Zbogom dojenju nakon gotovo 22 mjeseca

Nakon par dana provedenih u bolnici radi kontrakcija (jos uvijek neobjasnjenih), mi smo prestali dojiti...Unatoc trudnoci, nastavile smo dojiti, evo do 22.tjedna trudnoce. Ne mogu reci da mi je ovih pet mjeseci bilo jednostavno, slabo sam dobivala na tezini, vjerojatno djelomicno i zbog dojenja...Ali vi, mame dojilice, sigurno znate koliko ti trenuci znace i za vas i vase najdraze...A takodjer, nisam htjela da dijete poveze moju trudnocu sa odbijanjem...Ali, eto, moje sunce me iznenadilo...Prvu noc koju sam ja proplakala u bolnici zbog nje, jer nisam znala kako ce zaspati bez mene, bez dudi-dudija, kako mi to zovemo, ona je po prvi put zaspala u tatinim rukama, za svega par minuta. Objasnili su joj da sam ja otisla doktoru jer sam bolesna, ali da cu doci...Nakon mog povratka, pri prvom susretu se skroz "stiltala", plakala je, nije znala sto bi sa mnom, htjela je samo baki, tati...I kada se smirila, trazila je dudi, objasnila sam da je dr. uzela mlijeko jer sam ja bila bolesna...Otplakala je, oprostila se, rekla bih od cike...Nakon toga je trazila svega par puta, nakon spavanja, ili pri povratku iz setnje s bakom...Ali tako potiho, onako, da provjeri je li se sto promijenilo, skroz nenametljivo...Jednom prilikom kada sam se tusirala, dosla je u kupaonicu, vidjela cike, rekla onako odusevljeno-pa tu je dudi-dudi...Ponovno sam joj objasnila da nema mlijeka, na sto je ona odgovorila, sada ce ona donesti mlijeko...I otisla u svoju sobu, donijela iz svoje "kuhinjice" vrc koji koristimo za mlijeko, za "kuhanje kave". Ja sam se sagnula, ona je "ulila" mlijeko u ciku i rekla, evo, sada ima mlijeka...Srce mi je puklo. No cak i tada, bez ikakve muke, placa, problema, samo je rucicom pomazila dudi, i sretna se otisla dalje igrati...
Eto, hvala Rodama na inspiraciji, hvala na tisucu savjeta koje sam pronasla na ovom forumu, sve nam je to pomoglo da imamo ovako dugacak staz...Smatram da je moje dijete samosvjesno, sretno i zadovoljno nakon svakog odgovorenog "kme", nakon par sekundi, i radi svakog podoja koji je stigao uvijek kada je ona zazeljela...I smatram da je zato ovaj nenadani prekid dojenja prihvatila ovako zrelo bas zato sto zna da smo tu za nju bili uvijek kada je to bilo imalo potrebno, i da cemo i tako dalje biti...I dojenje je tu odigralo, smatram, kljucnu ulogu...

Citiraj:

---

Otplakala je, oprostila se, rekla bih od cike...Nakon toga je trazila svega par puta, nakon spavanja, ili pri povratku iz setnje s bakom...Ali tako potiho, onako, da provjeri je li se sto promijenilo, skroz nenametljivo

---

Ovo je i :heart: i :cry: istovremeno.
Iza vas je lijep staz i puno lijepih uspomena na ovo jedinstveno razdoblje.

Citiraj:

---

BusyBee prvotno napisa

Ovo je i :heart: i :cry: istovremeno.

---

Da, meni je to jos teze pri pomisli kako tako malo bice samo to moze tako "odraditi", ocekivala sam bune i otpore, a dobila vece razumijevanje nego mozda od neke odrasle osobe...I upravo ta nenametljivost je ono sto mi slama srce...Vise puta se ja rasplacem, a ne ona...Nakon ovoga sa tusiranjem, suze su mi same krenule...Vec sam joj htjela opet dati dudati...

Patkice, skroz si me rasplakala :cry:

Evo ja cmiiiiizdrimmmm :cry: :heart:

i ja..:love2:

A kad se rodi bebica.... što ako malena ponovno zatraži siku? Što bi u tom slučaju bilo pametno napraviti? Dati ili ne dati???

:heart:
bravo za staž
i ja cmizdrim:cry::cry:

Citiraj:

---

Superman prvotno napisa

A kad se rodi bebica.... što ako malena ponovno zatraži siku? Što bi u tom slučaju bilo pametno napraviti? Dati ili ne dati???

---

Ja svojem starijem ponudila - nije ga zanimalo. A nije prošlo puno vremena. Prerastu oni to...

Ma ne znam, vidim da se nekih stvari sjeca dosta dugo...Da li ce biti tako i sa dojenjem, ne znam... Ali vjerujem da ce to do tada preboljeti...Ja joj ne bih bas nudila na svoju ruku, cini mi se da bi je to samo vratilo unatrag, ako me razumijete....

Inace, ne bih htjela da ova nasa prica bude tuzna, stvarno smo uzivale u ovih 22 mjeseca, imale smo i podrsku svih oko nas (osim, naravno, neizbjeznih nadobudnih pojedinaca), dojili ama bas svugdje, nema klupe u parku koju nismo "krstile"...Sa izuzetkom prvih par mjeseci, ragada, puknutih bradavica, mastitisa, samog navikavanja na dojenje, ne bih ama bas nista promijenila. Pa cak ni ovaj zavrsetak, jer mi je Veri dokazala koliko je ustvari svoja, i kako se ovo sve isplatilo...Kod nas su ove dvije prve godine stvarno pokazale da je najvaznije dokazati djetetu da smo tu za nju.

Ja se nadam da ce i dojenje sa nasim malim djecacicem proci bas ovako kao sa Veri...Svim novim mama sa srcem porucujem- dojite, mazite ih, cuvajte ih, nosite se sto vise, prebrzo ce proci...

:love2: Bez brige, djeca na to zaborave brže nego mi... I slažem se da ne treba nuditi. Ja sam to učinila jer sam mislila da možda još treba (razlika među dečkima mi je tek malo više od godinu dana). Kako god bilo - sigurno ćeš naći pravu mjeru...

:heart:

cmoljim jer nam je i samima neka prekretnica na vidiku..

Sad sa 25 mjeseci je počeo tražiti samo u cik zore ujutro i that's it!

I dok mi je drago da se nazire kraj u ovakvom obliku jer je na njegovu 'inicijativu' i jer nismo došli do faze da je meni dosta, s druge sam strane nekako :-( jer dolazi kraj.
Jučer ujutro se isplakah dok je dojio, tako mu je malena glavica bila u tom polumraku, ispod mog poplona, njegove nogice čvrsto među mojima..

[QUOTE=Majuška;1557343]:heart:

cmoljim jer nam je i samima neka prekretnica na vidiku..

Sad sa 25 mjeseci je počeo tražiti samo u cik zore ujutro i that's it!

QUOTE]

nama je to jednom dnevno trajalo skoro pola godine, tako da ne brini, još se to stigne oduljiti

Evo i naseg nastavka price. Nakon 4 mjeseca nedojenja, ja sam opet mama dojilica :) jednome malome deckicu. Moja mala-velika kci je to prihvatila odlicno. Citavu situaciju oko novog clana obitelji je vise pokvarila okolina nego ona sama, sa glupim pitanjima...No, zanemarimo to...Par puta u ovih mjesec dana me trazila da i ona malo poduda, a takodjer i prije poroda. Prvih par dana nakon dolaska bebaca se intenzivno mazila sa Dudijem, ali to je to. Kada zatrazi da malo proba, ja joj dam, jer smatram da bih vise stete napravila da je odbijem u toj situaciji. U pocetku me cudno gledala, onako promatrala sto mi to radimo, i imala sma dojam da joj je malo krivo, iako to u niti jednom trenu nije pokazala negativno, nekakvom ljutnjom ili agresijom ili ljubomorom. Sada- dudamo stalno ( braco je na seku- pravi cicoljubac), uz igru, uz dorucak, uz crtani, uz pranje zubi...ma svugdje, i uopce nas ne dozivljava. Malo joj ponekad bude dosadno i to je to. Cini mi se da sam ja ta kojoj je teze pala ta promjena da sada imam jos jedno dijete, i da se moja ljubav i paznja sada dijele...

Little duck, ne dele se, draga...umnožile su se :heart:

:heart::heart:

Citiraj:

---

MarikaPika prvotno napisa

Little duck, ne dele se, draga...umnožile su se :heart:

---

Hvala ti na ovome! I da- u pravu si!:heart:

:cry: ajme i mene si rasplakala s pričom :love:
Malecka ti je zbilja preslatka i divim se kako je prestanak dojenja "zrelo" prihvatila, super. Nadam se da ćemo i mi tako kroz par mjeseci, trenutni staž nam je 16 mjeseci.

Ma tko kaze da je dojenje tako jednostavna prica :-)

Imam i nastavak ove nase price:)

Dakle, rodila sam u lipnju prekrasnog malog deckica. Dojenje smo probali odmah, onako svakakvi, umorni, a opet ludi od adrenalina, odmah nakon poroda. Prekrasno, odmah je znao sto i kako treba, mis mali mamin.

No ovo je prica o njegovoj velikoj sestrici. Kao sto rekoh, prekinuli smo dojenje nekih 4 mj. prije njegovog rodjenja. I izdrzali tako ravno do njegovog 2. mjeseca. Moja Veri je stalno u ta dva mjeseca promatrala nas, kao mala mica, probala je par puta onako s vremena na vrijeme. On bi na jednu cicu, ona na drugu :heart:

I ne bih ja bila ja da nisam popustila. I tako vec pola godine mi cickamo u tandemu. Iako ona duda samo nakon spavanja, ujutro i nakon popodnevnog odmora. I to je ono najzanimljivije. Opet, bez neke frke, navaljivanja, ona zna da je to sada vaznije braceku. A ona zna kada je njeno vrijeme. I obicno kada se naduda, onda dodje do brata i kaze mu: "Braco, ostavila sam malo mlijeka i za tebe, tako da mozes narasti veliki kao ja"...:heart:

I upravo ta veza izmedju njih dvoje, to je ono sto mi je najvaznije. Zato smo ponovno i poceli dudati. Razmak izmedju njenog prvotnog prestanka dudanja i bratovog rodjenja nije bio dovoljan da ona zaboravi. Bojala sam se da ce u svojoj maloj glavici misliti- vidis, za mene nema, a za njega ima, pa da to ne bi njemu zamjerila. I sada vidim da se to isplatilo. Odlicna je prema njemu, a on je obozava. Sretan sam, ponosna na svoje oboje djece. Ukljuci ga u svaku svoju igru, nikad ga nije udarila, gurnula, viknula na njega. Cak kada je onako nespretan pocupa, ili je zaslini kada se maze, ona kaze da je to on nju pomazio ili joj dao pusu. I daje citiram: "Mome braci se svidjam ja, a on se meni jako svidja".

Zato, mame koje imate dvojbe, opustite se, slusajte svoje srce, ne slusajte nikoga sastrane, to su vasa djeca, vase blago, vi ste njihovo. Vi ste njihove mame koje znaju sto njima treba.

Evo i da vidite maminu srecu najvecu:

https://picasaweb.google.com/1129545...59998895206226

Ajme, divni su, kao i tvoja priča :heart:

Citiraj:

---

Bojala sam se da ce u svojoj maloj glavici misliti- vidis, za mene nema, a za njega ima, pa da to ne bi njemu zamjerila. I sada vidim da se to isplatilo.

---

Ma, naravno, to je tako važno... samo se treba staviti u njihovu situaciju, pokušati si predočiti što se u tim glavicama događa. Bravo za tebe, tvoje srećice su presretne da te imaju za mamu :klap:
Nadam se da će ovo iskustvo poslužiti mamama koje se dvoume, koje se boje da će djeca postati "preovisna", koje okolina ne podržava i čudno gleda... sve je to nevažno u usporedbi s onime što djeca dobivaju tim neprocjenjivim činom ljubavi.

Ovako nešto pročitam obično na poslu, pa onda kao diskretno šmrčem, brišem oči maramicom ....
Lijepa priča, sa lijepim završetkom koji još nije završio.
Odmah se sjetim mojih sisavaca i krene mi mlijeko, tko nije dojio ne zna taj osjećaj.

Uživajte, hvala na lijepoj priči.

Prekrasna prica koja mi je bas u ovom trenutku trebala! trenutno se osjecam kao "ona mama" it tvog prvog posta. :) hvala ti!

Predivna priča i ja cmoljim!!! Divno mi je što sad zajedno cicaju :-).

evo, ovo je sreća!
divna priča :-)

Krasna priča!

Kako je rekla Linda - stvarno su sretni da imaju takvu mamu!

A djevojčica je prava pametnica! Bravo!