Je li vam se to ikada dogodilo?

Ukratko, očajna sam:-(.

Moj maleni ima 3 mjeseca i mogu samo reći da je divan... Upravo smo se vratili od posjeta mojoj prijateljici koja ima dečkića od 5 mjeseci i evo me sad doma lijem suze i ne znam kako da se smirim. Uglavnom, bili smo kod njih i sve je bilo OK dok moje sunce nije postalo nervozno, jer je počeo biti pospan. On inače kad mu se spava preko dana je jako nervozan, gore nego kad je gladan i tako je počeo biti nervozan kod nje. Njena beba je začuđujuće dobra:zbunj:, ne znam kako je to uspjela napraviti, ali mislim da bi trebala dobiti "nagradu za najbolju mamu na svijetu" kad joj je dijete od 5 mjeseci tako dobro, nasmijano, uopće ne traži da ga se nosi i slično. A moj malecki je tako pred kraj počeo plakati da kad smo krenuli doma, u liftu nas je dočekala neka starija žena i počela kao: "Ajme što si sladak, pa zašto tako plačeš, pa jer imaš ti dudu, zašto ti mama ne da dudu???" i tako dalje, u stilu ja sam najgora mama jer mi dijete plače, a ne želim mu dati dudu, a ja samo jedva čekam da dođem doma u svoj svijet, umirim ga i stavim spavati. Naš ritaul spavanja nije kompliciran, ne sastoji se od nošenja, pjevanja, vožnje u kolicima i ne znam čega još, ali se on jako voli maziti i osjetiti moj dodir i voli svoj mir.
Kad smo došli doma sve se naglo promijenilo. Uopće nisam imala kontrolu nad svojim djetetom, kao da smo se tek vratili iz rodilišta, on plače a ja sam očajna. Sad je tek uspio malo zaspati pa vam se javljam u nadi da me utješite nekako, jer imam osjećaj kao da sam izgubila dar majčinstva koji sam uspjela izgraditi u ova 3 mjeseca, kao da me moje djete više ne osjeća i tužna sam... Ne znam zašto je odlazak tamo sve promijenio... Kao da mi je ona pokazala da sam ja loša mama i da sve radim krivo... Užas.

Joj ,draga , kakav izgubljeni dar majčinstava .:love:
Ako je tako, ja ga gubim nekoliko puta svaki dan sa svojom djecom.
Djeca plaču , nervozna su, penju se , proljevaju, bljuckaju i pljuckaju. Kasnije povremeno povuku drugo dijete za kosu , možda bace pjesak u oći , moožda vuku mačku za rep...
Komentara će biti još puno, jednostavo neki ljudi moraju komentirati.
Nagrada za najbolje mame daje se na duge staze , onima koje izdrže sve izazove. Majčinstvo je maraton , a ne trčanje na kratke pruge.;-)
Uživaj u trci...

Ovaj očaj ti je od hormona. Nisi najgora mama i nemoj dramit. Baba iz lifta je samo početak, takvih će biti još puno. To su osobe koje vole komentirat sve i svašta i nemaju nužno lošu namjeru. Skuliraj se na te komentare, pa ne možeš ugodit mužu i starcima, pa di bi došla da ugađaš babama iz lifta.
Bebe, pogotovo tako male, su robovi navike. Malom si poremetila dnevnu rutinu, onda je on počeo plakat, pa si ti postala nervozna, pa je on postao još nervozniji, pa tako u krug (to je začarani krug-što si ti luđa to je beba luđa). Na kraju nije ni mogo zaspat i vjerovatno je samo drečao. Niš strašno se nije desilo. Ako je nervozan u takvim situacijama idi u goste kad se probudi ili se nacrtaj doma na vrijeme za spavanje inače ti ne ginu ovakvi događaji. Ovo ja iz iskustva, moja M. je bila takva, a mogla je zaspat samo u svom krevetu, ufff!
I tvoja frendica je najbolja majka svom djetetu, a ti svom. I to ti je tak.
Kad je M. imala oko 2 godine MM i ja smo ustanovili da još uvijek nije prošao dan a da ona nije plakala. L. je bio drugačiji i nije baš plakao. A ja sam ih rodila oboje.

jedan kratki tješ-danas je ludi dan...mojih svo troje je izuzetno nervozno. najmlađa je napravila takav show-urlala je 40 min., zaspala pola sata, nervozirala pola sata, a sada je navijena 100/sat, a ja ne znam za sebe. :-(

A ovaj drugi mali je bio na svom terenu i bio si je cool! :mrgreen:
I moja Iva je bila rob navike u prbih nekoliko mjeseci.
Mi smo se s njom morali nacrtati doma baaaaaaaar do pol 7, da bi ju spremili za spavanje. Ona ako u 7 nije bila u krevetu to je bilo strašno. Pogotovo ako smo bili negdje. A poečla je to prakticirati s 3 tjedna kad smo prvi put otišli k mojima na ručak.
Sada se više ni ne sjećam kada je prestalo, s vremenom se skulirala.

Hvala vam, sad mi je malo lakše...

Vjerojatno je nervozan i umoran, pa svi imamo loše dane, zar ne?
Da si loša mama ne bi se sad brinula oko cijele situacije. Vjerojatno je i tebe izmorilo njegovo plakanje, probaj se i ti odmoriti...

A za nepoznate ljude koji nepozvani komentiraju - imala bih komentara, ali neću jer se trudim postati dama prije nego mali dođe na svijet :)

Ja u cijelom tvojem postu nisam vidjela apsolutno nikakv problem, osim što si se ti nasekirala bez ikakvog razloga. :love2:
Bebe obično vole rutinu, pa ste mu je poremetili, pa je plakao da "sredi dojmove", pa si se ti unervozila, pa on još više,... i tak u nedogled.
Ništa specijalno se nije dogodile, ponoviti će se to još mnogo puta. Naravno da si odlična mama, sve je u redu. :-)

moja vec dva dana cendra li ga cendra. suha je, nahranjena, nosim je, pricam joj, pjevam, skacem po pilates lopti, ali nista ne pomaze. na sat vremena zaspi i cim ce probudi sve ispocetka. to su jednostavno takvi dani (tjesim samu sebe).
i niti ja svojoj ne dam dudu. pa makar mi ruke otpale od nosenja i bradavice od sisanja....

a kaj se tice ovog "dobrog" djeteta. kao sto smo mi sve razlicite tak su nam i djeca razlicita, razlicitog karaktera, razlicitih prohtjeva i mislim da nema smisla mjeriti svoju uspjesnost kao roditeljice prema tome jel ti dijete cijelu noc spava ili jel mirno ili jel se puno nosa ili ne. moja se nosa skoro 24 sata dnevno, i nakon 6 tjedana jede svaka dva sata i po noci i po danu i nema sanse da spava u svom kinderbetu, uopce sam sretna ak spava pored mene, a ne na meni. i niti je ona zato ne-dobra beba, niti sam ja zato losa majka. takve su joj potrebe i ja ih ispunjavam (iako sam i sama vec cula kojekakvih komentara na tu temu).

Nisi ništa pogriješila i sasvim sigurno nisi lošija mama od svoje prijateljice!

Kad je M imala kojih 4 mjeseca bili smo u posjeti kod svekrve i svekra i nakon 5 minuta je počela užasno plakati i nisam ju nikako uspjela smiriti (ni cica nije pomagala). Potpuno očajni otišli smo na hitnu (slobodno se smijte) jer sam ja bila uvjerena da ima u najmanju ruku upalu uha (joj kako se lako zabrije kad si u panici)! Nakon 10ak minuta se smirila. Nismo dočekali niti red za pregled, nego pokunjeni ošli doma.

Nemam pojma zašto je plakala, mislim da se nečeg uplašila. Možda su jednostavno ti 'stranci' došli preblizu. Poslije smo normalo tamo odlazili u posjete ali joj je dugo trebalo da se tamo opusti.

A vjerojatno sam se i zbedirala kad sam vidjela kako je njen mali zapravo sretan sam sa sobom i maštovit kad se uspije sam zabaviti, a mom malom treba živa igračka, odnosno ja kako bi ga zabavila.

Citiraj:

---

Paio prvotno napisa

A vjerojatno sam se i zbedirala kad sam vidjela kako je njen mali zapravo sretan sam sa sobom i maštovit kad se uspije sam zabaviti, a mom malom treba živa igračka, odnosno ja kako bi ga zabavila.

---

za pocetak medu njima je 2 mjeseca razlike kaj je u toj dobi dosta (bar koliko sam proucavala razvoj beba). i gledaj to drugacije - tvoj maleni voli drustvo, u tome nema nista lose :)

i ja sam usporedivala svoju malu cendravu nosilicu koja se budi svaka dva sata s malom od frendice koja se budi po noci jednom i moze spavati 4 sata u komadu i mislila si "jao, kaj radim krivo", al ne radim nista krivo, jednostavno su razlicita djeca. a i, kako to vec ide mala je skroz pokupila moj zahtjevni karakter. lijepo mi se mama prijetila "dabogda ti djeca bila na tebe", a nisam ozbiljno shvacala da je to gora kletva od one "dabogda zivio/la u zanimljiva vremena" ;)

Cure su ti sve rekle. I mene je to u početku smetalo i bila sam isfrustrirana kad bi on plakao, a ja ga ne mogu smirit i onda ako još uleti neki komentar sa strane, samopouzdanje ti se lako poljulja. Ali ne daj se. TI si majka tom djetetu i JEDINO TI znaš što mu treba.
I D. voli mir i tišinu. Kod nas u kući je mirno i tiho i tako voli spavati. Ubuduće se probaj u takvoj situaciji skulirat, sjeti se da nisi ti nemajka, da je možda samo kriva promjena vremena i da ne odbija on tebe nego mu, naprotiv, trebaš ti mirna i smirena. Povuci se s njim na neko tiho, osamljeno mjesto (kupaona, spavaća, stepenište) i pokušaj mu prenijeti svoj mir.

izišla sam jedno jutro s elom u šetnju kolicima, koju je tada obožavala za uspavljivanje (stara oko 2 mjeseca) i dok sam zaključavala ogradu ona zaplače a bakica koja je naišla počne naricati: mama, mama utješi djete daj joj dudu. pa ti nemaš dudu! to su grčići mama mama, daj dudu! i tako se zadere da ela počne još jače plakati, a ja samo kažem :oprostite i otrčim ulicom što sam brže mogla (s kolicima naravno). iza ćoška ela je zaspala a meni je došlo da se bacim pod auto.

je i meni se isto desilo, bili kod prijatelja i mrvica treba zaspat, kad ono, plac u trajanju od 20 minuta, nista ju nije moglo umirit, na kraju sam ju iznjela na balkon da udahne zraka, vise nisam znala kaj da radim jer ona u biti uopce ni ne place inace... ja sam se prepala jel sve ok s njom, jel moram na hitnu. bas sam se zabrinula, al mi je frendica rekla da su njeni oboje redovito tak reagirali na nepoznatu okolinu u toj dobi. samo mi nije jasno zakaj si ti pomislila da nisi dobra mama. bebe su svaka za sebe. moj maleni je bio budan valjda 20 sati dnevno, stalno na rukama, na cici, a sarica totalna suprotnost, puno spava, samo se smije, i kad se probudi gladna ne place nek se smije i papa prstice, a oboje su moji.

Da, takve prilike baš znaju rastužiti. I kao da te nagone da se opravdavaš... i kao da ti drugi ne vjeruju kada kažeš da inače nije tako... Nama se to znalo događati kod kuće. M. nikada nije nešto previše plakala osim kada bi ju nešto zaista mučilo... onda dođu starci, a ona u dreku, čak i kod mene u naručju. Onda se počelo događati da se strašno dere kada joj krenem stavljati zaštitne gaćice, jednom sam se totalno uplašila kako se derala, a svekrva me gleda, kao da joj oblačim, ne znam, koprive na guzu... a inače nikada tako nije plakala kada bi bila samo sa mnom. Onda ja krenem pričati kako inače nije tako, a oni me nepovjerljivo gledaju. Ma, ona je čak znala više bljuckati (čitaj, zalijevati sve oko sebe) kada bi oni došli. Valjda od uzbuđenja. TAda me je to znalo izbezumiti. Bila sam ljuta na sebe, na njih... Ali hvala Bogu, sve je iza nas i kao da pričam o vremeno od prije nekoliko godina, a ne tek par mjeseci.
A što se bakica tiče... joj, mene je neki deda sreo dok sam M. nosila u marami, taj dan je bilo prilično hladno, nismo previše šetali, ali smo otišli do staraca (7 minuta pješaka), a on će meni, smrznut će ti se dijete. Žao mi je bilo što ga nisam pitala, Poznajemo li se mi? Zašto mi se uopće obraćate!
LJudi si svašta dopuštaju. Probaj nabaciti prkosan i ponosan osmijeh na lice. Ti si majka svome djetetu, najvažnija osoba u njegovom malom životu i nitko nije kao ti!

možda je postao nervozniji zbog izlaska i novog prostora u kojem ste bili, naša je pri prvim izlascima znala bit super u gostima, al kad bi došli doma postala bi nervozna i počela plakat, u jednoj knjizi sam čitala (ne znam više koja) da se beba neki puta može rasplakat da "očisti" previše novih doživljaja iz glave
kod nas je to sa posjetama trajalo nekih 5-6 izlazaka, došli bi doma i rasplakala bi se na nekih 5 min(inače skoro nikad ne plače, tj. i ako zaplače odmah ju uspijemo umirit) i dalje sve normalno, sad normalno odlazimo bilo gdje, prošlo ju je to

i da moja se se 3mj nije dala pustit iz ruku, samo nošenje, a s 5mj (sad je taman toliko) se povremeno želi nosit, a povremeno i igrat u baby gymu, tj. mogu ju stavit da leži i igra se neko vrijeme

šta dal nam se ikad dogodilo? da beba od 3 mjeseca plače? :mrgreen:

cure su sve super rekle, nadam se da se više ne sekiraš :love:

Nije ni tebi svaki dan isti niti se ti osjećaš jednako svaki dan, a kamoli bebač od 3 mj. koji još sređuje dojmove. Izašao je iz svog doma, kao što su žene rekle, trebalo mu je vremena za sve to obraditi, nove informacije su ga zbunile. A nekad je jednostavno takav dan bez nekog pametnog razloga zašto i kako. Sve je normalno, bez panike. :love2:

Ista situacija i kod nas, čim se malome poremetila rutina, on u plač. I kad smo mi negdje s njim bili, i kad je k nama netko dolazio. Nikako nisam mogla razumijeti kako ništa ne funkcionira kak spada kad nismo sami... Dobra si mama jer se brineš. Bezvvezne komentare ne slušaj, ne moraš se ti nikome opravdavati.

Citiraj:

---

sirius prvotno napisa

Joj ,draga , kakav izgubljeni dar majčinstava .:love:
Ako je tako, ja ga gubim nekoliko puta svaki dan sa svojom djecom.

---

i ja isto, a tek nam je 7 tjedana ;)
taman si pomislim kak sam najbolja mama na svijetu ;), kako ja to sve super bedinam, čak si i umislim kako sam mentlano povezana sa vojom curicom, kad ono, moja malena mi ubrzo pokaže baš suprotno.

a i mislim da kako je ovdje već netko spomenuo, da i hormončeki igraju još uvijek tu svoju ulogu.

šta se pak meni desilo.
uopće nisam plačljivi tip, dapače fajter sam, čak i čitavu trudnoću jedan put se nisam raspekmezila, kad jučer nazovem tu u blizini mene ima postporođajna gimnastika, u istoj ulici gdje živimo i žena me otkanta (milsim to sam si ja umislila da me otkantala) da nema više mjesta, sve puno do ljeta. radi se o grupama gdje se može doći sa bebom, imaju orginizranu skrb za bebe dok mame vježbaju. međutim ja sam uzela to tako osobno da sam si umislila da joj se nije svidio moj glas, nastup, ton:roll:

kasnije sam razgovrala sa jednom drugom mamom koja drži kurs za mame i bebe gdje se bebe već polako socijailiziraju, mame izmjenjuju iskustva itd..obično je organizirano po uzrastima do 3 -6 mj. pa od 6 - 12 i tak od 2 godine, krabbelgruppe se to zove, prevedeno kao grupa (malih) puzavaca, i žena mi potvrdi da je doista sve puno, ali da imam još vremena prijavitise za krabbelgruppe isto tu u mojoj ulici.

i tak na kraju sve u redu. na postgimnasiktu idem u grad, a krabbelgruppe tu odmah kod nas i sve pet, a ja nrpavila dramu, rasplakala se, odmah zvala muža, odmah si umisla da neće niti mene niti moju bebicu htjeti niti u krabbelgruppe jer je to u sklopu evanđelističke zajednice, a mi smo katolici itd.., ajme majko moja, bože me sačuvaj šta je to bilo jučer.

sad kad si razmišljam o tome i čitam što je tebe napalo, pa baš mi se fakat nekako čini da su hormoni.

a da si super mamička, pa to je jasno ko dan :yes:
svaka super mama radi upravo to što radiš i ti, brine se :love2:

Mamička je danas super unatoč ovom "predivnom" vremenu!

Jučer je bio dan D i hvala vam curke moje kaj ste me utješile i pomogle mi! Moj mali švrćo i ja šaljemo veeelike puse! :zaljubljen:

Ne daj se Floki! ;) Kad opet dođe kriza, sjeti se što su ti cure rekle.

Ti si najbolja moguća mama svome djetetu i sve ćete prebroditi! :love2: