo jasan način pokazuje da sam u krivu.
Pa smo se vratili na pravi put; pospremamo skupa, kroz igru. Ako vidim da on pruža neki otpor (u bilo čemu) to tumačim kao znak da ja malo ohladim.

Citiraj:

---

paid prvotno napisa

Nisu premali za učenje dobrih navika. Nije bitno kako će to uraditi, ali je vrlo bitno da sudjeluju.Tako se uče odgovornosti . Znam da je puno lakše pustiti igračke po kući i ne obazirati se, to i ja nekad radim, ali ipak se trudim da ga nešto naučim. Ima 22 mjeseca i često pospremi igračke. Nikada ga nisam na to tjerala, uvijek je to kroz igru, ali moj I. obožava biti koristan. Ja ga otakd išta razumije uključujem u sve poslove po kući. On uživa. S mamom rasprema perilicu suđa i to mu je najdraže,usisava, briše prašinu... Je da mi treba za tu aktivnost sat vremena umjesto 10 min koliko je normalno, ali dok mu se još mogu potpuno posvetiti zašto ne.
NIKADA nije prerano za učenje dobrih navika...ali ništa na silu.

---

Slažem se s ovim. Kad je bila još malena kad bi s jedne igre prelazili na drugu pospremali bi prvo ono s čime se igramo pa tek onda uzimali druge igračke, ne uvijek ali trudila sam se po tom pitanju. Ima dobrih i loših dana dana za pospremanje ali trudi se...apstraktan je njima taj pojam pospremi igračke/sobu/štoveć, mi nabrajamo igračku po igračku i spremamo jer ako je ne imenujemo ne podrazumjeva se da treba i nju spremiti.:roll:

Svakako treba učiti kroz igru jer ako je nešto na silu, ziher će biti još teže to sprovesti. Moja G ima 20 mjeseci, ide u jaslice pa sigurno i tamo uči pospremati igračke. doma ju ne forsiram posebno da svoje igračke pospremi, ali ju učim općenito pospremanju stvari. Za igračke često pali ajde stavi medu spavati tu, ajde brzo brzo stavi autić tu, gdje stoje papuče , mamase ne može sijetiti i slično. Naše odrasle stvari više voli spremati, piđamu u krevet, daljinski na mjesto i slično. Poanta je da se uče tomu, uvjerena sam da će to imati koristi.

Nikada je nisam terala da posprema igracke. Mislim da je pokazivanje licnim primerom kljuc svega. Dugo sam za njom sklanjala igracke animirajuci je da mi pomogne. Na pocetku joj nije padalo na pamet da pomogne, ali ja sam naglasavala kako spremaMO igracke pa makar me ona i totalno ignorisala. Vremenom je malo-po malo pocela da pomaze. Sada, sa nepune 4 godine i dalje ne skuplja sve sama ali ja to ni ne ocekujem. Za sada sam zadovoljna da ima osecaj da se stvari trebaju pospremiti a to sto i dalje ne ume sve sama nije mi problem i sigurna sam da ce vremenom doci samo od sebe.

Ne dovrsih misao o pokazivanju licnim primerom...dakle, ne samo da pospremam njene igracke, vec i svoje stvari uvek vracam na mesto. Dzabe je nju da ucim kako treba biti uredna ako ja postupam suprotno.

Citiraj:

---

cokolina prvotno napisa

probala sam i tako, kao ja njemu pomazem, dodajem, zajedno slazemo, ali nece, nece ni tako. danas naprimjer nije nikako htio, bas nikako, samo je plakao.

---

To je u redu. Sutra će prevrnuti sve što ste složili, preksutra će slagati s tobom do pola pa više neće htjeti, prekpreksutra će plakati jer neće htjeti da ti spremaš, prekprekpreksutra jer neće htjeti on spremati i tako dalje. To je proces koji traje.
Bitno je da ti to tako shvatiš, kao proces. Dakle ako je danas imao tantrum po pitanju spremanja igračaka ili možda pranja zubi, ne znači da će postati neuredan čovjek crnih zubi. Čak i ako si danas ti u nečem vezanom za njegov odgoj pogriješila, sutra je novi dan kad možeš duboko udahnuti i krenuti iz početka.

Bitno je da ti cijelo vrijeme sudjeluješ u njegovom odrastanju uz sve uspone i padove i cijelo vrijeme pružaš svijetli primjer radeći ono što želiš da i on radi, ali i ostavljajući mu prostora da i on u tome sudjeluje (tj. ne spremati umjesto njega jer nije važniji red u kući nego njegove radne navike - njih tek treba steći u dalekoj budućnosti ali nije rano da ih počne usvajati, kako je napisala Lutonjica). Dobro je, u ovoj dobi, predstaviti mu to kao igru u kojoj je zabavno sudjelovati.

Potpisujem i Peterlin.

A što se tiče manjivanja količine igračaka, i ja sam je smanjila, na količinu koju je moguće pospremiti. :mrgreen: Prije ih je stvarno bilo previše. To je nešto što ti moraš sama procijeniti, koliko igračaka u kući odgovara i tebi i njemu ;)

Citiraj:

---

cokolina prvotno napisa

sutra cu ga pustiti da radi sta hoce, a i sebe cu pustiti malo na miru, pa cemo vidjeti kako cu ja to podnjeti

---

A ni to nije loše učiniti s vremena na vrijeme, kad procjeniš da je tebi ili njemu potreban predah :)

Citiraj:

---

pomikaki prvotno napisa

To je u redu. Sutra će prevrnuti sve što ste složili, preksutra će slagati s tobom do pola pa više neće htjeti, prekpreksutra će plakati jer neće htjeti da ti spremaš, prekprekpreksutra jer neće htjeti on spremati i tako dalje. To je proces koji traje.
Bitno je da ti to tako shvatiš, kao proces. Dakle ako je danas imao tantrum po pitanju spremanja igračaka ili možda pranja zubi, ne znači da će postati neuredan čovjek crnih zubi. Čak i ako si danas ti u nečem vezanom za njegov odgoj pogriješila, sutra je novi dan kad možeš duboko udahnuti i krenuti iz početka.

---

hvala na iscrpnom savjetu. ovo mi se cini smisleno.

I mi imamo isti problem, ali samo kod kuće. Moje zlato je u vrtiću beba za poželjeti, posprema, spava bez problema, jede bez problema, ali zato doma niti da bi prstom pomakla, uspavljejemo ju i muž i ja, a kod jela to je posebna priča...bacanje hravne, proljevanje pića i sl...

Uglavnom je totalni nered. Živim u nadi da će s vremenom ipak naučiti pospremati i poželjeti neki red među svojim stvarima. Najčešće krenem sama i zovem ga da mi se pridruži. Ako posluša, nagradim ga nekom igrom koja zahtijeva puno prostora, npr. vrtim ga, plešemo i sl. Ponekad dovučem usisavač u sobu i mirno kažem da moramo pospremiti igračke jer će ih inače popapati usisavač. I to najčešće pali, pogotovo otkad je pogledao epizodu Teletubbiesa u kojem ususavač pojede ooooooooogromnu loptu. :mrgreen:

nije premalen,jako dobro razumije, ali trenutno i uči.od koga??? od roditelja, govorenje neće pomoći previše već zajedničko sudjelovanje. znači igračke se kupe zajedno jer dijete uči od roditelja, a naravno ima i dana kada ćemo to raditi umjesto njih, ni nama se neda uvijek peglati......

evo kako mi to pospremanje riješavalo...

kako je h. poznato da tata ide na posao, raditi to joj je uvijek jako zanimljivo tako da sam ja njoj rekla da je to njen posao i da to treba ona raditi...
i to joj je jako zanimljivo da ona ima "svoj" posao i radi kao odrasli

Nama je trebalo pune 4,5 godine da ga naučimo da posprema.
Tek sada sa skoro 5 godina i to ne baš uvijek, bez pogovora, zna pospremiti svoju sobu i to Sam

Uf,moj se drugačije ni ne zna igrati nego samo baca sve i svašta,od autića do kocaka oko sebe.To me malo zabrinulo,a sad vidim da nas ima više.Znam da sve razumije ali znam i da ne mogu još ništa od njega očekivati jer je stvarno još premalen.Do jučer nam je dnevna bila katastrofa on pobaca sve naokolo,ja za njim pospremam i tako 100 puta na dan jer si ne mogu pomoći,znam da će čim pospremim opet sve razbacati,al ja sam picajzla.Sad sam mu kupila šator s tunelom,maknula vrtić,u koji smo imali samo za ukras i u koji smo samo skladištili igračke jer se nije baš htio u njemu igrati,stavila unutra sve igračke i kockice i hvala Bogu uđe unutra i igra se.Isto razbacuje,ali sve ostane unutar šatora,tako da smo zadovoljni i ja i on.Jedva čekam da mu renoviramo sobu pa da sve te njegove đunđe preselimo tamo,a onda nek razbacuje kud hoće.

Citiraj:

---

galapagos prvotno napisa

nije premalen,jako dobro razumije, ali trenutno i uči.od koga??? od roditelja, govorenje neće pomoći previše već zajedničko sudjelovanje. znači igračke se kupe zajedno jer dijete uči od roditelja, a naravno ima i dana kada ćemo to raditi umjesto njih, ni nama se neda uvijek peglati......

---

tako smo baš mi počeli kad je nešt za baciti u koš za smeće,vodimo se za ručicu pa mu govorim pokupi to da bacimo u koš za smeće,a on to voli raditi.Već sam probala staviti kutiju i htjela da na isti način spremamo igračke, al to mu nije neki gušt.

Mi baš nismo previše uredni što se toga tiče i igračke se spremaju tek navečer. Jer nema smisla spremati za njima čitav dan kad brzo sve razbacaju. S ovako malim nismo ni pokušavali biti tako dosljedni. Mislim da smo počeli s 2,5-3 g. ali to je uvijek moralo biti: ili će ih sam spremiti ili ćemo ih mi spremiti i onda ih sutra nema. Ma s tim klincima, uvijek neka "borba".

Mi pospremamo igračke na spavanje već jedno mjesec dana, svaku večer i to zajedno. Ela sprema lopte u košaru sama i govori šššššš pavaju, dodaje mi kockice, zna staviti medu u fotelju i pokriti ga dekicom. Trebalo nam je par dana, ali sad to shvaća stvarno ozbiljno, igračkeidu spavati, pa se kupamo, pa ona ide spavati i dok ju uspavljujem pričam da svi spavaju, pa nabrojim i sve igračke koje smo pospremile, pa mi ej nakon tog rituala i puno lakše ju uspavati jer ozbiljno i želi zaspati.

većinom ja pospremam skupa s njima. D. hoće pospremiti igračke, al M. kako kad - više ne nego da.
M. je 1g i 9mj pa ni ne očekujem da svaki puta pospremi igračke.... al učim ga , tj pokazujem mu gdje igračke spavaju, velim mu ako ostavlja igračke po podu da će se potrgati kad stanemo na njih - baš je MM neku večer slučajno stao na jednu plastičnu igračku (umalo se ozljedio radi nje) - sad imamo primjer što se dogodi s igračkom.

primjetila sam kad nismo spremali igračke da njih te iste igračke uopće ne zanimaju drugi dan, već vade druge iz kutija i ormara, i začas je sve puno igračaka a ni s jednom se ne igraju. sad smo to promijenili i svaki dan spremamo igračke kroz igru - idu igračke na spavanje, vlakići žele u spremište, lutka je tužna bez medeka kraj sebe... puzle nestanu ako nisu u kutiji...
da, a nekad moram reći da ću staviti igračke u vrećicu kad vidim da im ne trebaju i pokloniti vrtiću. odjednom trebaju sve igračke i sve pospreme - M. to ne kuži al sprema jer vidi seku koja žurno sprema.

moj p sprema igračke za sobom od 1,5 god, počelo je tako da je htio ić na balkon kad su došle rodice a dotad se igrao i rekla sa mu spremi igračke za sobom pa ideš i napravio je to al tek kad je vidio da bez tog neće vani (bilo je i plača) i tako se naviknuo spremat. sad ima tri i sprema svoje igračke i pazi na njih, uvijek kad idemo sa balkona u kuću pokupi sve igračke koje je bio iznio i unese ih u kuću!